lijepi pozzzzz
mi imamo 3god i 4 mjeseca i sljedeci mjesec idemo na operaciju skracenog vratnog misica iliti tortikolisa...ima li itko slicnih iskustava...
molim vas pripremite me na pre i post operativne situacije...sta da radim...malena je jako, ali jako, tvrdoglavo dijete...i ima uzasan strah od bolnice i nj osoblja....cim udjemo u bolnicki krug ona se zalijepi za mene i ne pusta...ne pomaze nikakav razgovor, podmicivanje da ce dobit nesto ako bude suradjivala, ma nista...ona se jednostavno iskljuci i ne da sebi prici...
a ono najbitnije i najosnovnije je da ona mora dozvoliti doktoru da joj rukama pregleda vrat..a kako kad ne da ni da gleda u nju a kamoli da joj pridje...sve smo probale, dolazile (zadnji put) i po cetiri puta kako bi se barem pokusao obaviti pregled...
i kako sad takvom djetetu objasniti sta je ceka... ne mogu ni da zamislim boravak u bolnici, a o tome da mi je uzmu iz narucja pred odlazak u salu...ma uzas... a tek budjenje... bojim se da kad se probudi ne pocupa zavoje i ovratnik ( koji ide odmah preko zavoja)...
sta da radim...sta da ocekujem...
i sta sve treba da pripremim doma ( lijekovi, posebna hrana i sl.) kako bih spremna docekala svaku mogucu situaciju...
pomagajte...poludjet cu...



Ako je operacija nuzna, onda je nuzdan i pregled prije, pa ce doktor sigurno iznaci nacin da je pregleda, ako treba pomoci ce i sestra pri pridrzavnaju, pa i ti. Tako je i kod cijepljenja, pregleda kod pedijatara, vadjenja krvi ... mala djeca rijetko sudjeluju dobrovoljno u takvim zahvatima, ali neke stvari se trebaju jednostavno odraditi, tu nema price.
prošao bolnički operacijski i postoperacijski tretman) a pokušajte koliko je moguće boravak u bolnici svesti na nužni (nama je oporavak doma sasvim dobro išao, ali napominjem kako nije bilo baš nikakvih komplikacija, da je išta bilo diskutabilno, ne bih tako hrabro liječniku predlagala da odemo doma čim je bila prilika)...Sebe naoružaj stpljenjem, godišnjim i svime što treba za slučaj da ne uspiješ izrealizirati bolovanje ize nekog razloga - ima situacija kad se bolovanje za roditelja ne uspije dobiti jer je "dijete u bolnici, dakle, zbrinuto" bez obzira na papirnato "pravo" a radi li se o manje dana, ne stigne čovjek ni vući sva "prava". U svakom slučaju, mislim da što je više moguće (koliko god okolnosti dopuste) treba biti s djetetom, pripremite si višeslojnu odjeću (jer u bolnicama jako griju) i za sebe, i puno tekućine i tone strpljenja pa nek sve čim prije prođe 

: