Počelo je! (Pitanja za mame ateistice)

[elizabeta]

Ako je sport na repertoaru u boravku, on ce igrati, ako su te karte ili gormiti, on će uzeti lektiru i čitati.

hehe a moj obožava ako se ekipa vani igra rata, nikako ga dozvati doma.
a čim počnu igrat nogomet, etoga doma da čita lektiru

Zaključak: i moj i tvoj su "svoji" samo što nisu skloni istim stvarima. Tvoj naprosto nije bio sklon oružju i tim nekim in igračkicama, prije nego što je to posljedica tvog odgoja u kojem se izbjegava oružje.
Moj bi se očito rado igrao pištoljićima, ali eto nije jer sam mu branila. Pa je poslje navalio.

S nogometom i sportom smo mogli štogod, on na to ne reagira. Kad bi dečki igrali nogomet, znao se pridružit curicama i s njima brati cvijeće.

[Adorabla]

Kod nas se bira učiteljica. Na vjeronauk nejde pet učenika, iz našeg razreda
jedna učenica. Standard je najmanje 14 učenika za razred...
I ja stvarno ne znam koja je to vaša škola,
ali u školama koje znam vjeronauk je iza nastave.

Nisam sa sela ceri mi idu u relativno veliku skolu. Ima upisanih 5 trecih razreda i 4 sesta. I jedna i druga tek ove godine imaju vjeronauk samo jedan dan kao prvi sat (drugi sat je u nastavi).
Informatiku i njemacki UVIJEK imaju u suprotnom turnusu.
Ravnopravnost, ne bih rekla.

[Adorabla]

jel se može ispisati iz vjeronauka u školi?
Npr. upišeš u 1. razred i onda klinac u 2. razredu zaključi da ne bi išao?

moje su obje odustale u trecem razredu prije pricesti. Starija je sama rekla uciteljici i ova ju je prijavila a za mladju sam ja morala dolaziti u skolu i pisati izjavu.

Nama su rekli da može, ali na kraju školske godine, treba napisati neku
zamolbu.

ne mora nuzno na kraju godine, rok za podnosenje molbe je 20.rujna tako da moze odmah na pocetku godine.
Molba o ispisu se pise na Skolsko vijece i predaje se u tajnistvu. Onog casa kada dobijes pecat da je molba zaprimljena tvoje dijete vise nije obveznik vjeronauka.

Sve skupa je smijesno jer ta ista potvrda NARAVNO da nije trebala za informatiku i njemacki.

Melita, moja djeca idu u državni vrtić (jaslice) i moram priznati da ih nitko ne plaši vjerskim pričama.
Suprug i ja smo vjernici, djeca nam idu od rođenja nedjeljom na misu, pričamo im vjerske priče, molimo zajedno ali sve ostaje u obitelji.

Mislim da onda nisi bas mjerodavna procjenjivati da li netko plasi ili ne plasi djecu vjerskim pricama Moje obje su vrlo negativno i vrlo ruzno dozivjele napade djece da ce goriti u paklu i da je raj samo za vjernike.
Naravno od djece, vecinom dobre djece i ne s nekim zlim namjerama, ali kako su to one dozivjele je druga prica.

[mama courage]

Neka me nitko ne shvati krivo ali ja sam ovaj topic otvorila više zbog toga da razgovaramo o tome kako omagućiti djeci ateista ravnopravan status u školama, a ne da raspravljamo o vjeri. Onaj čije dijete ide na vjeronauk ima čistu situaciju, pa nije vrag da bi nekome smetalo da u školi postoji razred za djecu koja ne idu na vjeronauk!!???

javlja se mama ateistica, no polako, moram pročitati il barem preletjeti cijeli topic, pa ću ti odgovoriti što i kako ja na sve to gledam. i kako odgajam dijete ateistički.

i da, razmišljam o tome da osnujem udrugu roditelja ateista.

[mama courage]

Ne znam sto ce i kako ce biti kad moj klinac bude stariji, ali iz sadasnje perspektive nece ici na vjeronauk pa i ako bude mislio da zeli .

kao što već rekoh, stjerana u kut, da nemam izbora. To što ću morat svome djetetu objašnjavat zašto svi idu, a ono ne ide i da nije zbog toga gore ili drugačije od drugih.

nisam vjerski odgajana (nije me se vodilo u crkvu, nije me se učilo molitvi), mada sam u švicarskoj (i prije devedesetih) slavila bitnije vjerske praznike (božić/uskrs) onako, više tradicionalno nego religiozno, i u okviru škole (mada ne sjećam se da sam išla na neki vid vjeronauka?!?) i kod kuće (moji recimo i dan danas badnjak slave i otvaraju se pokloni tu veče). jedno vrijeme (lude tinejdzerske godine) sam se igrala mišlju da odem u hare krisnovce, al kad mi rekoše da oni ustaju svako jutro u 4h odmah me prošla volja za krishnom.

pronašla sam se tj "vratila sam se" onom iskonskom mom - ateizmu. sve više postajem osviješćena ateistkinja (kako sebe volim zvati) i sve više nalazim svoj mir u mom izboru. ne zamaram se religioznim pitanjima (ne zanima me šta papa govori), niti uvjeravam vjernike da mi njihova vjera nema ama baš nikakvog smisla (kao što mi to nema ni homeopatija ), prevazišla sam takve razgovore... rekla bih za sebe da sam i prevazišla pitanje - jel bog uistinu postoji ili ne. jer me to ne zanima. i da postoji - izabrala sam (i bih) da bez njega želim živjeti svoj život. onaj kome treba bog u životu, koji želi boga na svojoj strani, slobodno nek ga ima. i kao ljubav i kao potpora il što već. i da sad stane pred mene, rekla bih: ne, hvala! bez ljutnje i srdzbe, samo moj izbor.

naravno, moj izbor ne znači da sam pala s marsa, i da nisam svjesna u kojem vremenu i okruženju živim (posebice u hrvatskoj). da ne znam koliko je religija uticala na našu civilizaciju, sveprisutna u današnjim životima. ne mogu zanijekati kršćanske temelje na kojima je nastao stari svijet, niti mogu spriječiti sve veći uticaj koje religiozne institucije/skupine/ljudi imaju u današnje vrijeme. na neke religiozne "trendove" gledam s velikim nepovjerenjem i strahom i nastojim svojim primjerom biti protuteža takvom pogledu na svijet (i nalazim sve više istomišljenika, što me iskreno raduje ). prihvaćam i poštujem tuđe religiozne osjećaje (u mojoj kući se zna proslaviti badnjak zbog bake itd), objekte (već kao dijete sam je vodila u begovu džamiju u sarajevu, sad joj objašnjavam šta je sinagoga i tko su ljudi s bradicom i kapicama, koji stoje ispred sinagogre), svetkovine (i moje dijete je prisustvovalo prvoj pričesti nećakinje i djece mojih prijateljica) i tu se puno ništa nije promijenilo niti će se promijeniti. jedino što se promijenilo ovih godina da sam postala odlučnija u mom izboru: da postanem doslijednija u svom ateizmu (koji po meni više ima veze s mojom željom da bude principijelna i nelicemjerna, nego sa samim nevjerovanjem) i da svojih 1x1m ateizma obranim od nasrtaja ignoranata. imam pravo na svoj izbor i imam pravo da se taj izbor poštuje. nastojim se osloboditi nekih "starih" tradicija i navika, koje su duboko i u meni ukorijenjene. više se ne molim za stolom, ni pro forme radi, da bi zadovoljila rođake za vrijeme nekih svetkovina. molitvu odšutim. nit se više krstim kad ulazim u crkvu (da nabrojim nekoliko navika koje sam radila automatizmom). poklanjam(o) si čokoladne zečeve za uskrs i dalje (al to je paganski švicarski običaj ). istovremeno nastojim da se moj izbor i prije svega moja dosljednost mog izbora poštuje. da se ne odmahuje glavom, ne sprda, ne omalovažava nit me se kudi da uvijek moram biti mimo svijeta.

(nastavlja se, jer želim više smajlića iskoristiti u tekstu)

[mama courage]

i da sad konačno dođemo do onoga što mi je bitno ....

i da, odgajam dijete u ateističkom duhu. ne samo da je odgajam po svojim svjetonazorima i svojim moralnim načelima i nevjerskim stavovima (na što mislim da imam sva roditeljska prava ovog svijeta, kao što to imaju majke vjernice koje djecu počnu učiti molitvi u ranim godinama il koje svake nedjelje idu na misu s djecom), nego ju odgajam i da kao (ateistička) manjina prihvati i zna za svoja prava u pretežito vjerskom okruženju. moj ateizam nije negacija teizma, nego je nešto puno više (što još točno, ... "osviješćavam se" pa me pitajte za koju godinu ), tako i moje dijete... učim da u hr velika većina vjeruje (il barem misli da vjeruje tj tako se izjašnjava ) da postoji bog (mada, kao što rekoh, nije bit samo vjerovanja u postojanje, nego to je puno više - to je "slavljenje" boga, što joj pokušavam također objasniti, koliko mogu za njene godine, primjereno) i da neki koji vjeruju bi želili i da ona vjeruje. al da smo mi (tu ubrajam i tatu, koji se odnedavno izjašnjava kao agnostik) izabrali ne da ne vjerujemo, nego da ne želimo boga kao prijatelja (koliko god on bio mio i drag, postojao on ili ne). eto. tako sam to ja mom djetetu objasnila. kratko rečeno: ne vjerujemo i da, moje dijete ne vjeruje u boga. vjeruje u uskršnjeg zeku (a tko ne bi ). i učim je da joj nitko (pa posebice ne prabaka/baka/teta u vrtiću/a sutra i školi) ne može nagovarati da mora vjerovati u boga (oh, da... imali smo i takve situacije). i onda joj uz sve to učim toleranciji - da prihvati da drugi drugačije vjeruju i da se ne ismijava tuđim vjerovanjima, al da istovremeno svoje mišljenje brani i ne dozvoljava da ga se ne poštuje.

svaki roditelj (bio ateista/agnostik/skeptik il vjernik il što već) bira način na koji će prići djetetu, netko neće uopće spominjati religiju (i ostaviti dijete u potpunom neznanju, dok ga netko izvan roditeljskog doma ne izbombardira pitanjima), netko će odgajati dijete u vjerskom duhu, ja sam izabrala put da svom djetetu sve objasnim koliko mogu i koliko ona može shvatiti. kao što rekoh, nema to toliko veze s ateizmom, koliko mojim načinom roditeljstva i mojim karakterom. želim djetetu ponuditi nešto na što se može osloniti, što će mu dati snagu i znanje, da skopča i zna i shvati svijet koji ga okružuje (da možda ponekad u tim objašnjavanjima pretjerujem - to dozvoljavam kao kritiku, da taj način ne bih uopće trebala koristiti - to ne).

moje dijete je nedavno i slučajno gledalo kraj filma "borba titana", i to onog starog filma s harry hamlinom (mljac)... i vidjelo meduzu i objasnih joj tko je meduza i kako su meduzu ubili i objasnih joj da su ljudi prije vjerovali u puno bogova, a da ne spominjem šta su ljudi u pećinama vjerovali... i tako svakodnevno imamo ta objašnjavanja i ona već sad zna kako sebi vjernici objašnjavaju kako je nastao svijet u 7 dana prema bibliji i sl. i što je to uopće biblija (jedno pitanje povlači drugo.... ne radite ovo u svojim domovima, osim na vlastitu odgovornost ).


hoću reći, ne osjećam se stjerana u kut, vidim to više kao (životni) izazov, ne mislim(o) dijete slati na vjeronauk i znamo da će se znati snaći i u takvoj situaciji (ako i bude problema - premostit ćemo ih). i da to neće biti jedina situacija u njenom životu gdje će morati pokazati da nije konformista, jer ju roditelji ne odgajaju da takva bude.

ja sam se malo zanijela, pa ne zamjerite na litanijama molim vas, ne hvatajte se za svaku moju riječ, nastojala sam što kraće ( ) objasniti kako se snalazim u i za mene novoj i nesvakidašnjoj (roditeljskoj) situaciji i mislim (iako sam priličan autodidakt po tom pitanju) da smo na dobrom putu.

[Beppa Joseph]

Čitav temu sa zanimanjem, iako se isprva nisam htjela uključiti jer nisam još mama, a nisam ni ateistica.
Htjela sam se samo nadovezati na emsu i reći da mi se baš sviđa način na koji je objasnila svoj svjetonazor.

Naime, svaki roditelj želi svom djetetu prenijeti svoje ideale i temeljna razmišljanja, pa tako i vjeru. To mi je normalno, jer ako duboko vjeruješ u svoj životni izbor, naravno da ćeš i djetetu odgovarati na pitanja u skladu sa svojim životnim izborom.
Tako će roditelji ateisti pružati informacije djetetu koje su zapravo i opća kultura, a vjernici će učiti djecu svojoj vjeri i također bi trebali dati i informacije o drugom vjerama, odnosno o nevjerovanju.
Ja mlađoj sestri (14) i sad znam reći da ona ide s nama u crkvu jer mi to smatramo ispravnim, no da kad odraste može odlučiti hoće li nastaviti jer mi smo je željeli poučiti onome što mi smatramo ispravnim, a ona kad prepozna vjeruje li zaista ili ne može odrediti ispravan put za sebe.

Što se tiče vjeronauka u školi, odmah bih ga ukinula, kao i većina praktičnih vjernika (a i ostali), pa čak i moja kuma koja je teolog i to joj je posao smatra da se treba vratiti u župu.
Prije dva tjedna sam bila kuma sestri na krizmi i grozno sam se osjećala kad sam vidjela u kakvu se to seosku paradu pretvara. Djevojčice u vrtoglavo visokim petama i dekoltiranim haljinama koriste priliku da se obuku što odraslije (uz sestru su bile još dvije u balerinkama). Zapravo, većima ih je izgledala napirlitano kao da su djeveruše na tipičnoj hrvatskoj svadbi.
Roditelji šeću po crkvi i fotografiraju, gosti časkaju, a klinci imaju kružoke za dok stoje u redu za pričest. To je baš prava slika društva.

Ideja s razredima bez vjeronauka se ne čini loša, no problem je što se tako nešto zasad može probati samo i Istri, Rileci i Zagrebu, drugdje bi se teško moglo naći zainteresiranih roditelja koji su ateisti, ali ne i komformisti.
Zaista bih voljela da si ljudi malo bolje osvijeste svoj svjetonazor pa da bude manje tih seoskih parada po crkvama, te da oni koji su vjernici imaju i svoj mir i potrebnu atmosferu za učenje o vjeri.

I da, što se tiče raja i pakla, mislim da klinci u mojoj obitelji u vrtićkoj dobi nisu ni znali za pakao niti da postoji neki policajac gore tko ih nadgleda. Većina vjernika, a posebice vjeroučitelji, Boga želi djeci prenijeti kroz ljubav i dobrotu. Mislim da su takve informacije dobili od nekoga tko je to čuo u obitelji, od bake i sl.

Obilježavanje blagdana? Sve dok su to i neradni dani, normalno mi je da se obilježavaju i govori o njima i u vrtićima i u školama, uz sve ostale blagdane i spomendane. Možda bi oni kojima se to ne sviđa trebali napraviti akciju da za njih Božić i Uskrs više ne budu neradni dani, a ne samo da se ne obilježavaju.

[IINA]

Mislim da ideja sa razredom bez vjeronauka, ne može biti ok.
Prvo, uzrokovala bi izdvajanje djece na one koji idu i one druge,
još više nego sada. Drugo, postoji puno škola koje imaju
mali broj učenika, pa srazmjerno tome i premali broj djece koja ne
bi išla na vjeronauk,. Dakle nije provedivo svuda i eto ti diskriminacije.
Treče, u tom slučaju vjeronauk bi se izdigao na neku drugu razinu,
dakle iznad izbornog predmeta. I što bi se dogodilo ako neko dijete
želi prestati ići na vjronauk ili se pak upisatu u drugom razredu?
U tom slučaju bi se roditelje tog razreda prisililo da svi zajedno odluče o boravku ili
klasičnom razredu.
To je jednostavno neizvedivo.

[teutonija]

I ja mislim da je neizvedivo složiti razrede sa i bez vjeronauka pogotovo u manjim školama ,ali sam PROTIV vjeronauka u školi uopće.

Ovak malo razgovarajući s roditeljima dosta ih je protiv vjeronauka u školi, ali svi djecu upisuju što mi opet nije jasno ,no dobro ,kad te opcije ne bi bilo, baš me zanima kolko njih bi dva puta tjedno vodilo dijete u crkvu.
Puno se toga radi po inerciji i to mi je bezveze,a također što se izvana glumi velika vjera ,a živi i radi po totalno drugim načelima što se vidi i na nekoj djeci koja uredno pohađaju vjeronauk.

K neće na vjeronauk ,ne znam kak bu to u školi izvedeno ,al znam da ću tražiti da ju se adekvatno zbrine.

[Potica]

Razmišljam kao i Beppa i potpisujem ju od riječi do riječi

[iris]

melita ako gledaš što je realno odmah zaboravi ideju o školi bez vjeronauka a bome i razredu.

moja je na početku bila jedina u razredu koja ne ide, poslije joj se pridružila još jedna curica ali ona je kod logopeda za to vrijeme na vježbama.
i evo, prvi razred se približava kraju a ja još nisam zadovoljna kako je to riješeno.

Naime, meni su ponuđene opcije da ona za to vrijeme bude u susjednom razredu na nastavi (hm) ili da sjedi odozada i radi nešto drugo svoje (hm hm)
Meni nijedna opcija nije bila početno prihvatljiva, rekoh učiteljici da sam shvatila da je vjeronauk IZBORNI predmet.
Onda je malo sjedila sa učiteljicom u zbornici i igrala se sa svojim rukama . Pa smo joj stavili časopis u torbu.
Pa je učiteljica morala odrađivati ovo i ono i na kraju je završila na bolovanju. A moje dijete opet u učionici za vrijeme vjeronauka čita nešto svoje.

Koliko ja razumijem, zbrinjavanje djece pod vjeronaukom nije po defaultu obaveza učiteljice, ona ima svoju satnicu i ovo bi joj se valjda trebalo platiti dodatno.

Btw, iako nisam vjernica i ne odgajam djecu tako sav ovaj blagdanski šušur ne doživljavam kao napad na svoje vrijednosti, znam gdje živim i da to je dio moje obiteljske, regionalne i nacionalne tradicije.
Normalno mi je da se pomolim na tako nekom događaju, to mi je poštovanje rituala i isto bih napravila i u sinagogi i u džamiji i u Afroditinom hramu da slučajno znam što i kako se trebam ponašati.

Ruku na srce, ne mogu puno pomoći jer se ipak još nismo susreli (koliko ja znam) sa takvim paklenim pritiskom vršnjaka.

[Barbi]

Ja razmišljam i živim vrlo slično Emsi. S dodatkom da se ja nikad niti nisam molila za stolom ni križala pri ulasku u crkvu - jednostavno nisam to ni znala ni navikla. Moji su ulasci u crkve uvijek bili na razini turističkog razgledanja ili prisustvovanja nekoj ceremoniji.

[melita]

Definitvno i apsolutno se slažem i vjerujem svemu što je na ovome topicu napisla Adorabla, potpuno realan i životan prikaz iskustava jednog roditelja ateiste i njegove djece.

Krasno je što smo ovdje svi - i ateisti, i vjernici, i pripadnici drugih religija složni u tome da nam ne treba vjeronauk u školama. Ipak, on je još uvijek tamo i ne nazire se drugačija perspektiva, barem ne u skorijoj budućnosti. Zašto ne bi bilo razreda bez vjeronauka uopće ne shvaćam , to je kao da tvrdite da je nemoguće organizirati razred koji bi uz obvezni jezik učio još i kineski ili francuski. Dapače, što više čitam ovu temu to sam čvršća u uvjerenju da takav razred mora postojati. Ili vjeronauk mora ići nakon redovne nastave. Ovo sa rupom usred satnice je nonses koji može proći samo kod nas. Okej, može rupa, ali nek joj se u to vrijeme omoguće satovi klavira. Ako država izdvaja novac da plati nastavnike vjeroučitelje, onda nek se dio novca koji pripada mom djetetu preusmjeri na učitelja klavira.

MC, molim člansku iskaznicu s brojem 2!

Znam ja sve afirmativne načine za izgradnju samopozdanja. Ali ko što reko-zabavno je gledati kako našem samosvijesnom djetetu odjednom mišljenje nekog tamo "Jure" (slučajan odabir), za čije bi roditelje rekli da su dijametralno suprotni nama-postaje užasno bitno
I onda niš-možda je okej nekad djetetu pomoći da lakšim putem dodje do svojega mjesta u skupini

Okej, krumpi, što će se dogoditi kad će "Jure" imati mobitel od 5 tisuća kuna i još par ultra-skupih gadgeta? Hoćeš li dići gotovinski kredit ili ćeš pribjeći afirmativnim načinima za izgradnju samopouzdanja?

[eli]

Koliko ja razumijem, zbrinjavanje djece pod vjeronaukom nije po defaultu obaveza učiteljice, ona ima svoju satnicu i ovo bi joj se valjda trebalo platiti dodatno.

učiteljice kao i svi zaposleni na puno radno vrijeme imaju satnicu od 40 h tjedno u koju su uključeni nastava, pripreme i ostalo. predavati u nižim razredima ne zahtjeva tolike pripreme i ispravljanja testova da ne bi mogle ta dva sata tjedno ako su u sklopu nastave biti sa djecom, nadgledati njihovu igru ili ih odvesti u knjižnicu.

razmišljam slično kao emsa, ali puno blaže što se odgoja djeteta tiče. ne odgajam je u ateističkom duhu, ne objašnjavam joj ništa što me ne pita ili do čega slučajno ne dođemo u razgovoru. prošli tjedan je u knjižnici posudila neku dječju bibliju slikovnicu i pročitala je u dahu. svidjelo joj se. došle smo do zaključka da su zgodne priče, malo čudne jer su napisane jako davno. i to je to. ne idem u dubinu.

[IINA]

Definitvno i Zašto ne bi bilo razreda bez vjeronauka uopće ne shvaćam

Ja sam već nekoliko puta napisala.
Nemoguće je to izorganizirati iz puno razloga.
Vidjet ćeš kad krenete u školu. Negdje je teško
izogranizirati i boravak/ne boravak, tjelesni, dodatnu nastavu..., a kamoli ovako nešto.
Treba inzistirati na tome da je djete na adekvatnom mjestu, ako već nije
moguće da taj sat bude na početku ili na kraju nastave.
I to je sve što se može napraviti.

[ZacKa]

Što se tiče vjeronauka u školi, odmah bih ga ukinula, kao i većina praktičnih vjernika (a i ostali)..........,

Potpis.

I da, što se tiče raja i pakla, mislim da klinci u mojoj obitelji u vrtićkoj dobi nisu ni znali za pakao niti da postoji neki policajac gore tko ih nadgleda. Većina vjernika, a posebice vjeroučitelji, Boga želi djeci prenijeti kroz ljubav i dobrotu. Mislim da su takve informacije dobili od nekoga tko je to čuo u obitelji, od bake i sl.

Tako niti moja djeca nemaju vjeronauk u vrtiću, niti dolaze sa tim frazama još doma, još ne razgovaramo o paklu, niti o policajcu jer Bog nije policajac, sam sebi si policajac, kako si napraviš takve su i posljedice a to da Bog to vidi, vidi ali ne osuđuje, on oprašta.............tak im kažem.

[Krumpirić]

ništa, melita. Niti ću mu kupit mob, niti reći da ne nosi naočale, niti ga poslat na vjeronauk, niti kupit bakugane
ali ću razmislit o tome gdje su moje granice i kako olakšati djetetu život, neću egzaktno tvrdit da će moje dijete bit samosvijesno jer ću ja radit na tome

[melita]

Treče, u tom slučaju vjeronauk bi se izdigao na neku drugu razinu,
dakle iznad izbornog predmeta. I što bi se dogodilo ako neko dijete
želi prestati ići na vjronauk ili se pak upisatu u drugom razredu?

Ilna, koliko sam uspjela pohvatati, vjeronauk je jedini izborni predmet koji ide usred satnice, što znači da se već izdigao na neku drugu razinu.

[Adorabla]

Iskreno mislim da je Emsin pristup deset puta bolji za psihicko zdravlje djece nego moj. Moj je bio nekakvo podrzavanje ideje "slobodnog izbora", "izbornog predmeta" kao sto je i dodatna iz matematike ili likovna ili dramska grupa ili informatika. Time sam ih zbunila jer vjeronauk je totalno drugo vidjenje zivota od onoga koji mi zivimo. Zato i mislim da su moja djeca vrlo negativno i vrlo osjetljivo reagirala na okolinu kada su odustale s vjeronaukom.

ideja sa razredom bez vjeronauka

zasto komplicirati? Ako je vjeronauk izborni predmet onda ga se MORA tretirati kao izborni predmet sto znaci suprotni turnus u visim razredima ili prvi ili zadnji sat u nizim razredima.
Koliko to zahtjeva vjeroucitelja? Frankly my dear, I don't give a damn

Koliko ja razumijem, zbrinjavanje djece pod vjeronaukom nije po defaultu obaveza učiteljice, ona ima svoju satnicu i ovo bi joj se valjda trebalo platiti dodatno.

učiteljice kao i svi zaposleni na puno radno vrijeme imaju satnicu od 40 h tjedno u koju su uključeni nastava, pripreme i ostalo. predavati u nižim razredima ne zahtjeva tolike pripreme i ispravljanja testova da ne bi mogle ta dva sata tjedno ako su u sklopu nastave biti sa djecom, nadgledati njihovu igru ili ih odvesti u knjižnicu.

Ja sam ovo pitanje postavila ravnatelju i uciteljima odnosno profesorima. Zbrinjavanje djece koja ne idu na vjeronauk u sklopu redovne satnice je definitivno duznost razredne uciteljice. U slucaju da uciteljica tada ima informacije ili neki drugi predmet, brigu o djeci MORA voditi vjeroucitelj/ica.
Naravno ovo je u teoriji.
U praksi se i ponovno desava da se o djeci nitko ne brine.

Ja osobno sam imala vrlo neugodnu situaciju prosle godine kada sam bila s uciteljicom na info i poslije info je zvonilo za veliki odmor te sam se ja htjela javiti svom djetetu. nje nije bilo, nigdje, a nitko nije znao gdje je jer ona ne ide na vjeronauk.
Hvala bogu da moje dijete nije sklono gluparijama pa je sve bilo ok, ako se to tako moze reci, jer se ona u vrijeme vjeronauka i iza toga skitala po skoli.

[Adorabla]

Treče, u tom slučaju vjeronauk bi se izdigao na neku drugu razinu,
dakle iznad izbornog predmeta. I što bi se dogodilo ako neko dijete
želi prestati ići na vjronauk ili se pak upisatu u drugom razredu?

Ilna, koliko sam uspjela pohvatati, vjeronauk je jedini izborni predmet koji ide usred satnice, što znači da se već izdigao na neku drugu razinu.

xxxx
kazem i ja

[Krumpirić]

ja ga nebi "dizala" još više separirajući djecu "po vjeri"

[melita]

Zar nisu već separirani? Ovako samo separiranima omogućujemo da to više ne budu.

[Krumpirić]

Zar nisu već separirani? Ovako samo separiranima omogućujemo da to više ne budu.

pa nisu-separirani su na način kao i oni koji idu il ne na njemački-možda malo jače
odvajanje u poseban razred je prava pravcata separacija.

[Adorabla]

Pojma nemam da li ste procitale moj post ili pisemo ovako na slijepo
Krumpi, stvar je da su sada vec ta djeca separirana u smislu da se o njima tih sat vremena nitko ne brine. Kada jedno dijete ne ide na vjeronauk u razredu onda je to nocna mora za to dijete. Kada ih ne ide troje ili cetvero onda su oni grupa "hahara" i zavide im ostali u razredu i rade pritisak na svoje roditelje da i oni ne idu.
ovo ja opet iz svog osobnog iskustva

[Buhtlica]

Ja osobno sam imala vrlo neugodnu situaciju prosle godine kada sam bila s uciteljicom na info i poslije info je zvonilo za veliki odmor te sam se ja htjela javiti svom djetetu. nje nije bilo, nigdje, a nitko nije znao gdje je jer ona ne ide na vjeronauk.
Hvala bogu da moje dijete nije sklono gluparijama pa je sve bilo ok, ako se to tako moze reci, jer se ona u vrijeme vjeronauka i iza toga skitala po skoli.

e, ovo mene najviše brine. što će biti s J. tko će voditi brigu o njemu. on nije toliko samostalan kao Z. ona bi si (da ne ide na vjeronauk) već našla neku zanimaciju, u knjižnici bi čitala (najvjerojatnije) ili bila na računalu i nešto pisala ili crtala... ali sigurno ne bi odbauljala nekam. za J. baš i nisam sigurna. on je mnogo skloniji nepodopštinama. a ja želim, ako mi je dijete u boravku, a bit će, da se o njemu tamo vodi adekvatna briga, a ne da ga se pusti da si sam izorganizira 45 minuta sa nepunih 7 godina.

[patkica]

Nisu separirana, koliko god ti misliš da jesu i bojiš se toga.
Mene užasno nervira vjeronauk usred nastave, al tako nam je postavljeno i dok se ne promijeni tako će biti. Dokle god u školama postoje problemi sa rasporedom da razred dobije termin tjelesnog u dvorani i slično, teško da se može riješavati i vjeronauk uspješno. Al ponavljam - nitko od naših ko ne ide na vjeronauk nema nikakav osjećaj separacije u razredu. Dapače, imamo više slučajeva djece koja idu na vjeronauk i frustrirani su time jer bi u taj sat radije bili s grupom onih koji ne idu.
Uostalom, i engleski je u nižim razredima izborni predmet, i odvija se u sklopu nastave, a ne odvojeno. Govorim za niže razrede.

[Barbi]

Po meni je to prvo i osnovno na čemu treba inzistirati - da djeca koji ne idu na vjeronauk budu zbrinuta za vrijeme sata vjeronauka. Kod nas to funkcionira dobro no i ima ih puno pa ih baš ne mogu samo tako pustiti da bauljaju po školi.

[eli]

naša škola nije velika i vjeronauk je uvijek prvi ili zadnji sat. u razredu od moje je zadnji sat. ujutro ih pokupi učiteljica iz boravka, poslijepodne je ja prebacim u dvoranu na gimnastiku koja je baš u isto vrijeme kad i vjeronauk pa više ne drami da zašto ona mora doma, a ostali se nastavljaju družiti.

[mama courage]

Po meni je to prvo i osnovno na čemu treba inzistirati - da djeca koji ne idu na vjeronauk budu zbrinuta za vrijeme sata vjeronauka. Kod nas to funkcionira dobro no i ima ih puno pa ih baš ne mogu samo tako pustiti da bauljaju po školi.

potpisujem. i zato za početak mi roditelji koji ne šaljemo svoju djecu na vjeronauk trebamo znati koja su naša prava po tom pitanju tj tko je dužan djecu zbrinuti u to vrijeme. i na tome inzistirati!

zato mi je jako zanimljivo ono što adorabla piše. gdje bi bila zakonska podloga koja bi se trebala citirati? zna li netko?

[melita]

Nisu separirani - jesu separirani, ne pate - pate ... Ovakva rasprava nema smisla jer definitivno ovisi o sredini i školi. Negdje djeca trpe zbog toga i imaju traume, a drugdje nemaju apsolutno nikakvih problema. Ipak, ovdje nije samo riječ o tome trpe li djeca omalovažavanje i uvrede, nego i o tome da roditelji ateisti moraju imati pravo na to da u sekularnoj državi svojoj djeci omoguće školovanje oslobođeno utjecaja crkve.

i zato za početak mi roditelji koji ne šaljemo svoju djecu na vjeronauk trebamo znati koja su naša prava po tom pitanju tj tko je dužan djecu zbrinuti u to vrijeme. i na tome inzistirati!

Upravo sam to htjela s ovim topicom - da se nešto konkretno kaže, odnosno da se vidi koja su prava roditelja i djece koja ne idu na vjeronauk. Da ne velim da se pokrene inicijativa kojom će se stvari dovesti u red i neće se svake godine morati pokretati ovakvi i slični topici na temu.