
malo podižem
ne tiče se više adaptacije (problem sa tetom koji smo imali na početku smo uspješno riješili) ali se tiče jaslica.
mislim da nam je adaptacija prošla relativno brzo i bezbolno.
novi problem nam je taj što mi je mali prije kojih 3 tjedna svaki dan dok sam došla po njega u vrtić govorio da ga je jedan dječak (uvijek isti) tukao, grizao, čupao, govorio mu ružne stvari. nakon tjedan dana iste priče pitala sam tetu u vrtiću jel to istina, ona je rekla da nije i da su mirna grupa bez incidenata i konflikata. rekla je da su se možda on i taj dječak nešto zakačili pa si je moj to jako uzeo k srcu ali da nije bilo tuče.
moj mali je priču nastavio i svaki dan mi priča isto.

to sam shvatila kao nešto s čim mi želi privuči pažnju dok dođem po njega u vrtić.
no jučer se desilo to da je navečer išao kod bake i krenuli su na igralište, dok su došli (dok je vidio djecu) rekao je da ne želi na igralište jer su tamo druga djeca koja će ga gristi i čupati.
sad mi više ništa nije jasno i ne znam šta se događa ali ne sviđa mi se pomisao da se boji i izbjegava djecu. nikad nije prvi prilazio djeci ali nije ih se niti bojao.
moj dečkić je dosta plašljiv (boji se stvari tipa vožnja bicikla, trompolin), motorički je nespretan i dosta introvertiran.
ovaj drugi dječak je po pričama njegove mame dosta otvoren i aktivan (suprotnost mojemu).
ali opet ono što mi je zanimljivo da dok ga pitam tko mu je najbolji prijatelj odmah veli da je taj dječak
