mene smeta kada se osobne potrebe, kao što se to često čini, uzdižu na razinu univerzalnog pravila. većina majki koje poznajem nemaju potrebu spavati sa djetetom i po cijele dane imati ga na rukama.
x
Ne da nemam potrebu spavati sa djetetom- ja tako
ne mogu spavati.
Osobno smatram da djete treba nauciti SAMO zaspati. Mnogi misle da je to najprirodnije i najnormalnije utonuti u san. Jeste, za nas velike. Ne za njih, male. Oni to trebaju naucit.
Sa prvim djetetom sam bila velika pristalica AP-a. Medjutim nakon 10-mjesecnih neprospavanih noci (tu ne mislim na 1-2 budjenja, mislim na budjenja svakih 1-2 sata) psihicki i fizicki sam se slomila.
Kada me patronazna na jednom check-upu pitala za Adriana, ja sam briznula u plac. Ne, on je fenomenalno napredovao, ja sam bila ta koja sam "pala". Rekla mi da moram podhitno nesto poduzet, nikakve koristi od mene ako sam takva kakva jesam (sto je bila iskljucivo posljedica akumuliranog nespavanja).
Stavili smo A u njegovu sobu, 2 noci se MM- dizao, nudio mu vodu, ovaj odbijao, malo kenjkao...Nakon toga se vise nije budio.
Nasa dnevna spavanja i uspavljivanja su bila ovakva: Ljuljanje i nosanje po 30-45 min, spustanje u krevetac, spavanje 15 minuta....strava. Nisam se odmarala danju, nocu nisam spavala.
Isto tako smatram da oni ne trebaju hranu, dakle nisu gladni nocu. Ovdje govorim za djete starije od 6 mjeseci.
Njima treba neki "pacifier" da ih vrati nazad u san, jer su nauceni zaspati ili na rukama, ili mazeci ih po glavi, ili ljuljajuci, ....i onda se odjednom bude a nisu na rukama- nisu na mjestu gdje su zaspali. I ne znaju kako zaspati opet. Jer da znaju, vjerovatno bi se promeskoljili, okrenuli ili sta vec i zaspali.
Ovo sto smuskica pise to manje-vise ovdje savjetuju. Bas takav pristup.
Ne cry-out, ne controlled cry-out...nego
Neko vrijeme je plakala, ja sam za to vrijeme pričala
majka/otac je
tu pored njih, s njima, ali nisu u narucju, a ipak osjete nasu blizinu.
Vazno je staviti ih u krevetic BUDNE. Oni bi trebali naucit da je krevet mjesto za spavanje, nikao za igru.
Stellu smo prije 3 noci prebacili u njenu sobu. MM dezura nocu i ja se dizem
samo za jedno dojenje (i to cu ubrzo izbacit, ali smanjujem postepeno).
Noci prije toga su bile na bezbroj budenja, izmedju 5-10 ponekad.
Nju danju ne uspavljujem na rukama, nego je budnu stavim u krevetic i malo je tuckam po pelenici. To je njoj umirujuce.