Školarci 2010/2011.

[martina mama]

Imas pravo i na to da vam se unaprijed najavi tema pa da doma pokusate napraviti pripremu za rad.

[nora28]

ovo s povezivanjem minijaturizacije i djetetovog samopouzdanja stvarno može biti točno ali kad se radi o običnom crtanju tada crtež zauzima cijeli prostor na papiru tako da stvarno ne znam što da mislim u vezi njenog samopouzdanja i slike o sebi. Mogla bi sa nastavnicom razgovarati o tome da nam kaže što će raditi slijedeći sat tako da je priremimo kod kuće.
Danas je bio jako važan dan za nas, pogotovu sa Evu. Prvi put otkad ide u školu je bez naše pratnje išla na terensku nastavu tj. u kazalište i obilazak grada Dogovor je bio da je samo dopratim do busa, kasnije je pod nadzorom svoje nastavnice i sa svojom najboljom prijateljicom odradila svoj dio. ne mogu vjerovati da je cijeli grad obišla sa svojom grupom i to bez mene ili tate. Stvarno mislim da se nastavnica jako potrudila jer nije bilo lako toliku šetnju izgurati. Vratila se kući toliko ponosna i sretna, planirala je samo odlazak u kazalište a iznenađenje je bila šetnja po gradu! I još mi kaže, mama nismo ti htjeli reći da idemo u šetnju da se ti ne misliš

[nadicab]

ako Eva ima problem s percepcijom 3D prostora, onda je logično da ima problema kod izvedbe stvari iz plastelina.
A da li ima u tome problem, to bi trebao odraditi neki terapeut iz senzorike ili iz tiflopedagogije

[nadicab]

da se pohvalimo: Denis je danas odgovarao riječi iz engleskog. Pa je oduševio profesoricu i ona ga je pohvalila pred cijelim razredom i pitala razred koju je Denis ocjenu zaslužio.
Svi su viknuli 5!!!
Poslije ga je pitala tko je s njime učio engleski, a on je rekao svi svi članovi obitelji su ga svaki dan ispitivali, fizioterapeutica dok ga je istezala, radna terapeutica dok su slagali kocke - sve u svemu - timski rad

[martina mama]

Dosle su mi suze na oci, stislo mi se srce. Denise, moj naklon! Pa cuju li ti ljudi sta to dijete sve mora raditi za svoje zdravlje. Da je ovo jedna normalna zemlja, denis bi dobio stalno ministarsko mjesto zbog upornog rada, golemog zivotnog iskustva i bezrezervne pozrtvovnosti kojom zivi svaki milimetar napretka.

[martina mama]

Zadrzat cu se malo na engleskom jer sam zapravo zalosna sto sam se dala, kako bi se ono kod nas reklo, navuc na baketinu. Znate onu moju teoriju o tome da engleski ucimo da bismo u londonu mogli lijepo pricati i sve razumjeti. Da, da, to ja jos doma govorim, ali mi se dogodi i da me povuce zelja da marta dobije i dobru ocjenu. Prosle smo godine muku mucili da marta u skoli pokaze sta zna. Na tecaju engleskog u skoli stranih jezika nije bilo problema, ali u skoli je zamuckivala i nije mogla izboriti peticu koju zasluzuje. E, sad smo se vec ustosili i petica iz citanja i usmenih odgovora nam je konstanta. Ove godine pocinju i kontrolni. Prosle godine smo imali samo diktate koje smo uspijevali dobiti cetiri ili pet jer ta profesorica ima kriterije da od 40 rijeci, jedna greska je vec cetvorka. Jucer je najavila kontrolni. Ponavljali smo gradivo od pocetka godine i ustanovili da znamo sve. Pocela je roditeljska telefonijada oko toga sto ce biti u kontrolnom, kako izgledaju zadaci.... Nitko ne zna kako ce izgledati. U skoli nije bilo pripreme. Inace se engleski sastoji od toga da ona ispituje, a djeca s kraja knjige prepisuju nove rijeci. To se zove obrada nove lekcije. Ma, nemam ja opravdanja za sebe, ali eto, trazim bar olakotne okolnosti za donosenje ovako glupe odluke.
Daklem, nazovem ja jucer moju skolsku kolegicu koja je isto profa u skoli, a cija kci je cetvrtas da mi kaze kako izgledaju konzrolni. Kaze ona meni da ova iz engleskog krije testove kao zmija noge i da kontrolni bude pun nerazumljivih zadataka i da uglavnom bude fijasko sto se tice uspjesnosti rhesavanja. Natukne mi da ona ima jednu profesoricu koja daje instrukcije za djake kojima je ta profesorica iz engleskog.
Prvo sam odmah rekla da me to ne zanima i da necu raditi idiota od marte jer da gradivo zna. Onda mi ova veli da u kontrolnom znaju doci i zadaci iz visih razreda.
Razgovor smo zavrsile da mi ne treba broj te zene. Kasnije me sve skupa smucilo, zabolila me glava. Znam da je vrlo moguce da se marta nece snaci i da cemo opet na razgovore da vidimo u cemu je problem....unaprijed sam se iznervirala i vec vidjela sebe kako se uklapam u ovu klapu roditelja koji vec duzr traze da nam se tu profesoricu promijeni. Ne, ne zelim se u to upustati. Nazovem opet friendicu i trazim broj. Nazovem zenu i dogovorim jedan sat pripreme za test.
Danas se osjecam lose. Pala sam na ispitu. Dala sam se uvuci u suludu trku za ocjenama. Razgovarala sam sa svojima, sa prijateljicama, zacudo dobila njihovu podrsku. Di me ovo dovelo? Je li to sto sam napravila ima ikakvog smisla? Nisam ja bas tako iznad situacije. I ja sam jedna od onih koji zele petice. Naravno da drugima nisam rekla za ovu mogucnost. Nisam ni kolegijalna. Sranje, da prostite.

[† Volvo]

Martinamama stani . Mislim stani s okrivljavanjem sebe. Moja mama, 35-i-nešto-godina proveveši u školi, i danas povremeno odradi instrukcije, posebno joj je drag rad s djecom koja žele naučiti nešto više (ne samo ispraviti jedinicu). Ajde shvati to tako, a za ubuduće, možeš i ti uhvatiti par "caka" s tih instrukcija pa joj pokazati pred test inače. "Problem" tu je u stvari način na koji se jezik djeci predaje, ali uvijek ima boljih (kao u svakoj profesiji) nastavnika i onih drugih

[martina mama]

Da, moj problem je i u tome sto smo do sada sve, ali bas sve s martom radili mi. Sve sta smo placali je zapravo nasa edukacija. S martom smo do sada radili samo mi. E sad, ovde nije problem to sto joj ja ne mogu pomoci da savlada gradivo, nego sto ce se i ona i mi iznervirati ako padne na tome da se ne snadje u tipu zadataka koje rjesava. Sve to skupa nema veze s mozgom, ali eto tako sam odlucila cisto da se postedimo nerbiranja oko onoga sto ne mozemo mijenjati. Ipak, ostaje mi dojam da smo se uklopili u opcu trku za peticama.

[† Volvo]

Nema ništa loše u peticama (zasluženim ) - dobro je naviknuti se da neće sve biti petice, a nekada se i pomiriti s time da je kod nekoga teže dobiti (pa i zasluženu) peticu. Dosta je onda sebi priznati, napravio/napravila sam koliko sam najbolje mogao/mogla, važno mi se čini da volja za nešto ostane (uz nemotivirajućeg nastavnika to baš i ne ide lako, znam po sebi)...Marta ima samomotivaciju jaku, i svjesni ste da je užasno puno do sada već napravila...Znam da u 2. osnovne nije vrijeme za relativiziranje (a eto vidi vama sad je ) za većinu je to vrijeme puno kasnije, ali eto, nekima koji su perfekcionizmu skloni treba puno ranije nego drugima objasniti kako neće biti najbolji u svemu, ali kako primjećujete i cijenite trud, jednako kao i postignuća. Ovo pišem iz kuta gledanja mame sinka perfekcionista ...

[nadicab]

da, sustav nas uvuče u svoje "igrice", ali moramo kroz to proći da bi mi znali postavljati granice. Tako sam i ja debelo znala prekoračiti Denisove mogućnosti i vikati na njega i ljutiti se jer smo pokušavali hvatati tempo sustava; jer nam škola nije htjela/mogla izaći bar malo u susret.
Danas, nakon pune 3 godine, mogu reći da uglavnom znam prepoznati i reći - DOSTA. Konačno, imam i podršku učiteljice u tome.
Mi radimo najbolje što možemo i mi nikada nećemo biti kao druga djeca; pri tome, Denis nije najlošiji đak u razredu. On spada u zlatnu sredinu.
Ja sam si eto osvijestila da mi je na 1. mjestu da on sa srećom odlazi u školu i da je na meni da mu to omogućim: i djelovanjem na školu ali i radom na sebi. I njega učim da je najvažnije da je on dao sve od sebe kolik je mogao u tom trenutku - ocjena nije važna.
Marta fantastično odrađuje školu - a to što profa iz engleskog ne zna cijeniti koji dragulj ima - hmmm, nažalost, takvih ljudi ima u svim profesijama - oni koji su fulali profesiju
A ovo što Volvo kaže je baš dobro stajalište - mi nismo pedagoške struke i dobro je pokupiti neke fore kako ispredavati našoj djeci da im bude lakše.
Iako, svi su se u našoj školi divili mojoj domišljatosti da tisućice odvajam točkom jer tako Denis lakše uoči
Ponekad su rješenja jako jednostavna ali ih mi ne vidimo jer - nama nikada nisu trebala pa ih se niti ne sjetimo

[MAJA Skopje]

Bravo za Denisa i uspeh iz engleskog.
Jaoj cure dodje mi da vas sve izgrlim i izljubim u isto vreme.
Mozda na ovom topicu nije mesto al eto moram da vam se poverim nesto u vezi Jovanovog ponasanja. Danas smo imali roditeljski sastanak. Bio je mm, ja bila na poslu. Uciteljica ga je pozvala i skrenula paznju na Jovanovo ponasanje. Znaci evo ja cu sad opisat o cemu se radi a od vas trazim savjet dali da potrazim strucnu pomoc i kakvu???
Znaci djete burno reagira na poraz. Uzasno burno. Ili ako nesto nije po njegovom .
Znaci tipa kad ga uciteljica pohvali sve super, al ako ga grdi onda moze udariti glavom o stolu, place i rika na sav glas. Pre tjedan dana zaboravio je knjige iz engleskog poceo je da vristi na cjeli glas da mu je neko ukrao knjige. Izasao je iz ucione i (uciteljica engleskog ga nije nista dirala i rekla neka neka se isplace) onda je dosla maticna uciteljica i rekla mu da nije nista strasno sto je zaboravio knjige i da ga niko nece grditi.
Ako treba da mu ukazem na neku stvar koja nije dobra, a on je ucinio odma pobegne u sobu zatvori ruke usima i kaze tema je zatvorena necu pricat o tome. Cekam da se smiri i onda normalno porazgovaramo. I jako puno razgovaramo o situacijama koje su njemu nove i nepoznate, al ipak on preburno regira i to skrece pozornost na sebe. Prve dve godine jedva smo se navikli da u skoli ne rika kad ne daj boze neko zakasni da ga pokupi.(govorimo o minutima 5 maksimum) Digao je takvu galamu, a desilo se 2 ili 3 puta u teku skolske godine.
Znaci on je fin odgovoran sto se tice skole i uciteljica nema primedbi na savladivanje gradiva megjutim skrece paznju na njegovo ponasanje. Kaze igramo igru dan i noc. I on ako izgubi ne zeli izaci iz igre i dize galamu. I ona ga onda ne izbaci (da ne bi pravio scene) , al kaze pocela su ostala djeca da se bune. I ja mu sad kazem pricamo veceras zasto Jovane to radis? (prenosim skracenu verziju razgovora) Kaze mama pa ja nikad ne mogu pobedii. Stalno neko drugi pobedi, al nikad ja. I onda ponovo iz pocetka. Kako je svako dobar u nekom poslu i bla bla bla i onda shvatim da je djete i da voli i on nekad da pobjedi, a nece moci. Nece moci puno stvari uraditi, a zelece. Sad ga iz razreda ukljuculju da igra fudbal al oni ga znaju i kad mu dodaju loptu ne sutiraju jako. Pre neki dan igralo je njegov razred sa drugim razredom i uciteljica da bi ga zastita jer kaze ipak ovi drugi ga ne znaju i sutiraju loptu jako prisla i rekla mu ajde Jovane ja i ti da budem sudije. Nema sanse. Kaze uciteljica da je strepela cjelo vreme da ga neko ne zvekne. I neznam ni ja vise kako da se ponasam. Kako da mu pomognem da savlada bes koji se javlja i ispoljava na neprihvatljiv nacin za okolinu. Dali je upitanju emocinalna nezrelost? Dali treba mu pomoc psihologa??? Neznam kako ce moj post zvucati kad ga procitate, al kao da ne mogu se pismeno izrazit potpuno da bi vam dolovila njegovo ponasanje.

[martina mama]

Meni je ovo poznato s razlikom da marta nikad u skoli nije pokazala ljutnju, nego doma. U prvom razredu bi sve u skoli bilo super, a onda dodje doma i s vrata recimo pljune moju mamu. Nakon toga bi krenuo plac i ljutnja. Jako je vazno pokazati razumijevanje za emociju. Promjerice: vidim da si jako ljut. Ok je da budes ljut, ali ljutnju moras iskazati na drugi nacin. Trebas mu ukazati na to da si ti zalosna, zabrinuta....kad on na taj nacin iskazuje ljutnju. Nikako ne smijes dijete uvjeravati da emocija koja se javila nije ok. Ok je osjecati i ljutnju i tugu, ali ju pokazati na drugi nacin. Jako pale price o tome kad se tebi dogidilo isto. Svima nam je ponekad krivo zbog neuspjeha. S uciteljicom razgovarati da vise hvali njegova pozitivna ponasanja, a da ne kritizira negativna. Kad mu uspije da se ne ljuti uz ispad bijesa, to treba jako pohvaliti. To je pravi trenutak da on shvati da primjerenim iskazivanjem ljutnje moze nesto dobiti. Mi smo polako dogurali do toga da se ne ljutimo. Ne ocekuj brze pomake. Nije to lako.
Meni je puno pomogla knjiga zahtjevna djeca od greenspaana

[suzaks]

Joj, L. ima izvrsnu, ali stvarno izvrsnu razrednicu u višim razredima!
Žena koja hendla razred sa 5 učenika s individualiziranim pristupom, 2 po posebnom programu i još troje učenika sa različitim socijalno- psihološkim problemima...SAMA - jer stručne pomoći nema!
+ ostalih 20 učenika s razno-raznim pubertetskim potrebama..
Žena čita, trudi se, emocionalno je empatična, pametna... domišljata...
Npr. na svom satu ADHD klince uvijek uposli s kartama, spužvama, podijelom materijala , vidi uvijek nedostatak i nastoji ga premostiti u vrlinu - netko tko ne može biti prvi u natjecateljskom dijelu - neka vodi igru...to podiže samopouzdanje...
Pohvaljuje trud, male stvari u kojima su učenici dobri , a te male stvari opet važne u svim segmentima!
Individualizacija na djelu!
Ali ona je jedna i gotovo jedina!

Jovanova majko - potpuno ga razumijem, potpuno...I normalno je da tak osjeća - normalna emocionalna reakcija...zbog nižeg praga malo je prenaglašena...
Dakle, nek proba vodit igru 'Dan i noć'...iako to s nogometom ne pali, kažeš

[breg]

Svi smo mi ljudi s vrlinama i manama.
Nitko nije savršen.
Treba vremena da to shvatimo.
Treba hvaliti njegova pozitivna ponašanja.
Ne kritizirati njegova negativna.
Zamisli da te netko stalno kritizira, užas jedan.
Pokušaj mu uvesti neku sitnu nagradu , ako se samo ljuti,bez bijesa.
Probaj ta pozitivna reagiranja zapisati i staviti njemu negdje na vidljivo.
Čitajte zajedno ta pozitivna reagiranja.
Pričaj mu neku priču, pa nek ti sam kaže kako bi se taj dječak iz priče trebao ponašati.
Razgovarajte, s vremenom će polako doći sve na svoje mjesto.
I ne brini , sve je to proces rasta i razvoja, nekom ide lakše, nekom malo manje.

[nadicab]

da, teško ih je nakon svega što su postigli teškim radom, još i psihoemotivno ih bildati ...
Jučer Denis odgovarao brežuljkasti kraj. Zadnjih dana ima blokade sjećanja. Pa ga je učiteljica krenula pitati s pitanjima i nije baš išlo najbolje i ona se dosjetila i rekla mu "reci sve što znaš o brežuljkastom kraju" pa je on krenuo i nije znao stati Čak se i sjetio poljoeprivredne kulture i gdje uspjeva (a kada ga je to direktno pitala, imao je blokade), industriju, dvorce ... a u toplicama se odmara i oporavlja.
Danas piše vjeronauk i trebao bi dalje odgovarati engleske riječi. Slijedeći tjedan je njemački na tapeti

[martina mama]

Svaka cast uciteljici! Cuj Nadice, ja se nisam zafrkavala za onu ideju o Denisu za ministra. Sad vidim da moze i u europske integracije.

[martina mama]

Inace, bila marta jucer na instrukcijama iz engleskog. Ravno petnaest minuta. Ja sam morala nesto obaviti pa smo se dogovorile da se jave. Premrla sam od straha vidjevsi da me zove za petnaest minuta. Kaze, gotova sam. Profa kaze da bi marta mogla drzati repeticije drugima i da sta sam ju dovela. Zena pripremila primjere tipova zadatka za dva sata. Kaze da bi bila gladna kruha da su svi takvi. Nije mi ni naplatila. Kaze, samo se vi javite ako imate vremena. Rad s martom je cisti gust. A, jesam ludjakinja! Da ludjakinja, obicna trtarosica.

[nadicab]

bravo Marta

[martina mama]

Nisam jos pisala o martinoj asistentici jer kuckam i pljuckam da ju ne izgubimo. Zena je jednostavno receno vrlo ozbiljno shvatila svoj zadatak, odradjuje ga s puno srca i duse. Rezultat svega je da je marta ove godine dosla na svoje, uspijeva pokazati sto zna, radi sa puno srca. Napredak je preocit. Ovih dana se izglasava novi proracun. Kazu da ce biti dosta restrikcija. Valjda ce asistenti proci.

[suzaks]

Mi smo već jako na rubu upisa u srednju školu - pola 7. razreda je skoro gotovo!
I užasavam se toga - jer u izborima ćemo opet morati sudjelovati kao roditelji, puno pametnih izbora nema - gimnazijski program - pretežak ( a L. je vrlo nadarena jezično ), obrtnička škola - prefizička zanimanja (motorički ne može popratit), srednja škola - ekonomski i upravni smjer - predosadno po njenom izboru...
Uostalom ocjene predmeta koji se boduju - ne znam uopće gdje će se moć upisat?
Kolegica joj krenula u Dubravu ove godine - po svim pričama užasavam se fizičke nesigurnosti tamo - a što se socijalizacije i samostalnosti čini - to bi joj bio najbolji izbor...
Jezici + informatika - u tome po našem nahođenju briljira i s lakoćom savladava
...Privatnih škola nemamo u gradu...

I onda se krenem pitati - a čemu sve to , dal će se moći zaposliti, odvojena je socijalno ( do 5. razreda je poprilično bilo ok , sad je onak - izvan svega, odvojena...)...znanje bez konkretnih socijalnih vještina - ima li to ikakvog smisla?
Tisuće pitanja...
A onda si opet mislim - tako je bilo sa svime - i vježbanjem, i vrtićem, i školom, i motoričkim sposobnostima...
Pa je sve bilo - onak kak je trebalo biti!
Najgore je što nemaš koga pitat za milijon nedoumica!

[MAJA Skopje]

Bravo za Denisa, Bravo za Martu i Bravo za sve nase skolarce koji mogu puno toga.
Suzaks nadam se da cete odabrati najbolje moguce resenje da cura bude sretna i da se uklopi u sredinu. Ah sto ne zivimo negde na drugom mjestu nego na jebanom brdovitom Balkanu.(oprostite na izrazu)

[martina mama]

Jucer je marta imala famozni test iz engleskog. Sve je tocno rijesila. Ispravlja profa test, marta sva ponosna ceka rezultat, a ova ce: zar nisi mogla malo ljepse pisati? Asistentica skocila i kaze da ce joj ona procitati ako sta ne razumije. Ova kaze da ne treba. Suti marta, a onda kaze: sjedni teta vesna, nije samo rukopis taj koji profesorica ne razumije. Ne razumije ti ona nista.

[breg]

Svaka čast Marti, prave riječi na pravom mjestu
Stvarno mi nije jasno zašto se od naše djece traži savršenstvo.
Iz vlastitog iskustva, neki mogu imat dvojke i trojke i nikom niš , to je kao normalno.
Nismo svi nadareni za sve i hvala bogu da nismo, Nora i mi imamo prob. iz likovnog.

[martina mama]

Iako smo s ovom iz engleskog vec imali rasprave oko rukopisa, ocjenjivanja biljeznice koju ja uporno ne zelim uljepsavati, meni je srce ko kuca iz dva razloga, prvi je da mi dijete kuzi tko sto razumije, a drugi je da asisistentica kuzi sta marti treba. Ma, glupo mi je uopce zvat ju asistentica jer od moje skepse kako ce ona raditi taj posao, do toga da dobijemo nekoga tko je voljsn uciti, tko brzo kuzi, kome je, iznad svega stalo. Ma, glupo mi ju je zvati asistentica jer je ona vise od toga. Vesna je martin najveci navijac. Negdje u rangu s polovinom i tamarom. Ne moze se sakriti kad se radi s dusom i marta je to prepoznala. Istina je da ona sazrijeva, ali njen ovogodisnji napredak ipak vecinom moramo pripisati vesninoj pomoci. Osvojila je martino srce i gura ju na svoj nenametljivi nacin. Osvojila je i uciteljicu i svu djecu u razredu. S druge strane je majka dvoje nadarene djece koja hendlaju skolu i muzicku. Sve to vesna stigne.
Sto se tice martinih napada i umora, ove godine se marta puno lakse ustaje, lakse podnosi stresne situacije. Sve je to zato sto ima vise samopouzdanja, ima bolje rezultate pa joj cijeli kuluk ne pada tako tesko. I to je radi vesne.
Na kraju, moram reci i da je vesna i moj pomocnik jer sam svu svoju snagu, znanje i obrazovanje usmjerila u to da pomognem marti. Prva dva razreda smo radili ko konji, a uvijek bi se dogodilo da marta ne bi uspjela pokazati sto zna. Mene nije frustrirao neuspjeh, nego ta martina tuga i frustracija zasto ona ne moze ko drugi. Dosla je u pitanje i teorija o trudu i da je samo vazno dati sve od sebe. Tesko se davati ako su rezultati slabiji od ulozenog. Taj ispit poloze samo najstabilniji, a ja nisam jedna od tih nakon svih ovih godina. E, vesna je zato pomogla i meni da osjetim kako se moji napori isplacuju. Sad mi teorija i praksa funkcioniraju. Vesna je dodala onaj tako potrebni gram da vaga prevagne u martinu korist.
Na kraju, moram reci da vesna cijeli posao radi za 1300 kn. Mozete li vjerovati da netko takav postoji? Znam da moze odustati u svakom trenu, ali puno nam je dala bas kad nam je trebalo. Ne bih ja o ovome javno, ali ovakva osoba je zaista prava rijetkost. Ne znam je li sreca ili nesreca sto nam je ona prvi pomocnik. Da je ovo zemlja, ko sto nije, ovakvu bi osobu trebalo cuvati kao malo vode na dlanu, dati joj prliku da se iskaze i naravno, pristojno ju platiti. Mene je sram da je tako sramotno malo placena, ali sto se vesne tice, ne dolazi u obzir da ju mi dodatno placamo. Kaze da se ovakav posao ne radi za novce. Blago nama!

[nora28]

to bi trebao odraditi neki terapeut iz senzorike ili iz tiflopedagogije

joj Nadice pa rije bi u našem gradu našao astronauta nego ove gore navedene!

breg izgurat čemo mi taj likovni nekako
martina mama baš je šteta što se takvi ljudi malo cijene i plačaju, mislim da ste imali veliku sreću što ste naišli na vašu tetu Vesnu. martini odgovori me uvijek fasciniraju, moja Eva je jako šutljiva u razredu i to me jako muči. Dosta radimo na tome da se malo više otvori ali to ide svarno jako sporo. Doma normalno komunicira sa svojim susjedicama i rodicama, u školi sasvim druga priča. Uspjeli smo barem u tome da diže ruku kad zna odgovor i to je nešto. Kakva je Marta sa djevojčicama / dečkima iz razreda? Druže li se vikendom? Mislim da se sve više vidi razlika između Eve i ostalih, oni idu zajedno na ritmičku, na odbojku i ne znam što sve ne, Eva tamo jednostavno ne pripada. Idemo na sasvim druga mjesta iz razloga što ona ne može sudjelovati na takvim grupnim sportovima i iz razloga što joj puno toga želimo pokazati (kazalište, kino, knjižnica, muzeji...) ali to su sve mjesta na koja idemo sami nas troje.

[martina mama]

Sto se tice druzenja i prijatelja, u razredu marta ima jednu prijateljicu i dva prijatelja. Prijateljica je jedna djevojcica koju su u razredu odbacili. Ja bih rekla da nije socijalizirana. Cijela obitelj zivi malo izolirano. Prosle godine nam je cesto dolazila vikendom, a martu je pozvala samo jednom. Ove godine ju marta vise ne poziva doma, ali se u skoli druze. Ostala dva djecaka su jedan briljntni vragolan, a drugi veliki senzibilac. Ponekad nam dodju doma, ali ovdje su djeca nekako dosta posvecena uspjehu, a manje druzenju. Ma, takav razred. Ima jos dvije curice s kojima marta nedjeljom ide na misu i pozivaju se medjusobno na igru. Mi imamo sirok krug prijatelja i svaki vikend organiziramo neko druzenje. Odlazak u park, grad, neka predstava, kino ili se posjecujemo doma. Marta je zadovoljna i meni je to najvaznije. Ne smatram da mora biti glavna u razredu. Prije se druzila sa jednom grupom curica koje su jedan onako jaki klan. Onda je rekla da se bave ogovaranjem i da samo pricaju o serijama koje ona ne gleda. S dvije id tih curica se druzi nasamo i onda je to druga prica. Ja bih rekla da marta nije neki izrazito drustveni tip. Sve dok ona ne pati za drustvom, meni je to ok. Nece imati deset prijateljica, ali nije u tome poanta. Prije smo mi vise forsirali ta druzenja, a onda smo vidjeli da martu treba pustiti samu da se trazi i imati povjerenja u nju.

[nora28]

Tu smo donekle u sličnoj situaciji. Nije ni Eva neki posebno društveni tip a nismo ni mi, tako da sam odavno shvatila da neće biti ni približno glavna u razredu U razredu su jako izražena grupiranja (klike) ali Evu nit zanimaju niti bi htjela biti sa njima. Isto tako kaže da samo ogovaruju onu koja trenutno nije tu sa njima. Nekako mi je najvažnije da ne pati za njima. Ima jednog prekrasnog prijatelja kako ti kažeš senzibilca koji joj je stalno "za vratom" ali u pozitivnom smislu. U svakom je trenu spreman nositi joj torbu, dodati jaknu a što mi je najdraže, imaju isti smisao za humor. Druže se na satu i preko odmora. Tu je još jedna curica koje su ove glavne totalno izolirale i jedna susjeda-rodica sa kojom je jako dobra, dolazi k nama a i što je Evi još draže ona k njoj. Ja potičem i spavanje vikendom (obično petkom jer nedjeljom se rano ustajemo radi prvopričesničke mise ) kod njenih rodica vršnjakinja (u istoj kući samo svatko u svom stanu) jer vidim da to jako dobro na nju djeluje. Znam da za koju godinu počinju (a i već su počela) ona curičasta prošetavanja uz more, više im se ne da igrati....toga se plašim, da ne ostane sama jer mi joj nečemo biti dovoljni

[nadicab]

mi tu imamo sreću jer kod Denisa postoji još jedan "hendikep" - proizvodi idealni omjer serotonina i on je osoba koja je uvijek nasmijana i vedra. Ta vedrost jednostavno osvaja sva srca. On se veseli od srca malim stvarima, ne osjeća da ga itko ružno gleda ili doživljava - pored tolikih mana koje ima (osvojio je jack pot ), ima sreće da ima takvu narav

[MAJA Skopje]

A evo i da mi napisemo par o nasem "drustvenom" Jovanu. Izvan razreda druzi se samo sa jednom curom sa cijom sa mamom ja bliska. Jos uvjek ucimo norme ponasanja i da se ne ljuti kad ne pobedjuje u bilo kojoj igri. Tipa karte. E da on obozava igrati karte. Tablanet i makao su glavni. I to igra samnom pa ponekad i sa tatom (koji inace u principu mrzi drustvene igre). I ja imam osjecaj da najvise voli biti sa nama. Na zalost u zgradi gde smo se sada preselili nema neke djece. Bar se nismo jos upoznali.

[nadicab]

Denis je jučer pisao kontrolni iz hrvatskog i loše napisao. Zašto? Jer se nije vodilo do kraja računa o njegovim mogućnostima.
Naime, dobio je uvećani tekst iz kojeg je trebao izdvojiti vrste riječi (imenice, glagole i pridjeve). On to zna, ali on ne može istovremeno čitati, razumjeti tekst i raditi gramatiku. Da su mu pročitali tekst, tada bi se mogo skoncentrirati na gramatiku i riješio bi ju bez greške. Ovako je sav koncentriran na svoj vid, procesuiranje viđenog, izgovor na glas što je rekao ... I još mu je jako dugo trebalo dok nije pročitao cijeli tekst, duže od 45 minuta.
Ja sam na to rekla da je osnova individualiziranog programa da se njemu daju zadaci na koje će ON potrošiti istu količinu vremena kao i druga djeca. Ako je bio tekst koji se čita 15 minuta, i njemu treba dati toliko teksta da on ga uspije pročitati u 15-20 minuta. Ljudi zaboravljaju da je njemu potrebno puuno više vremena nego drugoj djeci, a dan ipak njemu traje 24 sata kao i drugoj djeci. I on ima pravo na odmor i igru, a ako se ne poštuje pravilo koje sam gore napisala, on gubi pravo na to; a na to ima itekako pravo - da bude dijete.