dozivljavaju li nas lijecnici i drugi ?

[Lidija]

Potaknuta jednim postom, ali i seminarom koji se slijedeci vikend dogadja u Zagrebu, vezan uz ovu UNICEF-ovu akciju. Bitan dio toga je komunikacija s roditeljima, posebno onima koji imaju djecu s teskocama u razvoju.

Dozivljavaju li Vas lijecnici, sestre, i ostali strucnjaci s kojima ste se sretali i srecete kao ''brojeve'' i da li Vas postuju kao svoje klijente ? Koliko uopce polazu paznju na komunikaciju i na koji nacin ce vam nesto priopciti, odgovaraju li na vaša pitanja i sl.
Mislim da svi znate o cemu govorim. Svi smo ipak, kroz vrijeme, naisli i na nekog koga zaista mozemo pohvaliti u tom smislu, ali bojim se i na puno onih drugih.

Odmah vas pitam ili upozoravam - kako na taj seminar i okrugli stol odlaze i predstavnice moje udruge (ja ne mogu jer sam na svadbi), mozda cu ih uputiti da procitaju ovaj topic u potrazi za dodatnom inspiracijom.

[lulamae]

pa nema tu puno mudrosti..svi smo to vec prozivjeli i pricali o tome..koliko nas ne dozivljavaju..ponekad nas uopce ne dozivljavaju i onda ako smo pametni promijenimo doktora..ponekad nemamo izbora pa i dalje idemo..al za sad mogu reci da sam nasla veci dio doktora kojima vodim adriana da me dozivljavaju..ali do toga sam dosla tek nakon nekoliko godina sto sam ga vodila (ne znajuci ispocetka) kod krivih..nakon puno trazenja i ispitivanja drugih kamo ici s djetetom..medutim,na pocetku je to bila druga prica..i takvih iskustava ima brdo..

[Lidija]

Ja mogu krenuti od rodilista, mog drugog poroda, dosla sam u nezgodno vrijeme u ponedjeljak ujutro oko pola pet. Pazite sto sam napisala, nezgodno vrijeme za rodit. Prvo, rodiliste je bilo pretrpano (ajde jedno opravdanje u njihovu korist) i to bas radjaona. Zavrsila u nekoj pokrajnjoj sobi na obicnom g. stolu. Dosla gotovo potpuno otvorena, probili mi vodenjak, ali M. se nije spustio. Slijedecih 3,4 sata obilazi me citava svita, jedan po jedan, narocito poslije 7 (kad je jutarnja smjena dosla na posao). Kako su mi stavili drip, udje jedan u sobu, pogleda drip pa ga pojaca, udje drugi, pogleda drip, pa ga smanji, udje treci ... Kod petog ja komentiram nek se odluce da li mi drip treba ili ne treba i koliko. Doktor, stsriji gospodin, pogleda karton i komentira ''Vi intelektualke puno pricate'' i ode van.

Nakon poroda sivao me jedan prekrasan gospodin, otprilike mojih godina, koji je i slijedecih dana u vizitamapokazivao puno postovanje prema svim rodiljama, odnosno babinjacama.

Nakon poroda, M. je uletio u ''krizu'', krvarenje II stupnja koje se manifestiralo itd. Ja od toga nista ne znam, oni me premjestaju iz sobe u sobu, ne donose mi dijete, nitko nista ne govori, dok ja nisam pocela ''urlati''. (imala sam iskustvo prvog djeteta i bilo mi je potpuno jasno sto se moze dogadjati). Dolazi neonatlogica koja me ''bezobrazno'' brise u stilu sto ja hocu. Drugi dan je dosla druga koja je imala vremena ukratko mi objasniti sto se desava. Kasnije mi se inace, ona prva ispricavala.


Idem dat djeci veceru....

[lulamae]

ih joj..da ne pocnem ja o svom porodu..uostalom,mislim da svaka majka ima sto reci o toj temi..pogotovo u petrovoj gdje sam ja bila..
ajd budem ipak u kratko..
kao prvo dolazila sam tamo tri puta prije samog poroda u toku jednog tjedna jer sam imala trudove ali su me stalno slali doma da mi nis nije,a vec mi prosao termin..meni je tih tjedan dana bilo koma..ja sam imala bolove ko prave trudove a oni me nisu htjeli primiti..nisam mogla ni sjedit ni lezat,nis..strasno me boljelo,stvarno sam se mucila,ali buduci da nisam imala pojma ni ocemu ,slusala sam ih i otisla doma..ali zadnji put sam dosla i rekla im da vise ne idem doma i tocka..stavili me na drip i non stop pojacavali..bila sam tamo 12 sati prije nego sam rodila..neka mi je zena dosla i rekla da samo disem,da nis ne tiskam..i tako sam ja cijelo vrijeme puhala i disala i trpila i moram napomenuti da me nitko nije obilazio cijelu noc..bila sam skroz sama..a tamo negdje dalje se neka derala i derala..osjetila sam da mi je puknuo vodenjak ali nisam imala kome reci..vidjela sam neku sestru u prolazu pa sam ju dozvala..pogledala je i otisla..dolazi doktor i digne plahtu i zove sestru i veli di je ona cijelo vrijeme..a ona veli da me non stop obilazi..a on veli 'vidim kak obilazite,promijenite plahtu'..ja mu nisam nis rekla..od straha sam se toliko tresla da mi nisu mogli staviti ono kaj stavljaju,ne znam kak se zove, u maternicu il gdje vec,da prate otkucaje djetetovog srca,valjda..pa su mi stavili na trbuh..vec je doslo podne,a ja tamo od ponoci..pusem i pusem i nemrem vise..cujem da tamo nekog drugog poradaju..e kad sam se ja pocela derati,skupili su se u sekundi..ja sam vec radala..
ugl..kad god su mi doveli adriana on se derao ko nenormalan dok su drugi papali il spavali..on se derao sat vremena koliko je bio..poslije sam skuzila da je to bilo od glavobolja...jednom su doveli svima djecu a adriana nema..i nitko mi nis ne govori..to je najgore..dok nisam docekala da netko ude da pitam..pa vele 'u inkubatoru je..i mi smo tamo bili desetak dana zbog njegove zutice i nitko nista nije posumnjao..ja sam kasnije nasla da je takva zutica simptom sindroma kojeg ima..jer je imao neobicnu zuticu,to je primjetila i patronazna sestra kad je kasnije dosla doma..takoder je primjetila da su mu slomili kljucnu kost a da mi nista nisu rekli niti imobilizirali u to vrijeme je po bolnicama bio obavezan pregled vida,ne znam za sluh..i nisu nista primjetili a doktor koji je pregledavao bio je isti onaj kojem smo dosli 3 mjeseca kasnije kojeg cu zauvijek zapamtiti po nacinu davanja adrianove dijagoze..'ne mogu sa sigurnoscu reci da li uopce ne vidi ili vrli malo..dodite na kontrolu za 6 mjeseci..dovidenja' nikud nas nije poslao na daljnje pretrage!

uh..ovo je bilo ukratko..da...bolje da se vise ne zivciram..

[Lidija]

I vise nego dovoljno ....

[Lidija]

Izlazimo iz rodilista nakon 10 dana s minimalnim i nikakvim uputama o daljnjim kontrolama, odnosno javite se pedijatru. Sve daljnje pretrage poduzimamo na vlastitu inicijativu i odlazimo vec poznatim lijecnicima koji su pratili moje prvo dijete.

[lulamae]

ajme mmar..strasno iskustvo..zao mi je da si to prosla..
ja mogu reci nesto vezano za ovo zadnje sto si pisala..
isla sam u petrovu na pregled poslije poroda,jedno mjesec dana kasnije,nebitno..ugl pregledali me i odem do sestre za stolom,par metara dalje od ginekoloskog stola gdje su me netom pregledali i cekam da mi da neke papire...izmedu gin.stola i ovog je nekakav poluprozirni paravan..dolazi druga cura,sjeda,oko nje doktor,par sestara..i pocinju..joj jezim se dok pisem..radili su joj abortus i ona se jadna derala i derala ali nitko ju nije dozivljavao..oni su pricali o vremenu i nekim nebulozama,uopce ko da nje nije bilo..ko da su traktor popravljali!!vidim sestra nosi okolo nekaj krvavoga u nekoj staklenci a ja stojim ko zakopana dok mi ova nes pise na moje papire..izasla sam van,cekala me moja sestra,ja sam se rasplakala..
ta jadna cura nije imala nikoga kraj sebe..a ti neljudi su je tretirali ko zadnju krpu..strasno..prestrasno..

[faith]

Sad ne stignem napisati cijelu priču ali nadam se da ću ju stići napisati jer ipak ima neku težinu sa dva djeteta sa cerebralnom paralizom.
Mene zanima zašto liječnicima nestane ljudskost, razumijem da se moraju na neki način ograditi u smislu da se ne vezuju uz pacijenta itd. ali zar barem ljudskosti nebi trebalo imati, pogotovo kad se radi sa djecom?
I ja sam već oguglala na njih u ovih dugih 7 godina navlačenja djece okolo po raznoraznim pregledima ali uvijek me iznova uspjevaju s nečim šokirati. Najviše "volim" kad nešto ružno kažu mom djetetu i još se prave kao da su šalu rekli. Tipa - pa ti ionako nećeš hodati, nek ti kupe brza kolica, ha, ha, ha...
Jedina liječnica za koju ne postoji loš dan je oftamologica na rebru, obavezno se nasmije svakom djetetu, pita ga kako je, zove ih mišić mali, normalno razgovara s roditeljem, ne zove me mama nego gospođa itd.
Pišem kasnije dalje.

[breg]

Moje dijete ležalo deset dana u bolnici dok mu nisu postavili dijagnozu. Mi smo bili već na pola ludi, da bi nam deseti dan rekli što mu je i da o prognozama ne žele govoriri i da o svemu pročitamo na internetu.

[mamita]

kad mi je dijete bilo zadnji put u bolnici, na viziti su se dvije doktorice doslovno svađale predamnom da li djetetu treba antibiotik ili ne...jedna mi rekla da idemo doma u petak, a druga da ćemo svakako ostati prek vikenda....užas

[suzaks]

Baš mi je nekak užasno oko srca kad čitam ove postove...
Prisjećanje na staro...ne baš lijepo...

No, razumijem sve , ali ti liječnici trebaju raditi s ŽIVIM BIĆIMA, LJUDIMA...

Kad vidim na satelitskim programima kak se tretiraju pretile životinje (psi) u smislu rehabilitacija prekomjerne debljine (fiziklana, bazen, regulirana prehrana), a mi se tu natežemo za svaku bogovetnu terapiju za našu djecu s poteškoćama dođe mi da svisnem...Jednostavno nemam želje ni volje za nikakvu borbu...

Najljepše nam je u duši od kad smo se iskopčali s tih medicinskih programa ...znam da ni to nije način, ali konstantno pričanje jednog te istog, bez ikakve želje druge strane da se pomogne u OVOM ODREĐENOM trenutku, nije nam se činilo nimalo efikasnim..
...dodatno, mi IZVAN ZAGREBA nemamo za veću djecu (iznad 7 godina) rješeno ništa....baš ništa...o kojem multidisciplinarnom pristupu pričamo - namamo ni poštenu fizikalnu (ajde sad barem imamo bazen)...

Zadnja epizoda - doktorica iz komisije soc. skrbi sjedi na 1. katu - a radi preglede za djecu s invaliditetom - kad ih pitaš i nju i soc. skrb DA LI TO MORA BITI TAKO? - odgovor je 'Znate to je komplicirano, doktorici je tamo ordinacija, a niko drugi neće radit u komisiji'... Ma daj, sad je ona tu važan faktor, a stanje fizičko onih koji dolaze k njoj - to nije bitan faktor...Tak dugo dok su oni SEBI svrha. ne bu dobro...I to je objašnjenje, i šta ti preostaje? Svađat se? Prijavit nekom?
Ista ta doktorica na pregledu se čudi kak L. ne vidi - ma hajde, pa donijeli smo nalaz oftamologa (koji je uvjet po novom za pristupanju Komisiji) u kojem sve piše...Pa čemu sve? Zbog papira, forme, love? Čemu?
Druga se pak s Komisije čudi kako je L. loša fina grafomotorika...pa šta se čudiš - piše sve, a i dolazimo već 5. put...

Iz prošlosti - najužasnije što nam se dogodilo - zgb. neuropedijatar 'odlučio' da L. ima spinalnu mišićnu atrofiju, bez ijedne pretrage...i tak nas ostavio dva mjeseca...da čitamo sve o tom tipu bolesti, užasnuti pisanjima da se vrlo brzo (oko 2. godine) umire!!!
Gđa. neuropedijatar iz Vinogradske nakon Ct-a ostavlja nas s riječima 'Vašem djetetu nije nešto u redu, pazite njoj atrofira mali mozak, ne znamo šta je to, šta će biti s njom!?! Ali ne znam ništ, dođite mi za tjedan dana!'
Naravno ko budale tulili i 1. i 2. put...

No. vremenom te stvari prihvatiš 'POD NORMALNO' i prestaješ gristi i malo se odmakenš od svega...Kad imaš barem infrastrukturu (koja postoji u Zgb-u) tipa Goljaka, ERF, fiziterapeuti u kući (educirani većinom), renomirane udruge - sve je nekak lakše...Ovo je ko da kopaš s krampom po kamenu, i nikad nikakvog rezultata...

Prvo i osnovno - široka, široka edukacija PEDIJATRIMA (ali pod obavezno, a ne po vlastitom nahođenju)- šta je to CP, disleksija, disgrafija, hiperaktivnost, epilapsija, sljepoća, gluhoća...edukacija tko MOŽE napraviti specijalističke pregled po klinikama...da je to nekakav lanac koji ima svoj kraj...a ne lupanje u magli...bez toga što na kraju...Zakonski omogućiti infrastrukturu! Ovo žicanje koječega kroz koje šta nema svrhe ako ZAKONSKI nije regulirano, pa ako se istog još flikne po džepu ako to ne odradi, onda će to imati svrhu!

[Glori]

toliki post sam napisala ,ali nestao???

samo me zanima da li i kakvu vrijednost ima UPUTNICA koju im donesemo...da li susvjesni da je to živa lova kojom se naplaćuju-već su krajnje drski i kad to uzimaju-uopće nema svijesti o tom papiru (koji je njihova egzistencija)-mislim da bi ih mi od ministra trebali dobivat i upotrbljavat gdje nama to treba,a još manja je briga o pacijentu..
jutros ja i još dvi trudnice vadimo krv za šećer i fino da nas stave prve jer moramo za dvi ure opet-ono još ispred nas tiskaju druge,a to što sam došla tamo u 7:00 i što su se udostoili izvadit mi krv u 8:30 još moram okolo bavuljat 2 ure(jadna )-skoro sam se rasplakala(što mi sad i nije neki problem,)ali sam onoj babi uletila i sve joj odreda-bilo mi je lakše...

o prvom porodu i "ljubaznosti "osoblja drugom prilikom

[Sanja]

Ok, sad moja priča.

Puko vodenjak totalno.Došla u rodilište u nepovoljno vrime bez itimalo plodne vode. Sama od rodilja. Jedan sat noću.

Sestra mi obavi pripremu ostavi me ležat, obađe me jedamput i nigdi više nikog do 6 sati. Do dada počinjem krvarit i neznam jer sam ukipljena od straha, nemam opće trudove.
Noćna se valjda u zoru digla i povirila me i hitno mi stavljaju aparatić za otkucaje srca djeteta. Nitko ništa, a vidin im na facama da nešto nije u redu.
Dolazi jutarnja i govore mi da pratim otkucaje ako se spuste ispod nekog broja da ih zovem.
Pola se više ni ne siječan, al uglavnon oko 7 i 20 hitan carski rez. Rodio se Nikola . apgar 8 (iako mi je poslje rečeno da je onaj prvi bio 2), neonatologija , nitko ništa ne govori i sl.(nema više ni dokumentacije?????)

Uglavnom krvarila sam jer sam imala opstrukciju posteljice.Poslje sam i jedva dobila transfuziju a nisam se mogla podići iz kreveta 6 dana. Rekli su mi da sam ljena i razmažena, a tlak 40/30.Čak sam zapamtila i ime čovjeka na vrećici krvi koji je dao krv koliko sam mu bila zahvalna.Tako je to kad imaš najrjeđu krvnu grupu.Tu je muž urgirao predpostavljate kako.

Drugi porod san imala 10 veza i jaaako britak jezik. Kamo sreće da je tako bilo i prije 10 godina. To nikad neću sebi oprostiti!
I muka mi je o ovome pisat, al ako će nekome pomoći....Daj Bože!

[Sanja]

dali znate da postoje povjerenstva za zaštitu pacjenata. U Splitu ništa, ama baš ništa ne rade.

[mamashnita od noje]

sto ljudi - sto cudi.
zaista ne bih generalizirala i rekla kako sam / smo kod svih lijecnika samo brojevi i kao na traci jer to ne bi bila istina.
imam divna iskustva s divnim lijecnicima, odnosno ljudima prvenstveno. imam i ona losa (jedno danasnje je npr. takvo ).
ako bih se vec upustala u nekakve generalizacije onda bih rekla da su strucnjaci iz savjetovalista ERF-a definitivno najtopliji od svih s kojima sam se susretala i da su me vise od drugih gledali kao osobu koja cak i vise od njih moze procijeniti stanje svojega djeteta, nekako vide puno siru sliku nego sto je to slucaj s ostalima.

[MBee]

ako bih se vec upustala u nekakve generalizacije onda bih rekla da su strucnjaci iz savjetovalista ERF-a definitivno najtopliji od svih s kojima sam se susretala i da su me vise od drugih gledali kao osobu koja cak i vise od njih moze procijeniti stanje svojega djeteta, nekako vide puno siru sliku nego sto je to slucaj s ostalima.

A meni su ti isti stručnjaci s ERF-a nakon kratkog promatranja 2-godišnjeg djeteta rekli "vaše dijete ima autizam i nikada neće biti normalno, ali nemojte ovaj naš nalaz nikome pokazati". Stoga baš ne bih generalizirala ni u njihovom slučaju.

[mamashnita od noje]

eto vidis - sto ljudi, sto cudi
ocito se nismo susretali s istim ljudima u savjetovalistu.

[lulamae]

uf sanja,jadna ti,,ja ne znam kako su oni mislili da bus ti pratila otkucaje srca i javljala ak nije u redu pa ja sam se na porodu unesvijestila nekoliko puta (to sam zaboravila napisati)..kak bi ja njima uopce sta mogla javiti
i zar na vrecicama krvi pise ime i prezime donora? ja sam ljetos prvi put donirala krv..premrla od straha jer ne volim igle ali isao dragi,pa i ja s njim a kad sam vec bila tamo bilo mi bad reci 'strah me'..i da,i ja imam rijetku krvnu grupu.. AB-

[Djeni]

Ne mogu reci da me ne dozivljavaju, odnosno da me dozivljavaju kao broj. Imam jako dobar odnos sa Laninom pedijatricom ali i svim pedijatrima sa odjela u Du bolnici. Svi su mi dragi, kad god sam nazvala i pitala ih za savjet uvijek su mi rado priskocili u pomoc, pogotovo kad su vidjeli koliko se trudim oko djeteta. Kako Lana nije mogla gutat htjeli su me naucit kako da joj stavljam sondu i da je ucim na sondu. Ja nisam htjela nego sam se mucila sa njenim hranjenjem. Znala sam je hraniti po 2-3 sata, ali sam je uspjela naucit da jede na bocu. i sad mi ta pedijatricaa koja je to preporucavala kaze kad se samo sjeti kako je Lana slabo dobivala na tezini i da se kod nje zaista vidi veliki napredak i da ne moze vjerovat da sam toliko bila uporna. Sto tako imam super odnos sa fizijatricom, napise mi sto god zelim, sad mi je napisala vjezbe za Lanu kod kuce u vremenu od 1 h i 50 min, nikad se ne trebam narucit primi me kad god hocu. Isto tako me uvijek primi i njena pedijatrica, nikad jos nisam cekala u redu u cekaonici vec sasvim normalno me primi kad joj provirim sa strane na vrata. Ona uvijek kaze da je to u redu za nas roditelje djece s pp jer uvijek negdje moramo jurisat i nosit silnu dokumentaciju pa bar kod nje necu cekat red. Prosla sam jako tezak porod o kojem mi se ne da vise pisat, zadnji put sam o tome pisala na onoj Ejlinoj temi. Sad sam sve pripremila za porod. Ginekolog do kojeg sam dosla saslusao me i uhvatio se za glavu kad je cuo sto sam prosla. Tesko mu je bilo i slusat a ne da je vidio.Obecao mi je da ce ucinit sve kako bi porod protekao ok. Ja sam dosta opreznija, a sve vise mislim da mi je najbolje rodit na carski rez. Ne zelim da se beba pati. Mislim da je ovaj doc itekako osjecajan i odmah smo uspostavili jako dobar odnos sto mi je bitno. Bila sam iskrena prema njemu i rekla da mi je trenutno najpotrebnije imat nekoga u koga cu imat povjerenja. Ocito ja imam srece sa tim doktorima ili su jednostavno oni ljudi u pravom smislu te rijeci

[abegi54@htnet-dsl]

neznam ili sam poslala ili mi je moderatorica što ukinula (nije zločesto mšljeno )molim bez nekih komentara ništa stvarno ništa nemislim loše kontam da je bilo previše. Nakon današnjeg dana o kojem nemam snage ni pisat sam definitivno uvidjela da su djeca sa PP, djeca drugog reda bar u našoj bolnici u Rijeci. Definitivno nema više slučajnosti prvo svi kod njih gledaju prvo oštećenje a tek onda djete.Niti želim bolji tretman niti ništa posebno ali samo da se odnose prema njemu kao prema djetetu koje tu prokletu poteškoću nema. Mom ogorčenju nema kraja , razočarana sam u cijeli sustav koji samo priča i priča a da se samo malo ponašaju o tome što pričaju bibilo super ali jako je malo onih koji su ok. A kad me zovnu mama tu poludim danas sam baš odbrusila i rekla nisam ja zavas mama ja sam mama samo svom sinu. A mene najviše od svega ljuti što mi kao roditelji samo šutimo i trpimo i tu i tamo nešto kažemo. Meni je osobno krivo što nisam krelca koji me je porodio tužila ali ne toliko radi mene i moje obitelji nego radi drugih rodilja koje će to sve proći. Ili recite vi meni što bi napravili da vam kaže otvoreno da je zaribao i kad bi ih svi tužili slušaj te sad za malu pogrešku njemu su ljudski životi mala pogreška da niko nebi ostao radit u riječkom rodilištu. Ja se sad pitam šta u našoj državi samo ako imaš veze i vezice ćeš dobro proći. i za kraj samo želim reći da čovjek ogugla ali stalno i stalno mi se dešava da mi neko srce čupa kad čujem ružne komentare.

[Lidija]

Nisam ja nista ukinula , vjerojatno je bilo nesto drugo. Zao mi je...

[sunnyapril]

da li me doživljavaju?

Ooooo, da! Ali u stilu, evo opet one, šta će sad pitati
Nismo imali puno kontakta s liječnicima koliko psiholozi , logopedi i jedna psihijatrica , e sad sam se sjetila!
Samo sam bila mlada i neuka , šta bi joj sad napravila! Ja sjedim s malim u ordinaciji, a ona mrtva hladna klepeće na mobitel i rješava nekakv koliko sam shvatila privatan slučaj , joooj što sasm mlada bila! Inače, kad je sve započelo bila sam ustrašena jer sam odgojena da je gospodin doktor svetinja kao i sve što on kaže, ali s vremenom sam počela sumnjati u njhove procjene, to jest tražila sam objašnjenje. e tu je počelo škripati.
da sam kunu dobila za svako znate i gledajte...

sad sam pristojna, ali odlučna, želim znati što želim i što dobivam, kad će biti gotovo, koliko će trajati i koštati.
glori, nedavno sam za bebu tražila da mi se vrati uputnica, naime dobila sam uputnicu a nisam bila sigurna da ću kod njih nastaviti jer su bili baš krasni. ali kako , pa dali ste mi uputnicu? pa da, sad mi ju vratite.
pogled je bio tabula raza.
na kraju sam se ipak objasnila, sad je fina i pristojna

[Glori]

e baš i ja razmišljam tražit nazad uputnicu,ali je problem što ja uopće ne znam koliko na tu uputnicu je ona meni dužna dati-tjedno ,mjesečno-godišnje(pošto je godišnja uputnica)-tretmana isto je problem što sam joj dala i prošlu i predprošlu godinu,a vidjele smo se tko reć na hodniku... -očito sam ne mlada i zelena već naivna---
tu se javlja još jedan problem -što oni imaju tonu djece što vide samo jednom i od njih također dobiju godišnju uputnicu(i kao poslje govore i mi imamao toliko nenaplačenih potraživanja od HZZO-da li njih itko traži odrađeno da vidi-ili je ta uputnica pokrivač za sve...

još jedna stvar :da li doktori po zakonu smiju upisivat pacijente samo prvog u mjesecu ili moja uputnica vrijedi i 2,7,10....a stvarno država na svašta baca pare!!!!!

[Sanja]

.... Lulimuli .i da,i ja imam rijetku krvnu grupu.. AB-

na vrećicama krvi prije je pisalo ime , više ne. Pošto imamo istu krvnu grupu uvijek mi se možeš javiti za nedaj bože!!!

[Margot]

Evo mojih 2 cents raspravi, ne kao majke djeteta s pp, već kao osobe koja radi u zdravstvu (nezdravstvene profesije)
Generator nedodirljivosti je Kula Bjelokosna iliti Medicinski fakultet kao i sustav vrednovanja po kojem se liječnici u javnom zdravstvu plaćaju i vrednuju - ne prema rezultatima rada - već prema zvanju i položaju!

[martina mama]

kad citam sve ovo, sjetim se svoje sage, ali nemam snage ponovo pisati sve.
ono sto me najvise rastuzilo je sto sam rodila na carski. marta je odmah smjestena na neonatologiji dva kata iznad ginekologije. tri dana me nitko nije odveo vidjeti bebu. prvi put sam ju vidjela na video kameri. nakon tri dana se dogovorim s kresom da me ceka na izlazu s ginekologije i da me vodi on gore. putem me presretne glavna sestra i izvice se na mene da di cu ja. onda iz mene grune sva tuga i bijes. vriskala sam da cu je udavit, da cu udavit sefa odjela...vrate me u sobu i nakon pet min dolazi dezurna psihijatrica da je cula da sam malo uzrujana.
ja velim da nisam malo, nego da cu nekog ubit ako me iz tih stopa ne odvedu vidjet martu. psihijatrica je vidjela da nema sale i zajedno s kresom i sa mnom otisla gore.
do kraja mog poravka u rodilistu mi se glavna sestra dolazila ljubazno javiti svakih sat vremena i puitati me trebam li nesto.

[aina]

Generator nedodirljivosti je Kula Bjelokosna iliti Medicinski fakultet kao i sustav vrednovanja po kojem se liječnici u javnom zdravstvu plaćaju i vrednuju - ne prema rezultatima rada - već prema zvanju i položaju!

POTPISUJEM u potpunosti. MM je pao na guzicu kada smo mi skupa vani bili kod raznih specijalista za nase dijete. Ti doktori su s nama sjeli za stolom, bez bijelog sakoa i bahatosti i sat vremena pricali o nasem dijetetu dok su ju ONI drzali i mazili i igrali se s njom. Oni su skolovani da budu prvo ljudi i biraju specijalizacije unutar pedijatrije po postenim natjecajim i zato sto im je to zivotna zelja. A ne po nekim vezama po fakultetu i bolnicama. I vole svoj posao i posteno su placeni.

[suzaks]

aina napisa:

Ti doktori su s nama sjeli za stolom, bez bijelog sakoa i bahatosti i sat vremena pricali o nasem dijetetu dok su ju ONI drzali i mazili i igrali se s njom.

Ma, znaš , meni je najgore da smo to s jednom te istom osobom doživjeli i ovdje - kad je radila u privatnoj pedijatrijskoj ordinaciji i kad smo taj pregled dobro platitli...bila je baš takva...
Međutim kod te iste gđe. pregled je na Rebru jednom godišnje u trajanju 5-10 minut...Ta ista žena u privatnoj praksi je bila topla, detaljna, bezbahata i vrlo stručna...
Na Rebru su se ti pregledi odvijali samo sa željom da bi se valjda bolnici donijela zarada kroz bezbrojne nepotrebne pretrage, bez ikakovog cilja i svrhe...

Teško je u tom našem društvu, teško je sa zdravstvom koje je samo sebi svrha, odavno izgubilo onaj humani dio , pa nema love, pa su to uvijek neki privatni interesi, pa HZZO-farmacija sprega, pa po vujcu-stricu veze, pa želja za lakim i brzim zaradama, pa ne znam...čini mi se da kod nas kaj god takneš tak je korumpirano - cijeli jedan mentalni sklop bi se trebao promijeniti...mi to najviše osjetimo jer uvijek nailazimo na zidove...koje moramo sami razbijati...

[lulamae]

ovo kaj se tice doktora vani moram prokomentirat..mi smo isto imali takvo iskustvo..ja sam ostala zapanjena!kao prvo,prije samog pregleda,platili smo a na kraju su nam vratili lovu jer nije bilo potrebno sve obavljati! to se kod nas ne bi desilo!
a drugo,nakon pregleda,jedna doktorica je bila tako ljubazna da mi je sve sat vremena objasnjavala,sve sto sam ja imala za pitati ona mi je rekla,uz prevoditelja..

[abegi54@htnet-dsl]

ma joj oprostite mi molim Vas sigurno nisam ni poslala kako treba, nije ni čudo trenutno neznam gdje udaram mali na operacijici tetiva .Hvala Bogu danas sve dobro prošlo i sutra doma.