Mi se upravo danas vratili sa Bohinja (za sada se terapija odvija tamo, dok se hotel u Bohinjskoj bistrici ne izgradi).
Gledali i emisiju i jako mi se sviđala, po meni uopće nije ispao tako arogantan kako pišete, valjda zato što smo mi baš taj vikend kada se snimalo isto bili gore i uživo mi se činilo puno puno gore. A i navikli smo već, kako Faith kaže.
Nama je ovo već 5. puta, ići ćemo opet i opet, dok god vidimo da Lari godi, a godi joj. Zaista živne. Sada je već velika i sama odlazi do Drage i sama je na terapiji. Žao nam je samo što sada zbog mog stanja nećemo moći do 9.mjeseca.
Ovaj vikend je bilo jako puno djece, stvarno nikad do sada tako nije bilo. Jako puno nedonošćadi, iz Austrije, NJemačke, Beograda, neke mame su bile jako ganute s napretcima već nakon prvog dana, bilo je i suza radosnica i svega. Dvorana je puno manja od stare i nekako je sve bilo intimnije, svi smo si bili bliži, to mi se jako svidjelo. Doduše, Bohinj i nije neko mjesto, malo je dosadno, jer nema nekog sadržaja, a padala je ta dosadna kiša, nemaš kuda ni prošetati, jer je sve zameteno snijegom, ali nama je ipak kao i uvijek bilo jako ugodno i lijepo.
Lara je prvi puta bila s tatom u bazenu, u vodenom parku u Bohinjskoj bistrici (odmah pored tog parka će biti taj novi hotel koji se gradi), cure moje da ste vidjele to oduševljenje, sreću, kako mi je dijete uživalo, i ja sam plakala od sreće (malo me peru trudnički hormoni

).
Do sada nas je bilo strah zbog imuniteta, ali pregrizli smo i nije nam žao. LUdilo kako je uživala. PArk je prepreprekrasan i mislim da će i hotel biti mrak i da će tamo biti jako lijepo.
Još nešto što se tiče njegove bahatosti i veličanja. Meni to nikada nije bio razlog da ne odem tamo, jer kada vidiš kolikim ljudima pomaže, koje su zaista liječnici otpisali, sve to nema nikakve veze. Kada vidiš suze u očima majke koja ima dijete od 3,5 godine koja ima 6-7 kg i nije sjedila, a sada već pomalo korača, bilo kakve riječi i komentari padaju u drugi plan i više ništa nije važno osim toga.