Postao/la Bubidea » 01 lip 2006, 09:24
Quote:maltretiranje je grozno, uvijek ga je bilo, sada sve vise. ono sto meni zapinje za oko na ovakvim raspravama je to da bi svi najradije izolirali nasilnike. pa pitam: kamo s njima? trebalo bi teziti tome da se problematicna djeca nauce nositi sa svojim problemima i ispoljavati svoje frustracije na prikladan nacin, ili krivo razmisljam? sta se dobije premjestajem u drugu skolu<
>tocno, to je grozno, moje djete vrsnjaci nikada nisu maltretirali ( ide u prvi razred) nadam se da i nece, a jos se vise nadam da on nece nikada nikoga maltretirati...<
>..ja i ovak cesto visim u skoli i zelim imati sve pod kontrolom, tako da sam sigurna da bih sve poduzela da njegovo maltretiranje druge djece (ako bi ikada doslo do njega ) prestane, suradjivala bih sa svima, ispricavala se svima, objasnjavala svom djetetu i kaznjavala ga , ako bi trebalo<
><
>problem je sto djeca koja maltretiraju druge najcesce imaju ili neodgovorne roditelje ili imaju nekakav problem u obitelji ili im je sve dopusteno ili su prepustena sama sebi ili...velim, najcesce, nije pravilo<
>roditelji djece koja maltretiraju pocesto zatvaraju oci pred problemom i nisu spremni na suradnju, odmahuju rukom, ne pojavljuju se u skoli , idealiziraju svoje dijete<
><
>e, sad, nakon svih, pretpostavimo, bezuspjesnih pokusaja preodgajanja i usmjeravanja malog nasilnika i neuspjesne suradnje s njegovim roditeljima, meni ( ljudima) postaje svejedno sto ce biti s doticnim nasilnikom, samo mi ga maknite od djeteta, jer, u krajnjoj liniji, nije na meni da odgajam necije dijete, a , bome, niti moje dijete ne mora trpiti neciju agresivnost...u ime cega i koga da je trpi????<
><
>cula sam nekoliko prica o malim nasilnicima koji su maltretirali citave razrede i , vjeruj mi, oni su , nakon duge borbe, premjesteni u drugu skolu ili drugi razred , nisu ih "izbacili " iz razreda po kratkom postupku, trajalo je to godinama...a svih tih godina njihovi se roditelji nisu udostojili doci u skolu ili na posebne roditeljske organizirane bas radi njihovog djeteta<
><
>...pa te ja sad pitam - kako nauciti nekoga da se bori sa svojim frustracijama kada se nikakva povratna inf. od strane njegovih/njezinih roditelja ne dobiva, kada je dijete uporno bezo
azno, ne slusa nikoga i jos se prijeti- "Znam da mi ne mozete nista!!! "<
>Tko bi ga to trebao nauciti da se bori sa svojim frustracijama kada niti roditelji niti doticno dijete to ne zele , nije ih
iga ili smatraju da nikakvog problema, zapravo, nema?<
><
>Tvoje je razmisljanje potpuno u redu, dao bog da svi tako razmisljaju, ali stvarnost je ponekad potpuno drugacija, na neke ljude ne mozes utjecati <i></i>
