Moja su oba ikustva sa porodom završila sa carskim nažalost. Ja sam uvijek za prirodni porod jer se organizam lakše oporavlja od vaginalnog poroda i djete na prirodan način izlazi van iz majke po zakonima prirode, i majka i djete su odmah skupa i tako ostaju. Ali nažalost se i ti prirodni porodi ubrzavaju dripovima i žene natakaju ljekovima protiv boli pa na kraju i taj prirodni por. završi traumatično za djete i za majku. Nažalost medic. osoblje nema vremena za prirodni vaginalni porod, odnosno porod bez dripova, a sa dripom grčenje maternice puno više boli od prirodnih trudova pa onda zbog toga i natakaju žene ljekovima protiv boli i tako. Nažalost je to tako danas. Najljepše mi je čuti kad žena rodi prirodno doma, sada to postaje izbor nekih majki čiji se broj sve više povećava, upravo zbog loših iskustava iz bolnica, a i prirodnog položaja pri trudovima i samom porodu gdje žena može čučnuti ili si izabrati neki drugi položaj u kojem se smanjuje bol,i prirodno okružje i jedna topla i stručna osoba babica koju može žena sama odabrati, pa to mi se čini idealno i prekrasno.
No nažalost ja to nisam mogla ostvariti, jer nisam uopće imala trudove koji dovode do poroda odnosno do otvaranja. Čekali smo prave trudove sa prvim djetetom točno 13 dana iza termina i ništa,tako sam bila razočarana činjenicom da ću morati na inducirani carski rez. Sva sreća kaj sam dobila spinalnu i bila svega svjesna i dobila odmah djete u rooming in gdje smo mogli biti skupa bez obzira na infuziju i rez. Mene je rez strašno bolio, pogotovo pri dizanju iz kreveta, i bilo mi je teško se okretati u krevetu i manevrirati sa djetetom. Mlijeko mi je došlo tek 5 dan a do tada samo kolostrum ali bez obzira na to T. se nije skidao sa cike, zato je time i uspio navući konačno mljekaru
Drugi isto carski, ja sam htjela čekati iza termina,no dobila sam visoku temperaturu sa bolovima sličnim trudovima i mm me odvezao u bolnicu, i ostala ležati u jednoj sobici uz rađaonu. Trudovi nisu bili plodni,nema otvaranja, vadili mi kompl.obradu krvi, crp 50,trombociti niski, infekt prisutan, ali gdje nismo otkrili,dišni sustav u redu,urin i stolica uredni, dobila sam ant. u venu i tako se riješavao problem. Drugi dan su me htjeli pustiti doma, pa kad je došao moj ginić, rekao on odmah na carski, druge kolege vele ma ne pod upalom je i sada laganom temp. Ali ne ovaj kaže carski i točka. Došla anesteziologinja i slučajno ja saznala da idem na opću a ne spinalnu, do tada nitko mi to nije spomenuo, žena veli niski trombi i željezo i obavezno opća anest. Ja sam bila još više razočarana, em je ipak carski, em je opća, i da sam u šok sobi nakon toga 1 dan, katastrofa,bila sam tužna do boli. Doveli me opet u onu hladnu poznatu salu, nekako me obuzeo čudan osjećaj straha, polegli me golu i pokrili plahtama, priključili na ekg, stavili kateter za mokraću, masku na lice, grozno, osjećala sam se tako nesigurno i prestrašeno. Rekli su da će pustiti plin u masku i da će istog trena rezati da djete što prije izvade zbog anestezije. I ja se probudila onako ko u bunilu bilo mi hladno i tresla sam se, pitala sam prvo da li je beba dobro i kakav je apgar, rekli 10/10 i odveli me u šok, carski je nakon vađenja bebe trajao još dva sata,jer sam imala grozne priraslice od prvog reza, zbog toga je bio teži carski sa većim rezom i morala u šok sobi biti dva dana. Bebu sam u ta dva dana i pol vidla dva puta, a kad sam došla treći dan na odjel,nismo se razdvajali moj mišek i ja, bio je na sisi odmah i noć i dan i mlijeko došlo već drugi dan. Rana je jako boljela, ali nema veće od boli kad ne možeš biti sa svojim djetetom nakon poroda, tako da uživajući u prisustvu svog djetata sam sve muke i boli zaboravila...
Eto sanjala sam o prirodnom porodu, nije mi se želja ispunila, pa mislim da su blagoslovljenje žene koje rađaju prirodnim putem, i nek se ne boje toga puta.
N 18.08.2011.
T 23.01.2008.
Naše dvije zvijezde doputovale sa nebeskog svoda u mamino i tatino srce...