Crazy Daisy je napisao/la:i sve to je nekako lakše proći uz bebača.
Ili teže...ne treba zaboraviti da smo jako različiti. To, naravno, nije argument protiv roominga.
Načelno, rooming je najbolji mogući "aranžman" za mamu i bebu. Pitanje je samo kako se provodi. I uzima li se u obzir upravo činjenica da smo različite (kao mame i kao osobe), da možda imamo nekih problema, strahova, da smo različito obrazovane i educirane, da možemo razviti neke probleme, pa čak i patološka psihička stanja...i tak...
Zato mislim da je jako važno kakav je rooming.
A ne apriori reći da je najbitnije da je beba s mamom, da se jedino tako može uspostaviti dobar attachment, jer to nije garancija. Tako se samo nabija osjećaj krivnje mamama koje se za to ne osjećaju sposobne. To ne znači da nisu (sposobne za biti od 0-24 s bebom), ali one se tako osjećaju. I onda se još pri tom osjećaju kao grozne mame jer im svi okolo govore da je to najbolje za dijete.
)
)
)
bebe su dosta plakala ali sam ja bila umorna od svojih problema i sve sam to uredno prespavala. 
