Osjećaj krivnje i treba li ga biti?

[Duga]

to je moj cilj, a ne miješati se u nečiji novčanik

A mi se, htjeli ne htjeli, moramo dotaknuti novčanika (ne tvog ) jer se sve nekako, i opet, zavrti oko njega.

[Una]

svatko od nas ima drugaciju zivotnu pricu a i drugacije misljenje

[Barbi]

Mi i dadilju do treće godine držimo fiksnim troškom, ne bih dijete u jaslice dala... i tako. Svatko ima svoju logiku

Baš tako, svatko ima svoju logiku. Meni su jaslice potpuno neovisno i financijama prvi izbor, puno ispred dadilje. I ne samo meni.
I smiješno mi je žaliti djecu koja idu u jaslice. Pa čak i uvredljivo.

[Bellina]

[eli]

jaslice su super za zdravo dijete. ako je boležljivo čuvalica je ipak bolje rješenje. ona košta, ali ipak manje od mamine plaće umanjene za troškove puta i odjeće, a mama koja radi može kasnije naći i bolji posao, ona koja ima rupu u radnom vijeku puno teže.

[Una]

ja bih kratko htjela dodati jer ne zelim raspravu, iako je tako ispalo nekome, da ja kad kazem da zalim djecu koja idu sa godinu dana u jaslice, da to znaci da su mi mali da vec imaju obavezu, ustajanje, red, ...

ja mislim da im je bolje jos sa mamom ili sa ocem ili sa bakom ili u svom domu, kreveticu, ...sto naravno masa ljudi ne moze priustiti svom djetetu

nemam namjeru uvrijediti mamu koja ide tada raditi, jer joj je istekao porodilji, ma nemam namjeru nikog vrijedjat
zao mi je djeteta koje od 12 mjeseci probudis u npr.6.20h pa ga oblacis, pa ga stavis u hladan auto ili odvedes pjesice po zimi npr., pa ga dodas u rasplakanom stanju divnoj teti koju nikad nije vidio koja ga ubrzo spusti na pod(cesto ne znaju hodati sa 12 mjeseci), jer ga ne moze drzat cijeli dan ima jos i obaveza a i beba, pa oko njega gazi, trci i puza jos njih 10 ili 20 djece, pa dodjes po njega(nakon nekoliko dana kraceg ostavljanja) u 15.20h a ono vristi na podu i ti se pitas da li je tamo bilo cijelo vrijeme...

nemojte me hvatati za svaku rijec jer sam dala primjer

i nemojte se ljutiti na mene jer samo imam svoje misljenje, nisam neka bezobrazna osoba koja nekog zeli uvrijedit ili mu stavljati sol na ranu, samo sam povedena postom od barbie dobila zelju napisati ovaj post i to obrazloziti

[maslina]

ja bih se složila s nelom
ja sam išla u jaslice,brojna djeca koju poznajem idu;sasvim jasno jer ljudi nemaju drugog izbora
ali moje mišljenje je da djeca minimalno do 2.godine nisu zrela za takav boravak u kolektivu(a da ima efekta)niti za socijalne kontakte takve vrste
u biti ja uopće nisam mišljenja da je vrtić nužan(izim male škole)za određenu djecu kojoj to ne odgovara
a ima takve
ukoliko moj sin nebude želio ići u vrtić i bude li nesretan u njemu(kada krene s 4 godine) ispisat ću ga i pronaći drugu opciju(jer mogu)a ima ljudi koji nemogu tako postupiti i nemam apsolutno ništa protiv-poštujem svačiji odabir

[lastavica]

nela, mene samo zanima da li se tvoje mišljenje zasniva na stvarnim slučajevima ? Recimo imaš bliske primjere na obje strane u svojoj okolini i vidiš kao obje obitelji funkcioniraju u periodu od 6 mjeseci. I na kraju možeš reći je jedna obitelj puno sretnija nego druga

[Una]

lastavice pa naravno da se zasniva na stvarnim slucajevima

Zadnja izmjena: Una; 13 tra 2010, 18:41; ukupno mijenjano 1 put/a.

[Barbi]

Mjerenje sretnosti obitelji radi se kojim aparatom točno? I također mjerenje stupnja sreće kod jednogodišnjeg djeteta?
Mene izuzetno nervira kad netko žali nekog tko žaljenje niti treba niti očekuje niti sam sebe žali, dapače zadovoljan je svojim životom.

[eli]

imam primjere djece koja nisu išla u vrtić jer su imala vitalne bake, malu školu su prošli bez problema (jedan sat par puta tjedno) pa kad su krenuli u pravu školu eto raspada sistema. ne običan plač, nego pravo nezadovoljstvo, nemogućnost prilagodbe sustavu u kojem nisu centar svijeta. ne snalaženje u druženju i nemogućnost uspostavljanja odnosa sa učiteljicom.

sama sam krenula u vrtić sa 4,5 (malo me čuvala nona, malo čuvalica pa je mama išla na porodiljni...) i bilo mi je strašno i trajalo je, cijeli vrtić se nisam uspjela prilagoditi, uklopiti. a jednogodišnjacima treba par tjedana. moja je sa 14 mj sasvim lijepo komunicirala sa djecom, neverbalno i primitivno, ali nikako nije bila orijentirana samo na sebe ili prepuštena sama sebi.

maslina, za dobrobit tvojeg malca, daj ga u vrtić sa tri godine. ne mora ostati osam sati, ali četiri sata svaki dan dobro će mu doći i za socijalizaciju i učenje kako funkcioniraju velike grupe i kakvi sve autoriteti postoje.

[Duga]

...koja idu sa godinu dana u jaslice, da to znaci da su mi mali da vec imaju obavezu, ustajanje, red, ...

ja mislim da im je bolje jos sa mamom ili sa ocem ili sa bakom ili u svom domu, kreveticu, ...sto naravno masa ljudi ne moze priustiti svom djetetu

...zao mi je djeteta koje od 12 mjeseci probudis u npr.6.20h pa ga oblacis, pa ga stavis u hladan auto ili odvedes pjesice po zimi npr., pa ga dodas u rasplakanom stanju divnoj teti koju nikad nije vidio koja ga ubrzo spusti na pod(cesto ne znaju hodati sa 12 mjeseci), jer ga ne moze drzat cijeli dan ima jos i obaveza a i beba, pa oko njega gazi, trci i puza jos njih 10 ili 20 djece, pa dodjes po njega(nakon nekoliko dana kraceg ostavljanja) u 15.20h a ono vristi na podu i ti se pitas da li je tamo bilo cijelo vrijeme...

nemojte me hvatati za svaku rijec jer sam dala primjer

Ja sam imala ovakvu sliku u glavi kad je bilo u pitanju moje dijete i kad sam se trebala nakon porodiljnog vratiti na posao. Ta moja slika i nije daleko od realnosti koja bi ju dočekala ( državne, pretrpane jaslice i sve šta ide uz to ), ona još nije ni hodala. Što se tiče socijalizacije - e, to nam nije bio problem nikad . Da su postojale privatne, možda, možda bih i pokušala. Tako je došla prva teta. Uostalom, nismo se dobro proveli ni kad je s dvije krenula.

[Alisa]

A što da ja vama, babe moje, kažem? Ako se mora raditi, mora se. Ali jaslice ni po kom kriteriju nisu neka sreća za dijete. Nije ni dadilja - samo me pitajte iako sam nekoliko godina imala čisto dobru i odgovornu ženu mogu vam ispričati sto jada vezano uz to.

Mene smeta kad na naslovnici časopisa za majke vidim naslov - baka, čuvalica ili jaslice - kao dilema ili trilema majke nakon porodiljnog.

Ja bih to formulirala ipak prirodnije - mama ili baka, jaslice, čuvalica.

Mama je mama, a doma je doma.

I opet ću reć - ako se mora radit, mora se. Ali ako se mora, ajde nemojte. Mazite ih, budite s njima

[skorpionka]

Mene smeta kad na naslovnici časopisa za majke vidim naslov - baka, čuvalica ili jaslice - kao dilema ili trilema majke nakon porodiljnog.

A šta te tuima smetati??? To je realnost većine roditelja nakon porodiljnog i odluku treba donijeti.
A ne bi bilo loše nit definirati navedenih "par godina" doma nakon što daš otkaz na poslu. Par godina je po meni 2 ili 3 godine, a opet 3 godine staro dijete jednako treba zbrinuti, opet se nađeš pred istim problemom. Tako da je "par godina" izvan posla zapravo mazanje očiju, čak i u situaciji da se odlučip na jedno dijete. Opet nije dovoljno da izbjegneš sve ovo o čemi pričamo na ovom topiku. Ako se odlučiš na drugo ili treće dijete, vrlo brzo to vipe nije par godina, nego desetak godina doma. A volila bi znati koji je to posao koji trpi toliku pauzu. Realnije je da je danas sve više poslova koji traže trajnu edukaciju i osjeti se kad fališ s posla godinu dana a kamoli puste godine. Možeš ti doma pratiti struku, čitati, ali svi mi koji smo se našli u poziciji da izbivamo makar i jednu godinu, dobro znamo da se i ta jedna godina osjeti.

Al da se vratim na temu topika a to nije dilema odnosno trilema: jaslice, čuvalica, baka.

Osoba koja je odgovorna prema svom poslu, neće se osjećati ugodno ukoliko učestalo izostaje s posla, pa makar to bio i najopravdaniji razlog na svijetu: bolest i njega vlastitog djeteta.

Malo je poslova gdje posao može čekati i gdje ima viška ljudi da ih lako možeš preraspodjeliti u slučaju nužde da sve štima. A ovo zadnje postaje u mnogim firmama u uvjetima recesije još prenapregnutije jer se ide na smanjenje zaposlenih.

Ja sam zaista do sada malo falila s posla, MM također. I nikad mi nije bilo ugodno kad bi zorom zvala šefa i obavještavala ga da ostajem doma, koliko god ukupno ne znam da li bi uopće nabrojala 10 radnih dana bolovanja za oboje djece, a isto toliko i MM. Nikad mi nije bilo ugodno znajući da je sad netko od mojih kolega morao odgoditi sve odgodivo i obaviti ono moje najnuznije, s time da bi onda i moje i njegovo odgodivo čekalo bolje dane, a time se stvarao nekakav zaostatak i meni i tom kolegi koji mi je uskočio.

Meni je taj osjećaj nelagode ljudski i prirodan i ne mora se nitko osjećati "neroditeljem" ako mu se taj osjećaj javi uz bolesno dijete. Jasno je da je taj osjećaj potisnut u situacijama ozbiljne i ugrožavajuće bolesti jer je to onda zadnje na što ćeš misliti. Ovo pišem iz perspektiive bezazlenih dječjih bolesti, u kojima ti ostjae "dio mozga" za razmišljanje i o drugim stvarima osim same bolesti djeteta.

[Krumpirić]

Hm,može se priča sagledati sa hrpe aspekata. Žaljenje djece čije mame rade, hm...
Ja isto vjerujem da je bolje biti uz mamu prvih dvije-tri godine, onako, kad teoretiziramo. Al nakon toga se gadno vratit u stvarnost.
Što žena dobije i što dijete nauči iz toga?
da je mama samoposluga, koja nema svoj život? Da mama obavlja kućanske poslove, čisti i pere i čuva djecu, a muškarac zarađuje i ima život van 4 zida?
uči li da je centar svemira i da mama nema život koji nema veze s njime?
Za što pokušavamo odgojiti dijete?

diskutabilno
Naravno da ne mislim sve ovo gore-jednako je blesavo ko i to da djecu čije mame rade treba žalit.

eh, da, ja bi rado ostala doma još godinu i pol-srce me boli što za mjesec dana moram ić raditi. A realno-nisam sigurna da je moj ostanak doma bolji za moje dijete-samo da bi sada bio emotivno najlakši, najbezbolniji...

[skorpionka]

Hm,može se priča sagledati sa hrpe aspekata. Žaljenje djece čije mame rade, hm...

Mislim da je pokretačica topika otvorila dobru i zanimljivu temu, vrlo životnu i svakodnevnu. Zato i ne vidim potrebe širiti je s jaslicama, čuvalicama, ovim onim.

eh, da, ja bi rado ostala doma još godinu i pol-srce me boli što za mjesec dana moram ić raditi. A realno-nisam sigurna da je moj ostanak doma bolji za moje dijete-samo da bi sada bio emotivno najlakši, najbezbolniji...

Ja sam se oba puta ovako osjećala, ali sam dobro znala da bi ostanak doma bio samo kratkotrajno olakšanje, odgađanje tog emotivno teškog trenutka. Doduše, prvi put to nije bila niti opcija zbog financija, drugi put sam mogla ostati bez problema ali mi nije padalo napamet jer sam znala da ono što se tada činilo najbezbolnije u emotivnom smislu, da bi meni samoj donijelo hrpu problema u budućnosti i da bi score na kraju bio jako upitan.

[Krumpirić]

Slažem se da je tema zanimljiva i ne treba ju širiti

[paolla]

Svicarska zaposlena mama ima 14 tjedana porodiljnog dopusta i nitko je zbog toga ne zali niti se sazalijeva nad djetetom ( osim mene u pocecima, jer mi je bio sok kad sam iz vise nego darezljivog sustava koji je mami osiguravao 12 mjeseci porodiljnog dopusta, dosla u ovaj, nazovi "nehumani", al' sam se i ja navikla kad sam vidjela da je to i svima oko mene normalno). Mame se snalaze na razlicite nacine i biraju manje zlo izmedju jaslica ( koje placaju kao suho zlato) i teta cuvalica. Baka servis je ovdje uglavnom nepoznat pojam ( osim u obiteljima stranaca ).

Imam srecu pa radim u obiteljskoj firmi, ali da imam neki drukciji posao, sasvim sigurno bi mi bilo neugodno cesto traziti bolovanja zbog bolesti djeteta, pogotovo ako bih radila u sredini gdje bi me i inace gledali kroz povecalo, kao strankinju..

[Duga]

za mjesec dana moram ić raditi.

već?!
fakat vrijeme leti ili tuđa djeca brže rastu

Slažem se da je tema zanimljiva i ne treba ju širiti

Zaključak je da, sve mi koje radimo, na bolovanju osjećamo grižnju savjesti.

[maslina]

Ja kada za "ozbiljno" počnem raditi posebice bude li po planu privatno,uopće neću moći na bolovanje ne budem li sama sebi pronašla adekvatnu zamjenu.
I boli me to već sada.
A znam toliko mama koje gotovo nikad ne idu na bolovanje jer čuvalica bude na raspolaganju(o akutnim i sl.bolestima pišem)

Eli,hvala na savjetu,iskreno,potakla si me na razmišljanje

[Krumpirić]

za mjesec dana moram ić raditi.

već?!
fakat vrijeme leti ili tuđa djeca brže rastu

offt.
leti.užasno.

[Bubidea]

Zaključak je da, sve mi koje radimo, na bolovanju osjećamo grižnju savjesti.

od kuda ti takav zakljucak?
sigurno ne s ovog topica, ako si ga u cjelosti iscitala

[skorpionka]

Necemo cjepidlaciti Ne sve, ali većina da.

[Duga]

Bubidea, iznad mog komentara bio je smajlić kojeg si pri kvotiranju zanemarila. Dakle, ovako je kako je škorpi napisala.

[Bubidea]

nisam ga zanemarila, nego sam mislila da se smajlic odnosi na ono gore kvotano, iznad njega

ja smajlice stavljam iza recenice na koju se odnose

[Alisa]

Svicarska zaposlena mama ima 14 tjedana porodiljnog dopusta i nitko je zbog toga ne zali niti se sazalijeva nad djetetom ( osim mene u pocecima, jer mi je bio sok kad sam iz vise nego darezljivog sustava koji je mami osiguravao 12 mjeseci porodiljnog dopusta, dosla u ovaj, nazovi "nehumani", al' sam se i ja navikla kad sam vidjela da je to i svima oko mene normalno). Mame se snalaze na razlicite nacine i biraju manje zlo izmedju jaslica ( koje placaju kao suho zlato) i teta cuvalica. Baka servis je ovdje uglavnom nepoznat pojam ( osim u obiteljima stranaca ).

Imam srecu pa radim u obiteljskoj firmi, ali da imam neki drukciji posao, sasvim sigurno bi mi bilo neugodno cesto traziti bolovanja zbog bolesti djeteta, pogotovo ako bih radila u sredini gdje bi me i inace gledali kroz povecalo, kao strankinju..

Zbog tih poremećenih ideja o majčinstvu zapadne zemlje i gube svoje stanovništvo, a pretvaraju se u muslimanske zemlje. Mislim, ne smetaju meni braća Muslimani, šta smeta, pogotovo ako njima ne smeta da fino izumru, skupa sa svojim ženama, karijerama i debilnim porodiljnim. Fine with me
A isto će se i Rvatima dogodit s vremenom. Plus, svi koji ne spreme zalihe para u mladoj dobi, će kopat po kontejnerima jer će se, kao što se zna, urušit sistem mirovina. Na jedno dijete jedan penzioner, jedno mlado, nekoliko socijalnih slučajeva i invalida, dio državnog aparata, škola i svega. Pa računaj Miki što ostavljemo djeci...

[eli]

alisa, potencijalnih useljenika ima dovoljno da zemlja ne izumre, a narod čine jezik i kultura, ne geni, a znamo da se imigranti za generaciju dvije asimiliraju.
mirovinski sustav dodatno pokopava nedovoljan broj godina rada i izdvajanja naspram vremenu provedenom u mirovini, a ako žene ne rade upravo idemo prema tome.

[Duga]

Plus, svi koji ne spreme zalihe para u mladoj dobi, će kopat po kontejnerima jer će se, kao što se zna, urušit sistem mirovina.

A odakle će žene spremiti ako ne rade?

[eli]

ako žene u radno aktivnoj dobi ne rade tada će se sigurno urušiti sistem. ovako postoji velika šansa da neke sitne mirovine dobijemo, a za ostalo si moramo sami uštedjeti.

[Duga]

Kako žene mogu svoj status regulirati (u slučaju odluke da ne žele raditi, a radno su sposobne)?
Znam da mogu preko muževa biti zdravst. osigurane, ako su na birou plaća im država... Kako to sve ide? Baš se ne kužim u to

Sjećam se kad sam išla s opcijom neplaćenog da bih se onda osigurala preko muža, a mirovinsko bih uplaćivala...