Preseljenje grad-selo

[Nana1971]

u kombinaciji oboje zaposlenih roditelja i dvoje djece koja trebaju u skolu i na aktivnosti ne bih uopce razmisljala o toj selidbi zvuci dobro za slucaj da samo jedno radi, da imate dva auta pa ono koje ne radi razvozi djecu ili ako su djeca sitnozuba i nigdje se ne micu od matere
meni bi verzija zivot u gradu, vikend u kucici na brijegu iznad samobora bila

[mirbi]

ovo koje može samo vani- ni ne vidimo

Neprocjenjivo, jel da?

[skorpionka]

MM i ja još nismo definitivno "pokopali" ovakvu selidbu, najviše zbog prednosti koje nosi život u kući. _Trenutno je u našem slučaju nelogična. Kad bi ja radila u zapadnom dijelu Zagreba, definitivno bi mi trebalo manje od Samobora do posla nego što mi treba sada. Naravno da je najljepše onima koji žive blizu, a rade u Samoboru.

U manjim gradovima bi definitivno otišla van grada na par kilometara (npr sve oko Šibenika) jer mi ne treba puno do grada i nije toliki gubitak vremena vožnja na aktivnosti, kao npr u Zg.

Da sažmem: ovisi di na "selo", ovisi o našim lokacijama radnog mjesta u odnosu na "selo", ovisi o infrastrukturi tog "sela" (osobito pitanje ima li školui vrtić a tu "vikendaško naselje" otpada). Ja bi išla u varijanti da je nama posao relativno blizu ali da ne vučem djecu sa sobom u Zg ni u škole/vrtiće ni na aktivnosti, nego bi aktivnosti i ostalo obavljali u Samoboru. Sad još čekam da mi se zvijezde poslože

[Beppa Joseph]

Mi smo preselili u gradić pored manjeg grada nakon što smo oboje živjeli u Zg-u cijeli život. Ja se još uvijek nisam navikla. Ne sviđa mi se pomisao da ću jednom kad budem imala djecu za svaku aktivnost trebati sjesti u auto.
Nisam tip od šetanja oko kuće pa mi je taj dio nevažan, više volim svaki vikend ići negdje drugdje na izlet.
Budući da postoji vjerojatnost da ćemo za godinu-dvije seliti izvan Hr, nastojim se ne opterećivati manama života ovdje.

Moj savjet bi bio da si dobro posvjestite koji su za vas plusevi i minusi. Ako te ne muči puno vožnje i sl, nema problema.

[eli]

osim vožnje, problem je i parkiranje.
živim u centru grada, no zbog zgusnutog rasporeda na aktivnosti je vozim pa često čekam u autu gdje nije dozvoljeno parkiranje i kružim oko kvarta.

[melita]

ovaj nevenerin savjet sa srednjom nebi poslušala-kad krenu u SŠ tek onda trebaju društvo, blizinu svega i svačega...itd...

Slažem se. Kao što napisah, mi bi se vraćali u grad kad Z. upiše srednju, previše bi strahovala da mi se iz Zg-a u gluho doba noći vraća na naše brdo. I ne znam kako bi uopće to bilo izvedivo.

Moj savjet-odi na porodiljni pa se preseli

Odi ti!

[suzaks]

Teško je to mentalno procjeniti baš onak do kraja, ak vas srce vuče tamo!
Mi smo prilično bili izidealizirali cijelu situaciju, jer nam se jednostavno mjesto učinilo idilično - šuma, cvrkut ptica, ljepota netaknutog...
Zemlja i vrt, stare voćke, trseki...i tak - jednostavno smo tražili mjesto idealno za kuću - to nam je bilo savršeno...
Gradnja nam traje prilično dugo, a izgleda da će još dugo i potrajati!
Imamo životnu priču da se jednostavno moramo smjestit u prizemlje da nam bude lakše u budnućnosti! Svima! Barem pretpostavljam!
Uz idilu raznoraznih životinja (sova, jež, srne) s kojima imamo suživot, došle su i one ne tak idilične ( komarci, muhe, zmije,voluharice) o kojima razmišljam kak će bit kad se uselimo!
Susjedi imaju svinje pa mirisi znaju biti kojekakvi!
Luđaci kojekakvi voze krupni otpad u šumu iznad - stare otomane, šporete i slično!
Košnja trave je svako-dva-tjedna tlaka!

Ako vam vožnja nije problem i imate malu djecu - čini mi se idealan trenutak! Naša pubartetica se već pomalo buni da će joj tamo biti dosadno! No, ionako je svuda moramo voziti - tak da mi se čini da će joj biti isto!
Ali djeca koja mogu sama istraživat prirodu i u tome uživaju - mislim da je to prekrasan izbor!
Nama je život u gradu preubrzan - selo nam je odmak od ubrzanog!

Kuća je puno veći trošak od stana - možda puta 2, ili čak puta 3...benzin je trošak...trebate ispitati načine grijanja prek zime, te troškove, sigurnost vode kod smrzavanja i tak...svašta nešto...

[melita]

A mi naivci mislili da će nam život na selu biti jeftiniji!

[Luantaro]

život na selu bi mogao biti jeftiniji kad bi se živjelo "po starinski" - znači grijanje na drva, rijetki odlasci u grad, nema aktivnosti za djecu, hrana iz vrta i kokošinjca

[corazon]

mi živimo na selu i volimo to svi redom (iako je mm odrastao u samom centru grada).
život nam nije skuplji nego što bi bio da smo u gradu. najveći trošak su dva auta (bez kojih nemožemo).
grijemo se kombinacijom drva i centralnog, u vrtu imamo svega. djeca idu u školu u selu (vozimo ih i do tamo 2 km) a preko tjedna na aktivnosti u grad (10 km).
dobro sve je to ovako idilično jer mi ne radimo od 8 do 16, odnosno mm trenutno ne radi a ja radim od kuće i svakako

melita u vašoj situaciji čini mi se da bi preseljenje bilo prevelik korak...ja bi vikende provodila tamo

[palunkica]

Moji prijatelji su živjeli u jednom takvom vikendaškom naselju iznad Samobora. U svojoj vikendici koja je bila prekrasna. Čim su im djeca stasala do škole preselili su se u grad, jednostavno im je sve postalo prekomplicirano.

[VIPmama]

U ovoj situaciji, ja bih isto imala to kao vikendicu u koju možeš otići ako želiš za vikend npr., a ako ne želiš, ne moraš.

Jednog dana kad dijete/djeca budu voljela biti sama doma, imaš gdje otići na vikend, a njima ostaviti stan u gradu

[An]

A nama je zivot u gradu preskup, jer placamo preskupi stan. I sljedece godine selimo na selo, zato jer to zelimo. Bit ce to zivot pun razvozenja ali i pun mira koji u gradu nismo nasli. Sad kada smo tu nemamo ni auto, jer si ga uz kredit ne mozemo priustiti nikako. A i ne treba nam za svaki dan.
Kad smo imali auto zivjeli smo tako da bismo se nacekivali poslijepodne i kada bi obaveze zavrsile jurili na selo, kasno se vracali u stan da bismo sutra ujutro nastavili. I tako svaki dan. Puno logicnije mi se cini zivjeti onda tamo.

Naravno, nasoj djeci nije dosadno kada smo sami jer ih ima puno. Vole divljinu i istrazivanje, voznje biciklima, pecanje, rolanje.
Od kada nemamo auto u gradu djeca postaju "osudjena" na vucaranje po gradskim parkovima i igralistima i druzenje s onima s kojim se inace ne bi druzili da nisu jedini. (kao i ja koja ne volim blebetati sa svakakvim mamama u parku a uvijek me nadju ...)
Za desetak godina ili prije, ako nam grad zatreba vise nego sad - naci cemo ponovo nacin da mu se vratimo. Do tada zelimo mir.

A da ste me pitali prije godinu dana - rekla bih nesto kao Ivana gore.

[mama141705]

Joj ovdje je puno za i protiv.I stvarno se ne bih mogla odluciti da sam u tvojoj kozi.Mi zivimo na selu ali imamo sve u njemu, sibenik mi je za neke vece stvari nekih 20 min voznje autom.U GRAD idemo u kino ili soping malo bolji,zatim na poreznu ili slicne institucije.U nasem selu je lijepo zato sto imamo mir i nije nam nista daleko,do posla mi je 10 min.pjesice klincima u skolu isto tako a do vrtica 15 min.setnje s malim .Od izvan skolskih aktivnosti imaju karate ples i dramsku.zatim je tu i glazba i folklor tko zeli.kako moji nisu zainteresirani za nista od toga dogovorila sam se s jednim covjekom da organiziramo skolu balota 2-3 puta tjedno za one koji ne zele na karate i slicno.Imamo jos neke i udruge u koje smo ukljuceni pa imamo neke radionice i slicno.Sad nam je bio jedan glumac iz slovenije koji tu ljetuje i cijeli 7 mjesec djeca su imala poduku iz glume pa su imali predstavu romeo i julija.i svasta nesto..Znam dosta mama koje voze djecu na plivanje u sibenik 3 puta tjedno i nije im tesko jer uvjek jedan od roditelja pokupi vise djece.O tome sam i ja razmisljala ali oni su mi jos nezainteresirani za to.vidjet cu najesen.To je bilo to sto se tice svakodnevnice na selu.Sad je ovo bilo malo off ali sve u svemu znam da kad moram ici u grad prvo mi je muka gdje cu se parkirati i koliko cu izgubiti na vremenu hodajuci s jednog kraja na drugi.grad sam jos u srednjoj skoli zamrzila jer nam je uvjek trebalo 20 min od skole do kolodvora i od tad mi nije u lijepom sjecanju

[dunja]

što se tiče spavanja i mira i tišine - to je sve stvar navike
naravno da preko noći ne ide, al s vremenom

ja sam stanovala na periferiji i udajom odselila u strogi centar - bilo mi je ispočetka teško priviknuti se na spavanje uz buku zelenog vala u centru grada, al nakon nekog vremena sam spavala kao beba
onda smo se nakon desetak godina odselili natrag na periferiju - i mm koji je rođen i cijeli život živio u centru ispočetka nije mogao spavati od tišine - falila mu je buka na koju je navikao

sad nas bude ptice i to mi je predivno

[veja]

sve je stvar prioriteta, nekome je bitno ovo, nekome ono...
nema univerzalno najboljeg rješenja, na jednoj ćeš strani dobiti, na drugoj izgubiti!
sad je bitno da vidiš što je za tebe konkretno (i tvoju obitelj naravno) benefit!
više utrošenog vremena na prijevoz (mene bi ovo sigurno iscrpilo), teža dostupnost
potrebnih sadržaja, povećani troškovi života zbog svega rečenog.... ako se vi možete nositi
sa tim "nedostacima" , i uživati u svemu onome što ti to mjestašce zauzvrat
pruža (mir, prostor, priroda itd...) probajte! jer ipak je život jedan i možeš se zauvijek gristi i pitati
kako bi bilo da sam tad imala hrabrosti nešto promijeniti!
trenutno jedva čekam da se preselim u svoju kuću koja ima ogromno dvorište,
šljive, vrt, iako mi je i škola i vrtić i sportske aktivnosti i posao na 2 min. od stana u kojem smo sad.
samo što ja živim u ne prevelikom gradu, tako da se to neće bitno promijeniti preseljenjem...
stavi na papir sve razloge "za" i sve razloge "protiv" pa možda lakše doneseš odluku!
iako, način na koji si ti opisala to svoje mjesto iz snova govori da si se zaljubila u njega
baš onako istinski i iz srca!

[Tina]

Mi smo se prije 10 -11 godina preselili iz Zagreba u vikendaško naselje u Svetu Nedelju i nisam nikad požalila. Sve je stvar prioriteta. nama je naš mir bio prioritet. Vožnje po liftovima, nekulturnih stanara, traženja parkinga, trgovačkih putnika itd. nam je bilo dosta. A osimtoga jaaako je prevagnula i lova, jer smo s novcem koji smo imali mogli birati između jednosobnog stana u Zagrebu i kućice s velikim dvorištem, još uvijek smo u kućici, ali s vremenom bude narasla prema našim potrebama, a sa stanom bi se zabetonirali i nikud. Imamo veliku terasu, koja nam je pola godine i dnevna soba i blagovaona.
Istina je sve što su cure napisale, život može biti komotniji, ali i košta, moramo imati dva auta, ne trčimo po svaku sitnicu u dućan jer to iziskuje vožnju autom, ali smo se tako organizirali da šopinge obavljamo tjedno ili mjesečno, a sitnice po povratku s posla. Kad L. vozim na njegove aktivnosti (karate, engleski) organiziram se tako da u to vrijeme obavim šoping, knjižnicu .... nešto... ili se jednostavno sjednem na terasu kafića i u miru čitam knjigu i pijem kavu. Društvo ima udaljeno 500 metara i tamo je i igralište. U školu ide pješice 1,5 km i onda sa školskim busom. U jutro ga vozim u školu kad je škola u jutro i to mi je taman prije posla, nema ekstra vožnje.
Do posla imam max 30 minuta, jer se vozim po obilaznici, nema semafora niti gužvi.
Minus mi je snijeg, ako moram na posao, a najčešće uzimam godišnji i onda imamo noćno sanjkanje po cesti. Minus je što kad spremiš stan možeš ići kud hoćeš i frei si, a s kućom te čeka još toliko ili više posla vani, ali ako si odvažeš što ti je važnije i zašto je to baš tako onda ti nije teško.

[Tina]

veja - vidim pisale smo u isto vrijeme, meni je dugo bio otvoren post pa smo više-manje rekle isto

[Viva42]

Mi već par godina svako proljeće razmišljamo o preseljenju na selo.Moji žive 20 km od Zg-a i svaki vikend smo tamo, ma prekrasno je. Onda kada dođe zima smo sretni da smo u gradu, barem ja, ali mm i dalje želi na selo. Ja sam ta koja sve to koči, a ne znam pravi razlog, strah me nečega.
Sada sam na moru skoro dva mjeseca i uopće mi se ne vraća u onu gužvu u Zg, pa sam rekla mm da pristajem na preseljenje u neki gradić uz obalu. To sam se samo šalila, ali mi se ta ideja sve više sviđa...
Melita , ja bi na tvom mjestu probala kako izgleda život tamo. Koliko sam shvatila vi tamo provodite vikende, pa probajte ostati i preko tjedna tamo, da si malo stvorite sliku kako bi to izgledalo.

[sjemenka]

I mi balansiramo sa sličnim pitanjem, a dugo smo i tražili zemljište po Samoboru i okolici, ali za sada smo u ZG.

Meni je Samobor pojam grada za život obitelji s djecom, također mi se sviđa što su sve institucije koje ti trebaju na jednom mjestu pa sve možeš obaviti jednim silaskom u grad.

Možda da se pokušate preseliti u viksu na mjesec-dva. Ponesete stvari kao da idete na more, dakle sve što ti treba, a ne selite se doslovno pa baš pokušate živjeti to što zamišljate; i odlazak na posao i vrtić i aktivnosti..
Pa vidite kako vam ide. Praxa će pokazati je li vam to dobro ili je prekomplicirano.

MM i ja ćemo na proljeće posuditi vrt od poznanika i vidjeti kako nam ide poljoprivreda. Oduvijek maštamo o vrtu pa ćemo probati. Možda nam dosadi pa odustanemo, a možda nam se svidi pa probamo naći vlastitu zemlju za vrt.
Poanta, probajte pa vidite, ništa vas ne košta i nije zapisano u kamenu kako će biti jer imate i postojeće rješenje.

[melita]

Sjeme, upravo smo nešto slično isplanirali. Razmišljali smo da se sljedeće godine u svibnju privremeno preselimo tamo pa da vidimo kako bi to funkcioniralo.

Ne znam, velika je to odluka. Kad vidim kako mi tjedan proleti da se nisam ni okrenula, mogu misliti kako bi bilo da imam kuću sat vremena udaljenu od radnog mjesta.

Moja najbolja prijateljica otišla je prije 5 godina iz grada u kuću iza Brezovice. Strašno su to željeli zbog brojnih ljubimaca koje imaju i sve je super, fino su si sredili kuću, dvorište, baš im je lijepo. Vidim da se stvari polako mijenjaju, ona nije više tako oduševljena, naporna joj je ta vječita vožnja, fali joj muving ... Doduše, ona nema klince pa je to drugi par rukava.

[VIPmama]

I to, pazi u Brezovicu koja je zaista nadomak (7 km do Arene) i na relaciji na kojoj su gužve minimalne!

[melita]

Istina, ali valja ovdje napomenuti da ima susjedstvo iz pakla, sve ono što u životu duboko i istinski prezire sada se koncentriralo u stotinjak metara oko nje. A jedan od osnovnoh razloga za preseljenje je bio taj da joj je dosta susjeda seljačina kojima je bila okružena u zgradi.

[I-STA]

Stvar je u pitanju - što želiš od života? Osobno ne bih razmišljala ni sekunde, odmah bi pakirali kofere i kinderbet. Suprug i ja već dulje grizemo za tim, ali još se nije ukazala prilika. Joj kad će taj Bingo!!!

[Orca]

ja sam dijete sa asfalta i sad sam u podsljemeskoj zoni koja je "zagrebačko selo"
ako izuzmemo par vila oko nas ovo je još uvijek selo, sa kokicama i pajcekima (dobro pajceka nema već 3 godine i nadam se da se neće ni vratiti ) i svaka treća kuća ima vrt. ranom zorom nas budi pijetao i psi laju cijelu noć imamo gradsku liniju, tu je i osnovna i vrtić sve što nam treba, ali obzirom da sam na ilici za 5 min udaljenost nam ne predstavlja problem osim brda po kojima je nemoguće šetati kolicima sva se preznojim dok dođem doma tako da mi je auto neophodan. uživam u miru i pticama i sviježem zraku. uskoro ćemo početi sa gradnjom naše kučice pored ove gdje sad živimo i veselim se tome...biti će to kučica naših snova.

nisam kompetentna savjetovati te jer sam ja izabrala "selo" koje je u zg i pola sata bliže nego samobor, ali mi se više sviđa nego život u zgradi jer ne podnosim bezobrazne susjede, buku stanara i auta. u početku mi je bilo čudno ali sad sam se navikla i ne bi mijenjala.

[veja]

tina - ! znači u globalu se sve svodi na osobni
prioritet u životu,a moj je savjet probati. pokušati. ako ne ide, ako se pokaže da nije onako kako si zamišljala lako se vratiš na staro.
dobro kažu cure - možda najprije pokušati živjeti koji tj. ili mjesec tako, pa ako ne ide ne ide...
ali to ne možeš znati ako ne pokušaš, a ako pokušaš nećeš si imati što predbacivati do kraja života.
sretno!

[Nana1971]

mislim da bi bilo izazovnije preseliti se u kasnu jesen pa vidjeti kako vam je u najgore doba godine na selu, kad ti je sve daleko, a vani je mrzlo i mokro, kad djeca trebaju na aktivnosti. Ljeti je svugdje ljepse - vrijeme ugodno, svi raspolozeniji nego inace, djeca bez obaveza, ,mi (bar dio ljeta) na godisnjem...

[kruna]

tema taman za mene

trenutno važem oko preseljenja u novu kuću (koju bismo tek izgradili ) koja bi se nalazila u podsljemenskoj zoni, 700m od glavne ceste, 5 min od ilice. (to je za mene selo )

preseljenjem bismo živjeli život bez kredita i to mi se trenutno čini kao najveća prednost. tu je naravno prednost i dvorište, kućni ljubimci koje djeca žele, priroda i komadić vrteka te mir i tišina.

ono što mene muči, jer bismo to izgubili, je to što sad živimo u gradu, praktički u centru, al u starom kvartu i to pored osnovne škole .. djeca se u kvartu sva znaju, međusobno se čuvaju na igralištu na kojem je prisutan bar jedan roditelj koji to sve nadgleda kad bismo preselili gore, djeca bi išla u poprilično udaljenu školu, a da ne govorim o razvoženju na aktivnosti.. kasnije srednja škola - kako ih pustiti same u grad ako moraju hodati do kuće ili do busa 700m
ok, i sad ih vozim na aktivnosti, i vozila sam ih u vrtić u centru jer ih nisam htjela seliti pa ne znam što mi zapravo smeta i čega se bojim.

nisam pametna . dajte pomagajte.

[eli]

kažeš

5 min od ilice

pa to ti je rub centra, ništa nije daleko, naći će se djece i aktivnosti.
seli!

[kruna]

svaka ti čast nisam stigla ni editirati post