U mojoj sobi...

[Zwerka]

Zwerka, kad čitaš odgovore moraš uzeti u obzir starost djeteta o kojem se radi. Sa tri i pol godine je sasvim normalno da se dijete boji spavati samo u sobi, bez svjetla, da zove mamu usred noći, da ga je strah grmljavine i tako dalje. Također je sasvim normalno da se ne želi igrati samo u sobi, da želi da se igrate s njim i da ga zabavljate. Moja ti je preporuka da ne radite problem od spavanja nego da tolerirate djetetovu starost i potrebe i to će sve doć na svoje. Što se tiče drugog djeteta koje planirate, koliko znam trudnoća traje devet mjeseci pa pretpostavljam da je to dovoljno dugo da se usvoje određene promjene i da dijete sazrije.

Da, u pravu si...
Očito zaboravljam da je on star TEK 3,5 godine..

Ne bi me ni lovila panika ali, ne želim još ništa govoriti, postoji šansa da ostanem sama, trudna, s neposlušnim klincem opčenito koji još k tome ne spava po noći, bez ičije pomoći.
Ne, ne razvodim se, ali o tome ću ako uopće i bude.
Pa u naletu toga " straha" kako ću i da li ću moći sve sama, s obzirom da mi je prva trudnoća bila teška, bez obzir što je MM bio uz mene, depilirao me, prao itd...me već sad pere lagana paranoja, pa bi sve odma na svoje mjesto, a ne ide

[ancica]

Zweka - većina djece je sa 3.5 godine neposlušno. Neki su čak i nemogući . To je jednostavno tako, ti moraš biti dosljedna, držati se pravila i tražiti da ih se i on drži i gotovo. Rečenica koja, po mom mišljenju, sažima svu mudrost preživljavanja TT faze kaže: "red daje djeci sigurnost, a pravila slobodu". A inat, otpor, jurišanje svim raspoloživim sredstvima, od histerije, do cendranja itd., na granice koje si postavila sigurno te neće zaobići.

Što se spavanja tiče tu isto nemaš baš nekog izbora. On ne želi sam spavati i ako i želi onda je to sa upaljenim svjetlom. To je sasvim normalno, vjeruj, i totalno nebitno i za dolazak bebe i tvoju trudnoću i sve ostalo. Problem nastaje samo ako na to tako gledaš. Ja sam npr imala dvoje djece jedno iza drugog sa razlikom 12 mjeseci. Dora nije htjela sama spavati što se i nije moglo očekivati od tako malog djeteta, a nisam je htjela na silu tjerati u drugu sobu ili tako nešto. Rješenje je bilo da spojim dječje krevete i spavam s oboje. Kad bi se matija budio dojila bih ga, dori bih dala ruku kad je tražila, nju nije budilo njegovo noćno plakanje jer se navikla na to i sve skupa je ispalo super. Hoću reći, već ćeš naći neko rješenje koje će vam svima odgovarati, nemoj raditi problem unaprijed.

[Zwerka]

Da se javim sa svjezim informacijama nakon 2 mjeseca

Spavanje u njegovoj sobi nam je...ni sama ne znam kojom rijecju bi opisala.

Uglavnom,popodnevni spavanac odradjujemo u mojoj sobi zajedno ( da,da po novome opet zacori popodne al samo ako se probudi do pol 8 ) i ja odspavam malo s njim pa mi tako odgovara.

Nocu zaspi u sobi bez problema i dalje uz svijetlo,al nije bed. Samo naravno,i dalje se budi minimalno 2 puta i ne bude izasao u iz sobe pisat ( wc je pokraj njegove sobe ) nego sjedi na krevetu i mene zove- nekad normalno,a nekad histericno place.
Zadnje 2 noci zaspi oko 22.30 i vec u 2 je budjenje,pa u 4 i vec se s plisanic seli u moj krevet. Tako da nista od onog da dolazi k meni dok se razdani vani.
Samo sto kod mene svjetlo ne gori i on to zna, i spava bez pardona.

Isto imamo faze kad nece zadaspati pa drami kao jucer,place da ja moram leci malo k njemu u krevet.

MM je na terenu po mj dana tako da i ja spavam sama u krevetu i ozbiljno razmisljam da ga prebacim k sebi,al se bojim da tek onda nece htjeti natrag u svoju sobu.

Sta se tice igranja u istoj,zaigra se on i te kako. Jucer se igrao skoro pol dana sto sam,a sto sa mnom.

I tako,opet se vrtim u krug- dva koraka naprijed, korak i pol natrag

[† Sanika]

Napravi onako kako ti je najlakse i najprakticnije.

[anlan]

ja bih ga na tvom mjestu pustila natrag, a s vremenom bih u sobu vratila i krevet. kako djeca uglavnom žele ugoditi roditeljima i vidi da je vama bilo drago da je u svojoj sobi, vjerojatno ste ga i nahvalili, sada je razapet između onog što on osjeća i što misli da biste vi htjeli da osjeća.

osjetljivijoj djeci zna biti veliki stres prelazak u svoju sobu. dok je moja mala bila točno te dobi, prilikom jedne jutarnje šetnje samo sam, gledajući kako neki preuređuju balkon, spomenula da će ona isto jednog dana imati svoju lijepu sobu i opisivala kako ćemo ju preurediti. Istog dana počela je s tikovima, žmiganjem.

naravno, nisam odmah to povezala, razmišljala sam je li problem u vrtiću, jesmo li se svađale, jel gledala neki strašan crtić... međutim ništa od toga se nije dogodilo. žmiganje je potrajalo, pa smo otišli kod okulistice koja me nakon zaključka da je sve ok s očima pitala je li možda nedavno dobila brata ili sestru ili smo ju preselili u svoju sobu.

kako je odgovor bio ne, pokušala sam opet odvrtiti film i sjetila se našeg bezazlenog razgovora o njezinoj budućoj sobi. počela sam je ispitivati o tome i skužila da je fakat to to, počela je plakati da ona ne bi nikada išla u svoju sobu, štoviše da će, kad se uda, i muža dovesti k nama u krevet

obećala sam joj da ne mora nikada ići u svoju sobu kad je sa skoro punih sedam odlučila da je vrijeme, ja nisam bila spremna, ali morala sam to prihvatiti... i sad žmigam . šalim se, ali ne bih imala ništa protiv da još spava kod nas, što su veći to manje cipelare.

evo, jutros nas nije okrutno probudila (ona se budi uvijek prva, pitam se nekad jel uopće spava) i onako kroz san pomislila sam da je njen krevet još uvijek pored nas. kad sam napokon otvorila oči vidjela sam da je tamo, na žalost, samo hrpa nespeglanog veša.

nemoj zanemariti niti utjecaj crtića, ako gleda one neke strašne, osobito prije spavanja, možda ih sanja ili se na kratko probudi pa mašta odradi ostatak.

[Jullishka]

vanja spava u svojoj sobi od pre dve nedelje. uskoro ce 6 godina.
on je u svom krevetu poceo da spava sa 4 godina.
mislim da je tek sad bio spreman na to, a i situacija nam se promenila po kuci, sto me je plasilo bas zbog njegovog spavanja,ali on spava u svojoj sobi.
vanja ima kosmare strasne,to ne bih nikome pozelela,pa tako da, on kad sanja,i kad se uznemiri, to je jako tesko da se smiri. ponekad traje i po 15 min. budim ga da bi mogao da spava.a otvorenih ociju vristi. meni je to strasno,sto izletim iz svoje sobe, sa vristanjem uvek probudi i malu, pa ne znam kud pre
ja bih mu dozvolila i sada da spava kod mene ako to zeli. prosto, on je osetljiv, bojazljiv, ali njemu je guzva kod mene u krevetu posto spavanje sa sofkom je ko spavanje sa troje odraslih . komociju mozda da izgubim? koju ni nemam,svakako

[black_lady]

Na ovo da VEĆ tri i pol godine nisi spavala u komadu mogu se samo slatko nasmijati. I reći ti iz svoje perspektive da je to TEK tri i pol godine

Ajme, nemoj me tješiti..

Nego, uvijek, ali uvijek se nešto izjalovi kad se ja krenem pohvaliti.
Današnji popodnevni spavanac je bio žali Bože..U biti, nije ga uopće bilo.
Ja neću spavati, mama spavaj sa mnom, meni je dosadno, i opet neću spavati, ja sam gladan, jako gladan, ja bi se igrao...
Dobro, spavao je do 9 ujutro, al svejedno..I uvjerena sam da sam ostala s njim u sobi, zaspao bi ko od šale..
Al ja ne ostajem s njim, a on ostaje bez popodnevnog spavanca.
Kako da se tu postavim??

I evo, većeramo (dobro, već je prošao i 21 h ) a on gleda crtiće i viknem mu da pogleda ovaj do kraja, idemo zubiće prat i spavat, a on razvaljen na trosjedu i spava ko top..

Ah...

Kad se moja J probudi iza 8 ujutro, taj dan nema šanse da zaspe popodne. Zato navečer već oko 18:30 grinta i oko 19 zaspe. Ako se digla za vrtić u 6, popodne će obavezno odspavat jer ne može izdržat. Meni ti je to kod njega ok.
Ako želiš da ti sigurno odspava popodne (da se i ti možeš malo odmoriti), probudi ga ujutro ranije.
Šta se tiče noćnog spavanja čini se da jako dobro napredujete. Probaj ne trzat na svaki njegov komentar.
J kad joj se navečer ne spava ( a dogodi se da smo ja i mm preumorni pa se ranije svi strpamo u krevet) ima stotinu pitanja i žedna je i gladna je i piški joj se i svaaaaašta. Ako počne rečenicu sa: mama, ja bi, ammmm, ja bi, ammmm... - već znam da izmišlja samo od dosade i lagano joj pažnju preusmjerim na nešto drugo.

[Diami]

Moj K će za dva mjeseca 4g. Ima svoju sobicu i krevet u njoj, ali se navečer uspavljujemo tako da legnem pored njega (isključivo ja, tatu ne prihvaća) i čekam da zaspi. Dok je M bila mala, spavao je još kod nas i išli smo istovremeno spavati, M ga nikad nije probudila svojim plačem.

Nekada prospava noć, nekad ne, onda nekad sam dođe bez panike k nama, a nekad sjedi plačući ili vrišteći u kreetu i čeka da (isključivo ja) dođem po njega. Ima noćno svjetlo, ima zgodnih za kupiti.

I sad, pričamo mi prije tri dana, pita on mene "a kad će M narasti Kako ja?", velim ja "za dvije godine, ali ćeš i ti onda biti već veći", on "a onda više neće piti mamino mlijeko?" ja "vjerojatno : ne", on kratko razmisli, lice mu se ozari i veli "onda će mama moći cijeeeelu noć spavati kod mene".

Mali su oni još...

[latica]

I sad, pričamo mi prije tri dana, pita on mene "a kad će M narasti Kako ja?", velim ja "za dvije godine, ali ćeš i ti onda biti već veći", on "a onda više neće piti mamino mlijeko?" ja "vjerojatno : ne", on kratko razmisli, lice mu se ozari i veli "onda će mama moći cijeeeelu noć spavati kod mene".

aaaaaaaaaaaaaaa zlato malo

[Zwerka]

Podnosim izvjesce, razocaravajuce..
Sve je bilo super, ako izuzmem ponekad jedno budjenje nocu, tako dugo dok MM nije otisao na teren i mali je htio spavat sa mnom u krevetu. Da se ja ne bojim, kako je rekao, a kad se tata vrati on ce opet otici u svoju sobu. To vrijemedok je spavao sa mnom, nije mu trebalo ni svijetlo, a nije se ne budio po noci.
Kad se MM vratio, nakon 3 noci sto je prespavao u svojoj sobi, poceo se budit ni sat vremena nakon sto zaspi, place i tjera se u nas krevet.
Pustila sam ga par noci tako, reko- MM mu je nedostajao pa neka spava s nama.
Onda je nakon par noci spavanja u nasem krevetu poceo raditi scene- da on nece sam spavati ( MM i ja smo bili u boravku ), da moramo s njim biti, pa bi dosao gore da i on hoce gledat tv..
Ne mogu reci da je poceo manipulirati s nama, al smo odlucili da je najbolje da spava u svojoj sobi, jer su veceri postale uzasne bez obzira gdje on spavao.
S tim da kad je u nasem krevetu, mene izgura cisto na kraj, cijelu me iscipelari, nebeojeno puta me i udario u trbuh, tako da sam ja dobran dio noci budna, a po danu padam s nogu od umora.
I opet mu objasnjavamo, i crtice mu pustimo u sobi prije spavanja, ujutro dobi novcice za svoju kasicu ako vecer prije ne radi probleme.,
I dvije noci zaspi bez pardona, onda 2-3 noci pravi probleme.
Ne moram ni pisat da se budi dva do tri sata nakon sto zaspi i izmislja svasta- komarci su u sobi, muhe, ne spava mu se vise, pa bi k nama u krevet..
I vise ne mogu.
Trebam roditi za manje od 4 mj, a mi nazadujemo.
Svijetlo mu i dalje gori u sobi, s tim da po novome i vrata moraju biti otvorena, kao na pocetku privikavanja.
Uzasno se bojim kako cu dok beba dodje- ja ga dojim, a moj stariji u sobi vristi.. I sta, bebu cu ostavit usred podoja i trcati starijem u sobu??
Mjesta za kindac i krevet od starijeg u nasoj sobi nema..
A opet se bojim da starijem ne stvaram traume i nisam pametna vise sta i kako da postupam.
Znam samo da sam kronicno umorna.

[Zwerka]

Izvjesce..

Nakon nekoliko noci natezanja, od sinka smo krevet dovukli u nasu sobu i spava s nama.
Poceo je izvoditi stvari o kojima vjerojatno nisu ni knjige napisane.
Zaspi u svojoj sobi bez problema, za 2 h se budi u placu. Jedva ga smirim i zaspi, da bi za 2 h poceo show..
Vristanje, plakanje, histeriziranje.. Hoda po hodniku u 2 h ujutro, place, vristi, kuca nam na vrata, dolazi u sobu, MOLI da bi ostao s nama samo 5 min i da se vraca u sobu, pa opet place..
Probudio je cijelu kucu, cak i baku koja je na donjem katu.
I tako dvije noci za redom- cijela kuca budna zbog njega od pola 2-4 h..

Tako da smo odlucili prebaciti njegov krevet u nasu sobu. Medjut, kad smo to napravili, opet nije valjalo. Doslo je vrijeme spavanja, a on svom silom hoce u svoju sobu, neka mu krevet vracamo natrag.
E, onda smo mu na pod stavili madrac od kinderbeta. Bio je sretan do neba, da bi se probudio za 3 h i zavrsio u nasoj sobi.
I eno ga, spava tjedan dana sa nama, zaspi oko 21.30 uz svijetlo. Na pocetku je dramio da ne zeli spavati sam i bla,bla, al oko njega stavimo plisance i zaspi.
Kao sto sam i napisala, zaspi oko 21.30 s tim da se uopce ne budi do jutra- nit mu se piski, niz je zedan, nit se boji...
Njegovu sobu smo zatvorili do daljnjeg.
Ako mu nece smetat kad se braco rodi, bude kod nas spavao dok sam ne odluci da zeli u svoju sobu.
Jer one noci vristanja i histeriziranja su bile prestrasne. Sad se barem svi naspavamo, a i on.
Jednostavno izgleda da jos nije bio spreman spavati sam.