Sada je: 06 kol 2026, 18:15.
Moderatori/ce: Potica, Nana1971

Prosječna mirovina (prema ZOMO) iznosi 2.160,86 kn.
ja ih ipak više viđam po kantama za smeće, s vrećama u koje trpaju boce, negl po kafićima, slastičarnama i shopping centrima
Naravno da vidjam i one sta kopaju po kontejnerima ali toga ljudi ima svugdje!!I ti uglavnom ne izgledaju ko neki prosjecni penzici nego kao beskucnici a puno njih je i pijano pritom! U Americi sam se nagledala stare sirotinje ko nigdje u zivotu...zive na ulici, jedu ostatke iz kanti za smece....i sad bi po tome mogli zaljuciti da je Amerika sirotinjska drzava i da tamo penzioneri gladuju! Naravno da ima kod nas puno siromasnih penzionera ali isto tako znam da velika vecina njih nece kupiti ostatke sa placa, barem ne oni koji kolko tolko drze do svog dostojanstva. Vi vidite one koji to rade, vidim i i ja, i to na svim trznicama, vidjela sam ih i u Koelnu i u Becu....i sta sad!
Vidjela sam istu ženu dva-tri dana uzastopce, malo je starija od mene, čista i uredna i kopa po kontejnerima.
Možda ima djecu doma koju treba prehraniti, možda je muž ostavio a ona ostala bez posla, tko zna kakva ju je nužda na to natjerala ali sigurno to iz zabave ne čini.

tanjabb je napisao/la:ne razumijem taj gnjev na ljude u mirovini (svi cemo to ionako jednog dana biti)Prosječna mirovina (prema ZOMO) iznosi 2.160,86 kn.
Sigruno penzici kupuju sve u 16 i beskonacno ispijaju kave.


Ja svakodnevno viđam ljude koji kopaju po kantama a koji ne izgledaju ni kao beskućnici, ni kao alkosi, često ni kao umirovljenici. Vidjela sam istu ženu dva-tri dana uzastopce, malo je starija od mene, čista i uredna i kopa po kontejnerima. Možda ima djecu doma koju treba prehraniti, možda je muž ostavio a ona ostala bez posla, tko zna kakva ju je nužda na to natjerala ali sigurno to iz zabave ne čini.
Htjeli to priznati ili ne, naša realnost je sve veće siromaštvo i sve dublje zaduživanje.
Možda ima djecu doma koju treba prehraniti, možda je muž ostavio a ona ostala bez posla, tko zna kakva ju je nužda na to natjerala ali sigurno to iz zabave ne čini.

danijela81 je napisao/la:velika većina umirovljenika koje ja znam, a koji nisu alkosi koji su propili sve novce, niti beskućnici koji nikada nisu radili i zaradili, nego ljudi koji su odradili puni radni staž, i ispunili su starosni uvjet, a izračunata mirovina im je manja od 2000kn
franika je napisao/la:Ja svakodnevno viđam ljude koji kopaju po kantama a koji ne izgledaju ni kao beskućnici, ni kao alkosi, često ni kao umirovljenici. Vidjela sam istu ženu dva-tri dana uzastopce, malo je starija od mene, čista i uredna i kopa po kontejnerima. Možda ima djecu doma koju treba prehraniti, možda je muž ostavio a ona ostala bez posla, tko zna kakva ju je nužda na to natjerala ali sigurno to iz zabave ne čini.
Htjeli to priznati ili ne, naša realnost je sve veće siromaštvo i sve dublje zaduživanje.
Evo to je ta jedna koju si vidla! I ne mozemo zato sada na temelju te jedne zakljuciti da kod nas gladne majke kopaju po kantama za smece jer nemaju od cega ljudi tu zivjeti! Isto takvu zenu si mogla vidjeti i na ulicama bilo kojeg drugog grada,Možda ima djecu doma koju treba prehraniti, možda je muž ostavio a ona ostala bez posla, tko zna kakva ju je nužda na to natjerala ali sigurno to iz zabave ne čini.
Tocno, MOZDA! Ne znamo nista o njoj i zasto to radi!

velika većina umirovljenika koje ja znam, a koji nisu alkosi koji su propili sve novce, niti beskućnici koji nikada nisu radili i zaradili, nego ljudi koji su odradili puni radni staž, i ispunili su starosni uvjet, a izračunata mirovina im je manja od 2000kn

Prosječna mirovina (prema ZOMO) iznosi 2.160,86 kn.
nije jedna, vjeruj mi, ima ih puno više nego što misliš... roza naočale su ove sezonu u modi jaaaako


franika je napisao/la:velika većina umirovljenika koje ja znam, a koji nisu alkosi koji su propili sve novce, niti beskućnici koji nikada nisu radili i zaradili, nego ljudi koji su odradili puni radni staž, i ispunili su starosni uvjet, a izračunata mirovina im je manja od 2000kn
Oni SVI kopaju po kontejnerima ili?


neto do 1900 kn --> 10.650 (1,00 %)
1901 – 2200 kn --> 51.122 (4,80 %)
2201 – 2500 kn --> 57.512 (5,40 %)
2501 – 2800 kn --> 62.837 (5,90 %)
2801 – 3100 kn --> 71.357 (6,70 %)
3101 – 3400 kn --> 64.967 (6,10 %)
3401 – 3700 kn --> 62.837 (5,90 %)
3701 – 4000 kn --> 58.577 (5,50 %)
4001 – 4500 kn --> 102.243 (9,60 %)
4501 – 5000 kn --> 88.398 (8,30 %)
5001 – 6000 kn --> 158.690 (14,90 %)
6001 – 8000 kn --> 167.210 (15,70%)
neto iznad 8001 kn --> 108.634 (10,20%)
ne znam koji to penzići onda pune slastičarnice i kafiće,


), ali ima zato svoj gušt druženja makar ih većina ne može više niti to.
franika je napisao/la:ne znam koji to penzići onda pune slastičarnice i kafiće,
Ne znam ni ja, al ih vidim...svakodnevno...da ih pitamo?
moj svekar je od onih penzića koji svaki dan popiju jednu kavu u kafiću sa svojim frendovima (i naravno da sjede tamo 2 sata) i to mu je jedina razonoda, to što neće imati za benzin, robu ili bilo što drugo mu ne smeta (pa zato ima svoju djecu), on ne pije (i zapravo ne znam puno penzionera koji piju ), ali ima zato svoj gušt druženja

znam ja, oni koji će kupiti sunčane naočale i tenisice po 2000 kn/kom samo da bi bili IN, a onda će tim istim penzićima dovesti djecu na čuvanje i prehranu i kukati kako nemaju za režije i za poslati dijete u vrtić... znam ih nemali broj takvih




Pa čak i da su kafići puni penzića koji nad jednom kavicom lamentiraju o boleštinama s vršnjacima to bi mi bilo puno razumljivije od prizora koji ja uglavnom po kafićima vidim: hrpa mladih ljudi (a nemoguće je da su svi studenti i osobe s fleksibilnim radnim vremenom ili poslom u smjenama) kojih su terase kafića radnim danom pune u svako doba dana. Tko onda radi? Možda se netko isto i za mene pita dok promatram te iste u kafićima, ali ne vjerujem baš da ima toliko profesora sa dobro složenim rasporedom po gradu.

Valjda ja idem po krivim kafićima u kojima ne viđam penziće. Pa čak i da su kafići puni penzića koji nad jednom kavicom lamentiraju o boleštinama s vršnjacima to bi mi bilo puno razumljivije od prizora koji ja uglavnom po kafićima vidim: hrpa mladih ljudi (a nemoguće je da su svi studenti i osobe s fleksibilnim radnim vremenom ili poslom u smjenama) kojih su terase kafića radnim danom pune u svako doba dana.
(ali smo imali puno ljubavi
)


nadicab je napisao/la:ja se sjećam sebe i mm-a kao studenata koji smo do savršenstva razvili mogućnost ispijanja jedne kave po 1 sat u kafiću jer love za drugu nismo imali(ali smo imali puno ljubavi
)

Evo to je ta jedna koju si vidla! I ne mozemo zato sada na temelju te jedne zakljuciti da kod nas gladne majke kopaju po kantama za smece jer nemaju od cega ljudi tu zivjeti! Isto takvu zenu si mogla vidjeti i na ulicama bilo kojeg drugog grada,
Hrvati si još mogu priuštiti H&M. Samo, do kada?
Piše Vlado Bulić
Ljudi koji proizvode H&M-ove majice ne mogu si ih kupiti. Na zidu tvorničke hale u Bangladešu stoji velika brojka 250, koja ima motivirajuće djelovati na radnike. 250 označava poželjan broj proizvedenih majica u jednom satu.
H&M stigao i u Hrvatsku. Preciznije, otvara nekoliko dućana. Pa su se na VIP partyju povodom otvorenja jednog od njih okupile jake hrvatske celebrity snage, pozdravile dolazak ove "kvalitetne & jeftine" modne marke u naše krajeve, a posebno je inspiriran bio Marko Grubnić aka Modni Mačak, koji je tom prigodom izjavio: "Ljudi su nezadovoljni, cijelo vrijeme mediji donose vijesti o prosvjedima, dobro je da konačno ima i neka dobra vijest" i tako, a da toga vjerojatno nije ni svjestan, izgovorio istinu globalnih dimenzija.
Globus je, na najavu ovih otvaranja, pokušao odgovoriti na pitanje kako su H&M-ovi proizvodi tako jeftini, ali to nije otišlo dalje od uvijek istog palamuđenja o štedljivosti i "dobrom gospodarenju" – u H&M-u uposlenici nemaju službene mobitele, nema razbacivanja luksuznim cateringom ni skupocjenim pićima, a čak se i gazda Karl-Johan Persson vozi u ekonomskoj klasi. Toliko je, naime, skroman da se uposlenicima koje sretne u liftu uvik lipo javi.
Njemački Die Zeit je prije nekoliko mjeseci objavio tekst veličine omanjeg lancuna, odgovarajući u njemu na isto pitanje kao i Globus, ali je, nekim čudom, došao do drugačijih odgovora.
Subvencije države, minimalci sirotinji
Priča počinje u Teksasu, u gradiću Lubbock, u kojem živi 225.000 stanovnika, uglavnom od uzgoja pamuka, od kojeg dobar dio završi u pogonima H&M-a. Poljoprivrednici o kojima je ovdje riječ imaju najmodernije strojeve, strojeve koji zamjenjuju i do 300 radnika, ali im ipak država mora uskočiti sa subvencijama.
Tako je Amerika u zadnjih deset godina svojih 19.000 proizvođača pamuka subvencionirala s 25 milijardi dolara, subvencionirajući posredno i H&M, a na koncu i oduševljenje Marka Grubnića cijenom njihove majice. (Sjetite se ovog kad se sljedeći put povede polemika o tome treba li subvencionirati brodogradnju i poljoprivredu u Hrvata ili je prepustiti otvorenom tržištu.)
Potraga za odgovorom na pitanje o cijeni H&M-ovih proizvoda iz Amerike ide u Dhaku, glavni grad Bangladeša, u kojem su tvornice tvrtke Dulal Brothers Unlimited, koja na dan obradi 50 tona američkog pamuka, što je ekvivalent od 125.000 majica, od čega pola prodaju H&M-u. U proizvodnim halama tvornice, na zidu stoji velika brojka 250, koja ima motivirajuće djelovati na radnike, a označava poželjan broj proizvedenih majica u jednom satu.
Plaće su, naravno, zakonom propisani minimalac i iznose 36 eura mjesečno, a nakon prosvjeda tekstilnih radnika i brutalnih sukoba s policijom, Vlada je taj minimalac podigla, pa sada iznosi 53 eura, na opće oduševljenje radnika, koji sada, eto, mogu financijski pomagati i obitelji.
Globalna potrošačka klasa
Sve to skupa, cijela ta priča o H&M-u i njegovim popularnim cijenama, nije ništa novo i ne razlikuje se puno od priča Nikea, Adidasa, Benettona i još gomile multinacionalnih kompanija. Novac vlada svijetom, tako je raspoređen kapital na planetu i sutra će vjerojatno padati kiša.
Ljudi koji proizvode H&M-ove majice njih ne mogu kupiti. Njih može kupiti 20% svjetskog stanovništva, oko 1,5 milijardi stanovnika planeta, koji tvore ono što sociolozi nazivaju globalna potrošačka klasa.
Tako dolazimo do Marka Grubnića i njegove izjave s početka teksta: "Ljudi su nezadovoljni, cijelo vrijeme mediji donose vijesti o prosvjedima, dobro je da konačno ima i neka dobra vijest."
Dobra vijest je da H&M u Hrvatskoj otvara dućane, a ne tvornice. To znači da još uvijek spadamo u onih 20% svjetskog stanovništva koji si proizvode H&M-a mogu priuštiti. Pitanje samo – do kada?
Vlado Bulić
08.04.2011.
Natrag na Mame (i tate!) u akciji
Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.