Prije 30 god. rođena sam u Vinogradskoj bolnici kao nedonošće sa 27 tjedan, težila sam jedva 1 kg, doktori nisu bili optimistični, tako su rekli i mojim roditeljima...ali ja sam se borila ...bila sam dugo u inkubatoru...počela se malo oporavlajti...a onda...upala pluča, doktori opet izgubili sve nade...ali ja sam se i dalje borila...postala sam ljubimica na odjelu...svi su plakali kada sam odlazila doma sa 3 i pol mjeseca starosti i 2,8 kg..tada su doktori rekli mojim roditeljima da ću imati mnogo problema...i da ću možda stići vršnjake sa 7 god., ali da ih čeka velika borba...i ja došla doma...samo jela i spavala... i napredovala uz puno ljubavi i brige i sa godinu dana dostigla svoje vršnjake u svemu...liječnički karton do škole nisam ni imala...jer nisam imala nikakve bolesti...a i cijeli život je ostalo tako...Hvala Dragom Bogu... imala sam prije nekoliko godina priliku slučajno sresti pedijatricu koja je brinula o meni...zapamtila sam prezime iz maminih priča..javila sam joj se...a onda je ona plakala od sreće..i nije mogla vjerovati da sam to ja...danas sam i ja trudna i jako sretna
...vjerujem u čuda i neka ova moja priča bude svim roditeljima poticaj i nadanje...
Pozdrav, buduća mama Anita
