Evo mene opet.
Danas sve po starom,ali ipak mala promjena.
Ujutro je popila punu flašicu da ni kap nije ostala,u podne ništa,poslije podne još ništa,a poslije čemo vidjeti.Danas se više ne uzrujavam toliko,bar to njoj ne pokazujem,pitam ju jel hoče papati,kad kaže da neče,odgovorim joj da onda o.k. i vidim da nam je malo lakše.Obje smo smirenije.
Što se tiče zajedničkog jela,to nije problem.Njena hranilica je na čelu velikog stola i super joj je sjediti u njoj.Svaki dan nam tata dolazi na gablec u pola 12 i uvijek nas dvije jedemo s njim,a kad dođe s posla u 4,imamo ručak opet svi zajedno za stolom.Večera je oko 7 pa iako se nama ne jede bar sjedimo s njom za stolom dok se ona ne najede.
Tania,dobro si pogodila kad si rekla za brojanje zalogaja i gledanje koliko pojede...Primjetila sam to kad sam joj dala domači dukatino.Bilo joj je fino,napokon nije rekla bljak i baš je navalila,ali kad je skužila da ju gledam i zadovoljno se smješkam,odmah je odgurnula to od sebe i počela se mrštiti i živčaniti.Sad mi je kliker proradio,nisam na to do sad tako gledala.
Ajd mi recite gdje kupujete sušene brusnice.Ja ih još nigdje nisam vidjela.
Drugo suho voče da,ali baš brusnice ne.
Baš sam se sjetila-kupila sam joj nedavno suhe smokve i skoro ih je preko celofana počela jesti,ja se naravno ponadala,a kad sam ih otvorila,ni da bi probala.
Ma polako se hladim i mirim s tim da je to faza i da moram čekati i smiriti se,jer osim jela promijenila se i u nekim drugim stvarima.Primjerice,tatu si obožava kao i on nju,svaki dan ga ispratimo na posao,na gablecu dočekamo na prozoru,pa opet ispratimo i opet dočekamo kad dolazi s posla.Uvijek je tu pusa i mahanje pa-pa,ali od kad je prestala jesti,više tati neda pusu,neče se igrati s njim,neda mu ni blizu ponekad,ali nije samo on u pitanju nego je i prema drugima takva.Svi joj idu na živce,nikom ništa neda i rasplače se i vrišti čim joj nešto neide od ruke ili nije po njezinom.Jedino si je samnom stalno dobra osim kad je riječ o jelu.Kao da je preko noči postala netko drugi i iako ju to primi pa pusti,dva dana je super,tri opet šizi,brine me to jer je uvijek bila zlatno dijete.
Totalno sam zbunjena i čak malo preplašena jer nisam sigurna postupam li dobro u određenim situacijama.Trebam li viknuti ili šutjeti,ignorirati ili reagirati...
Znam da sam sad malo skrenula s jela na druge stvari,ali mislim da ima nekakve veze jedno s drugim.
:papica
