Obavili smo preglede i vježbali s terapeutima u Rijeci, a zatim i na Goljaku.
Glavica je sada potpuno sigurna u svim položajima i pokretima. Pogled fiksira gotovo trenutno.
Okreće se s leđa na trbuh, za sada samo preko lijevog boka, a ja potičem drugu stranu.
Nožice lovi rukama i pokušava ih primaknuti ustima, guzu odiže od podloge.
EEG je uredan, ali zbog premalog otvora fontanele moramo na magnetsku rezonanciju.
Ono što me i dalje brine je izvijanje i česta ukočenost pri samovoljnom pokretu. Dok miruje ili mu ja pomičem ruke i noge potpuno je opušten, osim što se povremeno odupire pokretu, a čim poželi doseći predmet ukoči mišiće i pokret nije sasvim gladak. Čini mi se da ponekad i ne pokušava dohvatiti igračku, jer mu je teško pomaknuti ruku. Terapeuti kažu da ga treba razgibavati, ali kako da mu pomognem da on sam opušteno krene u pokret? Molim vas, pomozite mi savjetom! Za sljedeće vježbe naručeni smo za više od mjesec dana, a privatnik smatra da ja to sve mogu sama.





No, srećom je ostatak ekipe bio uporan (divni ljudi) i nakon sat vremena ljuljuškanja i maženja je utonuo. Bilo mi ga je jako teško gledati kako spokojno spava dok oko njega tule brodske sirene. Tanja77, sada znam o čemu govoriš. Mislim da bi se bez uspavljujućeg sredstva svatko probudio.
U ta četiri sata izvrtila sam sve najgore varijante i dijagnoze za koje znam. Na koncu me on (relativno) umirio rekavši da je nalaz uredan, osim što je interhemisferna pukotina šira od uobičajene i da ne trebamo na daljnje pretrage, nego samo na redovne kontrolne preglede kod neuropedijatra i neka samo dalje vježbamo.
. Tu vrijednim vjezbanjem mozete cuda napraviti, tako da se i doktori zacude da je to moguce. Drzite se
.

, stalno nešt komentira, uglavnom su to još neke rečenice koje je čula, ali napreduje. Socijalizacija je isto krenula, dva dana tj. je s tetom, jer radim SRV, ide i 1 ili 2x tjedno u igraonicu na 2 sata u vrtiću i super joj pomoglo da riješi neke svoje strahove, više ne paničari pred strancima, ne srami se. Prošli tj. smo našli dobrog def. tu u blizini i genijalno se igrala s njim, a prvi put ga je vidla, to je još nedavno bilo nepojmljivo. Čak je neki dan surađivala po prvi put na fizikalnoj u Poliklinici, teta nam je padala u nesvijest od iznenađenja, dosad je bilo urlanje. A motorika je isto nešto bolje, polako radimo na stajanju, kažu da nije loše za početak. Dobila je na okretljivosti u trupu, a to je bio SF, a i rukice bolje koristi. Uglavnom, zadovoljni smo, zadnjih pola godine nam je stvarno procvala. Samo nek nastavi dobrim putem.
