i to je najveća istina.
da se mene pita,vjeronauk bi bio župni.kad sam ja bila đak,imali smo vjeras poslije škole,ili kratko prije škole ako je bila popodne
tko je želio ići,išao je.
tko nije,nije.
netko je i želio,pa nije smio(npr zbog funkcija koje su roditelji obnašali)
žalosno je sada,kada imamo demokratsku državu,ponovno pričamo o separaciji.a pričamo zato što ona negdje postoji,i negdje djeca nisu zbrinuta adekvatno.
tu smo sad gdje jesmo.kako se situacija razlikuje od škole do škole,mislim da upravo na toj individualnoj bazi roditelji mogu zahtijevati rješenje za tu djecu.u vidu rasporeda,te adekvatno provedenog vremena ako se radi o "rupi".
roditelji mogu vrlo uspješno,pogotovo ako glas nije usamljen,reagirati na Vijeću roditelja,sastanku predstavnika roditelja svih razreda i ravnatelja.
ako su glasni,i brda se valjaju
(pa,barem je tako bilo u mojoj školi,koja je veeeelika,oko 1300 đaka minimalno)znači cure,treba djelovati upravo tamo gdje je to za vaše dijete najvažnije-u njegovoj školi,u njegovom razredu

) i vrlo lose sam to rjesila sa objasnit cu ti kad budes veci.




