asistent u nastavi

[bosancero]

http://www.aso.hr/defco/default.aspx?id=155
Integracija skupina u nepovoljnome položaju u redoviti obrazovni sustav.
To je ono sto sam par stranica prije najavljivao.

[bosancero]

Bas gledam jednu stranicu iz susjedstva pa se pitam a gdje je kod nas zapelo?
http://inkluzivno-obrazovanje.rs/vesti
Kako ovdje vidimo razvijen je sustav podrske koliko vidim u svim segmentima i kako vidimo podignuto je na visoki nivo

http://www.mpn.gov.rs/sajt/page.php?page=170

[IRENA]

bosancero - uvijek mi drago da se javiš -- ali ovaj puta ko "sol na ranu" - gdje je kod nas zapelo? - pravo pitanje - znam gdje NIJE zapelo - svakodnevno svjedočimo i na ovom forumu kako kod roditelja pp djece ne zapinje - bar onaj dio koji je do roditelja samih - zapinje svugdje drugdje a ponajviše na "onima koji odlučuju" - pišu i predlažu zakone , potpisuju strategije, " potegnu čak do Velike Jabuke da potpišu strategije i time misle i čak si laskaju da su puuu-nooo napravili... za primjerice pravu inkuziju...
Gdje je kod nas zapelo ? - npr . na ljudima poput g. Adanića ili dr. Golema ?

[martina mama]

Irena, a ja bas mislim da je kod nas zapelo upravo kod roditelja. Uzmi u obzir da na ovom forumu pise manjina snalazljivih roditelja. Pa i mi svi kuburimo svak sa svojim problemima. Marta gubi staru asistenticu, denisu ekipa iz razreda prenosi stol, lu trazi kako platiti adrianovu operaciju, dinkic cijelo ljeto slaze mqterijale za skolu. Onda, sretnem jednog mozda manje snalazljivog tatu koji ima sina s adhd- om. Dijete iskljuceno iz skole. Srijeda je. Tata ocajan jer malom ne zna reci di ce u ponedjeljak u skolu. Covjeku idu suze. Ja ga nemam kome poslati. Uzas. Znam da se u ovom ocaju od sustava nije tesko pogubiti. Onda se sjetim onog filma o dubravku hz beograda. Ta prica vise mirise na svedsku, a ne na balkan. Ne znam sto bih rekla, osim da smo, pocevsi od sebe, na neki nacin podrzali hrvatsku uskogrudnost, neprilagodljivost i jedan geberalno negativan stav prema svakoj razlicitosti. Ovo sam vec dosta ocajna jer marta prijeti neodlaskom u skolu ako ne bude ista asistentica. Ovaj bosancerov link mi se poklopio sa stanjem u kuci.

[IRENA]

Kad sam napisala da ne zapinje na roditeljima onda sam upravo mislila na to da roditelji ( snalažljiviji, uporniji ...) nadoknađuju upravo ono gdje sustav zakazuje. A onda oni koji nisu toliko snalažljivi i uporni ( ali jednako voljni pomoći svom djetetu) ne mogu probiti te barijere sustava.... I mi "snalažljiviji i uporniji" se grbimo i grbimo....

Nakon što priča sa asistentima postoji potaknuta od civilnog društva već evo hm više od 7 godina a još je na razini projekata...ULAZAK U VRTIĆ, ŠKOLU ... POSAO ...još bez gotovo ikakvog sustavnog pomaka ...
Stoga i dalje mislim da ne zapinje na roditeljima već na sustavu.

[Dinkic]

Jucer smo se Bosancero i ja i culi i malo "uzivo" popricali na ovu temu.
Sve sam prirucnike skinula i spremam se proci ih. Kako neznam njihov obrazovni sustav tesko mi je reci nesto vise u ovom trenutku. Neznam da li nam fancy moze pomoci mozda ona ima vise spoznaja i o obrazovnom sustavu u Srbiji i u BIH odnosno njenom dijelu.
Ja nesto znam o stanju u BIH, kanton Sarajevo i kod njih su djeca s DSom isla u redovnu skolu nije bilo ama bas nikakvih natezanja kao sto smo ih mi imali. Potom njihova osnovna skola traje 9 godina i to je skroz drugi ritam ucenja kao recimo i principi. Samo jedan primjer, kod njih djeca uce citanje uceci slogove i citajuci po slogovima (sto je za nasu djecu super), a kod nas uce slijevanjem. Djeca s DSom su bila u razredu bez pomocnika u nastavi i Udruzenje za DS u Sarajevu stalno pritisce da dobiju asistente, da se obuce ucitelji da se obuci strucna sluzba i sudjeluju na jako puno natjecaja i dobivaju novce. Njihovi roditelji se jako, jako angaziraju, guraju MIN, imaju potporu i par ucitelja i
strucnjaka i idu bas velikim koracima.

Sada bih nastavila na ono sto je rekla martina mama, mi roditelji smo najvise mozemo i kakava je kod nas situacija, PUZ jedini ima zaposlene i radi i njihovi se rezultati vide. Ostali svi volontiramo i u svemu to je samo par osoba, na prste jedne ruke ih se moze nabrojiti.

Kako mozemo uopce nesto ocekivati od sustava kada niti na jedan nacin ne pokrecemo, nemamo ideja, ni inicijativa, svi nesto samo cekaju da im netko drugi rijesi.

Nisu u Italiji prije 36 godina promijenili zakon sto su njihove veleumni cinovnici nesto pametno smislili, nego su roditelji se ujedinili i prisili na promjene. Njihova su sva djeca s pp u REDOVNIM skolama, nema specijalnih skola. Isto i u USA u slicno vrijeme se dogodilio. U UK su opet roditelji bili ti koji su uz par strucnjaka (nasa recmo Sue Buckley - usvojila djevojcicu s DSom i profesorica na fakultetu) pokrenuli novosti za nasu djecu koje i mi sada konacno mozemo u RH primjeniti i zbog bas njihovog iskustva guramo u istom smjeru.

Ono sto su me pomalo i Svedjani (jedno vrijeme sam gore zivjela) naucili odnosno otkrili mi kako to oni rade. Zakon nije tamo neciji nego je MOJ, mene gradjanina i ja u njemu MORAM sudjelovati i ugraditi se. Dobru praksu gurati da se uvijek primjeni, a sto je lose odmah odbaciti. Mozda ce netko reci pa oni su bogati, ...e oni su bili siromasni strasno, pa su onda bili mudri i krenuli, opet pojedinci potaknuli i dugo su bili s najboljim zakonima i najboljom socijalnom osjetljivoscu.

Kod nas je jos uvijek mali broj "pozitivnih" no bojim se do kada ce i oni ustrajati. I ako nema nas roditelja vise, tesko cemo i te pozitivne i ustrajne zadrzati i pomoci i njima i nama i nasoj djeci.

Mozda sam dosadna no primjer promjene Pedagoskog standarda clanak 15, stavak 7, su htjeli mijenjati i neki pozitivni u MZSS no neki nisu dali. No kada je dosao nas dopis, pa drugih udruga, pa preko Sabora i svih stranaka (kojima smo isto poslali zamolbe za promjenom) onda su i oni pozitivni u MZOS izborili bitku da taj clanak bude kakav je danas. Po prvoj verziji samo bi djeca s motorickim teskocama imala pomocnika. Tako je u Sloveniji, i nasa djeca iako idu u redovne skole, isto devetogodisnje skolovanje i bez brojacanog ocjenjivanja do 4 . ili 5. razreda, imaju dodatnih potreba koje rjesavaju na razne nacine.

Kod nas ja vidim puno mjesta gdje treba napraviti promjene, no tko, kada i na koji nacin bi ih mogao napraviti?

Jedan dio sigurno udruge, no kako dobiti vise roditelja koji ce se angazirati. Jako mi je cudno da bas niti jedna defektologica nema dijete s pp, pa onda niti jedna odgajateljica u vrticu, pa onda niti jedan ucitelj ili uciteljica, niti jedan profesor ili prosorica, niti jedan lijecnik i.. tako bih mogla nabrajati. Ma ima no zasto se nisu angazirali nego se drze po strani i cekaju da im netko nesto da i servrira i rijesi za njih.

Iako me vec puno puta Irena spotala da trebam jasno reci tko je sve angaziran oko svih nasih prirucnika i izdavanja, nekako mi se bas uklapa u ovo cijelo ozracje pa cu ipak reci, nazalost samo ja. Uz posao, uz Filipa, uz obitelj, nalazim vremena da iscitavam i iscitavam prijevode, korekcije lektora i strucnih recenzenata, uskladjujem, organiziram graficku obradu, pregledavam da li je graficka obrada dobra (svaku rijec po nezam ni sama koliko puta procitam). Stampanje organiziram, ponude, smjestaj prirucnika jer nemamo jos svoj prostor, slanja po cijeloj RH i van RH.
Koga bih mogla traziti da se ukljuci? Srecom da su nam prevoditeljice donirale prijevode, no one nisu u nasim vodama i onda treba vremena uskladiti sve, dva roditelja su mi se ponudila za prijevod, jedan je napravio veci dio svog prirucnika, drugi samo poceo i onda je on u guzvi, ima jako puno posla i sto onda, trazi druge nacine i tko ce prevesti. Isti taj roditelj naravno nadje za pravo da kritizira sto nismo ovo ili ono napravili. A kada mu dijete nisi primili u vrtic opet se vratio i pitao sto ce.

Upravo me nazvala prijateljica koja je Ravnatljica jedne skole koja ima nekoliko djece s pp, a od ove godine i dijete s DSom. Cijelo ljeto smo u kontaktu i ona se muci i trazi kako osigurati pomocnike (u Zagrebackoj zupaniji, imali su prosle godine preko javnih radova i iste probleme kao i drugi) i ja sam joj rekla za mogucnost preko ZZZ. Ona je prosli tjedan zvala ZZZ, Županiju i dobila je danas dopis od Županije da posalju zahtjeve i u roku par dana ce biti rjeseno (jer ona vec ima par osoba - pedagoga, ucitelja, koji su joj se javili i za volontiranje) i koji bi mogli uci u program. A jedna druga Ravnateljica ceka da joj se netko javi (isto u Zagrebačkoj županiji) (?!!?) i onda mene zivka roditelj, pa uciteljica kako bi oni dobili pomocnika.
Kada se sjetim koliko se i nasa Ravnateljica angazirala da svi dobiju pomocnike, svaka joj cast. Ima sve vise ravnatelja koji se izuzetno angaziraju i znaju da ako bilo sto im treba da nas mogu zvati i da mozemo i mi svojim kanalima doci do onog sto nam svima zajedno treba. Tako i oni i mi sirimo i kontakte, radimo mrezu koja je za funkcioniranje i velike stvari izuzetno potrebna.

Sustav daje neke mogucnosti no da li ih i znamo i da li ih koristimo?

Sto sustav ne daje niti nemogucava, trebaju krenuti udruge. Tako mi organiziramo susrete ucitelja i uvijek imamo i nekog od profesora kao predavaca, oragniziramo s IDEMom edukaciju pomocnika, organiziramo edukaciju roditelja za neka podrucja. Polako slazemo, dokumentiramo, snimamo i u jednom trenutku (dobru praksu) cemo ponuditi Agenciji. No nas problem je sto nemamo strucnjaka koji nas prate i koji iako svi govore da bi bas se i ne angaziraju, no mozda i to dodje, a mi roditelji nemozemo biti edukatori (nemamo papir) iako mnoge stvari smo kroz iskustvo s nasom djecom puno bolje naculi jer nas je situacija natjerala. Neki dan mi veli jedna gdja kao steta sto u RH nema pocasnih doktorata jer ona vec vidi mnoge roditelje koji su napravili cuda u nekim podrucjima i da bi drustvo tako dalo jos jednu dozu poticaja svima u drustvu kada bi toga bilo.

Bosancero, sretno u pisanju projekta za EU. Veliko hvala za sve sto si nasao.
Nadam se da ce se ipak naci jos po koji roditelj pa da se malo vise stvar pokrene.

[Dinkic]

Nakon što priča sa asistentima postoji potaknuta od civilnog društva već evo hm više od 7 godina a još je na razini projekata...ULAZAK U VRTIĆ, ŠKOLU ... POSAO ...još bez gotovo ikakvog sustavnog pomaka ...
Stoga i dalje mislim da ne zapinje na roditeljima već na sustavu.

Irena, bilo je pokusaja da se neke stvari reguliraju recimo u Zagrebu na bolje no bas se sjecam vaseg vrtica koji je trebao biti referentni za nasu djecu i sto se onda dogadjalo da su se pobunili roditelji nase djece, sto ce oni voditi djecu "tako daleko", ma bolje da se ne sjetim sto je sve bilo. A u vasem vrticu su trebale tete biti poticaj, pomoc i mejsto gdje ce druge tete nacuiti kako raditi s nasom djecom i da se ne boje kada dobiju dijete s teskocama. Ljudi uopce nisu shvatili koncept da se nesto sustavno napravi. I opet kazem kada neki od sustava i nesto pokusaju, ako nemaju nasu potporu padaju jer su drugi "pre jaki" (oni su profesionalci i oni nemeju empatija - kako rece jedan od sugovornika u Krupnom panu), a posebno kada se dotakne da treba dati i novce.

Sjeti se kako smo uopce dosli do pomocnika, na osnovu samo DOBRE prakse nasih PUZevaca i njihovog projekta, nasih divnih vizionara.

Pa i UK je dugo slicno funkcionirala, trebalo je vremena, no tamo su se roditelji i strucnjaci puno vise angazirali i za vrijeme projekata.

Oni su u UK slozili planove i programe za nasu djecu, a gdje smo mi? Zato kazem nedostaju nam roditelji - ucitelji koji se zele i hoce angazirati, ma cuda bi se mogla napraviti. Mi imamo podrsku skole, pomoc svih nasih ucitelja, a koliko imas roditelja koji nemaju toga i koji niti se pitaju kako i sto i da oni trebaju biti aktivni kao i za svako drugo svoje dijete. Mogla bih nekoliko nasih odmah nabrojiti. Znaju samo se zaliti da nemaju ovo ili ono i da bi im udruga trebala nesto osigurati i dati.

Zasto me razveselila ideja preko ZZZ jer bi pomocnik kroz svoje pravo redovno vrijeme nakon sto dijete vise nema nastave u dogovoru s uciteljima slagao materijale, pomogao uciteljima oko prilagodjenih programa, pripremao se za slijedeci dan kako bi dijete sto vise moglo nauciti, sto bolje pokazati i iskoristiti svoje potencijale, prvo na svoju osobnu radost i ponos, a i svih koji s njima zive, uce i rade. No moja bojazan je u tome sto tko ce reci pomocnicima i staviti u njihove planove strucnog osposobljavanja da pripremajuci materijale za djecu kojima su pomocnici se spremaju za svoje buduce zvanje daleko na najbolji nacin. Mi cemo imati za nase pomocnike edukaciju no sto je se drugima. Za neke je prosle godine Grad Zagreb organizirao edukaciju i to je bio pomak itekako veliki, nadam se i ove godine da ce biti slicno.

Kada citam sto prolazi Denis trenutno i nikako da shvatim tu situaciju, zar niti jedan ucitelj, niti strucna sluzba niti ravnatelj ne vide sto se dogadja, zar nisu izasli na hodnik i stepenice. Kako da sustav naredi ako ljudi koji uz njega zive svaki dan 5-6 sati to ne vide.

[IRENA]

Dinkic : ....I opet kazem kada neki od sustava i nesto pokusaju, ako nemaju nasu potporu padaju jer su drugi "pre jaki" (oni su profesionalci i oni nemeju empatija - kako rece jedan od sugovornika u Krupnom panu), a posebno kada se dotakne da treba dati i novce...

Kad pišem sustav - upravo na te " pre jake" "profesionalce, bez empatije" - zapravo meni i ne treba njihova empatija - meni TREBA njihov profesionalizam - da upravo ti "jaki" a oni i u konačnici imaju moć nešto SUSTAVNO riješiti odrade SVOJ posao. To što dijelovi sustava se grbe zajedno s nama - isto se ne bi trebali mučiti (zajedno s nama) već bi nakon nekog vremena pokazane dobre prakse i oni na vrhu trebali onda bar nastaviti i poduprijeti te napore.
Naravno da se slažem da Država ( Sustav) neće sam po sebi nešto pokrenuti .. ali bar da se naknadno nadoveže na napore i onih iz sustava koji su voljni nešto napraviti i naprave nešto ( primjeri učiteljica, ravnateljica, gradskog zgb ureda) i naše pojedinačne napore...
Dinkic - u pravu si sa primjerima gdje neki roditelji ne čine puno, ne razumiju ili ne žele razumjeti kad se nešto pokreće ( i teškom mukom i pokrene - primjer Janovog vrtića kao mogućeg referalnog) - uvijek ima onih koji će čekati da im sve padne u krilo... i takvima ne paše nit što rade udruge nit pojedinci koji se pretrgavaju od posla (za buduće generacije) - kako to činiš ti i drugi vizionari i ljudi od akcije ...
S druge strane ima roditelja koji su imali i našu ( tvoju) podršku, naše kanale i mreže , uložili trud do bola - i uz sav taj trud nisu se mogli izboriti... Da li ćemo reći da je to njihova greška?

[martina mama]

Dinkic, Irena, takvih ljudi kao sto ste vi je na prste jedne ruke. Za tebe, Dinkic ja uopce ne znam kako i kad sve stignes. Vjerojatno ne spavas. Kad sam rekla da smo krivi mi roditelji, mislila sam prvo na sebe. Ideja da se prikljucim u rad neke od udruga u st je ostala samo na povremenoj aktivnosti u udruzi cerebralaca u st, al ja uz svoje obaveze i rad s martom nista vise ne stignem. Morala bih se odreci spavanja, koje kave s prijateljicama, teretane da bih nasla vrijeme za svoj angazman. S druge strane, vecina ljudi je negdje cula da udruge nesto daju, organiziraju i od udruga jedino koriste njihove usluge. Mene druzenje s takvima zapravo grozno nervira. Udruge nisu nesto apstraktno, nego su ljudi i ono sto oni tamo rade. Eto, znam da svaki od nas mora gurati i sam, ali ponestaje mi snage. Likovi kao sto su Dinkic, Irena, Nadica, Lidija sve vise mislim da ste likovi iz bajke.

[DomiMama]

Dinkic, Irena, takvih ljudi kao sto ste vi je na prste jedne ruke. Za tebe, Dinkic ja uopce ne znam kako i kad sve stignes. Vjerojatno ne spavas. Kad sam rekla da smo krivi mi roditelji, mislila sam prvo na sebe. Likovi kao sto su Dinkic, Irena, Nadica, Lidija sve vise mislim da ste likovi iz bajke.

potpis na ovo...
ja jedino sto mogu, uz guranje Domija u sve aktivnosti redovne populacije - engleski i Educarena uz logopeda privat i pracenje Borne na razne nadobudne aktivnosti - eng, glazbeni vrtic i tenis, i puno radno vrijeme jest donirati s vremena na vrijeme. i za to mislim da nije dovoljno.
i sram me...

[Dinkic]

E sada kada vec tako govoris ipak bih rekla da je Domi mama nas najpouzdaniji donator, svaki mjesec uplati kako ona kaze za svoj udio i jako me razveseli kada ne moram misliti hoce li kada nestanu izvori od Natjecaja se moci platiti bankarski ili knjigovodstveni troskovi. Pa i Irena uskoci svojom donacijom, a i nasa mama M. jako pomogne s novim opcijama i firmama koje nam uskoce sa svojim donacijama. Vjerujete mi i to treba i jako sam zahvalna na tom osjecaju i sudjelovanju.

Jedno mi je nasa Lidija rekla da je jako lijepo vidjet na izvodu kada netko uplati iznos i kada toga jos i znas. E pa tako i ja mogu reci kada dodje sms od banke i vidim pocevanje iznosa na racunu, za poznati iznos, onda znam to je opet domi mama.

[DomiMama]

E

[Dinkic]

E

Uh, zaboravila sam one VELIKE donacije za Boardmakere (10 komada, a svaki je 5000 kn) od tvoje firme.

[martina mama]

Pojilo mi mail. Nemam sad snage pisati. Dinkic, tvoja energija je cudesna. Ja ju nemam. Svoje snage pazljivo rasporedjujem na svoju obitelj. Za ostalo imam jako malo vremena. Irena, slazem se s tobom da je sustav nakaradan. Zamisli gdje bismo stigli da mozemo ovu energiju koju trosimo na savladavanje vjetrenjaca, usmjeriti u nesto za svu djecu s pp.

[flipper]

To je doslo iz ZZZ pa mi nije jasno kako su ti mogli to reci u uredu kod vas.

Niti prvi niti zadnji primjer da svaki zavod ( bilo za zapoš., centar za soc. skrb., HZZO, ...) rade onako kako si oni to protumače pa zato dolazi do zavrzlama i ono što vrijedi npr. u Rijeci ne vrijedi u Zagrebu ili obrnuto...
Ali zato smo mi tu ( i po 100-ti put -blaženi forum-) da ukazujemo na to i naravno da ću se sa ovom informacijom ponovno javiti kod nas u Zavod za zapošljavanje.
Jedino je problem njima objasniti od kuda meni ta info. jer ja naprimjer dopis nisam vidjela i da mi nisi ovdje napisala ja to ne bi znala.
Javim vam što su mi rekli.

Bila sam u zavodu i da sada može i učitelj ali za učitelja ima neki ali ( jer on ipak mora odraditi i nastavu u tom periodu za razliku od ostalih, pa to valjda treba uskladiti, ne znam ). Na našoj županiji još nismo imali ovakav primjer asistenta u nastavi ( vjerojatno još niti jedna škola nije pokazala interes ili ne zna ) ali se može na nivou cijele hr. Na našem području od svih ponuđenih zanimanja a da ispunjavaju uvijete ima samo jedna osoba ( a nama treba 5 ). A ništa, tražiti ću od škole da se jave na zavod i raspišu natječaj za 5 osoba pa se možda još netko nađe. ( da li ja to mogu uopće tražiti od škole, ma šta da li mogu - moram jer oni ne mrdaju prstom! )
Dinkic, hvala

[Dinkic]

flipper, neznam sto bi to bilo posebno kod ucitelja, ako nije da kao i drugi trebaju imati mentora. Ono sto sam ja cula da oni trebaju biti na satovima svoga mentora (a tko ce onda biti s djecom kojima su oni pomocnici?), a i da trebaju odrzati neki broj sati u razredu opet pred mentorom (opet tko ce biti tada s djecom). Dobro je ako mentor moze biti ucitelj kod kojega je osoba kao pomocnik no koliko mi se cini da je malo ucitelja koji su sluzbeni mentori. No kako se sve mijenja nadam se da i Agencija za odgoj i obrazovanje odnosno oni koji odobravaju mentore bi mogli "proglasiti" mentorom te osobe ucitelja kod kojega je pomocnik i da ce biti najmanje problema i komplikacija. Kao pomocnici u nastavi zaista su ukljuceni u sve predmete i razredne nastave, a i predmetne nastave i sticu najbolje iskustvo, sebe oblikuju i uce jako puno.

flipper, mnogi neznaju za mogucnosti koje postoje i zato odi u skolu i reci mi, bit ce lakse za djecu, za ucitelji, a i za skolu. Znam dosta skola u Zagrebu koje su na ovaj nacin najelegantnije rjesili potrebne pomocnike u nastavi za svoje ucenike. Dosadasnjih godina je bilo "lovljenje" pomocnika, poznanstvima, preko fakulteta, preko udruge IDEM, uduge PUZ.

[flipper]

Pa da vjerojatno je onda stvar u mentoru, nema što drugo biti. Koliko znam u našoj školi su 2 učiteljice mentori ali nije naša. Ne znam koja je procedura da se postane mentor ali svakako ću to prenjeti u školi.
Znači tako bi išlo samo ako joj je ta učiteljica ( koja ima u svome razredu dijete s teškoćama s kojim je asistent ) i mentor.
TNX

[Dinkic]

flipper, ovo oko mentora kao ucitelja gdje je pomocnik je vise razmisljanje moje i jos jedne osobe koja je u skolskom sustavu jako dugo. Uvijek treba gledati realno i prema situacijama slagati prijedloge i kombinacije, a ne robovati necemu sto je definirano prije puno godina i u drugacijim okolnostima definirano. To je moj osobni stav u svemu, jer su mi posao i zivot tako pokazali da se jedino tako ide naprijed.

Zato s puno paznje, mudrosti, takta i sretno u skolu i u ZZZ.

[bosancero]

Iako se udaljavamo od teme posvetio bih par rijeci sustavu i ulogi udruga u svemu tome.
Sustav nije savrsen i prilicno je ispod opceg razvoja drustva. Pod opcim razvojem drustva mislim na humaniji pristup prema osobama s teskocama izmedju ostalog. Sustav drzavne skrbi je okostao i tesko pokretljiv kao i svaki veliki sustav koji puno administrira i nema puno kontakata sa realnim svijetom. Neki pojedinci u sustavu imaju i empatije i razumijevanja i zahvaljujuci njima recimo osiguravamo opstojnost udruga.
S druge strane su roditeljske udruge jedne od kojih sam i sam predstavnik. Mi nismo zadovoljni sustavom jer zelimo za nase dijete "SADA I ODMAH" to jest tesko nam je cekati evoluciju sustava i stalno smo za vise koraka ispred sustava no nasi su napori parcijalni i nedovoljni jer ne postoji sira povezanost izmedju udruga koje su po svojim ciljevima slicne. Velika je prepreka i sam nacin financiranja udruga pri cemu smo jedni drugima konkurenti te nismo spremni razvijati medjusobno ideje i projekte nego jedni na druge gledamo s nepovjerenjem i kad se objave rezultati natjecaja pojavljuje se i zavist (naravno ne i u mom slucaju).
Pitanje je na koji nacin se moze nesto napraviti. smatram da bi prije svega trebalo doci do cvrsceg povezivanja izmedju udruga, zajednickog "ARTIKULIRANOG" nastupa to jest postaviti odredjene ciljeve i gantogram ostvarenja te zajednicki vrsiti stalni pritisak na "vlast" kako bi se nesto pokrenulo. Da bi se to ostvarilo prije svega treba promijeniti sustav financiranja da bi udruge iz konkurenata mogle postici suradnicki medjusobni odnos jer oni koji rade ne bi stalno jurili za opstojnoscu strahujuci da li ce projekat proci ili nece. S time bi stvorili jaku osnovu s kojom bi mogli postati relevantni cimbenik u guranju nasih ideja i potreba. Jer u nasoj domeni nikad nema kraja napretku nego ima samo pomjeranja granica. Ono s cime sam posebno nezadovoljan u vecini segmenata pa i u nasem je dojam kako se sve radi samo da bi se zadovoljili uvjeti postavljeni izvana a ne zato sto se to treba raditi. Takodjer sve sto se radi je parcijalizirano i nema medjusobnih poveznica, strategije i plana nego je sve prilicno zbrkano i ostavlja dojam te bi malo ovo te bi malo ono bez jasne vizije kuda i kako.
Evo ja se raspisah nadugo i nasiroko o temi koja je rubno povezana s asistentima u nastavi ali zbog problema koje sam postavio niti asistenti u nastavi ne funkcioniraju kako treba.

[bosancero]

http://www.oecd.org/dataoecd/17/26/38614202.pdf

[IRENA]

Iako se udaljavamo od teme posvetio bih par rijeci sustavu i ulogi udruga u svemu tome.
Sustav nije savrsen i prilicno je ispod opceg razvoja drustva. Pod opcim razvojem drustva mislim na humaniji pristup prema osobama s teskocama izmedju ostalog. Sustav drzavne skrbi je okostao i tesko pokretljiv kao i svaki veliki sustav koji puno administrira i nema puno kontakata sa realnim svijetom. Neki pojedinci u sustavu imaju i empatije i razumijevanja i zahvaljujuci njima recimo osiguravamo opstojnost udruga.
S druge strane su roditeljske udruge jedne od kojih sam i sam predstavnik. Mi nismo zadovoljni sustavom jer zelimo za nase dijete "SADA I ODMAH" to jest tesko nam je cekati evoluciju sustava i stalno smo za vise koraka ispred sustava no nasi su napori parcijalni i nedovoljni jer ne postoji sira povezanost izmedju udruga koje su po svojim ciljevima slicne. Velika je prepreka i sam nacin financiranja udruga pri cemu smo jedni drugima konkurenti te nismo spremni razvijati medjusobno ideje i projekte nego jedni na druge gledamo s nepovjerenjem i kad se objave rezultati natjecaja pojavljuje se i zavist (naravno ne i u mom slucaju).
Pitanje je na koji nacin se moze nesto napraviti. smatram da bi prije svega trebalo doci do cvrsceg povezivanja izmedju udruga, zajednickog "ARTIKULIRANOG" nastupa to jest postaviti odredjene ciljeve i gantogram ostvarenja te zajednicki vrsiti stalni pritisak na "vlast" kako bi se nesto pokrenulo. Da bi se to ostvarilo prije svega treba promijeniti sustav financiranja da bi udruge iz konkurenata mogle postici suradnicki medjusobni odnos jer oni koji rade ne bi stalno jurili za opstojnoscu strahujuci da li ce projekat proci ili nece. S time bi stvorili jaku osnovu s kojom bi mogli postati relevantni cimbenik u guranju nasih ideja i potreba. Jer u nasoj domeni nikad nema kraja napretku nego ima samo pomjeranja granica. Ono s cime sam posebno nezadovoljan u vecini segmenata pa i u nasem je dojam kako se sve radi samo da bi se zadovoljili uvjeti postavljeni izvana a ne zato sto se to treba raditi. Takodjer sve sto se radi je parcijalizirano i nema medjusobnih poveznica, strategije i plana nego je sve prilicno zbrkano i ostavlja dojam te bi malo ovo te bi malo ono bez jasne vizije kuda i kako.
Evo ja se raspisah nadugo i nasiroko o temi koja je rubno povezana s asistentima u nastavi ali zbog problema koje sam postavio niti asistenti u nastavi ne funkcioniraju kako treba.

bosancero - slobodno otvori novu temu - zasigurno će bit i zanilmljivo i poučno i moći ćemo razmijeniti raznolika razmišljanja

[martina mama]

Bosancero, odlicno si poentirao na izazazove koji su pred nama. Ja tek sad shvatila da si musko. :-) glupa plavusa

[flipper]

http://burzarada.hzz.hr/Posloprimac_Rad ... %20nastavi

eto, nakon usmenog pregovaranja i evaulacijskih listića gdje roditelj, učitelj i pa čak i "asistent" daju svoja mišljenja i pišu loša iskustva ovin načinom rješavanja problematike asistenta u nastavi oni opet i dalje po svom

[nickolina]

ne znam koliko je pravo mjesto, ali ne znam više gdje da se raspitam...

apsolventica sam na PMF-u u zagrebu, cijelu prošlu školsku godinu sam radila kao asistentica u nastavi s djetetom koje je imalo cerebralnu paralizu i blage psihičke poremećaje.
sve mi se jako svidjelo, super sam se snašla, prošla sam edukaciju preko grada i ove godine sam htjela nastaviti isti posao, u nekoj drugoj školi, ali ne znam kome se obratiti.
kontaktirala sam 2 udruge ("puž" i "idem") i tamo su mi rekli da oni ne reguliraju više raspored asistenata po školama, nego da se obratim gradskom uredu ili školama pojedinačno.
i krenula sam se redom javljati svim školama, zasad bezuspješno, nastavit ću zvati od škole do škole idući tjedan.

također sam prijavljena na burzi i probala sam preko njih, ali su mi rekli ovo što ste pisali o tim javnim radovima, a ja nisam toliko dugo prijavljena tamo i ne mogu mi pomoći.
poslala sam životopis na 2 škole koje sam vidjela da su se oglasile preko burze, ali tko zna hoće li me uvažiti zbog tih javnih radova u koje ne spadam...

pa sam htjela ovdje pitati imate li kakav savjet kome da se obratim? kome u "gradu"? tko je zadužen za koordinaciju asistenata?


hvala unaprijed na svim savjetima!

[flipper]

Nikolina, da li pitaš za Zagreb ili neki drugi grad?
Za j. radove trebaš imati tri godine prijave na ZZZ-U ( uvijet bi bio i više i ne biti baš tako mlada ) a da li bi mogla upasti u ovaj program stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, isto preko ZZZ-a, ali škola mora podnijeti zahtjev za asistenta Zavodu.

[nickolina]

zagreb, zagreb, da.
a ovdje ste napisali da u taj program mogu uci samo def, log, socijalni radnici, a ja nisam nista od toga, nego PMF...
kad sam se javila prosle godine za posao asistenta, rekli su mi da struka nije toliko vazna, koliko je bitno slaganje s djetetom, roditeljima, dobra suradnja s uciteljicama i strucnom sluzbom i sve to imam i bili su jako zadovoljni sa mnom i sve je super funkcioniralo.

nista onda, zovem od skole do skole pa cu valjda naletiti na nesto...

[Dinkic]

Nickolina, skole su trazile preko ljeta pomocnike, uglavnom preko ZZZ i to je program iz predpristupnih fondova, a uvjet je da je osoba diplomirala i da je onda na ZZZ te da nema vise od 29 godina i vise od 6 mjeseci staza. To je program na godinu dana i kroz taj period osobe odradjuju pripravnicki staz i nakon toga idu na strucni ispit. Koliko je meni poznato u gradu Zagrebu nije bilo javnih radova za pomocnike kao sto je bilo u Zagrebackoj zupaniji te u jos nekim zupanijama.

Znaci jedna dio skola je uspio dobiti osobe kao pomocnike u nastavi na osnovu toga programa, ali je ostao jedan dio onih koji su isli po starom, apsolventi ili vec zavrseni no nezadovoljavaju gornje uvjete. Koliko je meni poznato u Zagrebu su skole odradile ogroman posao puno prije pocetka skole ili neke par dana prije. Naime gradski ured je javio skolama koja su djeca dobila odobrenje za pomocnika i skole su mogle taj dio odraditi ranije nego sto je bilo prijasnjih godina. Znaci mozda uspijes jos nesto naci ako je netko negdje odustao u medjuvremenu. Stanje u Zagrebackoj zupaniji nije bas tako dobro i tamo ili su bas krenuli s trazenjima pomocnika ili su ih upravo dobili.

[bosancero]

Pisete li projekte? Rok je 14.11.2011.

[flipper]

Projekte prema kuda? EU? Može link?

[bosancero]

Projekte prema kuda? EU? Može link?

Na pocetku ove stranice. Pogledaj kad sam objavio