- mislim da bi ovakav natpis trebao stajat na ulazu u svako rodilište. I, da bi svaka babica
i doktor
trebali biti onakvi kakvi su meni bili -
Rodila sam u Vinogradskoj.
24.10.2006. u 8 i 12 (tak oni kažu, a ja znam da je bilo 8 - po Nininoj prvoj fotki ;-) )
Trudnoća
mi je bila okej
, ne računajući kolpitise koje sam imala na početku trudnoće.
Na pregledu 10.10. - koji je bil dva tjedna prije poroda,
je zaključio kak sam 3 cm otvorena, a beba je bila na ulazu čvrsto priljubljena. I, naruči me 24.10. na CTG, UZV i vađenje plodne vode /9 dana prije termina/.
I, dođe 24.10.
Lijepo sam se sredila taj dan: oprala kosu
, našminkala se(koji gušt!), namazala nokte
, uzela i Anju
s nama. Da MM-u
nebu dosadno dok ja to sve obavim
Došli smo u Vinogradsku u 3.
Prvo su mi napravili CTG - sve super, onda su me stavili na UZV - isto okej, a onda me doktorica pregledala i uzela plodnu vodu. To je radila specijalizantica
, na trećem katu Vinogradske (di je rodilište) kojoj me moj doktor poslal da to obavim (on je bil u ambulanti).
Kad me pregledavala pitala me dal' imam trudove, no ja sam rekla da nemam, a ona je rekla da čudno jer sam 5 cm već otvorena.
Nazvala je mog
dolje, u ambulantu i rekla mu stanje: otvorena 5 cm, bez trudova, plodna voda lagano mliječna.
A on njoj kaže: nek ostane, danas bu rodila.
Prva pomisao mi je bila: idem na porod našminkana
, a druga: opet ranije!
Najviše mi je bilo žal kaj se rodilište preuređivalo i MM
nije mogo bit na porodu- to je čist iz tehničkih razloga, nemaju kam (prostorno) stavit muževe, jer rađaone su premjestili tam di su inače patologije trudnoće, tj. obične sobe, boxovi nisu oni klasični (veliki, široki, prostrani).
Bilo je negdje 5 kad su mi dali klistir. Do pol 7 sam se klistirala
/za usporedbu: ne sjećam se da me je kod prvog poroda tak dugo tjeralo na wc
/
Iza pol 7 je došo moj
porodit me i vidio me kak se prešetavam
pojačala dotok tekućine
(dripa). U petnajst do 8 me nekaj čudno
počelo prat, ko da trebam dobit mengu....(na prvom porodu trudove nisam osjetila s 'prednje' strane)...tak sam ja to trpila desetak minuta i kad sam se htjela okrenut na leđa (misleći da bu mi tak lakše), pozvala sam babicu da ju pitam mogu li ja sad na leđa, a ona meni veli da mogu i uz-put me pogleda i veli mi kak vidi bebi glavicu i kak beba ima kose! I, opet moja pametna
reakcija: kaj beba ima kose?!
Meni je ona htjela reć da sam u procesu rađanja, a ja nju pitam gluposti...
Priznajem da sam se u jednom trenutku zbunila i nisam više znala kak treba disat, al' zato mi je doktorica govorila kak da dišem. I
i
su bile vrlo pažljive i dobre, govorile su mi kak i kad da dišem i da stišćem, babica me povremeno masirala (da me ne mora rezat), sve je trajalo par stisaka....5-6 puta i Nina
je bila vani!
Ajme, predivno nešto
kad se tvoja beba
odmah javi i kad ti ju stave na tebe, onakvu malu, toplu, prekrasnu....
A Ti tek kasnije shvatiš da je to sve (kako Barbi kaže) pis of kejk, jer bebe su prekrasne


, porod je zanemariv i prolazan....
Nadam se da ima i da će biti još ovakvih priča





i želim vam da brzo prebrodite i zaboravite one ružne stvari! 

zimski slatkach

nije fer prema malenoj!!!!


Stvarno mi je drago da si jedna od zena koje se nemorau muciti sa porodom



i)

- jedina razlika je kaj mi je prvi put vodenjak sam puknul...
i u akciju
