Postao/la Dinkic » 24 ruj 2008, 13:54
Evo konacno i nas. Neki su bili nestrpljivi pa sam se s njima vec cula i bit ce ima vec poznate neke stvari koje cu napisati.
Vec je u tijeku cetvrti tjedan skole i vec se toliko toga odigralo da cu samo neke stvari odabrati.
Nakon pocetaka kad nije znao niti jedno dijete (jer je isao u vrtic malo dalje od kuce, a ni skola nije odmah prva do naseg stana) sad se vec naveliko igra s djecom, s nekim se vec toliko igra i uziva kao da se znaju jako dugo. Vec se nekad i ponasa kao mali kralj, jer mu djevojcice pomazu oblaciti cipele (mala lijencina), ucteljica i asistentica ga oblace. Djeca su uvidjela da Filip treba pomoc i onda pokusavaju mu pomoci, posebno kad nema asistentice (kad ima ispite ili neku drugu obvezu na faksu). Vec se i po hodniku znaju igrati u odnosu na onaj prvi tjedan kad su kao pravi prvasici bili preplaseni i drzali se samo svoga razreda. Jedan od ciljeva Filipove integracije, socijalizacija, ide mozemo reci lijepo.
Drugi cilj integracije odnosno Filipove skolice je bio da postuje pravila u skoli, sjedenje, ucenje i aktivno djelovanje ide dosta dobro. Na iznenadjenje svih Filip sjedi u svojoj klupici bez problema, zna se dizati i prosetati, no u kolicini koliko i druga djeca tako da je cilj koji je bila postavila si i asistentica da Filipa dovede za stol je ostvaren vec na samom pocetku. Ponekad bude odbijanja no uz dobre "ultimatume" i pregovore uspije se. Vidjet cemo kako ce ici dalje.
Sto se tice ucenja i tu smo zadovoljni. Filip cita globalno sve tekstove iz udzbenika i radne biljeznice za HR. Vec od drugog tjedna skole cita asistentici i uciteljici, a ovih dana su i djeca pocela napinjat usi (oni koji su blizu) da ga cuju. Jos uvijek ne cita glasno za sve. Globalno citanje ( za one koji jos nemaju ili nisu imali skolarce) je citanje recenica koje u sebi imaju slike i kratke rijeci (U, I, JE, NA, IMA, VOLI, NEMA, PADA,...). Prije polaska u skolu Filip je citao recenice s U, I, JE i NA, tako da je nove rijeci naucio u skoli. Priznajem da nisam puno s njim morala uciti te nove rijeci, sto nas je jako razveselilo jer nam to pokazuje da u skoli slusa i pazi i pamti. Kako mu je grafomotorika dosta losa, tako nas je razveselilo da stalno hoce nesto "crtati" i trosi blokove ( i uciteljicine i nase). Kad pisu nesto u biljeznice ili na listice onda smo dogovorili s asistenticom da mu drzi ruku, te sada vec samo drzi, a on povlaci ruku.
Matematika je za sada ok, iako se nekad buni, dosta smo mi stvari doma s njim radili na konkretnim predmetima, a prelazak na papir je nekad laksi nekad tezi. Jako puno ima nizova pa pokusavamo i tu iskoristiti FU.
Na VJE stalno dobiva smajlice.
Na ENG je u petak profesorici sve rijeci rekao za dijelove tijela (4 - sto su ucili do tada), hranu i naravno UP and DOWN. Voli slusati CD na kojem su tekstovi i pjesme pa se trudi i izgovarat (look around mu je lu laund). Vokabular ce mu ocito ici.
PID nisu imali puno do sada jer nisu imali knjige no sad ce i taj dio biti malo izrazeniji. Napravili smo krunu od lisca za dolazk jeseni (uz svesrdnu pomoc u savjetima od uciteljice i Irene,objema veliko hvala, kruna je bila napravljena u 20tak minuta) i jos uvijek stoji kod uciteljice na stolu. Lisce bas nije bilo jesensko, kod nas je jos uvijek dosta sve zeleno.
TJE pokusava slijediti djecu i sto misli da moze napravi. Kad su brze aktivnosti onda se bas i ne ukljucuje. Ispricali su mi da je vjezbao oponasajuci profesoricu tjelesnog i da je cak bolje od nje se savinuo prema naprijed do noznih prstiju, za nasu djecu s DSom nikakav problem, presavinu se kao palacinke. Na igralistu s djecom se sve vise igra. Ispocetka su bivali samo on i asistentica (i on je malo odbijao djecu) no nakon sarma jedne prekrasne djevojcice iz razreda pokleknuo je i od tada se igra i s drugom djecom, polako ga je ona uvodila, pa onda jos jedna druga djevojcica i tako malo po malo se ukljucio u igru s drugom djecom.
Svega ovog lijepog i Filipove dobre integracije nebi bilo da nasa uciteljica nije upoznala Filipa puno prije skole, vidjela je neke njegove bisere, ali i teskoce i fantasticno napravilia u svim situacijama, i samoj asistentici pomogla da prepozna i shvati neke Filipove reakcije, geste,... Naravno da nije znala kako ce biti kad nije s nama i kako ce biti u samom razredu, ali je imala jednu bazu (uz svoju strucnost, iskustvo, veliko srce, zelju za izazovima) sto ga je upoznala prije skole. I ona naglasava i moli me da svima to govorim da prije skole svakako uciteljice upoznaju nasu djecu (bar 2-3 mjeseca prije dolaska u skolu odnosno upis).
Mi smo nasu uciteljicu upoznali vise od godinu dana prije skole, a trazenje skole je krenulo i dvije godine prije skole.
Nismo mogli znati sto ce biti u te dvije godine i da li ce Filip moci ici u redovnu skolu, no pokusali smo osigurati uvjete ako moze, a onda je tu i mogucnost s asistentom sto je dodatno pomoglo pri odluci.
U odnosu na Nadicu, mi s nasom i uciteljicom i asistenticom imamo svakodnevene kontakte, sto preko komunikacijske biljeznice sto putem telefona. Imamo i plan rada za svaki tjedan tako da se mogu i ja s materijalima pripremiti, a i da mogu s Filipom malo neke stvari i unaprijed proci kako bi lakse shvatio na samom satu.
Trudimo se i zadace raditi i tu nemamo problema, odmah sjeda za stol, osim ako bi nesto htio gledati, a mama bi da se pise zadaca, onda se dogovorimo.
Uspjeli smo dogovoriti s SR da nam logoped dolazi u skolu kao pomoc integraciji te jedan put tjedno Filip ima logopeda sat vremena.
Jos smo zadrzali jedan put tjedno i drugog logopeda. A kao veselje smo mu ostavili i likovnu i glazbenu terapiju jedan put tjedno.
Inace Filip je u skoli do poslije rucka, a onda dolazi baka (ponekad i djed) i uziva doma uz svoje crtane (trenutno Trnoruzica, Snjeguljica, Plava svjetlost, Sest labudova) dok mi ne dodjemo s posla kad krece ucenje i pisanje zadace.
Hvala svima na lijepim zeljama i potpori. Lijepo je krenulo, ali ima i manje lijepih trenutaka (kao prljanja hlaca svojih i od druge djece za vrijeme rucka, prolivene vode, gurnute djevojcice, bacanje lopte bas prema cesti,..) koji su dio svakodnevice, integracije, njegova sazrijevanja, njegova rada i ucenja. Govorno se jos puno ne izrazava, osim kad se objasnjavaju on i uciteljica i kad treba saputati asistentici. Vec su bili i na prvoj predstavi i dobro je proslo jer voli glazbu i ples cega je bilo dosta u predstavi.
Malo samo oduzila no da dobijete uvid kako izgleda pocetak. Da imam guzve, imam, na poslu, a onda stalno da li cu sve stici napraviti s njim. Prvi tjedan sam bila na GO i sva smusena, napeta da sam i kljuc od stana ostavila doma (srecom MM radi blizu pa sam isla po kljuc kod njega). Obadvoje smo zaboravljali izvaditi mu jogurt iz hladnjaka (dva dana) da moze jesti kad dodje iz skole. Sve u svemu, totalna konfuznost i strah kako ce biti i da li ce nas zvati..... nije bilo poziva pa i sad kad me nazovu ( da mi kazu lijepe stvari) uplasim se sto je, jos se nisam opustila, no kako vrijeme odmice tako neke stvari postaju normalne, neke se nove pojave kao sto je i inace u zivotu.
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."