Kako pravilno učiti?

[flowerpower]

ja priznajem da sam zatecena, citam i osjecam se ko bijela vrana, stalno mi se namece pitanje - tko tu ide u skolu i cija je skola, i misao kako je super imati dijete koje je iz obitelji visokoobrazovanih rod. i ambicioznih odlucilo biti npr. konobar ili kuhar...koju snagu to dijete u sebi mora imati da napravi takav rez i poslati sve u pm i slijediti svoj san.
meni je bome 4 sasvim dobra ocjena, i ne mislim da je greska uciteljice, mislim da realno ona taj trenutak toliko zna ili je toliko pokazala, isto ne razmisljam daleko o faksu - sto da razmisljam kad se pravila mijenjaju svakih par godina, meni je recimo bitno da ona bude psihicki zdrava, fizicki zdrava i da nadje nesto sto je njena strast i da s time moze financijski prezivjeti. ona dobro zna sto bi zeljela biti - paleontologinja, ako ne to onda rengerica na risnjaku i sto da kazem...obje opcije su mi jednako vrijedne. ona ce taj posao morati raditi, ne ja. za jedan joj treba postdipl. edukacija, drugi je na razini sss...tu smo da joj pomognemo/poguramo kad zatreba, ali ja imam svoju karijeru, ona svoj zivot...ima pravo na svoje letvice, padove i uspijehe.
ona je svoja i ja to postujem, uci na svoj nacin, uci za sebe i svoje ocjene, jako me vesele 5, jako me vesele 4...a bome i 3 mi je sasvim ok ako je to npr. na faksu predmet koji je posebno tezak (ili u skoli gradivo koje joj nije sjelo).skola je bitna (uostalom ja se stalno neki vrag skolujem pa i primjerom to pokazujem), ali nije prebitna, najvaznija, nije nesto sto je sveti gral i obecanje boljeg i uspjesnijeg zivota. ja osobno bi za nju najvise voljela da moze danas/sutra kad odraste donositi dobre odluke, osjecati se dobro u svojoj kozi i biti dobar i posten drug, onako zadovoljna i ispunjena pa makar na idnologiji, u kozmetickom salonu ili na vrrhu Risnjaka prateci selidbu divokoza

[Krumpirić]

lijepo rečeno

[Luantaro]

ja priznajem da sam zatecena, citam i osjecam se ko bijela vrana, stalno mi se namece pitanje - tko tu ide u skolu i cija je skola, i misao kako je super imati dijete koje je iz obitelji visokoobrazovanih rod. i ambicioznih odlucilo biti npr. konobar ili kuhar...koju snagu to dijete u sebi mora imati da napravi takav rez i poslati sve u pm i slijediti svoj san.
meni je bome 4 sasvim dobra ocjena, i ne mislim da je greska uciteljice, mislim da realno ona taj trenutak toliko zna ili je toliko pokazala, isto ne razmisljam daleko o faksu - sto da razmisljam kad se pravila mijenjaju svakih par godina, meni je recimo bitno da ona bude psihicki zdrava, fizicki zdrava i da nadje nesto sto je njena strast i da s time moze financijski prezivjeti. ona dobro zna sto bi zeljela biti - paleontologinja, ako ne to onda rengerica na risnjaku i sto da kazem...obje opcije su mi jednako vrijedne. ona ce taj posao morati raditi, ne ja. za jedan joj treba postdipl. edukacija, drugi je na razini sss...tu smo da joj pomognemo/poguramo kad zatreba, ali ja imam svoju karijeru, ona svoj zivot...ima pravo na svoje letvice, padove i uspijehe.
ona je svoja i ja to postujem, uci na svoj nacin, uci za sebe i svoje ocjene, jako me vesele 5, jako me vesele 4...a bome i 3 mi je sasvim ok ako je to npr. na faksu predmet koji je posebno tezak (ili u skoli gradivo koje joj nije sjelo).skola je bitna (uostalom ja se stalno neki vrag skolujem pa i primjerom to pokazujem), ali nije prebitna, najvaznija, nije nesto sto je sveti gral i obecanje boljeg i uspjesnijeg zivota. ja osobno bi za nju najvise voljela da moze danas/sutra kad odraste donositi dobre odluke, osjecati se dobro u svojoj kozi i biti dobar i posten drug, onako zadovoljna i ispunjena pa makar na idnologiji, u kozmetickom salonu ili na vrrhu Risnjaka prateci selidbu divokoza

amen

[elizabeta]

Ma dajte

Zgodno je pratit selidbu divokoza na vrhu Risnjaka ili štogod ako mamica i tatica djetetu poklone stan i auto.
Hoće živjet na vrhu Risnjaka? I odgajat tamo svoju djecu?

Hoće li si moći priuštiti kredite ako radi kao pomoćnica u kozmatičkom salonu kojeg je vlasnica osoba koja ju maltretira iz jednostavnog razloga što joj je šefica pa joj može bit. I da joj malu plaćicu s kojom jedva može kupit hranu. I džabe joj što voli taj posao.


Situacija je nažalost takva da možeš imati i posao s faxom a da ne možeš dići kredit.

Mislim lako je filozofirat ako znamo da će nam djeca imati krov nad glavom za koji smo se pobrinuli mi, ili njihove bake, djedovi...

I možeš koliko hoćeš biti idealist i altruist, i omogućit djetetu da bude to isto, možeš vjerovati da je ovaj svijet zelena livada posuta šarenim cvijećem
Al kad tad ćeš se probuditi i shvatiti da nije tako, i da se prilagoditi moraš. Da ljudi nisu divni i nesebični, ali da među njima moraš živjeti. Da pravila nisu poštena,i da jači-tlači i da se i sa lovepeacebrother filozofijom moraš boriti s ajkulama. Da prehraniš djecu. A kamoli još ponešto.

[eli]

bravo flo!

elizabeta, ako netko iz stvarne želje i afiniteta, a ne zato što ne može ništa drugo, završi za frizerku i voli to raditi imat će novaca koliko i netko sa zahtjevnim fakultetom.
moj frizer ima naručene žene dva tjedna unaprijed, a polasatno šišanje naplaćuje 200kn. i kad uzmemo u obzir davanja državi on zaradi barem kao liječnik specijalist. i bogme lijepo živi, skupo se oblači, proputovao je pola svijeta. i što je najbitnije - psihički je zdrav i zadovoljan svojim životom.

[kimama1]

baš tako.
a voljela bih znati i koji je to faks koji ti daje kruh u ruke kad diplomiraš, razmišljam i ni jedan mi ne pada napamet. ako ne govorimo o zagrebu.

[eli]

farmacija. posao dobiješ odmah, a plaća je pristojna i na prvom poslu. ali džabe to ako to ne voliš.

[flowerpower]

elizabeta, pliz, nabroji mi zanimanja za koja ti sa sigurnoscu znas da ce 2025. god. kad oni budu na trzistu omoguciti sve ono sto navodis...osobno ja sad znam mnoge koji su lijecnici po zvanju a trgovci lijekovima po zanimanju i iskreno...nisu sretni i imaju kredite i nemaju za spremacicu...i sto je zapravo mjera? ako mjera nisi ti sam? i sto je problem ako ona bude htjela zivjeti na vrhu risnjaka i tamo odgajati djecu, sto da radim s time, to je moj problem, mozda cu biti tuzna- mozda presretna, ali to nema veze s njom.ima ljudi koji tako zive, evo ima ih zivih i zdravih, a imaju i djecu.
jedno je moja slika u glavi djeteta koje ce uciti lako, nositi petice i biti slatka streberica, sjedalacka-gdje je stavis tu je nadjes djevojcica...e, ona to nije, svasta je...ali to nije i to je bio moj problem neko vrijeme, oprostiti se od nekog mog sna sto bi ona trebala biti i prihvatiti ono sto ona jest. tako i sa skolom...tu sam da pomognem, da vicem hop-hop, da pljescem i veselim se njenim dobivenim bitkama...ali nije uloga roditelja da zivi zivot djeteta, vec da zivi svoj zivot - barem ja to tako u svojoj glavi mislim.

[kimama1]

moja saznanja o tome su upravo suprotna, znam više primjera farmaceuta koji su vozili godinama po selendrama jer nisu mogli dobiti posao ni u Puli ni u blizini. osim ako ne govorimo o poslovima vezanim uz trgovinu, ili ako se nije promijenilo nešto u zadnjih godinu dvije, to zbilja ne znam.

[Novamama]

ne bih rekla da je to farmacija, kao niti jedan drugi fax.
iako je pitanje što znači kruh u ruke.

i opet kažem da ti nitko ne može garantirati ni posao, ni karijeru, ako si to sam ne stvoriš svojim radom i kvalitetama. i nema veze imaš faks ili ga nemaš, ima veze da si uspješan u tome što radiš. a to bi trebalo pokušati ugraditi djeci.

[flowerpower]

ja mislim da si uspjesan ako osjecas strast za onim sto radis i jos si pri tom vrijedan...

[eli]

mislila sam na to da odmah možeš dobiti posao i plaću koja je za hr pristojna.

[Novamama]

što znači pristojan?
pripravnička plaća u većim hr firmama za ljude sa faksom je oko 4.500 - 5.000 kn. negdje i veća. s time se može živjeti kad si sam i kad nemaš obitelj.
ja bih rekla da je najbolje plaćen i najtraženiji fer danas.
a to što kaže flo, sutra će ot možda biti tko zna što. kao što naši roditelji nisu ni sanjali da će im dijete biti npr. web dizajner, tako ćemo se mi čuditi novim (dobro plaćenim ofkors ) zanimanjima naše djece

[kimama1]

nova, kod nas nije ni FER.
ni medicina
školstvo da ne spominjem
pokušavam se sjetiti nečeg boljeg al zbilja mi ne ide

[elizabeta]

Valjda se nisam jasno izrazila...ali pa ja i govorim o tome da danas ni fax nije nikakva garancija.
u idealnom društvu i dobrostojećoj državi, naravno da je drugačije.

moj frizer ima naručene žene dva tjedna unaprijed, a polasatno šišanje naplaćuje 200kn. i kad uzmemo u obzir davanja državi on zaradi barem kao liječnik specijalist

da, ali frizer koji je vlasnik salona.
koji je na dobroj poziciji u gradu.
a pitanje je i s kojim je novcem kupio taj salon na dobroj lokaciji?

U salonima u koje ja idem, istina, vlasnicama nije loše. Ali bome radnice kukaju da imaju jedva 3000 kuna, da nisu primljene za stalno, da ne mogu uzeti bolovanje, da im noge otpadaju od posla....rade praznicima i vikendima, a onda im se još šefica izdreči što nešto nisu dobro očistile.

Moja sestrična je oduvijek obožavala kuhanje. U srednjoj je bila odličan đak, jezici su joj posebno dobro išli, i fax je mogla upisati, ali htjela je profesionalno kuhati.
No jedna je Ana Ugarković.
Ova moja nije, kuhajuć u hotelu u Dalmaciji, baš nikad uspjela zaraditi ni za kupit stan, niti za otvoriti svoj restoran. Eto, njoj to ni roditelji nisu mogli.
Danas se kaje i kaže da joj je toliko stajanje na nogama donijelo ružne vene po nogamna, non stop u dimu i masnoći...sve joj se zgadilo.
Njena frendica s faxom ne zarađuje puno više, al radi kao profesorica i kudikamo joj je lakše, i ima puno više slobodnog vremena.

Hoću reći, da kad i nešto jako volimo, ako to nije cijenjeno, ako je puno potplaćeno i podrazumijeva još i neko dodatno rintanje, ako nam je neko non stop nad glavom...čarolija se izgubi.

Dakako, slažem se da je forsirati loše. I naravno da ako moje dijete želi saditi cvijeće ili čuvati ovce i ako ga niti jedan predmet ne zanima, bit ću sretna s njegovim izborom i neću ga gnjaviti ni postavljati svoje letvice.
Ali ako vidim da je posebno dobar u matematici, ili biologiji pa u nekim fazama želi biti i inžinjer elektrotehnike ili liječnik...i bez po muke može naučiti za 5, e onda ću ipak nešto napraviti, ili bar pokušati, da ga ne pustim njegovoj trenutačnoj želji da eto baš želi čuvati ovce. I da mu je dosta proći sa dovoljnim uspjehom.

Jer iako će možda baš biti sretan čuvajući ovce, lako moguće da će mu sa 30 biti pun kufer i ovaca i svega i da će možda poželjeti studirati

[elizabeta]

što znači pristojan?
pripravnička plaća u većim hr firmama za ljude sa faksom je oko 4.500 - 5.000 kn. negdje i veća. s time se može živjeti kad si sam i kad nemaš obitelj.
l

ma to je to
Daj bože da 2025 bude drugačije i da naša djeca mogu sa ljubavlju i strašću raditi što vole, štogod to bilo...
Ali vidim kako je meni i mužu s faxom, i frendovima u istoj situaciji, bilo početi od nule.

Frendovi kojima su roditelji omogućiuli stan, kuću...ili oni koji nemaju djecu, mogu lakše. I njihovi imućni roditelji lakše mogu reći: "ne želim ništa forsirati, nek rade što hoće, možemo uvijek mi uskočiti..."

Tako da nema pravila

[folne]

tu sam da pomognem, da vicem hop-hop, da pljescem i veselim se njenim dobivenim bitkama...ali nije uloga roditelja da zivi zivot djeteta, vec da zivi svoj zivot - barem ja to tako u svojoj glavi mislim.

istina. jedina caka u tome je da je to, nažalost, puuuuuno teže nego što se na prvi pogled čini.

[Imge]

ajme, od sinoc 4-5 novih stranica...

malo sam se pogubila na topicu , vec ste na faksu, a moja djeca tek idu u prvi i treci razred pa cu se malo vratiti na kolosjek i iznijeti svoja naravoucenja nakon ovo malo iskustva sa skolovanjem dvoje djece. mozda nekom pomogne (tako sam nekako shvatila temu i autoricu topica - ponuditi konkretne odgovore i pojedinacna prakticna rjesenja):

- kod ucenja uvazavati djetetove specificnosti obzirom na samo njihov jedinstven i svojstven stil i ne nametati im svoje stilove...

- pomoci djetetu samo ako pomoc zatrazi a uskociti i ozbiljno zapeti ODMAH cim vidim da steka u tzv. bazicnom gradivu * . ako treba, ukljuciti i uciteljicu u pricu.

- osigurati primjereno mjesto za ucenje (nekima je to buka, nekima totalna tisina - nebitno, bitno je samo da djetetu pase)

- sto duze kroz skolovanje kod djece inzistirati na redovitosti ucenja i ne podrzavati kampanjstvo - jer, lakse je djetetu usvajati lekciju po lekciju nego odjednom njih 6. hebi ga.

- volim nagraditi ili nekako proslaviti i posebno pohvaliti dijete za dobru ocjenu koju je dobio iz predmeta koji mu inace nije najdrazi i za koji ne pokazuje vece sklonosti i talent. nama se to uvijek visestruko vrati jer dijete konta poruku kako iznimno cijenim njegov ulozeni trud . obican odlazak na kolace s djetetom nakon sto je super savladao tesku nastavnu cjelinu i dobio peticu (iz matematike, recimo) njemu jako puno znaci

- i po meni najvaznije - uvijek kod ucenja kao nit vodilju imati udzbenik koji i dijete i ucitelja i roditelja zapravo ciljano vodi i ukazuje koju razinu znanja dijete treba usvojiti. udzbenike je (kakvi su, takvi su, a hebat ga sad... prisiljeni smo s njima se sluziti htjeli ne htjeli) ipak netko strucan poslozio i o njima promisljao. u tzv metodickom instrumentiriju, odnosno pitanjima koja se nalaze ispod svake lekcije zapravo su dane i smjernice djetetu, odnosno ucitelju (ili roditelju koji bi trebao uskociti ako djetetu nije nesto jasno) koju kolicinu znanja dijete treba usvojiti i na kojoj razini. i tako, u prvom razredu je to razina da se nadopuni recenica ili zaokruzi tocan odgovor. u drugom se ta prica postepeno siri... u trecem vec treba raditi na definicijama...etc, etc... da sad ne idem previse u samu metodiku pojedinog predmeta...

i mislim da ce svako dijete samo pronaci nacin kako si to sve posloziti u glavi ili ce ici metodom pokusaja i pogresaka dok ne pronadje svoj stil, nacin, metodu ucenja. evo, konkretno, moj stariji sin (3. razred) prirodu i drustvo (koja je sad vec sasvim ozbiljno gradivo) uci tako da sam prvo procita lekciju i onda me trazi da ga to gradivo propitam... tako mu je lakse, on je dijete koje voli drustvo i koje voli dijalog, pricu naglas, ja sam to prihvatila i nije mi tesko uskociti kad me zamoli da mu se na taj nacin provjeri znanje. vodim se ovim gore spomenutim metodickim instrumentarijem (mislim, ne znam kako bih inace znala sto ga pitati ) i to je to. cica mica gotova je prica.

isto tako, neko drugo dijete ce to isto gradivo uzeti i odgovarati na pitanja naglas samo i u tisini, netko ce pak crtati odgovore ili raditi svoje sheme, netko ce prepisati pitanja i na njih odgovoriti - ali, sve je to tocno i nista nije krivo - samo je pristup drugaciji.... bitno je samo da se usvoji i dosegne razina znanja primjerena uzrastu.

*naravno, s druge strane postoje tzv. bazicna znanja koja se MORAJU savladati. i tu nema mile-lale. barem kod mene .
osnovne matematicke operacije, zbrajanje i oduzimanje s prelazom desetice, tablica mnozenja, dijeljenje ili pismeno zbrajanje i oduzimanje - to se mora znat. i tocka. ako se ne zna mora se vjezbat. jer ako se ne vjezba poslije ce biti samo teze i nece se moci nadogradjivati ostala znanja.

dakle, tu prvenstveno u nasem slucaju mislim na matematiku koja je mojem sinu u prvom razredu bila rak-rana (znam da je to tesko shvatiti u danasnje doba informatizacije, kompjuterizacije i silnih brojki kojima smo okruzeni, danas kad vecina djece vec u preskolskom dobu rastura to gradivo, no, eto, mojeg sina to nikad nije interesiralo, totlano je drustveni tip sklon citanju i pisanju, a ja se nisam prije skole s tim zamarala predvjezbama iz matematike pa nam se onda lijepo to sve obilo u glavu u cijelom prvom razredu ). naime, malenom se dugo nije desio famozni "klik" koji bi ga uveo u apstraktni, matematicki nacin razmisljanja i da sam ga tad, kad smo to sredinom prvog polugodista skontali, pustila da sam to nekako rijesi i izvuce se iz toga - ne znam kak bi to izgledalo dalje.

pocetna matematika (kao i pocetno citanje i pisanje) je baza koja se mora savladati. vjezbom i doooooobrim grijanjem stolice ako ne ide drugacije. i nema tu neke druge pomoci


nego, sjetila sam se sad jedne druge teme, kasnije kad uhavtim vremena otvorim novi topic...

[flowerpower]

skole s tim zamarala predvjezbama iz matematike pa nam se onda lijepo to sve obilo u glavu u cijelom prvom razredu ). naime, malenom se dugo nije desio famozni "klik" koji bi ga uveo u apstraktni, matematicki nacin razmisljanja i da sam ga tad, kad smo to sredinom prvog polugodista skontali, pustila da sam to nekako rijesi i izvuce se iz toga - ne znam kak bi to izgledalo dalje.

a moguce da si i vjezbala, vjezbala, vjezbala dan i noc s njime i onda opet nista...vecina tih klikova ovisi o sazrijevanju i nacinu na koji mozak funkcionira, manji dio je u vjezbi...da se razumijemo ja sam za to da rod. pomogne djetetu, ako vidis da ne ide, da si tu da mu objasnis, podrzis ga i sl. ali to po meni ne bi trebalo biti vodjeno zeljom da dijete ima 5 vec zeljom da (bas kao sto i sama kazes) nauci bazicna znanja, jer dok nema znanja i sirinu slike da zna sto sve zivot nudi, i tad tesko da se moze opredjeliti sto zeli biti i sto ga zanima.
kad bi ova moja silno zelejela cuvati ovce, mislim da bi bilo kontraproduktivno se tome opirati, nek ide...brzo bi se vratila i sjela uciti, ko sto i vecina na ovom topiku pamti fizicke poslove...
elizabeta, nacelno se slazem da su poslovi s faksom lagodniji, ali...sefa koji te maltretira, grozne kolege i sl. naci ces u jednakom omjeru i medju docentima i cistacicama, mozda im se metode razlikuju ali tu su...jedino je spas nauciti se izboriti za sebe i biti svoj.
ovo o placama necu ni komentirati, pa vecina ljudi s faksom ovdje gdje ja zivim ima te "nedostojne" place (mislim oko 5.000 kn) pa zive s time normalno i jos se pritom smiju i vesele zivotu.
sori ako je sve ovo veliko off - ali za pitanje kako uciti-mozda je najvaznije odgovoriti na pitanje za koga i zasto uciti, definitivno mi nije prihvatljivo da uci za petice, a jos manje prihvatljivo da uci zbog toga sto ja smatram da mora imati sve petice.
i sto ste stvarno svi vi imali sve petice, uvijek?
moja mi je neki dan gledala index i vidi jednu trojku (na koju sam ja silno ponosna, na faksu sam iz tog predmeta imala -dva) i vidi mene kako sam vesela i kaze - dobila si tri, da si malo vise ucila i malo se vise potrudila bila bi to cetvorka ili petica, zar ne mama?
odmah sam si natocila medice...
fakat nije lako objasniti da si dao sve od sebe i dobio tricu...

[kimama1]

ovo tvoje super funkcionira u teoriji flo... al u praksi, kad je tvoje dijete u pitanju, stvari zbilja često idu u drugom smjeru.

[skorpionka]

Ali je za - mene. Pričam o sebi, ne o svojoj djeci.

Pa iste kriterije si napisala da primjenjuješ i na svoju djecu

i sto ste stvarno svi vi imali sve petice, uvijek?

Zanimljivo pitanje
Ja nisam, imala sam po koju četvorku, ali sam svoj nivo zadrzala cijelo školovanje. Jedino sam na postdiplomskom imala sve petice. Ja sam ko vino, što starija, to bolja

Moj sin je ko i Floina kcer proučio moje knjizice iz osnovne, indexe iz srednje i sa faksa, te posdiplomskog, ne mogu ga muljati da sam imala sve petice. Uočio je cak i neopravdane, pa smo i na tu temu popričali,

Inače potpis na Flo u tom generalnom stavu da je vazno povuci distinkciju što je moj život i mopja karijera i moja ambicija a što djetetovo.

[Imge]

flo, ja nisam nigdje spominjala petice
spominjala sam da se neka znanja naprosto moraju usvojiti i na tome treba inzistirati - ne zbog mene, nego zbog djeteta.

a sto se tice famoznog "klika" (nebitno da li se radi o matematickom ili onom kliku koji ce dijete uvesti u caroban svijet citanja) - vjeruj mi, uzasno je frustrirajuce kad vidis da se dijete muci i da mu nesto ne ide, gradivo se samo gomila, a on nikako ne usvaja bazu... i kako mu onda ne pomoci? iako, ok, vjerujem ti kad kazes da bi se klik kad-tad desio - vjezbali mi, ne vjezbali, no, sigurno nikad necemo saznati tocan odgovor da li bi se to sve kod malenog razvijalo i ovako ili onako...
i bas upravo zbog toga sto nikad necu znati tocan odgovor - pitam se zasto taj proces ne ubrzati i olaksati klincu ucenje ako vidis da se ono muci i treba mu pomoc da preskoci jednu stepenicu? znaci, ne da dobije peticu, nego pomoci mu da shvati princip zbrajanja 8+7 (kod nas se recimo o tome radilo)? a kad to skonta - onda je vec sve lakse...

i jos nesto, po stoti put - uz sva silna metodicka znanja najvise su mi pomogli savjeti mama na generacijskom topicu i hvala im jos jednom i zato su i ovakvi topici hvalevrijedni . da se tu puno nauciti...

[kimama1]

mi imamo već u drugom razredu djecu koja ne usvoje bazično gradivo jer ga nisu razumijela, ni na satu ni na dodatnoj nastavi ni kroz zadaće a roditelji nisu pomagali....

[eli]

neka znanja naprosto moraju usvojiti i na tome treba inzistirati - ne zbog mene, nego zbog djeteta.

tako je. nisu bitne petice, već dobro baratanje bazičnim znanjima i znati učiti kako bi dijete kasnije moglo izabrati hoće li čuvati ovce ili biti liječnik, a ne biti prisiljeno ići čuvati ovce.

naša nova učiteljica kaže da ne moramo raditi sa djecom niti ako im nešto ne legne. da ih ona dobro prati i da će čim vidi da netko nešto ne razumije sa tim djetetom jedan na jedan odraditi to gradivo, a roditelj će biti obavješten da tog i tog dana dijete ima dopunsku nastavu. živi bili pa vidjeli.

[medo14]

nisu bitne petice, već dobro baratanje bazičnim znanjima i znati učiti

ovom rečenicom se vrtimo u krug, ako ti savladaš bazičnim znanjem i naučiš učiti, logično je i za očekivati peticu. Generalno, nekad se zalomi dekoncentracija ali opća ocjena bi u tom slučaju bila odličan.

[Krumpirić]

Ali je za - mene. Pričam o sebi, ne o svojoj djeci.

Pa iste kriterije si napisala da primjenjuješ i na svoju djecu

i sto ste stvarno svi vi imali sve petice, uvijek?

Zanimljivo pitanje
Ja nisam, imala sam po koju četvorku, ali sam svoj nivo zadrzala cijelo školovanje. Jedino sam na postdiplomskom imala sve petice. Ja sam ko vino, što starija, to bolja

Moj sin je ko i Floina kcer proučio moje knjizice iz osnovne, indexe iz srednje i sa faksa, te posdiplomskog, ne mogu ga muljati da sam imala sve petice. Uočio je cak i neopravdane, pa smo i na tu temu popričali,

Inače potpis na Flo u tom generalnom stavu da je vazno povuci distinkciju što je moj život i mopja karijera i moja ambicija a što djetetovo.

ja sam na 2.godini faksa dobila državnu stipendiju
na trećoj sam selila po bolnicama, na četvrtoj rodila M.Onda više nisam imala nikakve krasne ocjene, al sam takva završila prije svih frendica
mm je diplomirao odličnim, a tad je već godinu ipo radio i imao toliko dijete.
eto, nama nije lako zamisliti da dijete mrzi školu i učenje

potpis na medu, ako krajnji rezultat nije odličan, što zapravo dijete time dobiva?ljubav prema učenju dok čuva te ovce?
možemo pričati o tome da nije bitan krajnji rezultat, al on mu daje priliku

[eli]

da i ne. ima profesora koji u svakoj kontrolnoj dodaju po jedan zadatak za napredne i njega treba riješiti za peticu. tu mi pada na pamet fizika iz mojeg vremena. svi zadaci su bili provježbani, no zadnji je bio zakukuljeni zadatak riječima gdje ti je osim bazičnog znanja trebala i žica za fiziku.
pa engleski. ima djece koja su savaladala i osnove gramatike i imaju vokabular, ali im pismeno izražavanje ili spelling nije baš najbolji i eto četvorke iz zadaćnice.

[skorpionka]

potpis na medu, ako krajnji rezultat nije odličan, što zapravo dijete time dobiva?ljubav prema učenju dok čuva te ovce?

ma ima hrpu primjera djece koja su samostalnim radom bila čvrsti vrlo dobri učenici, čiji je stav prema učenju bitno zdraviji od nekih superodlikaša kod kojih je to rezultat zelje da zadovolje roditelje plus svakodnevni dril i rad s roditeljima ili na isntrukcijama. Pa na kraju taj vrlo dobri kad se nađe u situaciji da je upisao faks koji voli bude vrlo često u kasnijim fazama školovanja uspješniji i student i stručnjak nego određen broj superodlikaša koji zapnu u kasnijim fazama, odustanu, mijenjaju faks jer nisu dobro izabrali itd.... ima tu bezbroj varijacija.

[Krumpirić]

hm, nemam pojma, baš se s četvorkom iz OŠ ne može upisati odlična SŠ...a posljedično...
npr. mi smo na upisu u prvi SŠ imali svi 60 bodova.I više (natjecanja).
a na upisu na faks je trebalo iznimno dobro riješiti prijemni, da upadneš s lošijim rezultatima iz SŠ

a to je bilo jako stresno ljudima koji su bili u situaciji

[eli]

sada će državna matura i prijamni puno više značiti. a načula sam da se nešto slično razmišlja i za upis u srednju. btw, u zg ima škola gdje su 70% završenih osmaša odlikaši. nerealno skroz.