Individualni pristup

[martina mama]

Dobili smo rješenje Ministarstva o skolovanju po redovnom programu uz individualni pristup. To smo i priželjkivali.
Počele su ocjene koje su realno cetvorke i trojke. Ja sam s time zadovoljna, ali vidim da Marta nije. Čudi se raskoraku između petica iz prvog semestra i sadašnjih ocjena.

Bila sam na primanjima ovaj tjedan i učiteljica je martom jako zadovoljna. Kaže da napreduje, ali da ju ocjenjuje kao i svu drugu djecu. hrvatski ide svojim tokom. Sada smo na pisanim slovima i savladava gradivo kako dolazi. Povezuje slova i vidim da će to ići. Čita sve bolje. Sada više ne slovka, nego u sebi čita i povezuje riječi. razumije pročitani sadržaj i mislim da smo na dobrom putu. Doma radimo dosta jer je domaćeg rada puno, a marti pažnja lako odleti pa ju treba vraćati na ono što se radi.
Iz prirode je odlična.
Matematika nam predstavlja problem u smislu da marta ne može prepisati sav sadržaj s ploče. Brojeve do pet je usvojila kao i zbrajanje i oduzimanje. Ono što joj je teže su računske priče. Kuži šta se hoće, ali strukturu rješavanja zadataka još nije do kraja usvojila. Na tome radimo i to će polako doći. Učiteljici predstavlja problem što marta ne može sve prepisati s ploče, a ona ne stigne dopisati u martinu bilježnicu niti meni napisati u blok za komunikaciju što su radili. Uglavnom, ja sam kreirala svoj plan rada i toga se držimo. radimo svojim tempom i za sada mislim da nam dobro ide.
Ono čime sa ja nezadovoljna je da je ispitivanje u školi uglavnom kroz pismene radove, kontrolne, ispite znanja, što je oblik ispitivanja na kojemu marta najmanje pokaže zbog deficita koncentracije. mislim da su ispiti znanja predugi za njenu koncentraciju pa se tu dogodi da kiksa, ne riješi do kraja i onda ocjena bude lošija. Usmenog ispitivanja u matematici gotovoi da nema, a slično je i s drugim predmetima.
Primjerice iz prirode je baš ekstra i znam da svo gradivo baš poznaje. kada dođe provjera znanja na način da učiteljica diktira pitanja, a oni pisu odgovore, marta od 13 pitanja napiše prvih deset, a zadnja tri ne napiše uopće. naravno da je onda i ocjena manja nego što je njeno znanje.
Sto se mene tiče, dijete mi ne mora biti odlikaš, ali mislim da je potpuno destimulirajuće za dijete koje po tri sata dnevno kod kuće uči i radi, da taj trud na neki način ne bude nagrađen. Mislim da je i greška što je kada nije trebalo biti ocjena, marta svaki dan dolazila s nekom peticom iz škole, a sada su petice nestale. marta je zbunjena i vidim da se pita što se događa. prihvaća ona to da ne moze dobiti peticu kada ne riješi sve, ali vidim da više nije onako zadovoljna školom kao u prvom polugodištu.
Kod kuće smo stvari postavili na način da ocjene iz škole ne komentiramo previše jer nismo lovci na ocjene. Brijemo na to da lovimo znanje, ali vidim marta se pita da zašto njoj sve tako teško ide. zašto druga djeca dobijaju petice, a ona više ne.
Spremam se otići na razgovor s učiteljicom i razgovarati s njom o tome da pokuša prilagoditi način ispitivanja martinim specifičnim potrebama. Ok, ako mora pisati kontrolne i tu će imati lošije ocjene, ali da onda to isto znanje ispita i usmeno, u više kraćih ispitivanja kako bi marta zaista pokazala što zna.
Učiteljica je natuknula i to da bi se matematika eventualno trebala skratiti (pretpostavljam da misli da obim gradiva). ja sam protiv toga sve dok marta savladava gradivo bez bozira što ne može prepisati s ploče.
O asistentu ni ove ni iduće godine ni govora. naime, novac za asistente ni ove godine nije ušao ni u gradski ni u županijski proračun.
Što vi mislite o mom stavu? Jesam li ja dobro razumjela što je individualni pristup?
Na kraju, ja zaista mislim da učiteljica radi sve što je u njenoj moći jer ima 26 djaka u razredu, a 4 djece po individualnom pristupu. nema pomoći od stručne službe i uopće, sama je.
Ne bih željela da shvati da smo lovci na ocjene, ali opet mislim da moram reći što mislim da treba poboljšati kako bi marta održala motivaciju za rad.

[alexandra]

ja naravno ne znam točnu definiciju individualnog pristupa, to će ti sigurno nadica i ostali školarci znat. jedino ne znam koliko ćeš moći tražiti učiteljicu da marti ne smanji obim gradiva npr. iz matematike, ako ona procijenjuje da je redovno gradivo previše. a marta traži individualni pristup. tj. ne znam da li ona smije imati "blaži" kriterij, a isti obim gradiva kao i za ostale?

ono što mi se čini da bi martu asistent spasio, baš u tom dijelu da joj pomogne prepisati pa da nadoknađujete doma. jasno mi je i da nisu pare odobrili. ali - ako vam dopušta vaš budžet, sad kad ste smanjili odlaske u zagreb i takve troškove, da probate sami platiti asistenta? mislim, satnica im se smiješno malo plaća.

[soma]

ja bih vam isto savjetovala da pokusate na bilo koji nacin da joj ubacite asistenta. Mozda samo na matematiku ili ono sto joj najteze ide...pomoglo bi joj u ucenju, ali bi joj vise pomoglo u samopouzdanju. U nasim skolama djeca u nizim razredima uce neuporedivo vise nego djeca na Zapadu i prirodno je da je to za dijete sa pp pretesko, bude jako tesko i pojedinoj zdravoj djeci. Ovdje je za nize razreda sve toliko lezerno i jednostavno, pa je u tome i ogromna razlika za samo dijete.
I jos jedna informacija...ovdje djeca koja imaju individualni pristup imaju pravo da rade pismenu provjeru mnogo duze nego ostala djeca. neki cak dobiju neodredjeno vrijeme za rad. Mozda da pokusas nesto u tom pravcu, da joj se produzi vrijeme za kontrolni, ukoliko je to dozvoljeno...
Svako vam dobro, pravi ste borci...

[mary29]

samo bih dodala...koliko sam ja čitala i informirala se o tome , djeca sa individualnim pristupom imaju pravo i na manji broj pianja ukoliko je potrebno..zavisi. Znači ako joj treba duže broj pitanja se smanji alo opseg gradiva je isti.
neznam koliko sam dovoljno dobro ovako laički objasnila

[IRENA]

Martinamama ,dobro si razumjela individualizirani pristup - upravo jedna od mogucnosti uciteljice je da individualizirani pristup Marti( koji Marta i ima propisan kroz rjesenje) provede i kroz primjenu nesto drugacijih zahtjeva s obzirom na provjeravanje - to bi znacilo vise vremena za pismeni test ili manje pitanja u pismenom testu ( ali da je obim gradiva isti), to da Marti da vise prilike za onim oblikom provjeravanja znanja koji Marti vise odgovara ( ovo odgovara ne mislim" jel se Marti tak hoce" vec upravo da od Marte dobije maksimum koji Marta ima i koji onda ima priliku i pokazati...npr. usmeno odgovaranje ili provjera znanja u kracim vremenskim razdobljima...
Npr. za matematiku - ako je u testu 15 pitanja sa zbrajanjem do 10 onda Marti 10 zadataka ali da obuhvate zbrajanje do 10.... ( tako ce provjera -test obuhvatiti cijeli opseg gradiva kojeg rade i drugi ali se Marti omogucava da pokaze znanje tog opsega na "individualizirani" nacin...
Ovo za motivaciju dobrom ocjenom posve shvacam - to vrijedi za svu djecu - jer je cilj ocjene i motivacijski ( a ne da nekog pokaze neuspjesnim). Mi smo bas zato ove godine ( u dogovoru s uciteljicom i asistenticom) dogovorili manje opsezan pril.program za Jana - onaj za koji smo bili sigurni da ce svladati i nastaviti se osjecati uspjesnim ... a sada ga nadogradjujemo jer je on sav poletan da ide dalje ( Jan ima pril. program - ali je situacija ista glede motivacije, osjecaja uspjesnosti, zadovoljstva sobom...)..
Asistent bi vam jako dobro dosao no buduci da nije izgledan uskoro nema ti druge vec iskreno porazgovarati sa uciteljicom i dogovoriti kako cete dalje..Vidim da niti njoj nije "bajno" sa njih 26 u razredu i bez pomoci strucnih sluzbi ..ali bas zato mislim da se morate porazgovarati pa time pomoci jedna drugoj.
Mozda da i zajedno ( ili uciteljica sama) kontaktirate udrugu IDEM - mozda oni znaju kakvu strucnu pomoc biste mogli dobiti dolje kod vas...

[nadicab]

uf, kužim te u potpunosti. Vidim da je učiteljica zbunjena i da potpuno krivo ocjenjuje Martu; zato što krivo shvaća individualizirani pristup. Zato učitelji i vole prilagođeni program jer onda misle da nemaju sputane ruke oko ocjenjivanja.
Individualizirani pristup znači isto usvojeno znanje kao i druga djeca, ali prilagođeno u ispitivanju djetetovim specifičnostima.
Hrvatski: lektiru treba pročitati, ali ako dijete ima problem u pismenom izražavanju, onda on treba u kratkim i jednostavnim rečenicama ili vođen kroz jednostavna pitanja odgovoriti na to.
Tu je naša učiteljica izvrsno napravila za Ružno pače:
"u pačjem gnijezdu izlegli su se pačići i __________. Patka majka vodi djecu na prvo ________." itd. Denis je trebao sam pročitati što se od njega tražilo i napisati.
Matematika: za zadaću on ne treba napisati sve, nego samo karakteristične zadatke jer njemu puno vremena odlazi na rješavanje zadataka. On treba potrošiti vremena na zadaću kao i ostala djeca, pa kako njemu po pojedinom zadatku treba više vremena, onda rješava manji obim zadataka (ovo isto vrijedi i za djecu s ADD-om). Pisani zadaci moraju biti jasni i jednostavni, ako ima problema s čitanjem, onda mu netko pročita zadatak (kod Marte to može učiteljica). On zbog svoje problematike vida ima jako dobro razvijeno audio pamćenje.
Priroda: zadaci koji zahtjevaju što manje čitanje i pisanja - više kao nadopuna.
Ako dijete ima problema s pisanjem, orijentira se više na usmeno ispitivanje, i obratno.
To je jako dobro obradila prof Stančić iz IDEM-a i nju bi bilo dobro kontaktirati.
A što se tiče ocjena, kada sam Denisovoj učiteljici rekla da meni nisu bitne njegove ocjene, ona mi je značajno rekla "Ali njemu jesu jer vidi što drugi dobivaju". I bila je u pravu.
Da li se možete dogovoriti i oko upotrebe laptopa u razredu? Ako je vještija u pisanju na njemu, onda je dobro da se preorijentirate na njega. Mi smo nabavili pred kraj prošlog polugodišta i trebali bi na to krenuti od ovog tjedna (ili slijedećeg ).
Učiteljica je nabavila i projektor da može zbog Denisa cijelom razredu prikazivati edukativne crtiće i prezentaciju: rekla je da će s time krenuti isto ovaj tjedan

[lulamae]

wow,nadice..pa vi punom parom vidim da dajete sve od sebe da denisu bude sto lakse..i odlicno da imate tako dobru uciteljicu da suraduje i prilagodava na maksimalan nacin nastavu denisu..

martinamama..vidim da su vec forumasice odgovorile sve sto bi ti moglo pomoci tako da ja ni nemam nesto posebno za reci,a ni nemam skolsko dijete..samo sam htjela reci da smo neki dan na grupi rodtelja u vinko beku razgovarali s psihologicom o tome sto je prilagodeni a sto idividualizirani program..
koliko sam ja shvatila individualizirani znaci da se prilagodi djetetu metodama i nacinom a ne obimom gradima..znaci obim gradiva ostaje isti,kao sto su vec napisale prije mene neke forumasice..a prilagodeni je fakat za mene prekompliciran,il je ona to prekomplicirano predstavila..jer postoji kao tip A i tip B i redovni prilagodeni i samo prilagodeni i puno njih ni ne kuzi sto je prilagodeni pa za dijete koje je slijepo i jako inteligentno i odlicno se snalazi i u prostoru i u drustvu umjesto da stave individ. oni stave prilagodeni program jer kako drugacije cim je dijete slijepo i dijete je pocelo nazadovati u svemu..tuzno..
jako mi je drago cuti kako marti ide dobro i bilo bi steta da posustane zbog demotivcije..mislim da bi trebala porazgovarati s uciteljicom da joj pristupi na drugi nacin a ne da joj smanjuje gradivo..ne vidim u cemu je problem da ju ispituje usmeno ako joj vec pismeni ne ide dobro..a ona ima i pravo na to ako je po ind.programu..da ne duljim,vec je sve ranije dobro opisano..

[sunnyapril]

Sve su ti dobro odgovorile, dakle prilagođeni pralgođava obim gradiva, indivudualizirani se odnosi na način postupanja.

Ono što mene izluđuje do bneba i nikak s ene mrem s tim pomiriti je uloga stručnih timova u školama. Još tamo gdje ih nema, ok. Ali tamo gdje ih ima, pa opet ništa, e tu sam luda skroz.
Prema novom zakonu za svako dijete s posebnim odgojno obrazovnim potrebama (dakle tu dspadaju poteškoće razne , ali i daroviti) stručni tim treba izraditi pismeni plan koji naravno treba pomoći učitelju. Dosada to z adjecu s iindividulaiziranim nije trebalo, samo se na taj način dozvolajvalao učiteljici da prilagodi metodiku rada djetetu. Zakonodavac je dobro zamislio da se pomogne učiteljicama koje su do sada bile sam svoj majstor i odgovornost prenese na stručni tim. Međutim moj stručni tim ni u drugom polugodišti NIJE upoznat s tim da to treba napraviti i uporno mi objašnjava stari zakon.Samo je jedn članica tima tiho promrsila, mamaje u pravu i prebacila drugu temu. Svaki put kad pitam zapnem za nešto što nemaju, što nisu sposobni, a mene zavitlaaju ako mali pogleda liejvo e zašto je pogledao lijevo, kad je mogao gledati ravno. karikiram ali eto.
sami palćamo osobnog asistenta, i tu su nešto krivo protumačile, ali barem mi je super žena u razredu, pa sam i ja stekla širu sliku o događajima u razredu.
eto, sad sam se izjadala

[nadicab]

potpisujem suuny
Dakle, stručno rečeno - individualizirana je metodika tj ona se prilagođava djetetovim mogućnostima.
Znači, ako je dijete slijepo, onda se ne može tražiti od njega da prepiše nešto što je na ploči, zar ne?
Individualiirani plan bi trebao napisati stručni tim škole i to bi trebalal biti pomoć učiteljici. Ja znam da nije lako učiteljicama ako imaju veliki razred da rade dodatno za našu djecu, ali u trenutku kada je takvo dijete u razredu, svima bi trebalo biti u interesu da ono napreduje što više može (a oni mogu jako puno). Nekada je nekim učiteljima/profesorima teško naći adekvatnu osobu koja bi im pomogla, a prečesto čuju kako su naša djeca jako individualna i da ne postoji općenita kuharica.
usprkos teškoćama koje zajednički prebrođujemo u školi, meni jako puno znači što i učiteljica i stručni tim imaju veliko povjerenje u Denisa i njegove sposobnosti, što su nebrojeno puta rekli da je njemu mjesto baš u ovoj školi, što ga djeca vole ... Bilo bi nam super kada bi imali pomoć u učenju, ali onda bi život bio savršen, a toga nema

[martina mama]

Drage moje, hvala vam na odgovorima i podrsci. Sto se tice martinog kuzenja i nekuzenja, ja zaista mislim da ona s kuzenjem i savladavanjem gradiva nema nikakvih problema. Normalno je da s njom radimo doma. To sto ona ne moze poloviti sve u skoli, ne znaci da je nesposobna i da ne kuzi, nego da je sadrzaj neprimjereno iznesen.
Moja vizija individulanog pristupa skrojenog za martu je temeljena na dosadasnjim svim iskustvima a snjom. Glupo mi je da se govori kako je matematika problem jer ona ne moze prepisati s ploče, a ja doma s njom uspijem sve odraditi. Ovaj smo vikend vjezbali oduzimanje do pet. Samostalno rjesava zadatke svake vrste i sad cemo vidjeti kako ce rijesiti ispit znanja. Nije cilj ucenja da marta uspjesno rijesi test od pedeset zadataka, nego da kad dodje u ducan i kupuje tri namirnice, da zna koliko sve skupa kosta.
Odlucili smo da kreso ide na razgovor s uciteljicom jer je on veci diplomata. Izvukli smo neke primjere na kojima mislimo da sustav ne funkcionira pa ce tako razgovarati s uciteljicom.
Vazno mi je da znam da mozemo traziti da joj se broj pismenih zadataka smanji. To znaci da ce uciteljica imati vise posla s pripremom nastave, ali mislim da je svima u interesu da marta pokaze sta zna.
Dva su kljucna pitanja koja marta postavlja: zasto ono sto je prvom polugodistu vrijedilo za pet, danas ne vrijedi?, sto jos treba nauciti za pet?
ono sto sam sigurna je da ce marta izdrzati i ovu fazu, cak i ako nista ne uspijemo postici jer je uporna ko konj i zainteresirana kao malo tko.

[breg]

Jedno pitanje, šta se u prvom polugodištu dobivaju ocjene.
Zar se ne dobivaju smajlići, kruške , jabuke.....
Prvo polugodište je uvod i stvarno ne bi trebalo biti nikakvih ocjena.
Jer ovakav način samo zbunjuje djecu. Kako to da ono što sam znao u prvom polugodišu za pet, sad u ovom vrijedi za vrlo dobar.

[martina mama]

breg, nasa je uciteljica u prvom polugodistu davala petice za nesto sta je dijete obavilo jako dobro. padale su za creteze, za diktate, za odgovore iz prirode, za ispite znanja. drugih ocjena nije bilo. znam da ce sada ispasti kako smo mi lovci na petice, ali ja svoje dijete nisam naucila da samo petica vrijedi, vec, naprotiv, to je poruka koju je ona donijela iz skole. sada s praviom pita gdje su nestale petice?

[IRENA]

Nasa je uciteljica u prvom polugodistu prvog razreda koristila za sve ove uspjehe ( crtez,mali diktat, trud, dobro procitano i sl) raznorazne "pohvale" - "bravo!", "jako si se trudio", Jan je imao kvacice koje su se pisale za dobro ucinjeno a "brisale" za nepodopstine...,usmena pohvala pred razredom...stambiljici...
Inace mi se cini da taj "prijelaz" na brojcano ocjenjivanje nije nikome lagan ( ni djeci niti roditeljima a niti uciteljici bome) - ja ga nekako dozivljavam kao " ulaz u nas svijet odraslih" - kompeticije, vaznosti uspjeha radi uspjeha i sl...
Tako da treba biti pravi maher u tome kako to "najbezbolnije" izvesti a da dijete ima poticaj,motiv za dalje a istovremeno da ima i osjecaj odgovornosti i potvrdu da je adekvatno "ocijenjeno" za svoj trud... ( jer su klinci pravi mali borci za pravednost i cak vise vazu i gledaju to nego mi odrasli)...
I ja ne mislim da ste vi ( marta) lovci na petice .. ali ( po onome sto pises) da je taj cijeli prijelaz odradjen nespretno u skoli.Ja se trudim Janu "usaditi" pojam vrijednosti koji bi otprilike bio : trudi se, trud je bitan, bitno je htjeti,bitno je uprijeti svoje snage, nije bitno ako pogrijesis ali je bitno da se potrudis popraviti gresku...nije bitno ako netko previdi tvoj trud - bitno je da ti budes zadovoljan svojim postignucem... da sam sebi mozes reci "ja sam se potrudio, ja sam to uspio.." No naravno da mu je i JAKO bitna svaka 5 koja se negdje zapise i upise...Mom Vitu to ce biti i bitnije ( za njega samog) jer je jednostavno takav - kao srednje dijete kompetitivan do bola...
Cijela prica brojcanog ocijenjivanja je "sklisko tlo" - koje prolaze sva djeca i svi roditelji - kod nasih je to ( mozda) jos osjetljivije i stalno se preispitujemo kako smo i dal smo dobro nesto izveli...
Jos na kraju ( a opet sam oduzila) : Uf, nije lako biti roditelj!

[nadicab]

uopće nije niti upitan da li postoji lov ili ne, nego je upitno adekvatno ocjenjivanje u skladu s njenim mogućnostima.
Vjerujem da je samo problem u učiteljičinoj nemoći i neznanju kako nju ocijeniti a da bude pravedna i prema drugoj djeci (tako se gleda na to). Ocjena treba sadržavati puno toga, a ne samo puko ocjenjivanje prikazanog znanja. Da je tako, ne znam jel bi Denis i s 3 prošao 1. razred. Učiteljica je gledala njegov ogroman trud, zalaganje i mogućnosti i to je ugradila u njegove 4 ili 5.

[martina mama]

kreso je jutros bio na razgovoru i na razgovoru su razjasnili da zelimo da marta pokaze znanje. uciteljica je vec do sada u dnevnik samo upisala cetvorku iz kontrolnog iz prirode (to je ono sta ja mislim da zna za pet) i detvorku iz recitiranja pjesmice. dogovor je da se martu pusti da pise pismene radove kao druga djeca jer marta to zeli. danas su imali matematicki diktat i uciteljica je rekla da ne pise, ali ova hoce. napisala je samo jedan od 10. to joj se uopce nece ocjenjivati.
dogovor je da se u dnevnik upisuju samo ocjene koje su rezultat pismene i usmene provjere znanja. razgovarali su i s prof iz engleskog koja se slozila da nije pedagoski djetetu dati jedan iz domaceg kad ga ne napise.
eto, za pocetak, mislim da je ok.

[breg]

nisam ja ni mislila da ste vi lovci na petice,
stvar je u načinu ocjenjivanja učiteljice
nego ako se u prvom polugodištu koriste smajlići, onda bi se trebali koristiti u svim predmetima
drugo polugodište je za ocjene u koje ih se postepeno uvodi
vrlo je bitno stvoriti motivaciju,

[nadicab]

tvoja škola ima pravo i na mobilnu podršku - trebalo bi nazvati Goljak i njihovu šeficu defektologa gđu maru Kovačić da se to dogovori. Najbolje je da je ti kontaktiraš, a onda će se oni dogovoriti oko detalja sa školom (to ti ide preko Agencije za obrazovanje). 01 4824179

[suzaks]

Martina mama!
Potpuno razumijem o čemu pričaš...
Iz vlastitog iskustva...
Na početku je L. u prvom razredu bilo prilično teško u tom smislu 'ocjenjivanja'...Tu je trebalo i njenog i učiteljičinog truda PUNO;PUNO i privikavanja i na kraju komunikacije i dobre volje...Nije bilo lako...
Od početka je morala pisati diktate, pa su tu bile prilične jedinice, brzinske provjere, pa opet jedinice, ali vremenom se vidjelo da L. to ne može, a i učiteljica se vrlo trudila u smislu razumijevanja individualiziranog pristupa, pa su se stvari zajedničkim snagama jednostavno UŠTIMALE...Dosta treba strpljenja s obje strane, jer nekim je učiteljicama i to također nova situacija, a podršku stručnih timova gotovo da nemaju...
Znači, polako, stalno razgovarajte, politički pregovarajte s učiteljicom (ono što već jeste), a s Martom u smislu Ireninog prijedloga - najvažniji je trud i znanje - ocjena više-manje ( no to s vremenom lagano otupiš...) jer kad bi se ocjenjivala sva ona sila gluposti koje će učiti u narednim razredima ???!!!
I Marta će se vremenom priviknuti, pa će sama naći tu mjeru između znanja i ocjenjivanja....
Za nas je ocjenjivanje postala relativna stvar kad sam vidjela ono silu gluposti koji su pisali u testovima iz Prirode i društva - jer ako su periferne sličice , minijaturnog oblika, u zadnjem lijevom čošku bitne da bi se vrednovalo nečije znanje, eh onda ...
U pravu si da je najvažnije da će ona svoja znanja moći primjeniti u životu...to je doista najvažnije...ali i onaj socijalni dio života u školi - gdje se druže, razgovaraju, stvaraju prva prijateljstva, prolaze dobre, loše situacije...
I samo polako, jer vidjet ćete - nekak se sav taj trud vremenom postavi na svoje mjesto! Baš kad najmanje očekuješ!

p.s. Mi isto nemamo asistente, plaćamo jednu prekrasnu djevojku koja L. pomaže fizički po stepenicama (sutra izgleda počinje raditi lift) i iz razreda u razred, te joj prepiše ono što ne stigne zapisati (većina nastavnika joj fotokopira gradivo koje lijepi u bilježnicu)!! Luda sam od toga da osim Zagreba to nigdje NIJE rješeno, a Ružićka se svaki put kad je nazovemo pravi NEVJEŠTA (bez obzira na novi zakon)...

Individualiziranje programa - neka joj kopira sve što može, skratiti zadatke u smislu NEPONAVLJANJA istog tipa nekoliko puta ( to se odnosi na zadaću i na provjere - neka joj ispiše zadatke, a ne da mora slušati što ona diktira), neka ostane na DOP-u gdje može iskoristiti dodatno vrijeme za pisanje (dovršavanje nedovršenog ispita) uz komunikaciju s učiteljicom, više usmenog ispitivanja (to mi nismo mogli postići onda, a ni baš sad u 5. razredu - stalno nam pričaju da su oni 'obavezni' pismeno provjeravati!), svega što joj olakšava....
Ali taj ritam gradiva je nenadj....i jednostavno to naše školstvo je jedna velika masa svega i svačega (L. trenutno u 5. razredu programira u nekom alatu za crtanje - čovječe osnove programiranja su mi bile bauk u 3. srednje, a već sam prošla dio života i mislila sam za sebe da nekaj i znam...a sad vidim da smo se mi do srednje škole igrali u odnosu na ove generacije...)

I pokušati shvatiti da ona ima 26-ero djece , 4-ero po individual. pristupu - o tome se nažalost u Ministarstvima ne raspravlja - bitno da mi radimo kojekakve projekte tipa 'Hrvatska- država znanja', a što su nam osnovni uvjeti - broj učenika u razredu, opremljenost učionica, škola, dvorana, kabineta - katastrofalne- to očito nikom ne smeta...I u tim katastrofalnim uvjetima još se moraš boriti za nešto što je 'drugačije od običnog'... Prvo bi morali napravit akciju 'Za školsku djecu Hrvatske' - ma šta ona značila!!!
I vjeruj mi obično ćeš se boriti i protiv nekih iskrivljenih stvari u samom sistemu školovanja (tipa zašto uče abecedu i brojke u engleskom u prvom razredu, a nisu to savladali u hrvatskom - to zamisli većini nastavnika i roditelja UOPĆE nije bilo važno - čak što više fućkalo im se - ETO, TAK JE I TAK MORA BITI! - moš mislit da mora...)...
Imate li vi kakvu konkretnu ideju u svezi asistenata sa školom? Zovete li Ministarstvo? Nadiceb može li taj MObilni tim prisliliti školu, ministarstvo da ZAPOSLE asistenta? Ne dolazi li mobilni tim na poziv ŠKOLE?
Svaku sreću Marti!

p.p.s.Nadiceb i Denis - to kaj ste vi odradili u školstvu ( a i u ostalome)
Ma, na kraju sve mame

[sunnyapril]

Ja više ne mogu.
Ja ne znam ,stvarno ne znam.

U stvari znam, otići u na onaj jedan otok više ne znam koji, na kojem su pred par godina skupili opremu pa imaju tele pkolstvo s nekom školom u splitu. ipak se sotoka svi razbježali, a oprema ostala. lijepo odem tamo i niko mu neće prigovarati da se baca po podu pod odmorom jer et ne baca se sa svima, nego dva metra dalje , da ometa dnastavu jer eto kad svi pričaju i on priča, kad se svi dižu i on se diže.
boli me đon tamo nek dubi po glavi, iz te škole ga neće moći izbaciti.

znate šta grozno. u čem je problem- ima dijete poteškoća u emocionalnom sazrijevanju i socijalnoj integraciji, plaćamo asistenta, a oni od nje očekuju da dođeu školu i stisne gumb a mali se ponaša ko lutka na špagi. objašnjavaj , pričaj, bila ts u školi dva puta, ali eto pa ona njimaništa niej rekla. neeee, susjedima je pričala. na kazahstanskom.
to je takav stres.
za krepat od muke mi je što ojedini čalnovi tima super znaju šta mu je , ato znači lud je i samo se treba paziti kad će izvaditi nož, a nisu ga u stanju pripremiti za natjecanje iz matematike, mali naime ima nula prag samopouzdanja pa uopće nije htio ići jer će svakako biti zadnje.

da se razumijemo, ne smatram se ambicioznom ammom, samo bi mu siguran uspjehna tome podigao samopouzdanje. i niej agresivan i ne napada i ne tuče nioga i ne guram glavu u pijesak samo sam zapela u našem školstvu.
najboje bi bilo da se makne iz škole, kad bih ja znala koja je bolja, i kad bi on htio ići.
kak je bilo na onoij drugoj temi-da treba zažmiriti
ečovječe od žmirenja nemam oči

[nadicab]

sunny
Ja, kad je bilo teško (a bilo je puno takvih perioda u 1. razredu), sam se uvijek pitala - a koja mi je altenativa? Ta alternativa je u mojim očima bila puno, puno lošija od onog što sam trenutno proživljavala, pa mi je to dalo snage da idem dalje.
U tom periodu je Denis imao asistenticu koja je jako vjerovala u njega i koja ga je čvrstom rukom gurala dalje, stalno mu govorila "ti to možeš". Vjerujem da je to njemu jako puno značilo jer je od osobe koja je stalno bila uz njega u školi dobivao poticaj. Stručni tim škole je dosta rogoborio protiv nje jer nije odrađivala neke stvari što su oni mislili da ona treba (a nije trebala), ali oni nisu vidjeli koliko je ona napravila za njega s tim poticajima.
Mi imamo "sreću" da Denis nije u stanju napraviti kraval jer ne hoda a izuzetno je vedro dijete pa je svima drag. I osim fizičkog dijela, nije zahtjevan uopće. On je u neku ruku idealan đak: uči, sluša i ne pravi probleme

[martina mama]

drage moje, hvala vam svima i svakoj ponaosob na savjetima i pomoci. Kad se sve sleglo, ja mislim da i ja sama imam problem s mirenjem sa situcaijom i da sam sklona napuhvanju problema. Mopj muz stvari vidi sasvim drugacije.
Sto se tice pismenopg ispitivanja, to se u skopli ne moze izbjeci osim ako je dijete slijepo. ja mislim da je dorbo da marta pise pismene ispite mamak tu imala i losije rezultate. S vremenom je rezultat sve bolji. kao ju odmah amnestiramo od pismenog oblika ispitivanja, mozda propustimo i priliku da ona nesto uspije.
Tako je bilo s diktatima iz hr. Na pocetku nije mogla napsiati ni tri reda salova. Uciteljica je sturdriala sto joj treba da napsie bolje i jedno vrijeme diktirala sjedeci do marte jer je ona tako lovila sve. Marta je u utorak dobila cetvorku iz dkitata (pisana slova). Mislim da je to veliki uspjeh.
Metameaitcki diktati su nam jos problem. Tu je spora.
Drugo je sto ja mislim da dosta tih pismenih radova uopce nema smisla. Mislim, matematicki diktata. Sorry, ali cemu ce to?
Sto se asitetnta tice, u martin razred dolazi jedna volonterka koju je uciteljicanasala. Mlada nezaposlena uciteljica koja povremeno radi na zamjenama u martinoj skoli. Marti se svidja. razgovarat cemo s uciteljicom da s dogovorimo interno da toj djevojci platimo sate koje asistira marti. Znam da se ona ne moze obavezati za cijelu godinu jer se mora odazvati na zamjene, ali bar ovo sto je u razredu jer vidim da marti puno pomaze, prepisuje, asistira. Ona ej vec u razredu i marta ju nece dozivjeti kao svoju asitetnticu buducio da se vec na nju navikla. Sto mislite? Mislim da ce to proci kod uciteljice.

[martina mama]

a ne bih ni ja dobila bolju ocjenu iz diktata. pisem, a uopce ne gledam sto je na ekranu. koliko gresaka.

[MAJA Skopje]

E pa martina mama pratim topic i citam odgovore i radujem se jer se kod nas do 3 razreda djeca nece ocjenivati ocenama.
Oprosti sto se licno radujem na ovoj paraleli jer definitivno ono sto Marta ima problem sa prepisivanjem sa table je i nama problem i Tamara nam je jos lani rekla da ce to biti tako i ocekivano je. E sad u novom obrazovnom sistemu koji je 9 godina, od 1-3 razreda djeca su ocjenjena opisnim ocenama. Uciteljica smatra da je lose sto nemaju ocjena jer kaze nema bolje motivacije od 5. Al kad sve ovo procitah kazem ti obradovah se boli me uvo za opis, a nek djete stice znanje.
Definitivno ti nisi za razgovor sa uciteljicom i bolje je da Kreso ide.

Samo cisto radi uporedbe jedan nas prijatelj ima potpuno zdravo djete koje odlicno pise al ne stigne da prepise sa table i onda mu je problem da stigne da napise diktat. E sad kad su ga opomenuli da se toliko ne vuce kod prepisivanja djete ubrzalo pa pogorsalo raskopis. Tako da svakom djetetu ne samo djeci sa posebnim potrebama treba individualizirani pristup, a taj pa najvise zavisi od zelje samog ucitelja koliko je u stanju da izvuce maksim od djeteta na ovaj ili onaj nacin.

I da cudi me da je Hrvatska jos zadrzala stari skolski sistem.

[Lotta]

a ne bih ni ja dobila bolju ocjenu iz diktata. pisem, a uopce ne gledam sto je na ekranu. koliko gresaka.

pusa za upornu martu i sve ostale koji se muce sa skolskim sistemom

majo daj ne copraj. ja racunam da svog nebi dala prije 8 u skolu (mislim na odgodu).
ne bi se veselila da nas zezne i da moramo ranije, a i to kod nas kao i sve ostalo nebi bas islo. a i bas me zanima kam bi zgurali jos jednu generaciju.

[nadicab]

mmama, to je i moj stav - ne nešto a priori ne pokušati jer ne znam kako će njemu to ići ako ne probamo. Neznanje o njegovim mogućnostima i mogućnostima (gledano kroz njegove dijagnoze) je bilo i prednost i mana; jednostavno smo svi mic-po-mic otkrivali gdje i kako možemo. Bitno nam je bilo da nas nitko ne štopa u pokušajima.
Eto, danas je pisao kontrolni iz matematike i učiteljica i asistentica su bile jako zadovoljne. On dobiva iste težine zadatke kao i druga djeca, ali ne gleda se količinski koliko uspije(ne uspije riješiti. Učiteljici je bitno njegovo znanje, a zna da on brzinu nema.
Jučer sam pitala i logopedicu koja radi na Goljaku kakav je Denis u usporedbi s goljačkom djecom i ona je rekla da je sve to jako individualno, ali evidentno je da je on puno više napredovao nego da je išao u Goljak.

[MAJA Skopje]

majo daj ne copraj. ja racunam da svog nebi dala prije 8 u skolu (mislim na odgodu).
ne bi se veselila da nas zezne i da moramo ranije, a i to kod nas kao i sve ostalo nebi bas islo. a i bas me zanima kam bi zgurali jos jednu generaciju.

Cuj i kod nas je bilo galame oko toga. Roditelji su se jako bunili al veruj mi da ja kao majka djeteta sa pp koja sam jako strepila i naravno jos uvjek strepim o njegovom snalazenju uopste u skolskom sistemu mogu ti reci da je dobro. I da u principu nije uopste lose ovaj prvi razred im dodje samo da se naviknu na to da sede u klupi , slusaju uciteljicu i steknu neke radne navike. Evo odprilike sta sad oni uce. Recimo jucer su ucili broj 2 ( ne da ga napisu mada nema dete koje nezna da ga napise) i uce Venov diijagram i onda oznace sa naljepnicom broj 2 ako u dijagramu ima 2 elementa. Onda iz prirode ucili za biljke kakve sve ima i bla bla bla. Za moje djete ovaj sistem je defintivno bolji. Zato i kazem da za djecu sa pp mozda je bolja varijanta i zbog nacina ocenjivanja.
Al nasa Marta je pobedila i u vecim bitkama tako da ce i ovu dobiti sa odlicnim uspehom ne sumnjam u to. Jer je ona borac.

[martina mama]

nadice,
definitivno i sto posto sam sigurna da je za denisa bolje da je u redovnoj skoli. uvijek sam za to da se ciljevi postave malo iznad mogucnosti. ono cega sam se ja najvise bojala je da marti ne skrate program i time joj umanje svaku priliku da se pokaze.
moj neki osjecaj je da je ona cvijet koji ce tek procvasti. za to docekati trebamo jos puno raditi, ali i suradjivati s uciteljicom. zadovoljna sam da je otvorena za dijalog. to je jedini nacin da marta dodje gdje treba.
na tom putu nam vasi primjeri znace puno. meni su denis, jan,velika motivacija da i za martu trazimo najbolje rjesenje.
drzite se i puno hvala

[martina mama]

skolarci su mi negdje pobjegli, pa evo da se ovjde pohvalimo.
marta je dobila peticu iz citanja i peticu iz ispita znanja iz matematike.

[breg]

Marta

[martina mama]

jos jedan komentar kako se pokusavamo zastiti od trke za ocjenama. svo gradivo koje ucimo, ionako radimo s martom doma. da bi marta imala motiv za raditi svaki dan, pokusavam joj objasniti cemu ce joj sve sto uce u skoli. tako nam brojevi i zbrajanje i oduzimanje trebaju za kupovinu u ducanu, priroda nam treba da bismo se snasli u prometu, doznali bolje razumjeli okolinu..., engleski nam treba da bismo ga govorili u londonu i igrali igrice na siteovima na engleskom. pokusavam joj ufurati znanje kao vrijednost, a ne to kako ce ga netko ocijeniti. moram reci da je danasnje petice primila puno hladnije nego sam mislila uz komentar da ona ionako uci za neke druge ciljeve.