ruganje, ruzne rijeci i slicno

[tanjabb]

Sa svim tim imam vise problema , a mislim da ce najveci biti kako cu to JA prihvatiti kao svakodnevnicu u zivotu svog djeteta.

O cemu pricam: Lukas ima skoro pa 3 godine i 3 mjeseca i ne ide u vrtic. Doma ga cuva teta, u vrtic ce na jesen. On ne zna sto znaci biti zlocest, nikada nikome to ne govori (kod mene je to zabranjena rijec). On ne zna za fore "ti si mi prijatelj/ti nisi", njemu su svi prijatelji. Naprosto je jos totalka naivan glede tih stvari. Uz to jos dosta bebast.
On voli drustvo druge dijece i prikljucuje im se kad smo negdje vani bez problema. Tako smo i u subotu bili na kavi gdje se prikljucio staroj curici i decku (negdje oko 6 godina), oni su ga valjda nesto pitali, on poceo nesto nesuvislo odgovarat (tako uvijek reagira kad je vesel i uzbudjen, pocne se folirat i pricat nesto trece, ja mislim da je to normalno i ne ocekujem od 3-godisnjaka da ce se ukljucit u ne znam kakav razgovor ), a oni su mu se poceli smijati i rugati mu se kao da je lud . Ja sam to vidjela i tako jako me je stegnulo oko srca . Otisla sam do njega i odvela ga od te djece, bilo mi ga je zao. Iako on jos ni ne shvaca da su mu se djeca rugala, po tom pitanju je skroz naivan.

I sta mu u takvim trenucima reci? Da li ista? Ja cu ga sigurno uciti - ako ikada to uocim kod njega - da je ruganje jako ruzno, neprimjereno ponasanje, da je ruzno nekome govoriti da je zlocest... no nekako mi se cini da ce pogotovo s polaskom u vrtic i on preuzeti neke od tih oblika ponasanja . Na neki nacin zeljela bi ga sto duze "obraniti" od tog rivalstva, tko je faca a tko nije, tko je podoban a tko nije, ne smeta me uopce sto je jos toliko naivan u tom pogledu. S druge strane ne bi htjela da zbog toga postane predmet podrugivanja.

I onda je tu jos MOJ element.
Kaze mi netko danas "djeca znaju biti opaka, morat ces se pomiriti s time". Iako to znam i ne zelim da se smiju mom djetetu zato jer se ono veseli na drugaciji nacin nego oni, opet mi se cini da nesto moram napraviti, dat mu osjecaj sigurnosti, snage da ga to ne povrijedi previse.

Da cujem iskusnije sta mogu ocekivati i kako se postaviti prema tome? Sta i kako uciti dijete? I kako scoolirati sebe :p ?

[patkica]

Sebe ces tesko skulirat Ja se pokusavam al mi bas ne ide. Kad vidim da mu se rugaju ili zezaju srce mi puca i najradije bih ga makla iz tog drustva, totalno sam zastitnicki raspolozena.
I tu pokusavam procijeniti o cemu se radi. Ima grupica grubih nesto starijih decki koji bas uzivaju u zafrkavanju manjih, a Mika je dosta dobro "tlo" za to - on je jos uvijek tako bebast da je dovoljno da mu kazes da je mali i odmah se ulovi za to i svadi i place... Kad vidim da se pocnu muvat oko njega dosta direktno se pojavim u kadru i ako treba dam im na znanje da nema sad tu kruha i igara, a njemu objasnjavam da nisu dobro drustvo (jer zaista nisu).

Rugalice i peckanja djece s kojom se inace druzi ili koja mi djeluju OK (tipa cesto mu se rugaju stariji klinci jer je on dosta neposredan - dodje do nekoga i pocne pricat nesto svoje koje igracke ima i slicno, a to bude starijima smijesno pa ga zezaju...) - tu se trudim ne reagirati i pustam ga da se snalazi. Koliko god bih ga najradije zastitila.

Nasa grupa u vrticu je do sad bila dosta naivna i bebasta. Tek su nedavno poceli sa time.

[Nincka]

moji dolaze iz skole i iz vrtica sa svakakvim "znanjima" i nejednom sam cula da o nekom drugom djetetu ne govore lijepo. nikad to nije originalno njihovo, ali ljuti me sto se povedu. pa onda doma imamo razgovore, primjere.... i sigurno da to ima ucinka, ali ne ide bas sve tako glatko.

s druge strane, pogotovo stariji je jako osjetljiv i lako ga drugi povrijede. i isto sam bila u situacijama kad me stegnulo oko srca kad sam vidjela kakva su znala biti djeca prema njemu.

dio toga jednostavno moraju proci. vjerojatno cak i dio vlastite okrutnosti, ali mislim da zato treba s njima puno razgovarati, senzibilizirati ih, razvijati empatiju....

[Bubidea]

dijete je nomoguce od svega zastititi, to svi znamo, koliko god bismo to zeljeli

svaka teska situacija u kojoj se nadje nase dijete, dirne nas, sve nas,u srce

moj je bio doma do 2,5 godine....naravno da je bio naivan i predobar...i onda su, jednom prilikom, zaskocili na njega, njih par, i poceli ga tuci....bas su ga bacili na pod i tukli ga....u vrticu...teta je odmah reagirala, ali tu se radilo o sekundama....i naravno da mi se srce slomilo

on je samo lezao i cekao....i kad sam ga pitala zasto se nije branio...rekao je-pa rekla si mi da se ne smije tuci i teta je rekla da se ne smije tuci....i sto mu reci na to?

bilo je jos takvih situacija kroz koje se celicio, a mi smo i dalje furali svoj film o dobroti, poslusnosti, mirnom rjesavanju sukoba...on nas je slusao i radio kako smo mu govorili, ali je morao prihvatiti i neka druga pravila igre

sto ti hocu reci?

bit ce ti tesko....tesko je meni i danas, ponekad, a vidi kako je vec veliki, ali ti nemoj odustati od svog odgoja, jer ces konacnici dobiti dobro dijete, neskolono nasilju, tucnjavi, vrijedjanju, ali i dijete koje ce se znati postaviti i izboriti za sebe, jer ce ga okolina tome nauciti....bitno je da ce vas odgoj ipak biti presudan i da neces imati problematicno dijete, kasnije

a srce....zabolit ce te puno puta, u pocetku vise, a onda sve manje, kako ce rasti i uciti se nositi s okrutnom okolinom

[iris]

Samo malo da cujes sta te ocekuje i sta moje dovuku iz vrtica - npr.

Necu ti biti prijatelj/ica
Mala beba, sta ti treba, trebaju ti pelene, zute ili zelene
Debeli, debeli, pucaju ti tregeri

I tako sijaset rugalica, grubih izjava i ne znam cega sve ne. A da ne kazem da meni Lena jos i ne prica sta se dogadja, to samo ispliva u nekim trenucima. I meni je to grozno i meni se srce stisne i ja ponavljam again and again da se rugati nije lijepo.

Ja njoj kazem da neka djeca znaju biti okrutna, da se nekad rugaju jer se ne znaju lijepo igrati a najvise od svega joj tupim da je ona super i da treba znati da je super i da ako to drugi u tom trenutku ne vide da je to do njihovog trenutnog sljepila.
I uz to redovno ide ona prica o razlicitosti i kako ne mora biti sve uniformno ali kako grupa nekad tesko shvaca da si drugaciji. Ne bas tim rijecima, spustim ja to na njen nivo ali shvatili ste poantu

Sebe ne znam kako scoolirati, vani je dzungla, uvijek je bila a u ovo nase doba postala je jos okrutnija. Mislim da prezastitnicki stav nije dobar jer kad tad ce se sa vanjskim svijetom morati susreti ali naravno ne zastupam ni ono - ja cu te baciti a ti plivaj. Ja pokusavam maksimalno ih pripremiti, zauzeti stav da to nije strasno i da se stalno dogadja, bildati im samopouzdanje i upozoravati ih da to nije odraz snage nego slabosti.

Znam, sve je to teorija, nadam se samo da ce bar nesto od toga pomoci da se ponekad znaju obraniti.

[Bubidea]

bildati im samopouzdanje

jes, tako je ...to je jako bitno...ti to mozes, ti si najbolji, najljepsi, najpametniji, samo tako naprijed, jako se ponosim tobom, odlicno si to napravio...

Znam, sve je to teorija, nadam se samo da ce bar nesto od toga pomoci da se ponekad znaju obraniti

pomaze, itekako pomaze, uporno tupljenje, pricanje, tesanje...sve to jako pomaze, mozda se ne cini da je tako...u tom trenutku....ali, dugorocno, djeluje itekako...dobivate dobro odgojeno dijete, senzibilizirano dijete, pristojno dijete

[lastavica]

Mi smo od ove godine u mjesovitoj grupi od 4-7 godina i interesantno mi je gledati kako L reagira u takvim situacijama. Dosta samosvjesno nastupa odnosno nade uvijek nesto sto joj pomogne da ispliva.
Znam da to nije uvijek tako, ali je bilo u onih par situacija koje sam vidjela. I iz svake se sama izvukla, nisam ju ni stigla zaliti nego sam ostala zadivljena.

Evo naseg zadnjeg primjera i reakcije mojeg djeteta.
L se osisala na krace. I zadovoljna je s novom frizurom. Frizerka ju je zezala da ju nece prepoznati u vrticu. Ona joj odgovara prepoznat ce me po glasu.
I dolazimo mi u vrtic, skidamo se u hodniku, L ima osmijeh na licu, dvije curice dotrce do nje i iznenadene su njenom frizurom. Jedna joj kaze da joj je ona prije bila bolja. Nestaje joj osmijeh, ali ima odgovor. Isla mi je u oci pa sam se morala osisati. I utrcava sretno i veselo u sobu.
Poslijepodne mi kaze kako su joj se curice rugale da ima kratku kosu kao decko, a curica s kojom se vise druzi joj se isto smijala, ali nije rugala, nego je samo rekla da joj lici na bebu. Ove sto su joj se rugale je prijavila teti. Nakon toga razgovaramo o ruganju, o razlicitostima, o stereotipovima oko frizure. I nakon cijele te price pitala me je kad cemo opet kod frizerke, ipak ju nisu uspjele obeshrabriti. Ocito i sama vidi da joj je frizura preslatka, a tu je i ljubicasti pramen koji joj je frizerka napravila.

Naravno s druge strane L isto pokupi neke od tih rugalica i primjeni ih ponekad . Ovo mala beba kad se naljuti meni zna govoriti.

A kako da to prihvatis. Meni to zasada ne stvara probleme. Jer vidim da se voli igrati s djecom iz vrtica, vidim djecu s kojima se vise druzi i ona mi se cine o.k. One druge spominje ponekad u negativnom kontekstu, a ponekad u pozitivnom. Znaci da ona nisu cijelo vrijeme u rugajucoj fazi.

[Bubidea]

Upravo gledam njegovu biljeznicu iz hrvatskog, u petak su gledali ruzno pace...evo jedne recenice iz sastavka:

Meni se nije svidilo kad su se braca od ruznog paceta rugala ruznom pačetu ...kuzis poantu?

[lastavica]

Bubidea,
Mi smo tu predstavu gledali dosta rano i L je to guranje ostalo u sjecanju i nakon predstave. Tada jos nije znala da je to ruganje, ali me je stalno zapitikivala zasto su ga gurali.

[tanjabb]

tipa cesto mu se rugaju stariji klinci jer je on dosta neposredan - dodje do nekoga i pocne pricat nesto svoje koje igracke ima i slicno, a to bude starijima smijesno pa ga zezaju

Isto kod nas. I Lukas pocne pricat o svojim igrackama ili vrtiti neki svoj film. Ja si govorim da je on ipak jos mali, socializacija mu je u povojima.

Citam citam... i pamtim.

[Stefanova_mama]

Ja se trudim da ga zastitim, ali vec dve devojcice su ga npr. ogrebale braneci svoju teritoriju do krvi po obrazu (jer on prilazi bez straha i hoce da se sa svima igra, daje svoje igracke i recimo pokusavajuci da uspostavi kontakt priblizi lice nepoznatom detetu i nasmeje se).

On se ne grebe i ne stipa i ni na koji nacin ne napada decu (jedno kratko vreme je udarao rukom, jer je prijatelj Kevin udarao njega, ali evo sad je zaboravio kako se to radi), ali je vec drugu devojcicu odgurnuo tako da je pala. Ne volim da se bije, rekla sam mu da nije lepo sto ju je gurnuo, ali da nije lepo ni sto ga je ona ogrebala (taj koncept napada mi je bas stran, gde to nauce i od koga). Njeni roditelji je nisu ukorili ni jednom recju. Sto po meni nije OK, ja sam ih znacajno gledala, ali reakcije nije bilo.

Mi imamo jednu naucenu ruznu rec, od devojcice u Beogradu s kojom se igrao na pesku. Par puta je igrajuci se pokusao da uzme njenu igracku (davao joj je i svoje) i par puta mu je ona rekla "djubre jedno" i to se ponavljalo nekoliko dana za redom. Nije mu bilo najjasnije sta je to i zasto mu je tako rekla, vratili smo se nazad u Nemacku i on je to tumbao u glavi djubre u kesi koje bacamo, pa to je nesto ruzno...pretpostavljam. I skoro mesec dana kasnije (iako to od nas nikad nije cuo). Nam je u situaciji kad mu nesto nije bilo dozvoljeno ispalio "djubre jedno" i par meseci vec to povremeno ponavlja kao opcinjen, kao da su to carobne reci. Ja sam pogresila sto sam reagovala, da je to nesto strasno i da se to ne sme reci, iznenadila sam se jednostavno, a trebalo je da ne reagujem nikako i da pustim da prodje i da se ne vrati.

Nadam se da ce sam nauciti kako treba da resi neke situacije s vremenom i da ce shvatiti gde da u komunikaciji stavi ruzne reci (odnosno da ih nece upotrebljavati zato sto su ruzne).

Stiticu ga i dalje, ali znam da ga necu moci uvek zastititi.

[saptacica]

Draga, nemoj se nervirati. Moraš stegnuti srce i pustiti da se očeliči na nekim stvarima. Moraš ocijeniti koje ćeš stvari pustiti da se odigraju do kraja bez tebe, a u koje ćeš se uplesti. Jer ti ne možeš biti tu cijelo vrijeme i ne smiješ biti tu cijelo vrijeme.
Ove jeseni je omiljenoj sestrični (starijoj 15 mjeseci) došao prijatelj i prvi put vidio mog malog i očito osjetio žalac ljubomore. Pa su njih dvoje bježali pred njim po cijelom dvorištu i skrivali mu se. On jadničak nije ništa kužio pa je klipsao za njima smijući se i misleći da se igraju trčanja. Ja sam gledala s balkona i srce mi je pucalo. I pustila sam i pustila, i na kraju sam otišla po njega i odvela ga u kuću koliko mi je bilo milo. A on ništa nije kužio. Ja sam vidjela da ni maloj nije svejedno jer ona je krasno dijete koje voli moga malog, al očito je da se i ona morala napraviti hrabrom ispred svog vršnjaka. Mogu i to razumjeti.

Sjećam se da je prošlog proljeća moja frendica držala svog 4,5 godišnjaka doma 2-3 mjeseca jer se posvađao s najboljim prijateljem u vrtiću i ovaj je okrenuo čitavu grupu protiv njega. A mali inače obožava vrtić i ekipu. Nije se on ni sad žalio, govorio je da je sve u redu, da samo više nisu najbolji prijatelji al da se igraju i dalje. Al ona je vidjela da je on tužan koliko god glumi da je sve u redu.

Kad se neko loše ponese prema mom djetetu ja nikad ne kažem da je to dijete zločesto i nedam da on to kaže (koliko god on vrlo redovito upotrebljava tu riječ), već objašnjavam po principu da je to dijete umorno pa je tako reagiralo, tužno zbog nečega pa je tako reagiralo, nesretno zbog nečega, ljuto i da će biti bolje volje sutra kad se naspavaju i da će se opet igrati bla bla...
I opet se često pitam jel mi i to pametno jer ja ustvari u većini slučajeva i ne mislim tako nego mislim da je to dijete stvarno divlje
I djeca znaju stvarno biti okrutna, prije se nije o tome toliko pričalo a danas se zove bullyng.

Ti samo razgovaraj i razgovaraj s njim. Oni učas shvate da svijet nije savršen i da ima svakakve djece i ljudi. Pri tome ne mislim na ugnjetavače, već ljudi koji ti pašu il ne pašu, s kojima se bolje slažeš, razumiješ, igraš...

[JiA]

Ja ih ne poželim samo maknuti iz društva koje im se ruga, ja iskreno poželim dobrano se izvikati na tu djecu i roditelje te djece.
Ali, to ne mogu.

Ono što im ja pokušavam utuviti u glavu je: što te briga?Tupim im da nije važno što drugi misle, pogotovo kad se radi o ružnim stvarima.

Moji dečki imaju loše zube. Unatoč svemu, fakat im nisu lijepi.
I djeca im se rugaju zbog toga. Jutros dok smo prali zube me je J. pitao da li je meni ljepše biti velika ili mala. Odgovorila sam da mi je ok biti velika. A on meni: ja bih da budem mali ali da mi narastu novi zubi ( btw. rastu, ali presporo ), pa da mi se djeca ne rugaju.

[saptacica]

JIA za zubiće!

Točno tako, i ja kažem šta te briga, skupi svoje igračke i igraj se s nekim drugim ko je dobar prema tebi i s kojim se lijepo igraš. A s ovim možeš pokušat sutra opet ako ti se hoće.

[piko]

voljela sam te dovoljno da šutim i dopustim da sama shvatiš kako te tvoj najbolji prijatelj iskorištava

Ovo je samo fraza (inace ih bas ne volim) iz onih razvikanih pisama upucenih djeci, al ima nesto u njoj.

Moramo ih pustiti do neke mjere da sami shvate da se netko prema njima ruzno ponasa, da bi razvili to osjetilo za kasnije. Ja bih isto ponekad skocila i kao lavica zastitila svoje dijete, al mislim da to ne smijemo stalno ciniti jer im radimo medvjedju uslugu. Nemojte me krivo shvatiti, ja ne pustam da moja djeca pate zbog drugih, nego ih pustam da osjete jel netko dobar prema njima ili nije.

Kod nas ima situacija slicnih kao kod lare33, da sama reagira tako da ja ''padnem na dupe''. Npr. obozavala se igrati sa susjedom koji je sad 1. razred, a on joj se stalno izrugivao, tipa : pojma nemas, ne znas loviti loptu, imas pomocne kotace na biciklu i sl.. Reagirala sam samo kad je bio grub prema njoj. I jednog dana stoji susjed na nasoj ogradi i zove P da se dodje igrati s njim a ona ce njemu: ''hvala ne bi, ocekujem goste''

U vrtic je krenula s nepune tri godine i dolazila je doma sa suzama u ocima, jer joj se neko rugao, nesto joj oteo i sl i nikad bas nikad nisam intervenirala niti joj sto direktno sugerirala da napravi, nego bi joj uvijek pricala pricu. Izmedju ostalog i o tome da nam svi ljudi na Svijetu ne mogu biti prijatelji i da ako se s jednom curom ne slazemo i ne mozemo igrati, potrazimo drugu prijateljicu i da nikad, al bas nikad ne trpimo uvrede i ruzne rijeci.

Takodjer, kod nas je uvedeno pravilo da djeca ''moraju'' (pod navodnicima, jer to nije bas pravo morati) spavati jesti i igrati se, da bi trebali uzivati u igri, a to mogu samo ako su svi koji se igraju-sretni. Kroz to pravilo pokusavamo i nauciti ih kako se ne ljutiti kad gube u igri, jer uvijek je neko prvi i najbolji u necemu (slikovnica: zmaj Gordan).

Naravno ako se radi o fizickom napadu, uvijek reagiram.



P.s. Prije tjedan-dva u parkicu je bio tvoj Lukas, njegov prijatelj i moja djeca. I reagirala sam jer vasa teta nije, valjda nije vidjela, kad Lukas nije htio dati stap prijatelju, a ovaj ga je ugrizao za ruku. U takvim situacijama uvijek cu reagirati, neovisno jel se radi o mojoj ili necijoj drugoj djeci.

[tanjabb]

piko - imas pp

[eli]

koliko god se trudili zaštiti ih, pripremiti ih na nelijepe situacije u društvu u kojem će se kretati, kako će sve ispasti, najviše ovisi o karakteru djeteta.
moja je tek sa tri godine počela primjećivati ruganje, ali je njena reakcija bila nevjerojatno dobra po nju samu. ruganje bi prokomentirala na ovaj način "ona je ljubomorna pa priča gluposti". nisam je tome učila, već se rodila takva, karakterno čvrsta, tvrdoglava, samosvoja, samosvjesna i pomalo uobražena.

[teutonija]

ne znam kaj bi ti savjetovala,al vidim da Klara iz vrtića dolazi i sa lijepim i ružnim.
Glavno je kad se s nekim posvađa reći:"Nisi mi više prijateljica" to je uvreda do groba:gigl i ni jako drže do toga

Evo kak je tekla "svađa" Klare i kruškine ANe.

Klara hoće svoju bojicu koju ima Ana ,Ana naravno ne da i tak povuci ,potegni ,Klara veli:"Nisi mi više prijateljica",
a Ana njoj "Jesam!
a Klara opet: "Nisi"
i zak X puta dok na kraju Ana ne dodje k meni ,jer ja slušam i ne miješam se ,i pita me:jelda da sam joj prijateljica?"
Ja velim da naravno da je ,i da se moraju slagati ,posuđivati ,bla bla,i čujem Klaru kak viče iz sobe :"nije nije mi pijatejica više.
I kaj reći za 2 minute su opet bile najbolje.

Ali evo imaju jednu gluhu djevojčicu u grupi i o njoj jako lijepo priča ,i ne naslučujem da s te strane ima ruganja ,što mi je jako drago i očito su ih tete dobro pripremile.

Normalno je da se vrtička djeca puno bolje snalaze u takvim situaicijama,al naravno da nisu dorasla zadirkivanju šestogodišnjaka.

[Ramona]

Joj gdje me nadje sa ovim topicom?! Mi se ovih dana spremamo u vrtic. Ne znam kako cu podnijeti Emijev susret sa svijetom...Mislim nije da dosad nije bio u dodiru sa svijetom , ali sad po prvi put ide sam bez da sam ja tu negdje u blizini ili tata ili neko od nas odraslih...
Pojedoh se ziva kako ce on to dozivjeti!!!! Ubih se vec mjesecima pricajuci o vrticu, ide i u igraonicu, ali opet igraonica je na 2 sata, jedna teta na par djece, u vrticu je jedna na njih 10....

[JiA]

Ramona, .

[hana]

curke, moja omiljena tema

jako dobro se sjecam svojih iskustava iz OŠ i pametnih savjeta moje mame
i evo sve to sad ponovo prozivljavam s mojom devetogodisnjakinjom... i nije lako ostati kul i dati pravi savjet djetetu... i tek sad pocinjem cijeniti silne mamine savjete

za sada je ucim da ne vjeruje svim glupostima i uvredama koje djeca mogu izgovoriti (tipa imas ruzan nos) i pokusavam je nauciti da se ponosi sobom, da ne vraca istom mjerom, nego da bude dobra i sigurna u svoje vrline...
ali, kao sto i same primjecujete puno ovisi i o samom karakteru djeteta, moja je po prirodi dosta "jaka" pa je dosta toga ne dira, a opet s druge strane nekako se uvijek zastitnicki ponasa prema djeci kojoj se rugaju i stiti ih..i to mi je drago

[franika]

Moj Fran je jako veliki emotivac, neagresivan, nikada ne bi udario nekoga, pa cak kada i njega netko udari nece uzvratiti. NO ima neki unutarnji instinkt pa sasvim podsvjesno izbjegava situacije gdje bi mogao doci u sukob, makne se, jednostavno okrene od provokatora i ode svojim putem...
A sto reci na udarce rijecima? Za divno cudo tu se sasvim dobro snalazi mada ga nismo nesto posebno ucili kao se postaviti u situaciji kada mu se netko ruga.
Eto friskog primjera od jucer. Bili smo u parku i Frana neka curica od 7 godina i njen brat od 5 i pol godina poceli nesto zvati "Ej, mali...!" dok su u rukama drzali neke plasticne crne pistolje.
Fran je jako visok, izgleda kao da ima 6 godina pa su ovi valjda mislil da i ima 6 godima i zeljela su ga zezati. A mom Franu nema vece uvrede nego ako mu se netko obrati sa"mali" ili "mala beba". Ja stojim po strani i sve cekam da vidim kako ce reagirati. A on je prvo sutio i nastavio se penjati na penjalicu, no nakon sta su ga 3 puta tako zazvali, okrenuo se i rekao "Ne rugaj mi se! Nisam ja mala beba! Osim toga imas bezveze pistolj, uopce ti ne ispusta zvuk!" i mrtav hladan se nastavio penjati po penjalici. Ovi su se onda poceli braniti da im pistolj ispusta zvuk i krenuli mu pokazivati i ali on vise jednostavno nije trzao i pravio se gluh. Ja zadovoljna!

[beammama]

Fran je zakon, njegova reakcija je

jer ces konacnici dobiti dobro dijete, neskolono nasilju, tucnjavi, vrijedjanju, ali i dijete koje ce se znati postaviti i izboriti za sebe, jer ce ga okolina tome nauciti....

Mene ovo često muči, da li stvarno hoće ili će se previše povlačiti pred agresivnima? Nekad, kad gledam neku djecu, mi se čini da s odgojem "budi pristojan, pažljiv, dobar" mu pravim medvjeđu uslugu. Pogotovo kad čujem priče roditelja koji imaju školsku djecu. Imam osjećaj da previše roditelja u današnje vrijeme odgaja djecu da budu sebični i da se agresivno bore za sebe ili ih previše razmaze da bi imali osjećaja za druge.

[mamainana]

Doru smo učili nenasilju, ne odgovaranju na provokacije i da sve će biti dobro i da dobri i pametni uvijek pobjeđuju i pokušali smo biti primjer svojoj djeci, da bi nakraju od dijeteta koje se borilo za sebe dobili pekmezavo dijete koje ne zna reći ja sam upravu, poslušaj te me i ne možete me povrijediti što god da kažete. I shvatili smo da negdje griješimo. Karlu govorimo puno umjerenije i uglavnom se svelo na to igraj se s drugima, makni se od njih ako ti se ne sviđa njihovo ponašanje, ali to im i reci. Karlo je prekrasno dijete koje u principu ne upada u konflikte.
Moja djeca ne psuju (trude se naućiti i MM da mu ne izleti- naučili su onu legendarnu- oprat ću ti jezik sa sapunom), imaju pravo reći i da prestanemo ako se mi koji put posvađamo i polako se uće rješavati konflikte. I niko ih ne može uvjeriti da su ružni, mršavi (imam kostura doma) ili da nešto s njima nije uredu kad oni znaju bolje.

[adea]

Ja imam dva vrticarca koji su zajedno krenuli u osvajanje svijeta. I jedan dan dosli kuci vicuci jedan drugom "Ti si beba", na sto bi se manji redovito u konacnici rasplakao. A i ne jednom je stariji rekao taj i taj mi govori da sam beba i vidjela sam da ga dira.
I onda jednom u tijeku tog prepucavanja ja sam pocela vikati "Ja sam beba!" sto je izazvalo opcu zbunjenost naroda i zajednicko "Nisi, nisi". Ali kroz nekoliko dana sam ja to ponavljala i prestali su to raditi jer su vidjeli da se ja oko toga ne uzrujavam i da mene to ne vrijedja, zapravo pretvorila sam to u foru.
U osnovi zelim imati pristojnu djecu, osjetljivu na teskoce drugih, ali istovremeno dovoljno snazne da izdrze ovaj okrutni svijet. I da, govorim im da ima zloceste djece, kao sto im govorim da ima zlocestih ljudi jer i sama iskreno u to vjerujem. Isto tako im govorim da oko njih ima i puno dobrih ljudi i da traze medju dobrim ljudima svoje prijatelje.

[nadicab]

moj Denis je izvor sušte ljubavi i naivnosti. jako se bojim ruganja kada će se njegovo povjerenje u svijet srušiti (baš sam gledala neki dan "zaboravljeni slučajevi" o djetetu s laganom mentalnom kojeg su strašno maltretirali u školi ).
Njegova grupa zna da je on različit i da se raličitosti ne ruga.
Ove jeseni je došao Fran u vrtić i kako dijete nema razvijene socijalne vještine, krenuo se rugati. Prvo je navalio na Denisa - teta ga je ukorila i rekla da se tako ne priča. Onda je pričekao dok nije bilo tete, pa ga je i opet počeo vrijeđati, ali je sada cijela grupa stala u obranu Denisa.
Priča od neki dan: Denis je bio na operaciji i ošišana mu je glava i vide se rezovi i pumpica koja mu je ugrađena (nije baš lijep prizor za vidjeti).
"Što ti s tom kvrgom na glavi izvodiš, tebi uopće nije niti mjesto u ovom vrtiću!"
"Meni pumpica pomaže da mogu živjeti i kada nije radila jako me bolila glava ..." počeo njemu lijepo Denis objašnjavati. Pretpostavljam da moj nije niti shvatio s kolikim negativnim emocijama se Fran na njega okomio, alli nakon takvog detaljnog objašnjenja, Fran se okrenuo i otišao jer Denis nije reagirao kako je on mislio - plačem, tužikanjem itd.
Ja jako ponosna na svog specijalca

[eli]

joj, nadice, koja teška priča.

kad se govori o ruganju, nikad ne pomislim na ruganja zbog različitosti.
moja mala je u vrtiću pokupila ruganje i ružne riječi, ali bez gađanja u konkretnu točku. ona i njene prijateljice su još u onoj naivno-nezreloj fazi kada glupim, ružnim, bezobraznim ili bebom spontano proglase nekog sa kime se zakače oko igračke. trudim se upozoravanjem joj to izbiti iz glave, ali još uvijek i mene, kada ne dobije što želi, etiketira kao malu bebu.

[Adorabla]

Ja sam moram priznati onda stara skola odgoja kada sve vas citam. Ok vecina se slaze da se ne treba petljati u djecja prijateljstva (apsolutno se slazem) koliko god nas srce bolilo i koliko god nas peklo. Ne treba djetetu stalno davati smjernice tko mu je dobar prijatelj tko nije ali kako vi stvarno ucite dijete da reagira kada ga netko provocira rijecima ili recimo klepi.
Ja svoje cure ucim da nikada ne smiju poceti prve ne smiju se rugati, ne smiju se duriti ne smiju zapoceti tucu. Ali sta kada netko drugi zapocne (ruganje, durenje, tucu)? Jel ih stvarno ucite pacifistickom pristupu i da li mislite da ce takav pacifisticki stav dugorocno kod djeteta izazvati frustracije?

Nadice, kod Denisa stvarno ne mislim da je razvio frustracije jer je on nazalost proso puno toga i silom prilika odrastao pa su i njegove reakcije jako zrele

[eli]

adorabla, sve ovisi o krarakteru.
moja, bez da sam je učila, kad skuži da nema koristi svađati se i duriti, samo se okrene sa riječima "baš me briga, to mi ni ne treba". jeste da često na to doda i famoznu "glupačo".

[amira4pets]

Eli, kao da gledam moje dijete. I stvarno to je sve doneseno iz vrtica.
A to izgleda tako od srijede do subote i onda valjda kako u kuci ima skroz drugi pristup, on je drugo dijete od nedjelje do srijede kad se opet vrati u film-djeca vrtic. Ali nije ni cudo , koliko se neke vaspitacice-ako se tako mogu nazvati, dernjaju na djecu, mislim, to me fakat izbacuje iz cipela. Neki dan smo sjedili na klupi u dvoristu vrtica kad je tako iz petnih zila pocela da se dernja na djecu koja su stajala pored otvorenog prozora, mislim bez imalo takta, fuj. I onda se cudimo odkuda donose to neko agresivno ponasanje, ma nije sve ni do djece u vrticu.