Sada je: 13 kol 2026, 21:15.
Moderator/ica: nadicab

Dogovor je bio da je samo dopratim do busa, kasnije je pod nadzorom svoje nastavnice i sa svojom najboljom prijateljicom odradila svoj dio. ne mogu vjerovati da je cijeli grad obišla sa svojom grupom i to bez mene ili tate. Stvarno mislim da se nastavnica jako potrudila jer nije bilo lako toliku šetnju izgurati. Vratila se kući toliko ponosna i sretna, planirala je samo odlazak u kazalište a iznenađenje je bila šetnja po gradu! I još mi kaže, mama nismo ti htjeli reći da idemo u šetnju da se ti ne misliš 

svi članovi obitelji su ga svaki dan ispitivali, fizioterapeutica dok ga je istezala, radna terapeutica dok su slagali kocke - sve u svemu - timski rad 


. Mislim stani s okrivljavanjem sebe. Moja mama, 35-i-nešto-godina proveveši u školi, i danas povremeno odradi instrukcije, posebno joj je drag rad s djecom koja žele naučiti nešto više (ne samo ispraviti jedinicu). Ajde shvati to tako, a za ubuduće, možeš i ti uhvatiti par "caka" s tih instrukcija pa joj pokazati pred test inače. "Problem" tu je u stvari način na koji se jezik djeci predaje, ali uvijek ima boljih (kao u svakoj profesiji) nastavnika i onih drugih 

) - dobro je naviknuti se da neće sve biti petice, a nekada se i pomiriti s time da je kod nekoga teže dobiti (pa i zasluženu) peticu. Dosta je onda sebi priznati, napravio/napravila sam koliko sam najbolje mogao/mogla, važno mi se čini da volja za nešto ostane (uz nemotivirajućeg nastavnika to baš i ne ide lako, znam po sebi)...Marta ima samomotivaciju jaku, i svjesni ste da je užasno puno do sada već napravila...Znam da u 2. osnovne nije vrijeme za relativiziranje (a eto vidi vama sad je
...
je baš dobro stajalište - mi nismo pedagoške struke i dobro je pokupiti neke fore kako ispredavati našoj djeci da im bude lakše.
da tisućice odvajam točkom jer tako Denis lakše uoči





Čak se i sjetio poljoeprivredne kulture i gdje uspjeva (a kada ga je to direktno pitala, imao je blokade), industriju, dvorce ... a u toplicama se odmara i oporavlja. 








i mi imamo prob. iz likovnog.
to bi trebao odraditi neki terapeut iz senzorike ili iz tiflopedagogije
izgurat čemo mi taj likovni nekako


U razredu su jako izražena grupiranja (klike) ali Evu nit zanimaju niti bi htjela biti sa njima. Isto tako kaže da samo ogovaruju onu koja trenutno nije tu sa njima. Nekako mi je najvažnije da ne pati za njima. Ima jednog prekrasnog prijatelja kako ti kažeš senzibilca koji joj je stalno "za vratom" ali u pozitivnom smislu. U svakom je trenu spreman nositi joj torbu, dodati jaknu a što mi je najdraže, imaju isti smisao za humor. Druže se na satu i preko odmora. Tu je još jedna curica koje su ove glavne totalno izolirale i jedna susjeda-rodica sa kojom je jako dobra, dolazi k nama a i što je Evi još draže ona k njoj. Ja potičem i spavanje vikendom (obično petkom jer nedjeljom se rano ustajemo radi prvopričesničke mise
) kod njenih rodica vršnjakinja (u istoj kući samo svatko u svom stanu) jer vidim da to jako dobro na nju djeluje. Znam da za koju godinu počinju (a i već su počela) ona curičasta prošetavanja uz more, više im se ne da igrati....toga se plašim, da ne ostane sama jer mi joj nečemo biti dovoljni 

), ima sreće da ima takvu narav 

Natrag na Djeca s teškoćama u razvoju
Trenutno korisnika/ca: / i 4 gostiju.