Deset načina nerazumijevanja djece

[snjeza]

Našla sam super članak na net.hr, pa evo kopiram:

Roditeljstvo je jedan od najtežih životnih zadataka i nemoguće ga je ispuniti savršeno. Evo nekoliko stvari na koje se, u svakodnevnoj jurnjavi, lako spotaknuti.

1. Očekujemo od djece nešto za što još nisu spremni
Tražimo od novorođenčeta da bude tiho. Od dvogodišnjaka da mirno sjedi. A od četverogodišnjaka da samo pospremi sobu. U svim ovim situacijama smo nerealistični.

Pripremamo se na razočaranje, a dijete programiramo da ponavlja greške kako bi nam udovoljilo.

Svejedno, roditelji ponekad očekuju od svoje djece nešto što bi i starijem djetetu bilo teško. Tako zapravo tražimo od djece da budu starija nego što jesu.

2. Ljutimo se ako dijete ne udovolji našim potrebama
Dijete može samo ono što može. Ako ne može učiniti ono što tražimo, nepošteno je očekivati ili zahtijevati više, a ljutnja samo pogoršava stvar.

Dvogodišnjak postupa kao dvogodišnjak, petogodišnjak ne može biti kao desetogodišnjak, a desetogodišnjak se ne ponaša kao odrastao čovjek.

Ne pomaže ako očekujemo previše. Postoje granice dječjih mogućnosti, a ako mi ne prihvaćamo te granice, frustriramo i sebe i djecu.

3. Ne vjerujemo dječjim motivima
Ako dijete ne udovolji našim potrebama, odmah pretpostavljamo da izaziva. Trebali bismo se umjesto toga staviti u dječju kožu i sagledati situaciju s dječjeg stajališta da bismo utvrdili istinu.

"Prkosno" dijete je možda bolesno, umorno, gladno, u bolovima, možda reagira na emocionalnu ili fizičku bol ili se bori sa skrivenim razlozima, poput alergije na hranu.

Ipak smo ponekad skloni previdjeti takve mogućnosti i mislimo loše o djetetovoj osobnosti.

4. Ne dozvoljavamo djeci da budu djeca
Zaboravljamo kako je nama bilo dok smo bili djeca. Očekujemo da se dijete ponaša kao odrastao čovjek, a ne u skladu sa svojim godinama.

Naravno da će zdravo dijete biti živahno, glasno, da će jasno izražavati osjećaje i imati kratke raspone pažnje.

Svi ovi "problemi" uopće nisu problemi, već normalne osobine normalnog djeteta. Zapravo su društvo i njegova očekivanja savršenog ponašanja nenormalna.

5. Obrnuto postavljamo stvari
Očekujemo i zahtijevamo da dijete udovolji našim potrebama - za tišinom, neprekinutim snom i da bude poslušno.

Umjesto da prihvatimo roditeljsku ulogu i udovoljimo djeci, očekujemo da oni udovolje nama. Ponekad smo toliko fokusirani na svoje neudovoljene potrebe i frustrirani da potpuno zaboravimo da dijete ima i vlastite potrebe.

6. Korimo i kritiziramo kad dijete pogriješi
Kako djeca imaju malo iskustva u životu, neminovno je da griješe. Greške su prirodni način učenja u bilo kojoj dobi.

Umjesto da razumijemo dijete i pomognemo mu, korimo ga, kao da bi trebalo sve savršeno znati otprve. Griješiti je ljudski, a griješiti u djetinjstvu je ljudski i neizbježno.

Pa ipak, zbog svake greške, kršenja pravila ili lošeg ponašanja, razočarani smo i iznenađeni.

Nema nikakvog smisla razumjeti da će dijete pogriješiti, a onda reagirati kao da mislimo da bi se dijete uvijek trebalo savršeno ponašati u svim situacijama.

7. Zaboravljamo koliko duboko prijekor i kriticizam mogu povrijediti dijete
Mnogi shvaćaju da je loše i štetno fizički kazniti dijete, no mnogi i zaboravljaju kako bole ljute riječi, uvrede i ukor, a dijete onda vjeruje da je u krivu.

8. Zaboravljamo koliko iscjeljujuće djeluju postupci puni ljubavi
Upadamo u začarani krug krivnje i lošeg ponašanja umjesto da djetetu pružimo ljubav, potvrdu i umirenje, samopoštovanje i sigurnost kroz zagrljaje i lijepe riječi.

9. Zaboravljamo da je naše ponašanje najbolji uzor djetetu
Djeca uče iz primjera, a ne iz onoga što govorimo. Roditelj koji udari dijete jer je ono nekog udarilo i kaže mu da je to loše, zapravo uči dijete da je udaranje sasvim u redu za one koji imaju moć.

Roditelj koji na probleme odgovara mirnim rješenjima uči dijete kako postati miroljubiva odrasla osoba.

Takve situacije su sjajna prigoda da pokažemo djeci prave vrijednosti, jer oni uče najbolje kad uče o stvarnim problemima u stvarnom životu.

10. Vidimo samo izvanjsko ponašanje, a ne ljubav i dobre namjere u djetetu
Kad nas djetetovo ponašanje razočara, trebali bismo više nego ikada "pretpostaviti najbolje". Morali bismo vjerovati da dijete misli dobro i ponaša se najbolje što može u određenim uvjetima (i očiglednim i skrivenim od nas), a u skladu s količinom iskustva u životu.

Ako uvijek pretpostavimo najbolje o svom djetetu, ono će biti slobodno i učiniti najbolje što može. Dajemo li ljubav, ljubav ćemo i dobiti natrag.

[MjesecevaZraka]

Net.hr preuzima tekstove s Rode.

[kimama1]

meni je tekst podcjenjivački prema majkama, ne bih ga ni pročitala do kraja, ali svatko to valjda percipira drugačije

[Nincka]

vjerojatno od svega toga ima po malo u odredjeno trenutku kod vecine roditelja..... ali tako nabrojano izgleda kao da djecu zelimo da nam budu ukrasne lutke ili produzetak nas samih.

kaj ja znam.... ja volim kad su tekstovi napisani ne tako da roditeljima nabijaju krivnju, nego da su i prema njima (roditeljima) empaticni. iz ovih nekih tocaka proizlazi kao da si je roditelji na prvom mjestu on sam, na drugom isto tako, a tek negdje daleko iza toga dolazi dijete i njegove potrebe.

[eli]

a iz neke točke zanemaruju da dijete treba i usmjeravati, a ne pustiti dijete da se ponaša kako mu u trenutku dođe, kako mu se prohtje.

[Nincka]

ali snjeza, nemoj ti to osobno shvatit

kad se malo zanemari kako je to napisano (onak nekak s visoka, barem je moj dozivljaj takav), nije da nema u tim tockama istine.

[Ejla]

Ja ne vidim ništa sporno u tom tekstu. To su jednostavno stvari za razmišljanje. One služe da sjednemo, preispitamo sebe, svoje postupke i vidimo gdje MOŽDA griješimo.

Ili nam mogu pomoći da u nekoj situaciji duboko udahnemo i reagiramo pametnije nego što bi to u prvi mah učinili...

Žalosno je to što ovakve tekstove neće pročitati niti se njima zamarati upravo oni koji bi trebali i koji najviše tih pogrešaka i rade.

Čim ste ovaj tekst pročitale, znači da se trudite i da će se ovdje naći možda poneka točka u kojoj ćete se prepoznati. No, još uvijek postoji i previše roditelja kod kojih su ove točke pravila ponašanja...

[kimama1]

Ne, Mjesečeva zrako, to je tvoj zaključak.
Moj je zaključak da autor teksta, koji se obraća majkama koje traže od novorođenčadi da budu kuš a od dvogodišnjaka da mirno sjede, zatim ih podučava kako dvogodišnjak postupa kao dvogodišnjak, petogodišnjak ne može biti desetogodišnjak, a desetogodišnjak odrastao čovjek itd itd - čini to na podcjenjivački način. Ninčka ti je objasnila i moju percepciju teksta, da ne ponavljam
Stvari o kojima tekst govori stoje, ali je sročen na potpuno pogrešan način. Ovako napisan (točka ta i ta, optužba, prijekor i pravilan pristup) namijenjen je nekim drugim majkama, meni ne.
Prva sam se javila ali nisam usamljena u svom mišljenju.

[kimama1]

Gdje nestade post Mjesečeve zrake? Napisala je da mi se tekst ne sviđa jer je Rodin, na to se osvrćem

[Luantaro]

Gdje nestade post Mjesečeve zrake?

i ja se pitam

[eli]

prvo, tekst nije rodin, roda ga je prevela i objavila na svojim stranicama.

Ljutimo se ako dijete ne udovolji našim potrebama
Dijete može samo ono što može. Ako ne može učiniti ono što tražimo, nepošteno je očekivati ili zahtijevati više, a ljutnja samo pogoršava stvar.

Dvogodišnjak postupa kao dvogodišnjak, petogodišnjak ne može biti kao desetogodišnjak, a desetogodišnjak se ne ponaša kao odrastao čovjek.

Ne pomaže ako očekujemo previše. Postoje granice dječjih mogućnosti, a ako mi ne prihvaćamo te granice, frustriramo i sebe i djecu.

da, normalno je da dvogodišnjak uzme čokoladicu u marketu i ne želi je vratiti na mjesto, normalno je da glasno protestira ako je majka uzme iz njegovih ruku, ali nije normalno da majka ne kritizira takvo ponašanje, ne postavlja granice (koje dijete ne mora uvijek razumjeti) i popušta. ako slegne ramenima uz rečenicu "on je još mali", to dijete će se i kao petogodišnjak ponašati vrlo slično.

ovo je samo jedan primjer.

[corazon]

Svejedno, roditelji ponekad očekuju od svoje djece nešto što bi i starijem djetetu bilo teško. Tako zapravo tražimo od djece da budu starija nego što jesu.

Ja ću se osvrnuti na ovo. Mislim da današnji roditelji podcjenjuju svoju djecu, njihove sposobnosti i mogućnosti... prva ja. Dakle, ne slažem se sa ovim. A i cjeli tekst mi je pretjeran.

[Mirci]

ni ja ne znam gdje je post od MZ

[kimama1]

izbrisala ga je jer je skužila da je prebrijala

[snjeza]

:juhu
Stavila sam članak da nas potakne na razmišljanje

Žalosno je to što ovakve tekstove neće pročitati niti se njima zamarati upravo oni koji bi trebali i koji najviše tih pogrešaka i rade.

Čim ste ovaj tekst pročitale, znači da se trudite i da će se ovdje naći možda poneka točka u kojoj ćete se prepoznati. No, još uvijek postoji i previše roditelja kod kojih su ove točke pravila ponašanja...

potpuno se slažem

[Duga]

Snjeza, hvala za članak Smatram da ovakve stvari treba s vremena na vrijeme pročitati iako se čine suhoparnima na prvi pogled i da je sve to otkrivanje tople vode po tko zna koji put...ali meni paše obnoviti gradivo i ovakve vrste (za neke prepojednostavljeno - za mene jednostavno i ljudski napisano).
Potpisujem Ejlu

Baš sam nekako hepi (puna ponosa ) jer me moje dijete naučilo ponovno se smijati i radovati tako divno jednostavnim stvarima i sitnicama i što me vratilo da se valjam po krevetu i vrištimo i slažem legice i da ju pozorno slušam dok mi drži ozbiljne govore na svom sobovskom jeziku dok me pljucka onako bezuba

[Solea]

hej, drzimo se teme! ukoliko je ovaj pdf nekome pretijesan, molim, VT nije tako daleko
vec sam brisala nekoliko zadnjih postova koji sadrzajem i stilom nisu primjereni ovom pdf-u, a i svi buduci komentari koji iskacu iz okvira teme i prelaze u osobna prepucavanja bit ce obrisani.
(mjeseceva zraka svoj je post sama brisala)

snjeza, nemas se razloga opravdavati, niti kritke iznesene na racun teksa dozivljavati osobno. nitko ne dovodi u pitanje tvoje dobre namjere :juhu

al slozila bih se sa ninckom vezano za nacin na koji je on napisan.

[Bubidea]

solea, imas pp

[DomiMama]

Dajemo li ljubav, ljubav ćemo i dobiti natrag.

meni je tekst super... hvala snjeza!

Zalosno je sto to nije procitao bezvrati celavac ljetos u bircu na jarunu koji je izlupao trogodisnje djete po licu jer nije mirno sjedilo na stolici u pola 10 navecer ... ili zivcana koka koja je vristala na klinku u DM-u jer nije stigla nesto obaviti, a mala joj se vjesa oko noge ili...

[swenova mama]

takve ce tekstove procitati jedino oni koji zele saznati nesto o djeci, a ne smatraju da je odgoj urodjeno znanje.
Osobno se s nekim tockama slazem, s nekima ne, al inace ne volim ovako nabacane "mudrosti" razdijeljene po tockama

[mamaiAM]

al inace ne volim ovako nabacane "mudrosti" razdijeljene po tockama

Ni ja. To mi se uvijek nekako čini - instant metoda.

[Duga]

takve ce tekstove procitati jedino oni koji zele saznati nesto o djeci, a ne smatraju da je odgoj urodjeno znanje.
Osobno se s nekim tockama slazem, s nekima ne, al inace ne volim ovako nabacane "mudrosti" razdijeljene po tockama

Pa nisu nabacane ako su razdjeljene po točkama
Osobno, nisam pročitala gore navedeni tekst da bih saznala nešto o djetetu (usudila bih se reći - sve sam to već znala...ali bit je u tome da smatram kako se trebam s vremena na vrijeme podsjetititi i da je to dobra strana ovakvih redaka koji se na prvi pogled čine suhoparnim, ali meni svakako prihvatljivijim od debele knjižurine tipa "Rat i mir" koja mi priča kako odgojiti dijete - roditeljstvo je poziv ne posao i iako treba svaki dan učiti, učiti, učiti..."knjiga" koju pišemo moje dijete i ja je jedinstvena i neponovljiva...sve sa strane što se čuje (a dobro je čuti) i što se pročita (a dobro je pročitati) samo mogui biti smjernice, a nipošto "šprance" kako odgojiti dijete.
Onaj tko takvim smatra neke tekstove i tako ih podrazumijeva - mislim da griješi.

[swenova mama]

duga, ne slazem se s tobom. Po meni, roditeljstvo je mukotrpan, gotovo dozivotan posao bez radnog vremena, svetka i petka. U to ime, za njega sam spremna procitati jednako knjiga koliko sam morala za diplomu.
zato mi ovakve, dobro veli mamaiAM, instant metode podsjetnika ne sluze nicumu, razbacane su i povadjene iz raznih, iako mozda srodnih, odgojnih metoda i napabircene kao neki polusukusi pojedinih pasusa knjiga.

[Duga]

Ne gledam na pojam roditeljstva kao na posao jer bih onda to imala upisano u radnu knjižicu - puno mi je ljepše roditeljstvo gledati kao na "poziv" - vrlo težak, ali najljepši poziv na svijetu

Dosad me nisu privlačile knjige koje su na stotinu stranica opisivale metodu kako reagirati ako dijete plače i neće na spavanje - meni takve knjige više nalikuju podlogama za neku epizodu Oprah show ...i dok bih ja proučavala tako nešto gdje je potrebno dignuti dijete na ruke i ununati ga i umiriti da lijepo zaspe - moje dijete odraste dok ja prelistavam (naravno, ovaj moj primjer je malo "prenaglašen", ali u biti je tako - želim gledati svoje dijete, naravno da treba učiti i "sa strane", ali ponavljam, ja i moje dijete "pišemo "knjigu" jedinstvenu i neponovljivu i ne bih gubila vrijeme na teška naukovanja tamo gdje je potreban samo onaj mali topli zagrljaj i jedan trenutak da se samo zastane, duboko udahne kad ste na rubu i shvatite da je dijete - dijete, a ne projekt i zato kažem da meni odgovara ponekad pročitati ovakvo što da malo predahnem i udahnem i krenemo dalje kad zapnemo.

[opetmama]

Potpisujem Dugu

[kimama1]

Duga, lijepo si to napisala i sve je super i sve je za 5 dok " je potreban samo onaj mali topli zagrljaj i jedan trenutak da se samo zastane, duboko udahne kad ste na rubu" odnosno dok se problemi rješavaju zagrljajem sami od sebe
Kad problemi prerastu rješavanje zagrljajem , onda potražiš pomoć. A ja ne volim pomaganja uz ovakva pametovanja i podcjenjivanja, radije bih nešto gdje ću pronaći odgovore koji drže vodu, koji su malo sofisticiranije napisani i ne počinju sa: KRIV SI!

[swenova mama]

jako volim promatrat svoju djecu i uzivati u njima, a dok ih promatram mogucnost greske u odnosu prema njima se povecava proporcionalno mojoj zaljubljenosti u njih i odbijanju da procitam puke, puste, besmislene recenice koje se ticu odgoja.

[kokakola]

Ma cure, ja sam uvjerena da ovaj tekst nije namjenjen tome da ga čitaju mame sa Roda ili M&B, jer mi smo se svi ovdje našli upravo zato što smo pokušavali što bolje razumjeti roditeljstvo i potrebe svoje djece i zato jer su nam naša djeca na prvom mjestu. Mislim da je rijetka mama ovdje kojoj je bilo problem pročitati Rat i mir, ne bi li bolje shvatila svoje dijete i doprinijela njegovom sretnom odrastanju.

Mislim da je ovaj tekst namijenjen onim roditeljima koji ne žele ili 'ne stignu' razmisliti o drugoj strani odgoja, nego trogodišnju djecu šamaraju jer se ponašaju nepristojno u deset navečer u birtiji i sl.

Upravo zato je tekst napisan šturo, kratko, jasno i oštro, da se barem na kratko privuče pažnja 'takvim' roditeljima, kojima su njihove potrebe na prvom mjestu, a dijete je tu samo da ga sluša.

MM zna ponekad zabrazditi sa prevelikim očekivanjima od naše Hane i vjerujte mi, kad mu u tim trenucima gurnem pod nos knjigu, samo zakoluta očima, dok tekst ispisan kratko i jasno na jednom A4 papiru - pročita. VJerovali ili ne, ali on se nakon toga zaista promijeni i bude opet onaj dobri tata pun razumijevanja prema svojoj princezi.

[Duga]

Ja pod "promatranjem" podrazumijevam da ga kroz milijun stvari i sitnica (igra, učenje, pokreti...)upoznajem i/ili pokušavam i trudim se upoznati, razumijeti njegove potrebe i želje, neizrečene riječi, a ne puko gledanje u dijete i knjige bih se dohvatila kad bih uvidjela neki problem (ali problem) da se mogu bolje i zrelije suočiti s njim.
Ovih par postulata koje je Snježa linkala nisu mi nametnuli osjećaj krivice i ne čini mi se agresivan - više mi služe kao zgodan podsjetnik (a mislim da to nikome ne može škoditi i tako gledam na njega.).

[swenova mama]

Duga, uzasno je opasno osloniti se na vlastitu, subjektivnu, procjenu bilo cega kod djeteta. Nisam protiv promatranja djeteta, ali sam svakako i za knjige, a ne za napabircenih deset savjeta.