Danas piše test iz matematike i jučer je puno vježbao; mi s vježbanjem stečemo rutinu jer se njemu često zna zablokirati put u mozgu i onda bleji kao da nikada uživotu nije čuo 2+2.
Toga smo već odavno bili svjesni još od doba učenja boja; on se često nije mogao sjetiti imena boje, pa bi dao asocijativni pojam tipa "daj mi kockicu kao bananu" tj žutu.
Kod matematike te asocijacije baš i nema, mislim može on za 25+25 reći da je to isto kao i 100-50
Iz prirode uče ljudsko tijelo i jutros mi je ispričao da ga je učiteljica pred razredom pitala kako se on osjeća. Rekao je da mu je teško sjediti u stolici (žulja mu mršavu guzu
) i da mu je žao što ne može hodati kao svi oni ili kao tata. Ali dok je meni to prepričavao, u njemu nisam osjetila niakkvu ogorčenost ili tugu - samo je to bila konstatacija. Nisam ništa komentirala nego sam se koncentrirala na žuljanje guze jer samo mu tu mogu pomoći.Engleski - puno zatjevnije i ja se osobno dosta mučim s time kako mu pomoći u tome; čak sam i svoju profu iz engleskog pitala kakos e djeca uče nekim pojmovima










. Da ne govorimo da je učiteljica čekala da Marta popodne ode na trening da nas nazove i da se svi skupa nasmijemo do suza.
, a za ptice 
pojma nemam kako ćemo to naučiti.


. Prošli tjedan je bila zamjenska učiteljica koja je brzinom munej trčala kroz gradivo. A o tome da i dalje dobivamo papir koji nije uvećan i koji nije prilagođen njegovim potrebama (tipa zadatak da prepiše pisanim slovima). Znam da ja to trebam preskakati, ali zar je tako teško da to napravi učiteljica? Dobro de, bila je zamjenska, valjda zbilja ne smijem biti previše "zahtjevna"