Ne znam sta da radim :(

[rusulica]

a koji bi to bio forum na kojem bi mogla dobiti (baš) podršku za abortus?
tj. zašto ga i ovdje ne bi dobila, ako je to njen izbor.

kako god da odluči ONA će morati snositi posljedice svoje odluke. ne mi.

rusulice, tvoja pomoć je hvalevrijedna, ali time samo otežavaš djevojci odluku. jer paket pelena i robice nije rješenje. dugotrajno. osim ako ne misliš dijete oblačiti dok ne napuni 18 god. drago mi je da si se pokazala aktivnom, ali bilo što davati (materijalno, financijski ili bilo kako) nije rješenje ovog problema.

na stranu što ne poznajete djevojku.

jedno od rješenja je ono što je navela tanjabb, da se pokretačica ovog topica obrati službenim organima države u kojoj živi. možda bi nam mogla i napisati što je po tom pitanju poduzela tj. što su njoj službenici rekli.

Prvo nisam rekla da neće ovdje od nekih dobiti podršku (to je za neke druge teme) ali sama je napisala da je očekivala osudu. Zašto ideš negdje gdje očekivaš osudu osim ako ne želiš da te odgovore od tog što činiš? Postoje forumi općenitog tipa a ako malo izguglaš vidjeti ćeš i da već postoje teme baš o abortusu.

Drugo naravno da paket robice nije rješenje. Ne pita ni mene nitko kako ću hraniti djete do njene punoljetnosti iako sam i sama nezaposlena. Vjerujem tako ni mnoge od vas. Već sam pisala da sam i ja za to da uspostavi kontakt s državnim ustanovama koje joj mogu pružiti pomoć te dala prijedloge što sama može učiniti da poboljša svoj standard.
Međutim očekivala sam da ćete moju inicijativu shvatiti na jedan drugi način a s obzirom da nije tako zaista više nemam što dodati.

[mama courage]

nemoj me pogrešno shvatiti, rusulice. potpuno te razumijem. i velim - lijepo od tebe.

[MON]

Kada se otvori ovakva tema jasno je da je normalno da svatko daje savjet, podršku ili mišljenje sukladno svom kutu gledanja na stvari i svojim stavovima. I tu nema ništa sporno.

No molim vas da izbjegavate direktne uvrede, kao i neprimjeren rječnik.

Leptirić i Juls - mislim da ste u nekoj mjeri prešli tu granicu pa vas lijepo molim da nikako ne nastavite u tom smjeru ili tonu. Smatrajte ovo opomenom.

Ova je tema dovoljno teška i bez toga.

[Gabrić]

Po ovome što si napisala zaključujem da si puno mlađa od mene. Želim ti reći ovo:
Ja sam prvo dijete rodila u tek u 35 godini. Ne zato što nisam imala novaca, stan, partnera, zdravstvenih problema, nego jednostavno nikako da mi dođe "vrijeme". Kad sam rodila, vjeruj mi, ne prođe dan da ne pomislim: Zašto nisam to prije napravila? To je jedina stvar koju ne mogu prežaliti. Ponekad pomislim da se barem meni desila neplanirana trudnoća. Bilo bi mi teško u početku, ali život bi mi se promijenio na bolje, kao što i je sa ovo dvoje djece.
Odluka je naravno na tebi, ali na žalost nalaziš se u nezavidnoj situaciji, jer šta god odlučiš napraviti, na kraju ćeš patiti i žaliti za nečim. Razumijem kako se loše osjećaš u svojoj sredini, ali na žalost ni pobačaj neće riješiti tvoje probleme.
Želim ti puno sreće.

[titirlica]

tužna, oprosti ako mi je negdje promaklo, ali jel tvoja mama bolesna ili jako stara , koji je njen problem da ne radi ? Oprosti ali malo mi je ružno da na tebe stavlja takav teret da ti moraš zaraditi za nju i da joj moraš nešto ostaviti , nisam sigurna treba li ti još i taj teret.
Dakle prisiljena si birati hoćeš li uzdržavati majku ili svoju bebu , nekako imam feeling da bi lakše donjela odluku da rodiš tu bebu da nisi DUŽNA uzdržavati majku , a to mi nikako nije o.k. pogotovo ako je majka zdrava i radno sposobna

[kimama1]

ti studiraš u sloveniji, a dečko ti radi za sto eura, gdje?
priča je malo rubna za povjerovat.
ja također ne mogu reći što da ti napraviš, ali znam da bih abortirala na tvom mjestu. i otkačila tog frajera, diplomirala, našla posao, zbrinula majku nekako i pokušala promijenit stvari u vlastitoj glavi. i informirala se glede kontracepcije

[mama courage]

potpisujem kiminu svaku riječ.
posebno onu o kontracepciji. :kondomi nisu zlo:

[veoma tuzna]

titirlica u vise navrata sam rekla da je mama operisana dva puta i skinuta s biroja i zato prima socialnu pomoc to jest ne moze da radi, ne znam sta vise da kazem, ne govori ona meni moras pobaciti i brinuti za mene dapace..ona je rekla ja cu prezivjet nekako s ovih 200 eura sta jedem jedem danas pa makar jela jednom...al ja se bojim radi tebe da ces patit jer sam se uvijek toga bojala a bas je to i doslo. ovo je zadnji post od mene, hvala vam puno na pomoci...

drugo decko ne radi za sto eura, ima normalnu platu ali placa stan s radnicima malo vise od 100 eura i hranu i sta ja znam, i opet jedva stigne zato sam rekla kako bi tek stan i kiriju od 300 i troskovi placao... i u dugovima je, to sam vec napisala i na prvoj stranici i na drugoj i trecoj ..vrijedna sam osudjivanja znam.

HVALA VAM OD SRCA, I ZELIM VAM SVE NAJBOLJE

[Bubidea]

vrijedna sam osudjivanja znam

to nikada nemoj niti pomisliti, da si vrijedna osudjivanja.

svatko prvo mora pomesti pred svojim vratima, a sigurna sam da svi mi imamo svasta za pomesti

a oni koji te osudjuju, nisu vrijedni niti jednog slova, to za mene nisu ljudi s velikim LJ, to su kreacije koje glume da imaju savrsen zivot i time hrane svoje sitne duse

[leptirić22]

ok,još jednom se ispričavam na svim riječima što sam napisala,sad gledam samo tužnu i njezin život bez djeteta,recimo da nije trudna:nećeš cijeli život dobivati dječji,ako ga uopće sa 22 god možeš primat,nećeš cijeli život studirat da bi mogla dobivat stipendiju,a i nitko ti ne garantira da ćeš isti dan po završetku faksa naći posao. To ti nitko ne obećava da će ti biti bolje kasnije.I pošto su takvi običaji kod vas ne razumijem kako bi otišla živjet kod momka kad se niste vjenčali a i misliš da nije za tebe. Napravi što ti misliš,nemoj više uopće gledat ovu temu nego odluči...ako si za abortus napravi ga što prije,jer ako prijeđeš 8 tjedana to baš nije dobro za tvoje zdravlje i može ti ostavit posljedice(tako su meni specijalisti rekli kad sam morala na abortus). Završi studij,nađi posao,mamu malo obezbijedi financijski i odi sama negdje na stan jer češ se sama najbolje osamostalit.Bit će teško mjesec,dva ali kasnije super.Ja sam sa 19 god otišla 200km od svojih.I dobro razmisli da li želiš biti s tim dečkom i dalje. E kad se odlučiš šta ćeš fino otvori novu temu i piši nam kako ti dalje ide....sretno ti bilo

[titirlica]

tužna, oprosti promaklo mi je to , nisi vrijedna osuđivanja , sve se to dešava ljudima i nisi jedina . Na žalost nisam sigurna da si izabrala pravu osobu za vezu
Želim ti sve naj bolje , što god da napravila -dobro si napravila , nije kraj svijeta! Glavu gore i više samopouzdanja i borbenosti ti želim.
SRETNO

[danijela81]

na žalost nisam sigurna da si izabrala pravu osobu za vezu

jako, jako dobro razmisli o ovome!
pa onda još ako zaključiš da on nije za brak, obitelj, ili jednostavno da nije za tebe (možeš li se osloniti na njega?), onda jako dobro razmisli želiš li imati dijete s njim, bez obzira vjenčali se, ne vjenčali, i što selo pričalo...
neke stvari su bitnije od bapske priče i sramote.

i jednom kad doneseš odluku, presjeci i pomiri se s tim (što god odlučila), oprosti sama sebi na greškama i kreni dalje malo pametnija (i iskusnija)

[boysmama]

i jednom kad doneseš odluku, presjeci i pomiri se s tim (što god odlučila), oprosti sama sebi na greškama i kreni dalje malo pametnija (i iskusnija)

x

i javi se da vidimo kako si, kad ti dođe teško...

[pinky]

potpisujem danijelu i dodajem:
nakon što odlučiš, vrijeme je i da odlučiš je li taj momak za tebe ili ne (osobno bi ga nabila nogom da odleti nazad iz slo u bih).
i da u budućnosti debelo pripaziš da se takvo što ponovo ne dogodi.
apsolutna kontracepcija, a ne - neće on svršiti u mene, zna on svoj posa.
na kraju smo mi te koje ispaštamo njihove "vještine".

i da - malo razmisli o svom stavu o selu odakle dolaziš i onome "šta selo mislli". sve dok budeš kašiku držala i pazila jel selo odobrava kako juhu prinosiš ustima, jadan i žalostan će ti život biti.

sretno!

[Nirina mama]

Željela bih ti dati podršku jer sam se našla u sličnoj situaciji u skorije vrijeme, napominjem, da sam i mlađa od tebe Zatrudnila sam prilikom prvog odnosa . U početku mi je bilo jako teško, nisam se mogla pomiriti s tim, i uvjeravala sam samu sebe da nije tako. Bojala sam se saopštiti tu vijest bilo kome. Moj momak i ja smo odlučili da ostavimo dijete ( iako nismo imali ništa obezbjeđeno i bili smo u situaciji da nam svi okrenu leđa ), i objavili smo to našima već kada je bilo kasno za abortus. Svi su to prihvatili jako dobro, bili su sretni, i omogućili nam sve potrebno. Sada dok moji vršnjaci izlaze i provode se, ja dane provodim sa svojom princezom i svojim suprugom, i nimalo se ne kajem. Sigurno bi se pokajala da sam abortirala. Ti uradi kako ti misliš da je ispravno, druge ne pitaj za to. Sigurno se nećeš pokajati ako sebe poslušaš i svoje želje. Sretno