Djevojčica Ema je u istom gradu kao i mi tako da prolazimo ista vještačenja i ono što mi je sada upalo u oko ( nezanam da li je to toliko bitno ) je to da u našoj komisiji
nije pedijatar ili lječnik školske medicine več lječnik opće prakse, soc. radnik i psiholog a da li traže mišljenje ostalih stručnjaka neznam, mislim da se oslone na postoječu medicinsku dokumentaciju. Mi smo do sada bili dva puta na vještačenju i oba puta su bila djeca od 2 do 7 godina, u grupi za vještačenje nije bilo starijih osoba.
A ovih 80 % invalidnosti mislim da su im priznali na komisiji HZMO.
Mi smo bili na vještačenju prije 10 dana i npr. psihologica nije imala bojce, kockice ili bilo kakav materijal za ispitivanje... mene je pitala koliko Luka može kockica složiti jednu na drugu, ili isto tako pitanje... "Da ja sada dam Luki sliku izrezanu na dva, tri, četiri komada da li bi ju mogao ispravno složiti?" Ja ju pitam "Mislite na onog klauna kojega nam obično daju kod psihologa?" Odmah je uskliknula "Da, da to, to, taj klaun.... recite mi mama kako on to slaže... koliko mu treba da složi...?"
Žena dolazi sa svoga radnoga mijesta u CSS na vještačenja i nema materijal sa sobom a ovdje nemaju tako što.
I još nešto, vještačenje smo imali u CSS na prvom katu (stepenište- nema lifta ), tamo smo obavili pregled kod psihologa i soc. radnika a kod lječnika smo išli na njegovo radno mjesto pod njegovim radnim vremenom i čekali u čekaoni sa njegovim pacjentima ( ok, javili smo se sestri i imali smo prednost) u drugu zgradu udaljenu 500 tinjak metara i opet stepenište- nema lifta 1 kat. Nama to nije bio problem, mi smo to sve polako prohodali ali sam se sijetila dječice koja su u kolicima... kako oni ...
Možda sad nakon sve te halabuke tražim dlaku u jajetu,

da li su i kod vas slična vještačenja?
I da, novu zgradu CSS imamo, prilagođenu osobama s invaliditetom, gotova je samo čekamo da se CSS tamo preseli i tada če biti puno lakše što se tiče pristupačnosti i više neče biti ovakvih zavrzlama.