kava IV

[flipper]

prave ste

a ja opet mislim da se radi o vjenčanju od sestrične ... ja sam zapamtila jer je Faith rekla da ide u Slavoniju a ja sam tu pa mi je ti zapelo za oko i spominjala je da voli te velike svatove i kada se fešta par dana pa je mene opet sjetila na moje velike i ... ono .... pripreme danima prije... jelo... kolači... piče... dom...muzika .... a koliko je bilo gostiju bolje da nespominjem

[Plava]

ma nije...rekla je "bili smo samo mi i kumovi"........

[Plava]

i ja sam imala ogromnu svadbu...bila je za deset...nitko nije imao primjedbu-lošu, trajala je do 9 sati ujutro....muzika (dečki koji su svirali) su potjerali nas mladence i par prijatelja u 9 ujutro..bilo je vruće ko vrag......a ima tome već punih 14 godina.....

[faith]

Joj ovo se u sapunicu pretvorilo ali definitivno se vidi ko prati na satu , mammamia i fliper imaju .
Svi drugi na popravak , definitivno nam treba više kave.

[† zmijac]

ajde vi mladenke koje ste bile i koje to planirate da se priključim i pohvalim sina.
Jučer je klinac bil cvendravi pa ja pogledam zubiće a kad ono velika afta i nebudi ljena zovem zubarku da mi klinac ima ogromnu aftu ,a li da mi je malo čudna i da dolazimo da pogleda.
Došli na red u 1945- u hodniku pogledali "Dolinu sunca " i otpjevali špicu u čekaonici, junior sjedne na stolac, a dr veli - nije afta već vanjski granolom i veli treba antibiotik i bušenje zuba .
Junior je sjel na stolicu, mami-meni dala da mu držim za usisavanje sline, dr brusi zubić a on nije mi mrcnul -nebrem vjerovati da su se odlasci zubaru godinama na igru ipak isplatili

A danas bili prvi put kod šk.logopeda i rasturil je
I danas sam definitivno skužila kad ja padnem ( a ove dane sam u podrumu sa energijom i voljom) da mi klinac to skuži i digne me

[Plava]

Plava, jako lijepo opisana istinska patnja i čuđenje nas preživjelih kako sve ide kao da se ništa desilo nije???
Faith, a kakvo je tvoje vjenčanje bilo?

evo tu sam se ja uključila....

[Plava]

Mammamia, .

Faith, a kakvo je tvoje vjenčanje bilo?

Slatko , nas dvoje, matičar, plavo svuda oko nas , duo na gitari i naravno šampanjac .

a ovo je bio odgovor....a ono prije pitanja uopće nisam registrirala...dakle samo djelomićno spavam na satu

[Plava]

Luda baba....šta ćeš

[lulamae]

joj joj..kaj se igrate pokvarenog telefona
nego,faith..nemoj rec da osobno znas dejana?wow! ja sam pogledala na netu, i nema nigdje gdje bi se moglo sprziti..a bit ce valjda uskoro..tek je film izasao..

[faith]

Zmijac, živim za dan kad će se moji tak ponašati kod zubara, svaka čast hrabrom sinu .
Ma pametnice su oni, točno osjete kad više ne možemo pa bljesnu

joj joj..kaj se igrate pokvarenog telefona
nego,faith..nemoj rec da osobno znas dejana?wow! ja sam pogledala na netu, i nema nigdje gdje bi se moglo sprziti..a bit ce valjda uskoro..tek je film izasao..

Ma znala sam ga davno kad sam stalno visila u ZKM-u, ali ak nikak ne krene film u kinima budemo ga nekak našli.

[nadicab]

po pitanju pokvarenog telefona
nego, faith, kakva saobraćajka, kakvo mirovanje?????
Ja sam 3 dana na tečaju o upravljanju projektima, dosadan tema ali predvač i društvo OK
Sutra bih trebala otići na Tele 2 tulum
eh, i idem i dalje na engleski i stavili su me u katastrofalnu grupu: danas je mlada cura pitala zašto u present simplu se stavlja u nekim slučajevima "s" na kraju glagola

[faith]

za engleze .
Kako samo imaš snage za to? Ja bi tako rado išla na španjolski ili talijanski pa da naučim onako lijepo govoriti pjevušeći . Ali valjda bi tečaj morao držati moj najdraži pjevač osobno da pronađem vremena za to.
Saobraćajka, ma bilo je svašta, sad sam ok, na mirovanju još 10 dana, javi se kad stigneš...
Znači tulumariš okolo, joj ja bi tako rado išla na koncerte, baš mi je počelo s dragim koncertima, a baš nisam u formi, sjeća li se itko još Spandau balet-a, Pet shop boys-a, za Ramazzotija znam da znate , i tak baš bi išla...

[Plava]

Faith....ja se sjećam...daleko pamtim .....ako bude sreće idem na Ramazzotija...vodim kćer....ali ako ispravi ocjene
Kako me muči ta mala

[† zmijac]

tek sam danas skužila (kad ste počele spominjati muziku koju ste slušale) da osim par žena (za koje sam znala da su u zrelim godina ) ima nas više koje smo oko 40

[Plava]

ma ja sam za pet ispod 40....ali sam rano počela slušati muziku

[faith]

tek sam danas skužila (kad ste počele spominjati muziku koju ste slušale) da osim par žena (za koje sam znala da su u zrelim godina ) ima nas više koje smo oko 40

Ma gle ja osjećam da mi je 23 tak da je to ono što je bitno , a ono što je netko upisao negdje tamo davno ništa ne šljivim

[Mammamia]

tek sam danas skužila (kad ste počele spominjati muziku koju ste slušale) da osim par žena (za koje sam znala da su u zrelim godina ) ima nas više koje smo oko 40

Ma gle ja osjećam da mi je 23 tak da je to ono što je bitno , a ono što je netko upisao negdje tamo davno ništa ne šljivim

U drugoj polovici 5. mj. i ja ću biti bliže 4. nego 3. destljeću (čitaj: punim35), ali se slažem s faith, s tim da se ja ponekad osjećam čak kao tinejdžerica (naravno, samo kad su kućanski poslovi u pitanju . To mi je i dalje jednako FUJ kao i kad sam bila u pubertetu. I laže tko god veli da što se mora nije teško. teško je, ali se mora pa se i napravi.)

[lulamae]

eh stvarno..kod tebe nadice pravi englezi
a kod mene na tecaju dosao neki novi predavac,toliko dosadan,naporan i mutav da sam zvala tajnistvo i totalno ga iskritizirala i trazila da me premjeste drugi tjedan jer ne zelim slusati kod njega..i rekli da ce mi se javiti,da ce sve uciniti i onda mi veli da ipak kod njega slusam drugi tjedan :-/
kaj se tice muzike..ne stignem na nis..s tim da je dragi rekao da bumo ipak morali stisnuti ovaj mjesec jerbo mi je pauk odvezo auto neki dan,mislim da vam nisam ni pricala..pa rega pa tako svasta..a tako htjedoh otici poslusati ovu africku pjevacicu Oumou Sangare u Lisinski..
..a kaj se tice pauka..bila sam s adrichem na sv.duhu i kad izadoh nakon dva sata-nema auta :-/ pa s njim do strojarske-gladan naravno..pa do stare samoborske jer nije bio u strojarskoj i tako svasta..ljuta ko ris..a auto s oznakom,nikome nije smetao,sva druga mjesta bila zauzeta..sto sam mogla..ostaviti ga kilometrima daleko pa s njim pehaka? zalila sam se,ali ne znam da li ce biti ucinka..

i jos nes htjedoh pitati kad smo vec vako na kafci..gdje bi mogla popraviti torbu u zagrebu?postolar veli da nemre da bas moram ici kod njih..

[nadicab]

Lu, žali se, piši i 24 sata jer smatram da je to baš bezobzirno
Bila u Bavaria Woltex-u da naručim vreću za kolica za Denisa od ovčetine + dva podloška za krevet od ovčetine + 2 auto presvlake - cijena ali bar djetetu i mojoj i mm-ovoj guzi će biti toplo
Ja na engleski idem već 3. godinu ali ove godine su me premjestili u ovu Buissnes grupu i kod nove tičerice Da mi to niej jedina mogućnost da vježbam pričanje na engl. odustala bih

[faith]

Lu, žali se obavezno, pošalji malo i u novine.
Torbu bi ti trebao popraviti postolar, moj to napravi (al on mi je sad jako daleko, zato ti ga neću preporučiti)ali mi je rekao da zapravo to nebi smjeli oni nego torbari. A gdje ti danas imaš torbara?
Uuu Nadice, kod vas će biti vruće ove zime .
A za engleski, pa nađi radije neke engleze i praši, prošla sam tečajeva i tečajeva ali jezik najbolje naučila baš komunikacijom. Jel tebi firma plaća tečaj?

[nadicab]

firma plaća, pa zato se i žrtvujem

[MaMi]

Što vam se čini kako je dijete s pp utjecalo na vas? Koliko ste se izmjenili u odnosu na prije? Je li promjena išla na bolje, na gore ili jednostavno ste drukčije nego prije?
Naime, u ova dva tjedna čula sam se telefonom s troje svojih prijatelja s kojima sam se prije rođenja djeteta prilično intezivno družila dugi niz godina. S nijednim od njih troje se više ne viđam jer oni nemaju vremena da svrate do mene, rijetko se čujemo i telefonom. Ja imam vremena napretek jer sam kod kuće s djetetom, to oni znaju, samo ja, bezobraznica jedna, ne želim nikome ići. I svo troje me je prilično iživciralo za vrijeme razgovora koji smo vodili. Svaki na svoj način. Npr. jedan od njih mi kaže da je već tri godine na antidepresivima jer ga je život izmučio. Ima završenu osnovnu školu, radi kao inkasator, ima hiljadu kredita, ali i trosobni stan koji je sam kupio, ženu i predivnu i prezdravu curicu od dvije godine. I fakat mu je koma. Samo što nisam uzela štap i krenula ga mlatiti po guzici pa da vidi što je prava antidepresivna terapija za njegove "izmučene živce".
I razmišljam da li su oni tijekom ovog vremena što se više ne viđamo i ne družimo postali tako naporni ili je mene moj život uz moje dijete s pp toliko izmjenio? Sigurno je da mi je prag tolerancije na glupost i bezobrazluk postao jako nizak i da sada ponekad odbrusim ponekom što prije nikada nisam.
Razmišljam o sebi i svojim prijateljima i sve mi se čini da sam kao lik iz aforizma Marka Twaina: "Kada sam imao 20 godina mislio sam da mi je otac idiot, kada sam imao 40 čudio sam se koliko je napreovao."

[enđi]

Što vam se čini kako je dijete s pp utjecalo na vas? Koliko ste se izmjenili u odnosu na prije? Je li promjena išla na bolje, na gore ili jednostavno ste drukčije nego prije?
Naime, u ova dva tjedna čula sam se telefonom s troje svojih prijatelja s kojima sam se prije rođenja djeteta prilično intezivno družila dugi niz godina. S nijednim od njih troje se više ne viđam jer oni nemaju vremena da svrate do mene, rijetko se čujemo i telefonom. Ja imam vremena napretek jer sam kod kuće s djetetom, to oni znaju, samo ja, bezobraznica jedna, ne želim nikome ići. I svo troje me je prilično iživciralo za vrijeme razgovora koji smo vodili. Svaki na svoj način. Npr. jedan od njih mi kaže da je već tri godine na antidepresivima jer ga je život izmučio. Ima završenu osnovnu školu, radi kao inkasator, ima hiljadu kredita, ali i trosobni stan koji je sam kupio, ženu i predivnu i prezdravu curicu od dvije godine. I fakat mu je koma. Samo što nisam uzela štap i krenula ga mlatiti po guzici pa da vidi što je prava antidepresivna terapija za njegove "izmučene živce".
I razmišljam da li su oni tijekom ovog vremena što se više ne viđamo i ne družimo postali tako naporni ili je mene moj život uz moje dijete s pp toliko izmjenio? Sigurno je da mi je prag tolerancije na glupost i bezobrazluk postao jako nizak i da sada ponekad odbrusim ponekom što prije nikada nisam.
Razmišljam o sebi i svojim prijateljima i sve mi se čini da sam kao lik iz aforizma Marka Twaina: "Kada sam imao 20 godina mislio sam da mi je otac idiot, kada sam imao 40 čudio sam se koliko je napreovao."

Čitam tvoj post i ne mogu da vjerujem,ja sam danas upravo razmišljala o svojim prijateljima kako se sve promjenilo otkako mi se sin razbolio,a koliko smo se prije intezivno družili i kad ih danas slušam o njim "problemima" ,nemam snage da to slušam ,jednostavno sve ovo što mi se izdešavalo oko djeteta okrene ti prioritete u životu i zapitaš se nekada jeli ima smisla uopče slušati te priče,ali opet s druge strane ,ne želiš se od svakoga udaljiti.

[Plava]

Ja sam se udaljila od skoro svih......i mislim da sam se jako jako promjenila, živci su mi puno slabiji i nemam baš puno strpljenja a niti razumijevanja za tuđe "probleme"....prijatelji su mi svi okrenuli leđa jer im je tako bilo lakše....s vremena na vrijeme ih ulovim kako me tračaju ali sve te takve stvari bacam iza leđa..uopće nemam nikog (osim jedne naj frendice i kume) kome bi se mogla povjeriti ili jednostavno isplakati na ramenu a da nemoram slušati "dobronamjerne savjete"....
Za moje dijete me rijetko kad netko nešto i pita jer im smeta kad ja pričam o "bolestima", a nedo bog da spomenem da me nešto boli svi okreću očima ( a ja ipak imam dosta narušeno zdravlje)....
U ovih pet godina shvatila sam da se moji prijatelji niti nisu promjenili već su isti kakvi su i bili, ali sam ja ta koja više nemogu se boriti za ta prijateljstva, već sada meni trebaju oni da bi se borii za mene, oni mi trebaju za organizacije druženja u smijeh i veselje, što sam ja prije njima davala....a toga nema...znači samo sam ja pružala prijateljstvo u potpunosti a oni su ga samo uzimali...
Kad se nađemo u društvu moram razmišljati što ću i kako reči i dali će moja izjava nekoga uvrijediti ii možda previše opteretiti....
Nemam više povjerenja u ljude i osjećam se kao da sam na krivoj planeti....
Okrenula sam se svojoj djeci, obitelji, kući....tu i tamo popijem kavicu u kvartovskom kafiću, mm me je nedavno odveo u kazalište nakon 10 godina....
Naučila sam da je ona narodna "prijatelj se u zlu poznaje" potpuno istinita.....kad su mi najviše trebali okrenuli su mi leđa i kukavički pobjegli, a ja sam se sama borila sa depresijom, nesanicom, visokim tlakom, strahovitim urino infekcijama....bila sam totalno izgubljena i sama i bez ičije podrške....čak je i mm mislio da se neću izvuči...ali jesam....
Volim biti sa njima u društvu ali me opterećuje pomisao da moram misliti dali ću reči nešto što nekome ne odgovara....

[enđi]

Dešava se upravo to da mijenjaš krug ljudi oko sebe,kako dijete vodiš na vježbe upoznaješ neke nove ljude sa istim ili sličnim problemima,te s njima bez ikakvog premišljanja se možeš onako iskreno izjadati ,podjeliti neke savjete ,punp se toga sazna,pogotovo oko naših prava.

Pokušali smo ja i mm izač vani bez djece,ali desilo bi se, kada bi bili vani da razmišljamo šta oni rade doma,ne možeš se opustit ,jednostavno si opterečen ,a svakim danom to opterečenje je veče;tako divim se onim roditeljima koji imaju djecu s pp izlaze vani i ono što je najbitnije mogu se opustiti ,smijati i ne misliti što djeca rade doma,jeli sve ok.

[Lidija]

E zene moje ....

Polako, promijenit ce se sve to, ali u promjeni morate i vi sudjelovati .... I djeca moraju malo poodrasti.

Da vam malo vadim mast. Trenutno sam u hotelskoj sobi Solarisa - sama. Jucer predvece otisla sam s seficom iz Zagreba, sastanak s roditeljima u Zadru, pansion, sastanak u Zadru, voznja do Sibenika, kongres socijalnih radnika, nije lose - drago mi je da sam ovdje. o dojmovima kad se vratim.
Ali kolegica i ja, veceras uz pivo, kolu, vino i ostalo, smijale smo se, pricale, zadovoljne odradjenim... Djeca su doma s MM. I sve funkcionira. Ja sutra imam prepun dan, pa petak , negdje u petak na vecer biti cemo u Zagrebu.

Sto vam zelim reci. Prijatelji su se davno malkice razisli. I ja sam bila u stanjima slicnim gore opisanim. Pa djeca malo porastu, pritisak pomalo padne, malo organizacije i dobre volje - i moze se. Stare prijatelje pomalo ponovno srecem, sada razumijem da oni ne mogu i nisu mogli razumjeti, imam puno novih kontakata i veza.

Imam i ljude u udruzi s kojima se smijem i koji razumiju mene i ja njih. Ne mogu ih nazvati prijateljima u smislu u kojem sam imala prijatelje prije dvadesetak godina, ali su svakako ljudi s kojima dijelim puno svog zivota i kojima ne moram objasnjavati (kao ni oni meni) svoje down faze. Bitno je da je tih faza sve manje.

[Plava]

Sad ustvari niti neželim više tražiti nove prijatelje.....previše sam uložila u neke ljude, da bi sad to isto napravila a opet postoji mogućnost da izađem povrijeđena iz nekog novog prijateljstva....A ne srećem niti puno novih ljudi jer sam većinom kod kuće i sa djecom.....mogla bi si tražiti priatelje jedino među djecom u školi.....jer njih najviše vidim u danu pa možda i mene ulovi pubertet....

[Mammamia]

pa možda i mene ulovi pubertet....

Nije loša ideja, ponekad bih se rado vratila u te dane (iako sam tad mislila da je to najgore razdoblje u životu i da nikad neću imati gore probleme )

Što se tiče promjena i prijatelja i ostalog... Promijenila se jesam, definitivno. Kao što MaMi kaže, prag tolerancije na glupost mi je postao strašno nizak. Prije sam se uvijek povlačila, izbjegavala sukobe, a sad u svaki ured i na svaki šalter dolazim već unaprijed nabrušena i samo čekam da mi kažu "ne može" pa da vide! (Otprilike ovako i izgledam, samo na sumo borca još dodajte naočale ) Ali osim toga sam isto tako naučila i uživati u sitnicama koje sam prije uzimala zdravo za gotovo. Uživam u svakom osmjehu svoje djece, u svakom novo pokretu kojeg Margarita nauči, raduju me (skoro) prospavane noći kao noćas , kad se Mardž prvi put probudila tek oko 4:30 (što je zaista rijetkost), neizmjerno uživam u tome kad mm i ja ukrademo pola sata ili bar 15 min. za kavicu na miru, bez djece, bez ikog drugog. Zapravo sam otkrila da svijet krije mnoštvo sitnih zadovoljstava kojima se prije nisam znala radovati.
S prijateljima sam valjda imala sreće. Možda zato, što nisam bila neki komunikativan tip, pa prije i nisam imala neko društvo, samo dvije prijateljice (i još jednu koja već od srednje školene živi u Zadru pa se rijetko čujemo, ali me uvijek razveseli). Današnje prijatelje sam upoznala preko mm, to su zapravo njegovi prijatelji iz djetinjstva i njihove žene i srećom, svi se skupa jako dobro slažemo i skupa družimo (uključujuću i dvije moje prijateljice iz školskih dana i njihove muževe). To je malo društvance od 6 parova i naše djece i pružaju nam veliku podršku. POnekad ne znaju što bi rekli (pogotovo kad smo tek saznali dijagnozu), ponekad možda i ne razumiju, ali se trude. Čak nam kažu i za terapije za koje misle da mi ne znamo, a mogle bi pomoći, kad sam u Zg, uvijek zovu i pitaju kako je bilo, što su nam novog gore rekli. I onda me uopće ne opterećuje kad pričaju o svojim problemima, jer svatko u životu ima svoje probleme i svakomje potrebnpo da ga netko sasluša. Oni aktivno slušaju nas i kad ne mogu dati savjet, bar nam pokušavaju pružiti utjehu ili nas samo nasmijati ili izvući iz kuće pa kad njima treba savjet ili utjeha, mi smo tu. Zapravo se ne viđamo prečesto, jer ne stignemo ni mi, ni oni, ali kad se nađemo, prilično smo veselo društvance.
Osim toga upoznala sam na Goljaku i u Margaritinom vrtiću još puno dragih ljudi koje mi je uvijek drago vidjet i čuti i koji me razumiju bolje od svih drugih, a tu ste i vi,divni ljudi s ovog foruma koje inače nikad ne bih upoznala, jer prije nisam imala nikakve potrebe ni želje pisati na nijednom forumu. Vi ste mi isto neizmjerno obogatile život.
Pa, čini mi se da je to dosta promjena, a s vremenom će ih možda biti još. Neke su loše, ali ima definitivno i dobrih.

[nadicab]

hmm, ja srećom nisam prolazila takve probleme; ne znam, možda zato što je oko Denisa uvijek sve bilo poprilično dramatično, često je bilo situacija kada je jedva izvukao živu glavu.
Frendica s posla veli da je naš život napetiji i bogatiji od bilo koje sapunice jer ono što se nama događa, nemre pasti na pamet niti jednom scenaristu
Evo, danas srednje dijete dolazi iz škole u komi, sav strgan jer je pao kao kruška na tjelesnom dok je radio stoj na rukama. Kako on ima 185 cm, imao je što i drosnuti. Sada čekam mm-a da ga netko od nas vodi na snimanje vrata jer ga nemre pokrenuti i pati od bolova, a Denis nije otišao danas na terapije jer ga nema tko čuvati i odvesti

[martina mama]

ja sam se od nekih ljudi u ovih osam godina udaljila jer su me nervirali, putewm sam shvatila da je steta ugasiti prijateljstva zato sto oni nisu u stanju razumjeti bas sve sto sam ja zamislila. neki su razumjeli, a a neki nisu. s nekima se sdruzim vise, s nekima manje, ali ja ih svakoga ponaosob jos uvijek trebam, smatram prijateljima.
moja je greska ocekivati razumijevanje bas svega sto sam zamislila. kad sam to razlucila u glavi, zivot mi je laksi.
i slazem se s lidijom da se uz malo dobre volje, organizacije ipak moze naci vremena za opustanje.