ajme, od sinoc 4-5 novih stranica...
malo sam se pogubila na topicu

, vec ste na faksu, a moja djeca tek idu u prvi i treci razred pa cu se malo vratiti na kolosjek i iznijeti svoja naravoucenja nakon ovo malo iskustva sa skolovanjem dvoje djece. mozda nekom pomogne (tako sam nekako shvatila temu i autoricu topica - ponuditi konkretne odgovore i pojedinacna prakticna rjesenja):
- kod ucenja uvazavati djetetove specificnosti obzirom na samo njihov jedinstven i svojstven stil i ne nametati im svoje stilove...
- pomoci djetetu
samo ako pomoc zatrazi a uskociti i ozbiljno zapeti
ODMAH cim vidim da steka u tzv.
bazicnom gradivu * . ako treba, ukljuciti i uciteljicu u pricu.
- osigurati primjereno mjesto za ucenje (nekima je to buka, nekima totalna tisina - nebitno, bitno je samo da djetetu pase)
- sto duze kroz skolovanje kod djece inzistirati na redovitosti ucenja i ne podrzavati kampanjstvo - jer, lakse je djetetu usvajati lekciju po lekciju nego odjednom njih 6. hebi ga.
- volim nagraditi ili nekako proslaviti i posebno pohvaliti dijete za dobru ocjenu koju je dobio iz predmeta koji mu inace nije najdrazi i za koji ne pokazuje vece sklonosti i talent. nama se to uvijek visestruko vrati jer dijete konta poruku kako iznimno cijenim njegov ulozeni trud

. obican odlazak na kolace s djetetom nakon sto je super savladao tesku nastavnu cjelinu i dobio peticu (iz matematike, recimo) njemu jako puno znaci

- i po meni najvaznije - uvijek kod ucenja kao nit vodilju imati udzbenik koji i dijete i ucitelja i roditelja zapravo ciljano vodi i ukazuje koju razinu znanja dijete treba usvojiti. udzbenike je (kakvi su, takvi su, a hebat ga sad... prisiljeni smo s njima se sluziti htjeli ne htjeli) ipak netko strucan poslozio i o njima promisljao. u tzv
metodickom instrumentiriju, odnosno pitanjima koja se nalaze ispod svake lekcije zapravo su dane i smjernice djetetu, odnosno ucitelju (ili roditelju koji bi trebao uskociti ako djetetu nije nesto jasno) koju kolicinu znanja dijete treba usvojiti i na kojoj razini. i tako, u prvom razredu je to razina da se nadopuni recenica ili zaokruzi tocan odgovor. u drugom se ta prica postepeno siri... u trecem vec treba raditi na definicijama...etc, etc... da sad ne idem previse u samu metodiku pojedinog predmeta...
i mislim da ce svako dijete samo pronaci nacin kako si to sve posloziti u glavi ili ce ici metodom pokusaja i pogresaka dok ne pronadje svoj stil, nacin, metodu ucenja. evo, konkretno, moj stariji sin (3. razred) prirodu i drustvo (koja je sad vec sasvim ozbiljno gradivo) uci tako da sam prvo procita lekciju i onda me trazi da ga to gradivo propitam... tako mu je lakse, on je dijete koje voli drustvo i koje voli dijalog, pricu naglas, ja sam to prihvatila i nije mi tesko uskociti kad me zamoli da mu se na taj nacin provjeri znanje. vodim se ovim gore spomenutim metodickim instrumentarijem (mislim, ne znam kako bih inace znala sto ga pitati

) i to je to. cica mica gotova je prica.
isto tako, neko drugo dijete ce to isto gradivo uzeti i odgovarati na pitanja naglas samo i u tisini, netko ce pak crtati odgovore ili raditi svoje sheme, netko ce prepisati pitanja i na njih odgovoriti - ali, sve je to tocno i nista nije krivo - samo je pristup drugaciji.... bitno je samo da se usvoji i dosegne razina znanja primjerena uzrastu.
*naravno, s druge strane postoje tzv.
bazicna znanja koja se MORAJU savladati. i tu nema mile-lale. barem kod mene

.
osnovne matematicke operacije, zbrajanje i oduzimanje s prelazom desetice, tablica mnozenja, dijeljenje ili pismeno zbrajanje i oduzimanje - to se mora znat. i tocka. ako se ne zna mora se vjezbat. jer ako se ne vjezba poslije ce biti samo teze i nece se moci nadogradjivati ostala znanja.
dakle, tu prvenstveno u nasem slucaju mislim na matematiku koja je mojem sinu u prvom razredu bila rak-rana (znam da je to tesko shvatiti u danasnje doba informatizacije, kompjuterizacije i silnih brojki kojima smo okruzeni, danas kad vecina djece vec u preskolskom dobu rastura to gradivo, no, eto, mojeg sina to nikad nije interesiralo, totlano je drustveni tip sklon citanju i pisanju, a ja se nisam prije skole s tim zamarala predvjezbama iz matematike pa nam se onda lijepo to sve obilo u glavu u cijelom prvom razredu

). naime, malenom se dugo nije desio famozni "klik" koji bi ga uveo u apstraktni, matematicki nacin razmisljanja i da sam ga tad, kad smo to sredinom prvog polugodista skontali, pustila da sam to nekako rijesi i izvuce se iz toga - ne znam kak bi to izgledalo dalje.
pocetna matematika (kao i pocetno citanje i pisanje) je baza koja se mora savladati. vjezbom i doooooobrim grijanjem stolice ako ne ide drugacije. i nema tu neke druge pomoci
nego, sjetila sam se sad jedne druge teme, kasnije kad uhavtim vremena otvorim novi topic...