problemi upisa djece s posebnim potrebama u vrtić

[Plusic]

za Ugovor na odredeno pretpostavljam da su potrebne jace smetnje kod djeteta?
naime ako je dijete dostiglo svoju dob, popravilo sve, onda nije ni potreban taj ugovor? ili ga oni daju kao mjeru sigurnosti majkama koje su na PP , pa onda produzuju ugovor nakon toga?

[MBee]

Koliko sam ja shvatila na Tribini o upisu djece s pp u vrtće Ugovor na određeno će postati pravilo. Po njihovom radi dobrobiti djeteta a po mom da osiguraju sebe jer su bezbroj puta našli u prilici da roditljei prešute probleme djeteta, potpišu Ugovor na neodređeno, 10-satni program a kad se primjeti da postoje problemi i da to nije idealno rješenje ne žele ni čuti za skraćeni program ili neku drugu opciju a vrtić im ne može ništa.
Svodi se na to da je sve na kraju odluka stručnog tima i ravnateljice tvog vrtića.

[Plusic]

zasto se daje ugovor na odredeno djetetu koje je sad OK, samo zato jer je mama na produljenom?
ima puno mama koje to presute, ili onih koje se upisu preko veze. sta sa njima?
i zasto tu djecu ne pogledaju psiholozi, defektolozi, logopedi? zasto se drze samo procedure i papira?
sto sa onima koji su upisani kao bebe, pa se kasnije otkrije potreba za produljenim i vjezbama i ..... , oni i dalje imaju sve privilegije i ne tretira ih se drugacije?

naime razumljiva mi je ta potreba vrtica, razumljivo mi je to sa njihovog stajalista, ali ne razumijem kako na jednima striktno provode pravila a na onima sa vezom zatvaraju oci???

[MBee]

Pa i ja bih pretpostavila da ako si ti na produljenom dobila si ga jer dijete IMA problema. Dakle, drže se papira koje ti je izdala liječnička komisija za tvoje dijete.
Za upise preko veze nemam komentara, ne trošim energiju na stvari koje ne mogu promijeniti.
Što se tiče djece upisane kao NT u jaslice pa se "problemi" pokažu kasnije mislim da će se na neki način osiguravati od sada i u tim slučajevima, da neće biti Ugovora na neodređeno ili će biti stavka da ako se zdravstveno stanje promijeni mijenja se i on.

Meni su i sami specijalisti savjetovali da prilikom upisa ne predam sve papire ali u konačnici mi nije žao što sam prošla kroz sve što jesam jer je vrtić npr. nakon Evinog slučaja angažirao ERF da održi predavanje o problemima rane komunikacije, tete su obratile više pažnje na tu problematiku itd.

[Plusic]

MBee - ne radi se o meni, ni o mom djetetu pa ti ne raspolazem punom paletom informacija. Radi se o prijateljici, dragoj, bliskoj, zbog koje cijelu pricu prozivljavam kao da se radi o meni. Ne mogu vjerovati sto mora proci.

Ja se nadam da ce postati ostriji, oprezniji, da ce se dogoditi promjene i da ce svako dijete dobiti skrb kakva mu je potrebna. to bi bio najbolji nacin za svih.

[MBee]

Ako je s njenim djetetom sve OK onda će nakon isteka tog prvog Ugovora u vrtiću to i sami zaključiti i produžiti joj Ugovor na duže, u čemu je problem!?

[Plusic]

stvar je u tome da je cura ostala sokirana kad su joj dosli sa pricom o 4satnim jaslicama na odredeno... nije nikada cula za to (moram priznati da nisam ni ja).

nema problema, i nema potrebe za ovim "?!"

[MBee]

Nema zašto biti šokirana jer ako koristi produljeni porodiljni ili SRV dijete može max ostati u vrtiću 5 sati.

[Plusic]

pa stvar i je u tome da je htjela prekinuti i vratiti se na posao cim se dijete adaptira......
buduci ja neznam nista o tome, , da se ne petljam dalje, prenijet cu joj ovo sto kazes, vjerujem da ce joj biti lakse kad cuje da se ti ugovori produzuju, da to nije tako strasno kako je pomislila na prvu info....

[martina mama]

lu, helenu buric sam upoznala na forumu puckog ucilista korak po korak gdje sam trazila inf o educiranim tetama u trogiru. nakon neuspjelih pregovora da mi martu prime, helena je ponudila svoju pomoc. zvala u vrtic, i molila. od toga tada nije bilo nista. onda mi je nakon jos jednog neuspjelog razgovora u splitu, ona pronasla dva vrtica u splitu gjde mozemo upisati martu. u vrticu u koji smo otisli se nasla pametna ravnateljica i onda je onda ponudila da ce ona jos jednom razgovarati s ovima ioz trogira. nakon toga me helena nazvala da sutra odem upisati dijete u trogiru. docekala me skroz druga situacija, teta koja zeli moje dijete i sve je bilo bez problema. s helenom se povremeno cujem i nekako mi je ostala u dobrom sjecanju. nije bilo razloga da mi pomaze, ali ona je eto, za martu odigrala stvarno odlicnu igru. uvijek cu joj biti zahvalna i nositi je u srcu kao osobu koja mi je pomogla kad mi je bas trebalo. a bila sam zbunjena, ljuta, a marti je bas trebao vrtic. a trebao je i meni.

[martina mama]

jos nesto, helena mi je pomogla naci i uciteljicu. tesko ti je od struke dobiti bas neko relevantno misljenje. oni vole opcenito, ali kad bas trazis da ti nekog preporuce, tu se povuku sve da nekog ne uvrijede. martinu uciteljicu je zapravo nasla helena i njene kolegice iz koraka, a sve kasnije informacije su samo to potvrdile.

[siljo]

Eto, sad i mene zanima vrtić na ugovor.
Imala sam za čuti da će i mojeg malog uzet na 3mj.
To mi se baš i ne sviđa, zbog mojeg mogućeg povratka na posao par mjeseci nakon što on krene u vrtić.
Di ću s njim ako ne produže ugovor?
Ovo je jako poučan forum jer nas informira o mnogim stvarima o kojima baš i neznamo.........

[Plava]

jel ima netko iskustva sa upisom na odredeni period? tri mjeseca pa onda odlucuju sta dalje? kako to funkcionira?

Ja imam,nama su produživali na tri mjeseca nekoliko puta pa na godinu dana, i sad čekamo 9 mjesec da vidimo dali ćemo dobiti produženje i dalje, hvata me nervoza želuca jer opet moram cijelo ljeto razmišljati dali ćemo dobiti treću tetu i dali ćemo moči nastaviti boravak u vrtiću.

[martina mama]

ajme, ovo mi je koma s tim ugovorima. lipo su se ogradili. znaju oni kad im je u interesu.
siljo, evo nekoliko prakticnih savjeta za laksu prilagodbu. marta je rkenula u vrtic s pet godina provedenih sa mnom 24 sata dnevno. ja sam prva tri mjeseca isla u vrtic s njom. prisustvo roditelja je u pocetku djetetu olaksanje, ali s vremenom postane otezavajuci faktor jer od majke ocekuju da im ona rjesava probleme i situacije u koje svako dijete mora upasti pri integraciji u grupu.
s druge strane, roditelj u grupi stvara pritisak teti, pogotovo ako sjedi sa strane i samo uskace kad dodje do situacije koju dijete nije u stanju samo prebroditi.
prije polaska djeteta u vrtic, dobro je da se ti i dijete upoznate s tetom jer tetea ti je kljuc integracije. otvoreni razgovor o svemu sto te tisti je uvijek bolji izbor od razgovora s pozicije ja znam sve sto mom djetetu treba.

kad teta shvati da joj ti nisi nadzor, nego pomoc, onda ce te lakse angazirati da joj zaista pomognes, ne samo oko tvog djeteta, nego i oko druge djece.
dobro je napraviti plakat o tvom djetetu i plakat objesiti u prostoriju u kojoj djeca borave. mi smo napravili plakat marta i spoki. spok je tu odradio veliki posao. u vrticu to bas i nije bio obicaj, ali sam molila da nam dozvole da napravimo plakat, a kasnije se pokazalo da je plakat bio pun pogodak. djeca su stalno visila ispred plakata i vukla martu da im objasni sto na kojoj slici radi.
vi mozete napraviti plakat o tome sto tvoje dijete voli, cega se voli igrati, koga imate doma (bracu sestre, mamu, tatu, baku didu, ljubimce), sto voli jesti, di voli ici. sto ne voli. iskoristi plakat za predstavljanje svog djeteta. obavezno doma ukljuci dijete u izradu plakata jer ce ono biti to koje ce djeci objasniti sto je pjasnik htio reci.
pri dolasku u vrtic, smisli igre koje cete sami organizirati. dozvoljeno je donijeti najdraze igracke od doma, drustvenu igru, nesto sto ce djetetu olaksati pocetak komunikacije. promatraj djecu koju tvoje dijete interesira i pozovi ih da se s vama igraju. budi aktivna, a ne pasivna.
ova razmisljanja podijeli s tetom, razgovarajte, trazi njeno misljenje i ono sto ti se svidja uvazi, uvedi u igru, rad.

za prve dane vrtica ce ti mozda predloziti da tvoje dijete ne krene od prvog dana. to su nama predlozili. tu se nismo dali. za dijete je jako vazno da krene od prvog dana. mozda bude neko dijete koje ce plakati. to ti moze uznemiriti dijete, ali dobro je da vidi kako ni drugima odvajanje od roditelja nije lako i kako s vremenom svi to prebrode.

ono sto je vazno je da ne budes ti ta koja ce voditi igru. budi razigrani sudionik, ali ne glavna. pusti dijete neka vodi igru. nece biti lako od pocetka, ali i paralelna igra u sutnji izmedju dvoje djece je bolja nego najbolja igra u kojoj si ti glavni sudionik. e sad dolazi vazan moment u kojemu ti moras biti cvrsta srca i poceti napustati prostoriju, na pet, deset, petnaest min, pola sata... dok ne dodjes do toga da dijete dovedes u vrtic i ono ostane s grupom kao i sva djeca. meni je to bilo tesko cak i kad sam vidjela da marti smetam jer sam joj postala smetnja u njenom nastojanju da sama rjesava i brodi kroz situacije. mene je teta doslovce istjerala. imala je pravo jer je marta tek tada dobila priliku da se sama bori da sebe.

htjela sam ja i u skoli na izlete i slicna dogadjanja, al me uciteljica otkantala u startu i rekla da sam ja zadnji roditelj koji tu treba biti jer da je za moje dijete posebno vazno da samo ide na takve dogadjaje.
ono sto mozete napraviti prije polaska u vrtic je da dijete ponekad odvedes kod prijatelja ili prijateljice na igru i ti pokusas otici. odabrei neku djetetu dragu obitelj u koju si sigurna, neka bude dijete s kojim se slaze i odvedi ga na sat, dva da ostane samo. to ti je dobar test da vidis kako reagira na tvoj odlazak. kasnije ce mu biti normalnije sto ga i u vrtic odvedes samog i tamo ostavis.

sad sam ti natrtljala svasta, ali vracaju mi se slike iz tih dana kad je marta kretala u vrtic. kako sve to brzo prodje i covjek sve zaboravi.

[siljo]

Hvala ti Martina mama na tako opširnom izlaganju.
Sve je nekako lakše kad ćuješ da i nisi jedini, da postoje i drugi sličnih problema.
Eto, sve što si mi opisala ja sam prošla sa njime u DND, igrali smo se zajedno, izmišljali nove zanimacije, a onda sam odjednom postala svjesna da ga kočim u komunikaciji, u opuštanju u igri jer je svu svoju pažnju usredotočio na mene.A ujedno sam osjetila da je napokon došlo vrijeme kad će izdržati bez mene. I uspjeli smo.
No, vrtić je sad nešto novo, opet nova djeca, tete, ali, mislim da će sad lakše to prebrodit.
Tete su super, sa jednom već ima i uspostavljenu komunikaciju jer se ćesto susrećemo pa pričaju.
Naravno, one su predložile da prva 3 tj budem sa njime. Svaka im čast, imaju srce, sluha i razumjevanja.
No, vrtić počinje u rujnu,sada moram nači neku novu igraonicu di će ići preko ljeta jer ima volju, a i da ne zaboravi na naše razdvajanje, da bude bez mene.

[martina mama]

raspitaj se koliko je u grupi stare djece, a koliko0 nove. bit ce mu lakse ako nije jedini. ima li neko vec poznato dijete u grupi? povezite se mozda preko ljeta. tako ce mu opet biti lakse. marta je u grupi znala samo jednu djevojcicu pa je opet dobro ispalo. na kraju je nasla nove djevojcice i s njima se igrala. ipak, ona je u vrticu do zadnje boravila samo dva do tri sata. sad kad vidim koliko joj znace prijatelji iz skole, velika je to razlika. sad ja imam problem jer ona hoce ici samo u dogovoru sa svojim prijateljima iz razreda. srecom, nekako se i mi roditelji slazemo pa je sve to zabavno, ali da i nije tako, meni bi bilo isto.

[siljo]

Ovako.Najviše smo odlučili da ide u tu grupu zbog poznanice tete.
Grupa je dosta velika, a djece ima i mlađe, starije i iste kao i on.
Takva grupa njemu najbolje odgovara.Eto, danas smo slavili njegov četvrti rođendan, bilo je djece od godinu i pola, isto kao i on, pa 5 godina i 6, i mogu reči da su se super igrali.
Šta se tiće vrtića manje više ostaju djeca koja već polaze ali će dobiti još novih koji kreću u rujnu.zato sada kroz ljeto idemo tamo da se malo poigra i uklopi među njih.

[flipper]

http://i685.photobucket.com/albums/vv21 ... 4_0001.jpg

znam vas dosta sa ovoga foruma što sa tv-a, novina, plakata, slika.... pa evo da se i mi pokažemo vama.
mi imamo dobru suradnju sa vrtićem pa smo u dogovoru sa njima to i pretočili u ovaj članak koji je izašao prije nekih mjesec dana ( nadam se da čete vidjeti pročitati ).
U našem vrtiću nema zaposlenih stručnjaka poput logopeda, defektologa i psihologa, nažalost, dakle imaju čak i jako dobar izgovor da neupišu dijete sa pp ali to se kod nas nedogađa...
čitajuči vas nemogu vjerovati na koje sve probleme nailazite...
kada je Luka krenuo u vrtić prije godinu dana ja sam sa njim provela 4 mjeseca u vrtiću i slušajuči vaše savjete to vrijeme sam provela igrajuči se sa dijecom, pomagala dijeliti doručak, sijedila u krugu među dijecom i slušala priče, plesala u kolu i učila pijesmice, sijedila za njihovim malim stolovima i crtala, slagal puzle, išla sa njima u šetnju... u kino.... na predstave.... ma sve što rade tete i dijeca radila sam i ja....
mislim da kada odgojiteljice vide takvu angažiranost i volju roditelja da se to i njima sviđa i naravno nije tetama lako imati mamu u grupi.... ni najmanje i stvarno im hvala za to...
na početku sam probala raditi na tome da se u grupu uključi treča teta na osnovu Lukine med. dokumentacije, bila na par razgovora ,zvala ministarstvo, printala prava i nosila u vrtić ( bila dosadna )... i volje ima ali kod nas u manjim sredinama barijera su financije.... probiti čemo mi i tu barijeru
ali ono što je kod nas veliki plus je to što i ravnateljica vrtića i tete imaju veliko srce, imaju veliku volju i izlaze u susret nama roditeljima dijece sa pp da zajedno nađemo riješenje u ovim uvijetima koje imamo.
nakon 4 mjeseca što sam provela u vrtiću u Lukinu grupu je došla djevojka koja stažira i tada je ona mene zamijenila i Luka je tada išao samo 2 dana u tjednu u vrtić, zatim tri i došli smo do svih 5 dana u tijednu i nikada nisam vidjela da rade razliku između Luke i ostale dijece... ( naravno uzimajuči u obzir Lukine motoričke sposobnosti).

prošli tijedan smo imali predstavu u vrtiću, tema je bila prolječe, mama, tata i ja i svako dijete je imalo nekakvu kratku recitaciju... rečenicu, dvije, tri... i moj veliki dečko je rekao rečenicu o prolječu i tada sam sebi prvi počeo pljeskati... plesali su, pjevali, glumili... pred nama roditeljima, bakama, dedama.... bilo je super. prije predstave sam imala leptiriče u trbuhu, tokom predstave oči pune suza, nakon predstave ponos

evo to je to o nama i našem iskustvu... sretna sam što je i ovako jer da nisam zadovoljna sa vrtićem drugoga izbora nemam ( drugi vrtić ) i tada neznam što bi...
nije nam lako bez stručnjaka u vrtiću , nije ni tetama lako ali radi se na tome i nadam se da čemo uskoro i mi dobiti ono što nam treba... a do tada nas spašava dobra suradnja, dobra komunikacija i volja...

[siljo]

SVAKA ČAST I VELIK POZDRAV RAVNATELJICI I TETAMA U LUKINOM VRTIĆU!
E, kad bi svi imali srce i sluha..........
Eto, malo smo na rođendanu popričali o tome kakve je zadatke imalo koje djete na razgovoru kod psihologa u vrtiću (pošto nam je to sad najaktualnija tema jer djeca najesen kreću u vrtić), i naravno, RAZOČARANA SAM PONOVNO.
Žalosno je da je gospođa psiholog djete pola godine starije od mog pitala kako se zove, koliko ima godina, i postavila mu još par takvih pitanja, a mom djetetu uz sve to još dala zadatke koje djeca rješavaju za predškolski uzrast (kum obrazložio kakve zadatke je imao njegov malac sa 5.5g), a onda došla ponosno pred tete u grupu izjaviti kako njoj moje djete nije pokazalo danas to što je napisano u nalazu bolničkog psihologa (malac ima višu vrijednost IQ 115).
Pokušavam se ne zamarati sa time, ali stalno mi se vraća taj film....

[nadicab]

da, naši klinci su uvijek pod mnogostrukim povećalom i uvijek se nanovo moraju dokazivat srećom da se i uspiju
Kako mene maltretiraju na finjaka u školi oko prilagođenog programa, ja sam odlučila odraditi njegov IQ i s tom brojkom im natrljati nos (jer znam da ima uredan IQ). Samo čekam da se naša psihologica vrati s porodiljnog
Flipper, nažalost ne vidim pročitati, ali ono što si ti napisala je super

[flipper]

Nadice, da loše se vidi ali samo sam tako uspijela staviti. kada se otvori klikne se s mišem pa se tekst poveča, bar je tako kod mene....
evo ja ču ovdje prepisati dio, odnosno riječi Lukine tete da vam približim njezinu volju i ljubav....

" Marija Č. : Luka je sretan u vrtiću
- Luka je u skupinu Bubamare stigao prije godinu dana kao dijete s posebnim potrebama. U ovoj skupini nalaze se djeca mješovitog uzrasta što se pokazalo dobrim, jer se starija djeca ponašaju zaštitnički i vode brigu o mlađima te o onima kojima je potrebna pokoć. Mi kao odgojiteljice nismo obrazovane u radu s takvom djecom, no svakodnevno učimo i trudimo se osigurati im sve uvjete za napredak. Iako Luka za sada u vrtiću provodi samo dva sata, dobro je prihvaćen od ostale djece, a vidljiv je i veliki pomak u njegovom kretanju i socijalizaciji. Luka je ovdje napokon dobio ono što mu je nedostajalo - rekla je Marija Č. , odgojiteljica Lukine vrtićke skupine Bubamare.

stvarno su nam tete super, imaju puno radnoga iskustva iza sebe i znanja i znaju da ono što je dijetetu potrebno to je prvenstveno ljubav....
držim vam fige da i vi koji ste sada u traženju, dogovorima, pregovorima imate iskustvo kao i mi

[lulamae]

flipper..ja sam sve uspjela procitati..i bas mi je drago da ste uspjeli
moj adrian se isto dobro uklopio u vrticu u kojem jest sada..to je privatni vrtic u dugom selu..dosta kosat ali grad sufinancira..u istom tom mjestu u gradskom vrticu su nas odbili medutim u privatnom su ga odmah primili bez ikakvih komplikacija iako nisu imali ,niti sada imaju,strucno osoblje kao i u gradskom vrticu..no,to je ipak privatni vrtic koji pak ima neku drugu racunicu..no..na pocetku nisam bila zadovoljna s vrticem..moje dijete nitko nije gledao niti se druzio s njim,niti ga pokusavao integrirati ili upoznati s djecicom..mislim tu na odgajateljice koje su se ponasale kao da mog djeteta nema..cesto je sjedio sam za stolom dok su drugi plesali u kolu ili slicno..to me jako boljelo..pokusavala sam intervenirati..to je cinila i defektologica iz vinko beka koja je dolazila u vrtic..naravno sve na finjaka jer sam mislila da je tako najbolje..nikome nista nisam htjela prijetiti niti pametovati ali sam stalno bila 'dosadna' s ovim ili onim..non stop sam donosila adrianove igracke..stalno sam ispitivala kako je sto radi..kako druga djeca s njim..sprzila sam im sve moguce pricice..kupovala knjizice u kojima je opisan grupni rad s djecom kako bi teti olaksala..pa dogovarala razgovore s odgajateljicama i na lijep nacin pokusavala pokazati i objasniti sto sve adrian zna/moze/voli...stalno ispitivala zasto adrian ne moze ici a predstavu,zasto su te predstave bas onaj dan kad on nije tamo (uvijek je tako bilo)..jer on ide samo tri dana u vrtic..on je tamo bio jako nezadovoljan sto je pokazivao time sto je sam sebe udarao,grizao i stipao sve oko sebe..vani je uvijek sjedio na dejici dok su se druga djeca igrala na ljuljacki,toboganu itd..bila sam dosadna i non stop govorila da i on moze na ljuljacku,govorila sto mi sve imamo doma..da se klackamo itd..on to sve moze samo mu treba mala podrska..znaci da ga teta primi za rukicu dok se ljulja jer se s lijevom ne moze dovoljno cvrsto primiti i ne zna se zaljuljati..da bude iza njega i pomogne mu dici nogicu dok se penje na tobogan..i tako
..danas je skroz druga prica..adrian je puno samostalniji..sam moze doci do kupaone,oprati ruke..moze se popeti na tobogan i spustiti..moze se sam drzati na ljuljacki,ali ga jos uvijek ja ljuljam premda pomalo pocinje shvacati kako to ljuljanje funkcionira..tete ga ukljucuju u sve igre..djeca ga vole,grle ga,vode ga za rukicu u dvoristu..teta ga pazi dok se penje na tobogan,djeca vec znaju da moraju malo sacekati dok se on popne..adrian je sad sretan u vrticu i ja sam sretna da se uklopio..ali trebalo je puno truda oko toga..veliku ulogu je tu imala i teta koja je dosla prije godinu dana koja je pokazala puno volje za rad s adrianom..nista posebno samo da ga ukljuci u igru s drugom djecom..to je njemu puno znacilo..
eto,koliko je vrtic vazan..prije nego je krenuo u vrtic adrian je doslovno vristao kad bi cuo neko drugo dijete..i to je bilo i satima ako nam je netko bio u gostima s djetetom..jednostavno ih nije podnosio i to me jako brinulo..danas kad ga vidim kako ih sve grli i ljubi srce mi je prepuno..
kao sto sam vec pisala,preselili smo se nedavno ali nikako nisam uspjela premjestiti adriana u blizi vrtic..svi pruzaju ogroman otpor..a ne bi trebali..on je vec socijaliziran i naviknut da je bez mene,poceo je komunicirati s djecom..ali eto..kad se ne moze ne moze se..meni je drago da mu je lijepo u njegovom vrticu medutim daleko mi je i htjela bi da se upozna s djecom iz mjesta i da ide s njima u skolu,a ovi vrtici tu cak imaju i strucno osoblje,pa i bazene ali ne moze..

[siljo]

Flipper, i ja sam pročitala članak.
Eto, to je živi dokaz da se djeca nemogu na osnovu papira sa pp smatrati kako su sva ista i gotovo.Pa oni su živa bića, njihov put ka odrastanju je trnovit,nije spontan, svi su različiti, neki su imali sreće i mogu napredovat, a neki nažalost ne.
I ova mješovita grupa je pun pogodak.
Ako je djete bistro i pametno u glavici,treba ga se uključiti među zdrave vršnjake, jer jedino tako ima priliku za daljnji razvoj i napredak, možda i ozdravljenje,i da se osamostale koliko je to moguće, kao što je u mom slučaju (a tu naravno mislim i na sve ostale koji nemaju mentalnih problema).
Eto, Flipper, napredovanje zapažaš i to je najbitnije, pa neka je i sporije, ali bitno je da djete napreduje.
I mog malca su željeli staviti za grupe s pp, onda su odlučil u mlađu grupu, no ja sam inzistirala na mješovitoj jer vidim da mu takva najviše odgovara.
Njima u vrtiću uopće nije važno koliko je djete intelektualno napredno, oni samo donose neke svoje zaključke i gotovo.
Pa recite vi meni, kako da dam djete koje ima već odavno razvijenu svjest šta je dobro a šta ne, koje je sa 3.5 g već brojilo do 100, i u roku 2tj svladalo abecedu i sve na kompjutoru, koje je sada u fazi "upijajuće spužve", gleda i ući, kako da ga dam među mlađe?kako da ga sada vračam unatrag?Pa njemu ne samo da bi bilo dosadno već bi se vraćao natrag u onu fazu koju smo odavno prošli.
Gledam od prijatelja malog, 8mj. je mlađi od mog, ma koliko se moj trudio sa njime igrati, ovaj je još uvjek u onoj fazi razbacivanja, gledanja kako će ga lupiti po glavi (a vjerujte, moj je više bit nego sit), jednostavno se nemogu naći.Moj mu nikada ne vrati milo za drago jer sam ga uspjela naučiti kako se manji nesmiju tući već ih se treba paziti.
Mješovita grupa ipak uči na obazrivost prema manjima a opet se ima mogućnost učiti od većih.
Individualno smo odlučili dati ga u igraonicu koja radi montessori programom (jer kod nas još uvjek nema takvih vrtića, a bila sam na predavanjima i jako mi se sviđa) i voditeljica nakon što je probala raditi nasamo s njime, bila je oduševljena i odlučila ga staviti u grupu za napredniju djecu.
Tu se vidi koliko je ko zainteresiran za ono što treba djetetu, što zna i što može.
Primjer Adrijana je jako sličan našem problemu. I mom djetetu u početku treba mala podrška, da ga se prime za ruku, uvede ga se u igru, da stekne neku sigurnost.....Ovako bi stajao među djecom i nebi znao šta da radi.A kad jednom započne komunicirati, razvija se i igra i počinje raditi mašta.
A kako da se snađe kad je stalno sa odraslima?

[Lidija]

Sa svim u gornjem postu se apsolutno slazem osim ...

Ako je djete bistro i pametno u glavici,treba ga se uključiti među zdrave vršnjake, jer jedino tako ima priliku za daljnji razvoj i napredak, možda i ozdravljenje,i da se osamostale koliko je to moguće, kao što je u mom slučaju (a tu naravno mislim i na sve ostale koji nemaju mentalnih problema).

Zasto iskljucivati djecu koja imaju ''mentalnih'' problema, odnosno naglasavati bistrost, pamet..... zar nije svakom djetetu bitno i stimulirajuce i motivirajuce drustvo vrsnjaka (namjerno nisam napisala ''zdravih'').

I sto u stvari smatrate pod mentalnim problemima?

Pisem opcenito.

[MBee]

Moje dijete nije "bistro" u glavici pa isto mislim da ima velike koristi od druženja sa "zdravim" vršnjacima...

[Plava]

Lidija i ja misli isto kao i ti, moj sin im usporen mentalni razvoj dakle "mentalnih problema" i nikako mu nebi koristilo da ga se isključi iz vrtića ili iz skupine njegovih vršnjaka. Do sad mu je takva integracija donesla samo veliku korist...sam se hrani žlicom, pije iz čaše i šalice, obuva se i skida cipele-papuče, počeo je skidati i odjeću sa sebe, sudjeluje u svim ali baš svim igrama koje tete započnu sa ostalom djecom, sudjelovao je u završnoj priredbi i da ne nabrajam koliko novih riječi ima. O dvosmjernoj komunikaciji, ja-on, baka-on,teta-on itd, da i ne govorim. Mislim da svako dijete sa pp ima ista prava kao i njegovi "zdravi" vršnjaci i da bi cijela država trebala raditi na tome a ne da se otvaraju specijalni vrtići u kojima se djeca grupiraju...meni to liči na Hitlerovo doba...
Ako sam nekoga uvrijedila neka mi oprosti....

[mama.miamia]

Potpisujem Lidiju u potpunosti!

Imala bih puno za reći o ovoj temi, ali se ne želim prisjećati svega toga, stvarno sam se namučila dok sam uspjela ubaciti svoje dijete u vrtić dva puta tjedno po dva sata, al meni i to puno znači, ona je mentalno ok, hoda uz pomoć, par koraka sama. Naime ja sam jedino s ravnateljicom imala borbu, kad sam to prošla više nemamo problema, tete je obožavaju, ide čak i u sekinu grupu (seka je starija), tamo je krenula i prije nego što je bila primljena u svoju sadašnju grupu jer su tete same ponudile da ju dovedem (veliko hvala tim tetama što postoje u našim životima ) i ostajala je bez mene i sada povremeno ide kod njih...
Međutim, mislim da sva djeca bez obzira na oštećenja trebaju integraciju i koliko god nekome izgledalo da djeca koja imaju mentalnih problema neznaju ili ne osjećaju grdno se varaju, jer ako možda i ne znaju reći ili objasniti, oni emotivno proživljavaju svaku situaciju kao i svako drugo djete, tako sam bar ja to doživjela kod one djece koju sam imala sreće upoznati!

[Plava]

Mi smo krenuli prije 2 godine u vrtić i to "zdravi" dva put atjedno po 2 sata uz moje prisustvo u malo stariju grupu (to su tete moje starije djece) i ta nas je grupa i tete prihvatila i ja sam im na tome do groba zahvalna.. nakon toga sam ja inzistirala (kad sam vidjela koliko to koristi mom sinu) da ga upišu u vrtić na duže vremena...i tu počinje moja borba, poduzela sam sve što je moguće bilo da u tome uspijem. I uspjela sam. Moj sin je krenuo u skupinu svojih vršnjaka i nešto malo starijih i malo mlađih, od najmlađeg do najstarijed je razlika 18 mjeseci...vrlo zahtjevana skupina i dvije predobre tete koje su prihvatile mog sina i potrudile se integrirati ga u skupini. Prvo sam ja bila prisutna sa njim u vrijeme adaptacije a onda sam polako odlazila na drugi kraj sobe ili prema vratima, jer mi je CILJ bio da odvojim svoje dijete od mene i da mu dozvolim da raširi svoja krila.... Dobila sam i trećeg odgajatelja za kojeg sam se posebno borila u Gradu, ali vrijedilo je... Iako taj odgajatelj nije baš bio sposoban za taj posao i potpuno neiskusan druge tete su pokrpale sve što je bilo loše... Prošle jeseni sam se odvažila i zatražila boravak svog djeteta 3,5 sata u skupini, toj istoj, gdje mu je postalo napokon liepo i gdje se osjeća dobro i sigurno. Nemogu vam niti opisati kada sam ugledala prvi crtež na panou u hodniku - koji je moj sin samostalno napravio. Suze su mi curile beskrajno. A da ne govorim koju emotivnu blokadu sam doživjela nakon završne priredbe...nisam bila u stanju ispoljiti niti jednu jedinu emociju...jer da sam to uspjela plakala bi još i danas.....naravno od sreće..
Slijedeći korak mi je boravak u vrtiću malo više od 4 sata...ali to je još u povojima
A za sada neostvreni i jedini san je polazak u školu sa "zdravom" djecom......

[siljo]

U potpunosti si u pravu Lidija,
ja se jednostavno neznam izraziti.I ispričavam se svima što sam pogrešno shvaćena, odnosno izaberem krive riječi.
Zato sam ovdje jer smatram da se svakom djetetu treba pružiti prilika, a ponekad im se pruža jako mala.
Toliko sam se jučer raspisala da na kraju nisam navela primjer svog djeteta.Upotrjebila sam riječi koje su meni bile priljepljene na nos kad sam bila na razgovoru i nisu svjesni koliko je bitan boravak djeci među vršnjacima.
Ali nadam se da će se i to promjeniti.
On je zaostajao u psihomotornom razvoju za vršnjacima kad je imao 2 godine (savjet psihologa je bio ukljućiti ga u dječji kolektiv zbog njegovog daljnjeg razvoja,no nismo imali šanse).
Lani smo krenuli u igraonicu 2x tjedno, po 2.30h.
Bila je manja grupa i teta divna,draga i strpljiva.Lijepo su ga prihvatili, a on je učio od onih koji su već prije krenuli.Želim samo reči da je djete u tih godinu dana munjevito napredovalo i da bi se svako djete trebalo što prije uključiti.
A još žalosnije je da pojedinci nemaju sluha za njih.
Preporučam svima vama,da djete probate uključiti makar u igraonice za početak, jer ne prave razlike među njima a puno im pomaže i znači,djeca nadograđuju svoje samopouzdanje i stječu sigurnost.

[MBee]

Ako netko ima dijete koje ide u DV "Nad lipom" lijepo bih molila da mi se javi na pp, imala bih nekoliko pitanja. Hvala!