Sa S. smo imali problema mozda dvaput, jer mu je bilo vruce, ali sa M. to je bila muka ziva. Ma i na najkracim relacijama je vristao bez prestanka dok ne poplavi.
Nakon x-tog puta sam mu jednom zavukla ruku ispod ledja i tako ga drzala i smirio se. Kad idemo sa njim negde na duze, moram ja voziti, jer to iz nepoznatog razloga tolerise, ako sednem na mesto suvozaca opet vriska (ja to tumacim da on misli kad vec sedim i nista ne radim, mogla bih ga uzeti).
Sve je bolje i bolje sto je stariji, a i vezbali smo sami on i ja po gradu tako da je sa 20 meseci vec moze podneti relacije do sat vremena.
Ali ga se i MM i ja jos plasimo kad sedamo u kola.

S. 17.01.2004.
M. 29.08.2007.
Quae volumus, credimus libenter!