Sto se mojih shvatanja tice, mislim da je ogromna razlika izmedju urednosti i opsesivnog spremanja kuce po cijeli dan, i to mi nema veze jedno sa drugim. Ovo drugo mi spada pod kompulzivno opsesivnim poremecajem, sto u sustini i jeste.
Ne volim kad udjem u neciju kucu i ugledam onaj neprijatni brisani prostor, sve se sklanja, sve uglancano da bode oci
, to na mene ne ostavlja utisak da je ta kuca dom. Vise mi lici na neki izlozbeni salon kroz koji ljudi samo prolaze, kao da tu niko ne zivi. Kako vi posmatrate te stvari?


, iako sam po prirodu jako uredna ali s jednim prvoskolcem i bebacem od 16 mjeseci ni da hocu ne mogu imati uredan stan. Kad mi klinci poodrastu onda ce i kod mene sve blistati i biti na svome mjestu 

podsjetila si me na mm-a, tako on meni kaze da se nek opustim, da ne zivimo u katalogu 


a da niti ne skuži a kamoli


ALI šogor je taj koji posprema





2014.

