Školarci 2010/2011.

[Dinkic]

Mi osim skole i ove godine idemo na privatni engleski i koje uzivanje mi je moje dijete priustilo prosli put stvano je za pohvalit ga opet. Dobili su rezultate testa, moj mali veliki covjek je imao sve tocno rjeseno (znao je i sve sudje, ali i zivotinje nove koje smo ucili - poskok, kobru, zmije, kameleona pa vremenske prilike i neprilike) ma znao je rijeci bolje nego djeca koja su s njim u grupi, a koja nemaju nikakvih teskoca. Teta uciteljica je uzivala skupa sa mnom s kojom lakocom je on rjesavao test i onda i usmeno odgovarao. Ali tu nije kraj iznenadjenjima, teta uciteljica ga je kao i svu drugu djecu uredno zvala na plocu, ucili su alfabet i ona bi im rekla slovo, a oni su ga trebali prvo naci po napisanom cijelom alfabetu i onda ga jos sami napisati. Isao je vesel na plocu, nasao slova i uz pomoc tete s debelim flomasterom ih napisao. Koja radost i sreca na njegovom licu, blistao je, .... i za kraj sata su igrali memori u kojem je opet bilo sudje i sto ide sve (komoda, vilica, zlica, noz, zdjela, casa i toga ukupno 24 kartice) naravno sve na ENG, moj mali veliki covjek je tako suvereno odigrao, nasao sve, sve sam, tri para, imenovao sve bez imalo problema. Kako ih je bilo cetvero ovaj put, koliko je bio dobar govori i cinjenica da je svaki od njih uspio sakupiti po tri para. Teta uciteljica i ja smo se samo pogledavale i smjeskale. Obje smo bile ushicene, a on je cijeli sat (45 minuta) odradio s takvom koncentracijom da smo i u tom mu se divile.
Koliko njima znaci prilika i povjerenje i tada pokazu svoje mogucnosti, sve sto su uz sve svoje teskoce uspjeli nauciti, savladati.

[IRENA]

Bravo Filipidipi - prilika - dobro veliš dinkic - jako bitno dati priliku a onda će svaki klinac ( i naši klinci ) pokazati se.. i uživati u pokazanom..

Dinkic zna da smo trenutno mi u ..hm.. gabuli .. ostali bez Janovog asistenta ( objektivne okolnosti) i kopamo za novog - do petka je Jan sigurno u školi bez asistenta ( a za dalje još pojma nemamo) . Danas prošlo dobro - sam je pisao test iz hrv ( razumjevanje pročitanog) - učiteljica zadovoljna - poslala test doma da vidim ( sa zamolbom da ga i vratim - što hoću ali ga prvo budem skenirala) ... moj mali čovjek radio SAM - 13 bodova od 26 -- heeej SAM pročitao i tekst i pitanja i pisao odgovore - srce mi ko kuća... Još učiteljica napisala u komunikacijsku " bila sam maćeha i baš ga pustila da se batrga sam - da vidim kako će" (učiteljice - maćeho nemojte se ljutiti što sam ovo napisala ovak na javno ) ... to je meni velik korak u našem cilju - osamostaljivanju do moguće razine osamostaljivanja...
E a čestitka za moj rođendan me dočekala ujutro - pisamce u papiru koji je oblikovao klamericom ( nismo imali malih kuverti) - a unutra piše : "..volim te mama , sretan rođendan .. pokloniti ću ti deset tisuća kuna da si možeš kupiti motor ... " - veli MM :" pa zato je on mene jučer pitao koliko košta motor? " .. naravno da mi je Jan odmah pojasnio da ću mu pod obvezatno morati posuditi taj motor.. i zapravo dati... za stalno .. jer " što će tebi kad si stara"..

[martina mama]

Bravo, bravo za Filipa!
Bravo, bravo za Jana!!!!!

Dinkic, ovo mi je super cuti kako filipu ide engleski. Te rijeci su zahtijevne i za stariju djecu. Super!!! I meni je srce ko kuca kad se sjetim koliko je truda i rada iza toga.

Irena, nadam se da ce se problem s asistentom rijesiti. Mi smo isto imali frku za asistenticu na pocetku polugodista. Sve se rijesilo, a ja posijedila i izgubila zivce.

Vec sam napisala da previse gubim zivce na sve vezano oko skole. Znam da je do mene, ali mi nekako ta borba bas ne ide. Da ne govorim da marta to ne smije skuziti pa se kontroliram dok ona ne ode u skolu. Kad mi muz dodje doma, opalim zalopojku. Znam da puno toga stoji, ali ne bih se trebala dati van takta zbog svake gluposti. Imate li kakav dobar savjet?

[nadicab]

Filip
Jan
Ireni
Denisu je srce kao kuća jer je jučer išao s tatom u Namu kupiti - MAČ! Naravski da je spavao s njime
Naime, on treba glumiti kneza Branimira i treba znati reći sve o sebi, te biti obučen kao knez. Mislim, kako je knez bio obučen , nije imao krunu, ali je sigurno imao mač

[fancy]

Joooj, klinci su vam zakon, tako mi bude veselooo kad procitam da super napreduju i da sve ide kako treba Super su

[a zakaj]

Vec sam napisala da previse gubim zivce na sve vezano oko skole. Znam da je do mene, ali mi nekako ta borba bas ne ide. Da ne govorim da marta to ne smije skuziti pa se kontroliram dok ona ne ode u skolu. Kad mi muz dodje doma, opalim zalopojku. Znam da puno toga stoji, ali ne bih se trebala dati van takta zbog svake gluposti. Imate li kakav dobar savjet?

ovo i mene muci, strasno sam nabrusena na nase skolstvo.
doduse to nije odnedavno, bila sam nabrusena i dok je antun bio zdrav, i tad sam mislila da je skola neprilagodjena djeci, program pretrpan nepotrebnim informacijama, udzbenici aljkavo i nenadahnuto napisani, i da sve skupa vodi tome da se u djeci ubije i zadnji atom znatizelje.

Sad je, naravno, ta moja nabrusenost dodatno potencirana.
Iako bih zapravo trebala priznati da sve dosta dobro funkcionira. I da mu skola koristi u mnogim aspektima (prvenstveno po pitanju socijalizacije).
To da dobro funkcionira, nas ipak puno kosta.
U nasem obiteljskom vremenu, pravovremeno obavljanje skolskih obveza ima prioritet. Meni je trenutno glavni projekt posloziti njegovo vrijeme tako da sve stigne (uz terapije, naravno), da mu se zadace nikad ne gomilaju, da je spreman za svaki sat svaki dan, da sve bude gotovo prije nego sestra-ometalica stigne iz vrtica (ionako ne smijemo nista ostavljati za navecer jer je poslije 6 vec kao pijan od umora).

Kad je kretao ponovo u svoju redovnu skolu, postavili smo stvari tako da nam ocjene i skolski uspjeh nece biti vazni, da su i dalje prioritet terapije i oporavak, i to da se dobro i ugodno osjeca medju prijateljima u skoli. Samo sto to tako ipak ne ide. Njemu je uspjeh vazan (a sve sto nije 5, ne dozivljava kao uspjeh), on sebe pamti kao iznimno bistro dijete, i odlikasa; svaki izostanak uspjeha je izazivao velike frustracije.
Istodobno, nije bas uporno i vrijedno dijete, nego je navikao na dobre ocjene bez ucenja. To se nekako prelomilo nakon prvih nekoliko petica koje je dobio zahvaljujuci ucenju (na koje sam ga ja natjerala, teskom mukom), i sad i sam prihvaca da se treba potruditi. Naravno, ja moram uciti s njim, i tempirati zadatke. Ima velike probleme s paznjom.
Otisli smo i na testiranje u Psiholoski centar Medvescak, i tamo su potvrdili nedostatak paznje, kao i raskorak izmedju verbalne i neverbalne inteligencije (u korist verbalne). Taj nalaz mi je pomogao da i u skoli objasnim da ga treba tretirati kao dijete s ADD-om (mislim, nije vazna dijagnoza, niti ju je za sad dobio, ali mi je vazno da i asistent i uciteljica znaju s cim imaju posla, i kako minimizirati lose utjecaje nepaznje).
Uglavnom, on je jos uvijek u gotovo stalnom stresu zbog skole, i cesto je ljut zbog cinjenice da treba dobar dio svog slobodnog vremena posvetiti skolskim obavezama, ali je ipak sretniji kad dobije priznanje za svoj rad. U krajnjoj liniji, jednom ce mozda biti sretan zbog dobrih radnih navika (kao sto sam ja citav zivot nesretna sto ih nemam).
Komunikacija s uciteljicom je takodjer dobra, a i asistent nam je super.
Samo se bojim 5. razreda.

[martina mama]

Cini mi se kao da citam pricu o marti. Isto kao i vi, i mi smo poslozili priotitete, s jedinom razlikom sto je marta od rodjenja imala poteskoce i sto je njoj rad normalan. Sto se nje tice, ta bi radila koliko god treba. Ja sam ta koja reze. Svaki dan maksimalno dva i po sata. Bude i marta ljuta sto ima puno posla, ali zna da mora. Meni je s druge strane zao da taj silan trud na kraju ne bude nagradjen i dobrim ocjenama. Moze se reci da lovimo ocjene, ali ja jednostavno mislim da ocjene moraju biti ogledalo znanja, truda.
I ja, kao i ti, imam mladje dijete koje ne mogu zapustiti i to mi kombiniranje stvara dodatni stres. No, ne mogu reci da nam ide lose. Ide nam super. U sebi sam odlucila da forsiram znanje s razumijevanjem. Ono sto se lupeta, radimo manje jer ne zelim da mi se dijete uklapa u taj streberski sustav. Eto, guramo, a na meni je borba da zivot ne provedem bijesna sto je sustav, drzava....takva kakva je jer moja djeca zasluzuju moj osmjeh i dobru volju.
U skoli bih se bunila vise da me se ne poklapa s time da mi dijete ima poteskoce pa da je to razlog neuklapanja. Cudim se ulizivackom stavu vecine roditelja koji nikad nisu uputili kritiku. Sustav koji ne dozivljava kritike ce se puno teze mijenjati. No, vec sam se navikla da sam u manjini pa vise pred nikim u skoli ne iznosim svoje misljenje. Kad mi bas prekipi, kazem direktno uciteljici. Uglavnom nailazim na razumijevanje.

[nadicab]

ma zapravo je najvažnije da si mi roditelji posložimo u glavi prioritete jer će nam svima biti lakše; nama je sada u 4. razredu super u odnosu kada se sjetim prije - ali, samo zato jer sam ja sebe izdefinirala oko čega treba gristi a što ostaviti kada se stigne. Tako sam nama olakšala život.
Gledala sam u petak kako klinci iz njegova razreda titraju oko njega - i cure i dečki i bila sam Klinci ga doživljavaju kao svojeg posebnog dječaka. To mi je najveći uspjeh do sada - da je on prihvaćen u skladu sa svojim mogućnostima.
To je velika zasluga dobrih asistentica i učiteljice koja nije radila razliku njega od druge djece. Socijalizacija je uspjela za 5
Ono gdje smo imali problema jeste količina gradiva i zadaća, način objašnjavanja i učenja - eh, tu smo kako se kaže "krv pišali" ali s vremenskim odmakom - ja sam zadovoljna jer Denis što je naučio - to i zna jer nismo učili bubanjem nego razumjevanjem

[martina mama]

U martinom razredu vlada natjecateljska atmosfera. Mi smo nekako od pocetka bili van te utrke i tada su djeca prema marti imala recimo vecu toleranciju u smislu da su se jako trudili da se ukljuci u igru, da ne bude sama na odmoru. Otkada im se marta priblizila po uspjehu, poceli su je tretirati kao sebi ravnu, a ona jos uvijek ima poteskoca s ukljucivanjem u druzenje. Na odmor djeca istrce, a dok ona izadje, vec nikoga nema. Djeci je tesko razumjeti da se njoj tesko ukljuciti.
Marta ne pati bas nesto radi toga, ali vidim da odmore provodi samo s jednom djevojcicom koja je socijalno isto nekako razlicita. Djeca i razredu je bas ne vole. Marta ju voli, ali mala dolazi iz obitelji koja je meni veliki upitnik. Prije ju je marta vikendom pozivala kod nas, a onda se mala pocela sama pozivati. Na kraju je marta to priznala pa smo ta druzenja skratili. Mala martu nije nikad pozvala doma. U neku ruku vjetujem da ce marta u zivotu naci prijatelje, ali mislim da to nece biti iz ovog razreda. S nekima se druzi zato sto se mi druzimo s roditeljima, ali ne mogu se oteti dojmu da se nije snasla.
Ja sam o ovome razgovarala s uciteljicom, ali nismo nista pametno zakljucile. Uglavnom, marta u skolu ide radi ucenja, a manje radi druzenja.
Bila su dva momenta koje je uciteljica mogla iskoristiti, a nije, kako bi marta dobila priliku da se bolje uklopi. To je kad su se radile plesne tocke za skolsku priredbu prosle i ove godine. Tada je s djecom radila jedna mama koja je bila balerina pa je kao ona birala djecu. Marta je silno zeljela plesati prosle godine, ali je dobila samo ulogu naratora. Djeca su jako uzivala radeci na toj predstavi. Vidim po nekima koji su dobili priliku da se pokazu, da je to utjecalo na njihov rejting u razredu. Ove godine ja vise uopce nisam dala da opet bude narator. Glupa mi je ta cijela situacija. Mislim da nije odabrana jer ne izgleda lijepo. Ja se usudim reci da je predstava plesno vrlo jednostavna i da tu uopce marta ne bi odudarala, ali to nisam htjela pbjasnjavati. Od tada su neki dobili krila, a neki korpu. Ne mislim da ta krila ista vrijede, ali korpa je korpa. Od tada marta vise ne ide na ples jer kaze da nije talentirana.
Dobro u svemu je da je otkrila rolanje i da je u glavi skolu stavila na svoje mjesto.
Ja nekako imam osjecaj da nije tako trebalo biti, ali opet nisam nesretna jer je marta ipak zadovoljna.

[martina mama]

Jos nesto da nadodam. Marta je zaista jedan jako tezak karakter. Malo je ljudi koji joj pasu. Zasigurno nije pretjerano drustven tip. Ona ima svoj svijet u koji pusta samo odabrane. Od ostale djece izvan skole ima svega par djece s kojima se slaze bas dobro tako da ja i ne ocekujem da ce u skoli formirati veliko drustvo. Ono sto je vazno je da u razredu s nijednim djetetom ona nema problema. Sa svima je na nekoj distanci, ali nitko joj ne ide na zivce. To je vec puno.
Njoj je objektivno odlazak u skolu velika borba i kad potrosi svu energiju na skolu, malo joj ostaje za druzenje.
Sto se tice druzenja van skole, ostaju samo vikendi jer sva djeca preko tjedna jure po obavezama. Tako i marta. Tri puta na rolanje i dva puta na engleski. Ove godine jos vjeronauk i kad zbrojis sto ostaje, ne ostane bas puno vremena. Nisu vise vremena da se djeca igraju na ulici.
Spasi nas ljeto jer u trogiru ima drustvo oko kuce i s njima je super.
Eto, ne bih zeljela da ispadne da kritiziram jer ne moze se od svakoga napraviti jako drustvenu osobu.

[nadicab]

imaš pravo, danas nitko nema vremena preko tjedna, a bome ja želim vikende za sebe i tlaka mi je bilo kamo ići.
Borimo se s lektirom "Emil i detektivi" jer ne znam što sve trebamo napisati; veći dio pitanja se svodi na prepisivanje iz knjige pa na kraju je to meni domaća zadaća

[martina mama]

Mi smo sada na bijelom jelenu. Ovaj tjedan neko zatisje pa bismo mogli i napisati lektiru, a to nam uvijek odnese par dana. Marta se navukla na skijanje pa vikendima ona i kreso idu na kupres. Zato preko tjedna nastojimo sve dovrsiti.
Sto se tice vanskolskih aktivnosti, citam na skolarcima gdje sve djeca idu. To mi je sve suludo jer kao nema se vremena za obitelji, a djeca zapravo provode popodneva s torbicama u jurnjavi izmedju aktivnosti. Dva sporta, dva jezika, muzicka. Na kraju u srednjoj malo tko se bavi sportom, mladi idu na cajke, a nema se ni za putovanja tako da djeca nemaju priliku vidjeti kako znanje jezika funkcionira u praksi.

[nadicab]

nas je uhvatio pubertet
Sve mu je smiješno, cereka se ... cerekaju se i drugi, ali moj ima produženo cerekanje jer on nemre samo tako stati sa smijanjem ... aaaaaaaaaaaaa, po 3. put prolazim pubertet i sretna sam da mi je to zadnji.
zaradio je i loše ocjene - 3 iz matematike (fulao je na stvarima koje zna ) i 3 iz PiD - tu se ne ljutim jer je nizinska i primorska Hrvatska bila pretrpana podacima.
Danas je otišao s mačem u školu jer imaju probu - on je knez Branimir i bome je dobro sve popamtio

[MAJA Skopje]

Uglavnom, marta u skolu ide radi ucenja, a manje radi druzenja.

Ovo potpisujem i za Jovan i jos pari stvari koje si napisala o drustvu iz skole. Ovaj moj za razliku od Marte ceka da ga neko pozove, jako retko se sam upusta u razgovor ili igru. Bitno je da su ga djeca kad se radi o fudbalu za vreme casa fizickog tacno odredili sta i kako moze. I on taka cesto biva trener pa soli pamet ko sta treba da radi , ili igra nekog odbranbenog igraca (citaj stoji na igralistu i pazi da ga neko ne udari loptom) ili u najboljem slucaju mozda bude golman. Al onda ispred golmana su bar odbranbenih igraca koji ustvari brane golmana .
Vazno on se veseli i njemu je super. Motoricki to sto je usporen i nemoze trcat jako mu smeta u socijalizaciji.
martinamama bas me cudi sto kazes da Marta zadnja izadje i tako to. Ona bar moze trcat i cak rolat, pa sam si mislila da joj je lakse da se uklopi sa te strane. Drugo neznam koliko sam puta pomslila da je devojcica bilo bi mu lakse ne bi morao da se sekira ni za fudbal ni za kosarku i sva ostala sranja koja prate muski svet. Al sad vidim da i nije tako.
I cik pogodi ko nam dolazi sledeceg tjedna u Skopje????
Inace u skoli je super. Radi tablicu mnozenja, sad poceli i delenje. I u principu ide mu OK. Idemo i na engleski i to mu predstavlja ogromno zadvoljstvo.

Bravo za Filipa i njegov uspjeh iz engleskog
Moj naklon knez Branimir i mislim da boljeg kneza niti je bilo niti ce biti.

[nadicab]

eh, da ga pohvalim jučer su imali probu i on je bio jedan od rijetkih koji nije imao podsjetnik - jer ne vidi
Prvo je bio blijed od uzbuđenja, čak mu se i nogica tresla (tremor), izašao jepred ploču i dreknuo
"Ja sam knez Branimir i naslijedio sam 879 godine kneza Zdeslava koji je bio knez Primorske Hrvatske ..."
i još puno rečenica (sve što sam našla o njemu na internetu).
Na kraju je bio "rumen kao ruža" (njegove riječi ) i pobrao ogroman pljesak od klinaca a on je sav sijući se od sreće i ponosa samo ponavljao
"Hvala, hvala vam" - kao da prima Oskara

[martina mama]

Bravo, bravo za kneza Branimira!!!!
To nas ceka dogodine. Vec se moram trenirati da se ne nerviram.
Majo, marta moze trcati, skakati, rolati i skijati kao druga djeca, ali nju nervira guzva. Strasno se boji neuspjeha i toga da ce ju netko u guzvi ozlijediti. Moras vidjeti kako izgelda kad djeca izlaze iz razreda. Kao hordq bizona, guraju se, tiskaju. Marta se uzasava takvog ponasanja. Zato ceka da se guzva smanji.
Za vrijeme odmora, djeca idu van skolskog dvorista. Ja njoj ne dam da ide u park gdje se okupljaju narkomani i do ducana ispred kojeg se okupljaju pijanci. Po meni dijete nema sto za vrijeme odmora raditi van skolskog dvorista.

[breg]

martina mama,imaš cd Bijeli jelen za poslušat,da si bliže, ustupila bi ti ga, lakše je nakon toga napisat lektiru

[IRENA]

Kneže Branimiru , naš duboki naklon i poštovanje a da mogu Oskar bi zasigurno zablistao u vašoj vitrini.
Bravo Denise - pardon - kneže

Radim cijeli dan materijale o brežuljkastoj i nizinskoj RH - hebiga ( da prostite) - Zagreb i Kutina ( a tu se rodila Janova baka pa nam kao blisko i poznato ) i u jednom i u drugom kraju - i kak da sad to napravim za Jana koji ne kuži finese - ništ - odlučila - Kutinu nećemo spominjat - al Zagreb...
Najveći "biser" iz PID je da je u Medjimurju najrazvijenija tekstilna industrija - pa jel još ima koja radi ?.. niš ..povezat ću Medjimurje s krumpirom ( nek se ne ljute međimurke na forumu - ne znam kako bih Janu objasnila pojam malog poduzetništva
Imamo novu asistenticu - tj . novog asistenta - muškog heeej - sutra upoznavanje ... pao mi kamen sa srca i duše..

[martina mama]

Breg, thanks. Mi pisanje lektire rasporedimo u par dana da nam ne izadje na usi. Prvo razgovor, umna mapa i onda po tome marta pise sama. Ja samo virkam i eventualno jos nabacim kakvu ideju. Za bijelog jelena joj je malo kompliciran redosljed dogadjaja jer imas dogadjaje u sumi i u selu. Umna mapa je i za to zakon. Nasla sam na internetu prezentaciju lektire pa cemo se malo pomoci.

[a zakaj]

Super mi je ovo kako Denis sam sebe komentira, fakat ima duha.

A propos brezuljkastog i nizinskog kraja, meni je to isto sve nejasno. Udzbenik je koma (mi imamo Alfin). Objasnjava kako u brezuljkastom nema velikih gradova, a onda tri retka dalje o tome kako i dio Zagreba pripada brezuljkastom. Mislim...

Mi smo isto u lektiri na Emilu i detektivima. Antunu ja citam (njemu citanje duljih tekstova ide sporije, a ionako mu treba moja pomoc u sastavljanju, pa moram i ja biti upucena). Od ove godine moraju voditi i dnevnik citanja - svaki dan moraju zapisati neki dojam o procitanom i citat koji ilustrira taj dojam. Onda on to svaki put zapocinje sa 'Najvise me se dojmilo...' ili 'Najvise mi se svidjelo...', sto je meni stilski neprihvatljivo Pa onda odabere neki citat od barem pola stranice, jer ionako to poslije ja tipkam. Naime lektiru kombiniramo - dio on pise rukom (neka kraca pitanja), a ostalo ja tipkam (on za sad presporo tipka, ali s logopedom radi na tome, pa ce do 5. razreda vec biti bolje).

A sto se socijalizacije tice, mislim da mozemo biti zadovoljni. Doduse, on se vratio u razred u kojem je otprije imao nekoliko dobrih prijatelja (neke jos od vrtica), i vidim da mu je i sad drago biti s tim klincima. A i opcenito se cijeli razred jako brine o njemu, bas su pazljivi. Oko tih prijateljstava smo si i mi dali truda, pozivali tu djecu doma - nema tu sad vise toliko spontanih druzenja, iako i sad znaju dosta cesto neki iz razreda pozvoniti i navratiti nepozvani. To kad dodju, cesto su za nekim ekranima - najpopularniji je Vii (onda se tjesim da to ionako djeluje terapijski). Jedva cekam da malo zatopli, pa da budemo vise vani, iako ce i to donjeti nove frustracije (kad svi posjedaju na bicikle, a on ima tricikl na kojem isto nije stabilan nego mama/tata moraju trcati uz njega). Neki dan (kad je bilo ono kratko zatopljenje), nekoliko njih se ostalo muvati na skolskom igralistu, pa je sjeo na ljuljacku i uspio se sam ljuljati, a uz to si je pustao muziku s mobitela. Pa je u jednom trenutku zadovoljno sam sebi reko: 'To je zivot!'. I jos se uspio i penjati po penjalici (uz minimalnu moju pomoc), i cak se odvazio ispricati vic! To je, naravno, potrajalo, ali su cure podsjecale decke 'cekajte da antun dovrsi!'

[a zakaj]

A da se jos i pozalim, danas sam razgovarala s uciteljcom, pa mi je ispricala da je na proslom satu likovnog (taj dan nje bilo asistenta) zaplakao kad je slucajno prerezao krinku koju su radili od kolaza, dok je izrezivao. Njemu je to jednostavno prevelika frustracija, vjerojatno se jako upne da bi to napravio sam, i kad tako zezne, ne uspije iskontrolirati emocije. Ne znam sto da mislim. Nekako mi se cini i da je previse ocekivati od njega da ce to sam izrezati. Ako vec nije bilo asistenta - mozda je zadatak trebalo nekako prilagoditi. Ne znam.

[IRENA]

Pa je u jednom trenutku zadovoljno sam sebi reko: 'To je zivot!'. I jos se uspio i penjati po penjalici (uz minimalnu moju pomoc), i cak se odvazio ispricati vic! To je, naravno, potrajalo, ali su cure podsjecale decke 'cekajte da antun dovrsi!'

TO JE ŽIVOT!!!

[martina mama]

Znaju oni sta je zivot. Super mi je ova izjava.

[DomiMama]

Pa je u jednom trenutku zadovoljno sam sebi reko: 'To je zivot!'. I jos se uspio i penjati po penjalici (uz minimalnu moju pomoc), i cak se odvazio ispricati vic! To je, naravno, potrajalo, ali su cure podsjecale decke 'cekajte da antun dovrsi!'

[nadicab]

evo, približava nam se kraj ŠG
Mi smo ostali baz naše višegodišnje asistentice, dobili mso jednu novu. Njoj je jučer Denis pao iz kolica, srećom osim što liči na Rocky-a nakon izgubljene runde, sve ostalo je OK.
Učenje nam ide sve teže, pojma nemam kako ćemo dalje. Imam osjećaj da sipam znanje u kantu prepunu rupa i da se ništa ne zadržava i to me ubija.
Pojačali smo antiepileptik jer je imao učestale epi napadaje, pa nam je doktorica rekla da je ušao u pubertet i da ga moramo zaštiti. Vjerujem da jedan dio otežanog učenja dolazi i od toga.
Vid mu se drastično pokvario, sada je -13 na onom jedinom oku na koje vidi. Čekamo nove naočale, a vjerujem da ćemo novu ŠG početi s lećama.
Ocjene su se dosta pokvarile, smanjile se za jednu; vjerujem da prolazi s 4 što uopće nije loše, ali ne znam kako ćemo onda u 5. razredu.

[fancy]

Nadice Drzite se...

[flipper]

Ma svaka čast Denisu na upornosti i volji i kako on to sve uspjeva, divim vam se i moram priznati da ste mi ove godine bili veliki poticaj za ovog mog mališu prvačića.
Kako sam na početku prvog polugodišta bila u velikom strahu kako ćemo ipak je sada na kraju sve ok. Naša učiteljica prvi puta ima djete u razredu kao što je Luka a od strane struke u školi nismo imali neke pomoći, tako da smo se same snalazile i sada da mi netko na kraju kaže da nešto neštima ne bi se baš dobro proveo...
Mi u drugom razredu isto trebamo dobiti novu pomoćnicu, a ovu koja nas je pratila u prvom djeca jednostavno obožavaju a i mi svi skupa zadovoljni i baš smo uhodani tim a za čas opet sve ponovo.

Uglavnom, školarcima želim još malo vjetra u leđa za sretan završetak školske godine.

[nadicab]

Danas sam i opet uvidjela da sit gladnom ne vjeruje; učiteljica nikako da shvati što znači -13 dioptrije i da nešto što je njoj i drugoj djeci veliko, njemu nije. Prikazivala je putem projektora prezentaciju i on nije pratio. Naravski kada ništa nije vidio,a asistentica je to i potvrdila. U isto vrijeme on ima laptop, pa ne shvaćam kako se nije dosjetila da mu prezentaciju stavi na laptop i neka on prati ...
a učiteljica ima naočale ...

[martina mama]

Nadice, denis je super s obzirom na sve poteskoce koje ima. ma sta super, cudo!!!!

Mi isto jedva cekamo kraj. marta broji tjedne do kraja. Jos treba izdrzati finale, ali ove godine cekamo bez panike. Ajde, bit ce cupavo kad sad krene kontrolni svaki dan, ali su joj ocjene ciste i da sad sve zasere, opet ne moze pokvariti. meni je najvaznije da se marta ne nervira. marta, s druge strane zeli imati sve petice. i tako, borimo se.

[MAJA Skopje]

Evo i nas. Mi uskoro zavrsavamo treci razred bez ocjena. Od dogodine bice frka jer tada pocinju ocene i bice gadno osjecam.
Jovan je isto jako zajeban sto se tice toga da mu tjest nije najbolji u razredu i slicno.
Ne mogu vjerovati kad prodjose 3 godine. Eh jos uvjek se sjecam kako sam strepila kad je polazio u 1 razred.