Kako ublažiti strah od životinja?

[Diami]

Počelo je kao normalna faza koju kažu prolaze dvo/trogodišnjaci. Ali je usput imao par nezgodnih iskustava, prvo ga je dva dana za redom upikla osa na moru, kasnije je imao dva, tri ružna susreta s psom mojih roditelja.

Radi se o labrador retrieveru, nije mu ništa učinio nažao, ali ga je u tih par navrata jako preplašio. Princ nije agresivan, ali je strahovito živ i pomalo napastan (i pomalo neodgojen), jednom se htjeo igrati s njim pa ga je srušio, a drugi put je K bio u kućici za igru u vrtu (dječjoj, ne psećoj) i Princ se samo pojavio pored njega na što je Karlo promro i totalno se splašio i ukočio. Od tada ga se panično boji.

Imamo tigrice, njih se usudi hraniti ako ih ne treba dodirivati, ali se boji recimo imati ih na ruci. Imala sam prije dulje vremena senegalsku papigu koja mu je jednom sletila na glavu, ne znam sjeća li se toga, ali se boji i sa mu tigrice ne slete na glavu.

Uglavnom, sad se boji svih životinja, ne želi ih ni podragati. Susjeda je nabavila slatkog malog psića, velik je poput mačke, zaigrano štene, totalno neagresivan. Simpa je on mom malcu - dok je s druge strane ograde. Uspio je u par navrata pobjeći u naš vrt/dvorište, Karlo dobije paničan napad kad ovaj samo protrči blizu njega, bez da mu se uopće obrati ili nešto...


Nisam sigurna koji bi bio najbolji put da ga naučim da nema razloga toliko se bojati životinja. Mm i ja volimo životinje, mm smatra da su klinci još premali a nama da bi bila prevelika obaveza imati još kakvog ljubimca, ali bi bio spreman da se brinemo o nekoj ako bi to Karlu pomoglo razgraditi strah. On je inače ljubitelj pasa. Istraživala sam malo i glodavce i slične male ljubimce, zaključila da bi nam eventualno kunić isto došao u obzir od tih vrsta. No nisam sigurna ima li to smisla i hoće li pomoći.

Nemamo obitelji, poznanika, prijatelja da imaju skroz mirnu, opuštenu mazastu životinju bilo koje vrste, pa da se tako može postepeno povremeno upoznati i dodirivati. A ja sam totalno nesigurna koji bi bio ispravan način ovdje postupati, da li će se izrasti s vremenom, da li bi bilo dobro nabaviti neku manju životinju pa tako pokušati rješavati strah...

Ima li tko kakav savjet, vlastito iskustvo?

[Stefanova_mama]

Daj mu vremena. Desavace se susreti sa raznim zivotinjama i pri svakom susretu pricaj, objasnjavaj, pokazuj primerom.

Mi smo imali obrnut problem. Odsustvo svakog straha kod M. On bi se mazio i sa anakondom. Sa dve godine je zagrlio potpuno nepoznatu dogu na ulici. Ni doga, ni ja, ni vlasnik se nismo nadali tom izlivu, na srecu, sve je proslo dobro.

Kako je veci, tako sve bolje prihvata racionalizaciju, sta treba uraditi kad se nadjemo pred nepoznatom zivotinjom.

S vremenom i iskustvom ce mu biti jasnije.

[Diami]

Ne želim ga ni ja forsirati, no ovo njegovo po reakcijama mi liči na paniku, panične napadaje prave. Kao što se neki boje ne znam pauka ili visine ili su klaustrofobični.

Pričamo mi njemu, objašnjavamo, ali tek sad s ovim malim psićem vidim koliko duboko taj strah sjedi i koliko se baš panično boji. Zato se bojiim da see neće možda i pogoršati s vremenom...

[milka]

a probajte sa recimo hrčkom, on nije skup i živi do 2 godine. mi smo imali hrčka, sad zamorca, koji je totalno plaha beštijica, sljedeće je pas heheheh
moji isto obožavaju životinjke, doduše mlađa je od rođenja sa zamorčicom...ja bih tako pokušala, mislim da su gklodavci najbolji za ovakve slučajeve, jako su mazni i sami od sebe plašljivi

[milka]

e da, i vodi ga često u zoo vrt

[Diami]

Hrčak meni osobno prekratko živi, plus što vole i gricnut neke vrste. A zamorci u prirodi ne vole dodire, oni ih samo trpe, ni kad žive u grupi se ne "maze". Kad znam da neka životinja to inače ne voli onda ju ne bih baš zbog maženja nabavljala. Zato su mi od tih "manjih" zečeki odnosno kunići ostali, jer se oni baš i vole maziti kad se pripitome.

Zoo idemo, ali čak i tu se boji u početku biti npr. Uz staklo akvarija i slično, ali kad se malo opusti i puno pričamo onda se usudi.

U biti sve je ok dok životinja ne može do njega. Kad može, e onda je frka panika...

[milka]

moja zamorčica je prava maza, tako da ne znam baš da se ne maze...al ok. naš hrčak nikad nije ništa grickao, dok imam frenda čiji je ovnoliki zeko (ili kunić, nisam sigurna) izgrickao sve čega se domogao

[Diami]

Za hrčka sam mislila da zna gricnuti u prst recimo ako ga se probudi i slično. Kako je vaš bio aktivan, samo kasno navečer? Moji klinci relativno rano idu u krevet, pa mi je i to faktor, ak je životinja tako kasno najaktivnija.

Ajde super da se vaša zamorčica voli maziti, sigurno klinci uživaju...

Zekovima treba stvarno puno igračaka za grickanje.

Meni u biti žao, kao životinje imaju super utjecaj na djecu, sretnije odrastaju, zdravije, mnoge se koriste u terapeutske svrhe, a moj mališa se panično boji.

A najbolje je da i manja, koja do sad nije imala strah, kako vidi reakcije starijeg, sada ga kopira...

[olja2208]

Nemamo obitelji, poznanika, prijatelja da imaju skroz mirnu, opuštenu mazastu životinju bilo koje vrste, pa da se tako može postepeno povremeno upoznati i dodirivati.

ovo bi bilo idealno, pa da mu neobavezno i postepeno prilazite, prvo ti par dana, pa onda dozvoliti njemu.

podstiči ga da priča o tome, ali pazi da kad s njim razgovarate ne upotrebljavate recenice poput "Ne boj se, neće te ugristi" i sl., jer mu time nagovjestavate takvu mogucnost.
radije neka on vodi razgovor, pa ti na osnovu toga vidi sta mu mozes reci, ispricati.

pricajte pricice, pogledajte kakav filmic o psima.
mozda bi pomogle i psi-igracke.

[zeezee]

Mi smo imali strah od buba, komarci su bili noćna mora, muhe, ma sve. dok recimo gliste i gusjenice skuplja u buketiće i nosi okolo sa sobom. strah od buba je još tu, ali u dosta manjoj mjeri. ima nekoliko knjiga o kukcima, naučio je svašta o njima, kupila sam mu i veliki zidni poster Bugs za iznad kreveta, gledamo bube na Nat geo....možda da probate tako, pa onda neka manja životinja.

Ne preporučujem kunića, ako si mislila na one patuljaste. meni je to do sada bila apsolutno najgora životinja za po kući. moj je volio i gristi, pogotovo se volio bacati na gležnjeve iz zasjede, i to nije uopće bezazleno (a izgledao je kao mali anđeo). nadalje, izgrizao je sve kablove i tu ne pomažu igračkice, on hoće baš kablove, resice na tepisima, one gumene podloge iz kupaone i sl.
plus, smrdi. moj još i nije toliko,iako je volio zapišavati onako, iz skoka, pa bi odmah obuhvatio par kvadrata prostora; ali ovnoliki kojeg je imala moja sveki - užasno. kad je otišao na vječna lovišta, pol kuće smo joj praktički dezinficirali, tepisi su išli na profi čišćenje....i opet je trebalo neko vrijeme da se taj smrad izlufta.
za malce mi se čine ok minijaturni psići, oni goluždravi, mali kao mačke. nekoliko klinaca iz M vrtića ima takve, svi su presretni kad vide da je nečija mama došla po malog s pesekom, ne puštaju ih na miru. nisu ni mačke loše, ali nikad ne znaš hoće li maca izrasti u neku mirnu, 'ležeću', ili malo aktivniju koja voli ogrebati...

[Diami]

Olja to se i trudimo. Sam kod njega nisu samo psi, nego praktički sve životinje. Valja kako ih ne može procijeniti, pa mu se stvara taj strah.

Zeezee hm, dala si mi misliti oko zeke...

Ma nabavili bi mi i nekog psa, samo me strah da će mi prvo vrijeme dijete živjeti domau strahu cijelo vrijeme. Zato sam mislila kakvu desenzibilizaciju prije. Al ko za vraga baš nemamo nikog sa nikakvim životinjama...

[† Volvo]

Lako poslije bitke biti general, ali uz strah kojeg moguće da inače dijete ima, loše je bilo dopustiti da se veliki pas nađe u njegovoj blizini (ma kako dobroćudan bio) dok nema nekog odraslog blizu - navodno sam ja s par godina tako nekog vučjaka grlila pri nekoj šetnji s rodbinom (imam i fotku za dokaz ) jer sam se odvojila malo i bacila psu oko vrata otprilike. Srećom, samo me "posjeo", pametniji pas od svih tih ljudi oko djeteta .

U jednoj knjizi o dječjim borbama sa strahovima kod spominjanja onog od pasa (zapravo, strahove na granici fobija oni razrađuju) je u malim koracima navedeno kako najprije psa zamišljati malim majušnim, pa polako nekom prići dok ne skužiš kako nije bilo razloga za paniku. Ali se radi o većem djetetu, koje racionalizira strah.

Klin se klinom izbija (nabavljanje psa doma) mi izgleda kao najgore moguće rješenje (otprilike kao da meni koja ne volim kad mi bube zuje oko glave MM nabavi roj bumbara doma ).

Naći nekoga s pitomijim kućnim ljubimcem i organizirati "terapijske" posjete mi se čini najboljim rješenjem, sasvim bezopasno u tu svrhu djeluju mi ribice npr. s kojima dijete nema kontakt , a svakako nađi slikovnicu Plašljiva vjeverica traži prijatelja (zamišlja si idealno prijateljstvo sa zlatnom ribicom a završi družeći se s bučnim slinavim psom )

[pomikaki]

A ovaj psić kojeg su nabavili susjedi? Da li bi se moglo (ako susjedima to ne smeta) pomalo zbližiti s njime?
Pokušajte nabaviti više knjižica o psima, učiti o njima teoretski, kako se ponašaju, što vole, što ih može smetati, nakon toga izaći van i prvo ga gledati preko ograde, donijeti mu neku poslasticu, kasnije mu bacati lopticu i sl. Za to vrijeme dijete može biti na rukama dok se ne opusti.
Meni je super da želite pomoći djetetu, mnogi roditelji strah od životinja ne vide kao problem, najčešće zato što ni sami nisu ljubitelji životinja. A meni je baš tužno kad vidim dijete koje se trza kad ugleda životinju.

[Diami]

Volvo - on u tom trenutku uopće nije bio sam... Bio je u toj kućici sa sekom, a okolo par odraslih, jedino nikog nije bilo direkt pored njega. U jednom trenutku pas je otrčao do prozora na koje se i Karlo našao iznutra i njemu je to bio šok, šok.

Ma, moji roditelji su na početku s nama raspravljali oko psa, kao smirit će se on, naviknut će se Karlo, dok ja nisam rekla - gle neću da se dijete traumira jer neodgojeni pas koji je hiperaktivan stalno trči oko njega, ili će biti zavezan dok smo mi u posjeti ili nećemo dolaziti u posjetu.

I sad je pas zavezan dok smo mi tamo, tako da ga Karlo vidi, ali da mu ovajn išta ne može. I miran je dok je tako zavezan i Karlo ok prolazi na nekoj udaljenosti. Čak će mu i baciti keksić ili loptu.

Hvala na savjetu za slikovnicu, to ću svakako gledati nabaviti.

Pomikaki - inače nemamo nekog bliskog kontakta s tom susjedom. Ona će psa izgleda uglavnom držati na vrtu slobodnog, već ga sad navikava na to. Tako da ćemo moći preko ograde ga gledati i bacati eventualno kakve grančice ili koju malu poslasticu nekad. Ima susjeda doduše unuke, pa kad oni budu u posjeti možda se bude dalo neko druženje organizirati, no nisu često tu u zadnje vrijeme.

E pa zato što je to klin s klinom oko velikog straha, zato se i ja dvomim, bar dok taj strah malo ne popusti. Kao da meni koja ne volim pauke netko počne držati roj pauka u stanu, grrrr.. to bi i onda trebalo biti neko totalno mirno i mazasto štene...

Ne želim se doduše koncentrirati samo na pse, jer je strah prisutan kod svih životinja, i mačke kad prolaze vrtom zaobilazi u širem luku. Možda ipak nekakav zamorčić za početak, ne moraju imati kontakt, a ako se usudi s vremenom, mala je šansa da nekaj ode u krivo...

[Bubidea]

ja bih njega svakako pitala zeli li i tog zamorcica u svojoj blizini. ne bih samo tako dovukla zivotinju u kucu.

[Diami]

O tome već pričamo neko vrijeme. Ako bi nabavljali bilo koju životinju, išao bi on s nama i zajedno bismo birali, naravno da bi se morao složiti unaprijed. Trenutno se još premišlja, jednom bi, jednom ne bi, zato nisam ništa ni poduzimala za sada.

Eto skupljam informacije, savjete, pa kad i kod njega vidim neki pomak, onda se i mi možemo pokrenuti ozbiljnije.

[pomikaki]

ja bih njega svakako pitala zeli li i tog zamorcica u svojoj blizini. ne bih samo tako dovukla zivotinju u kucu.

po meni, on će se navići, i mislim da nema bolje terapije, ali Diami, nadam se da i inače želite životinje, da ih ne uzimate samo radi terapije.
Koliko dijete sad ima godina?

[Diami]

Ja jako volim životinje i uzela bih ih još i prije... Mm je pak samo za pse zagrijan, drugi ljubimci ga ne zanimaju nešto, bar ptice ne. Već niz godina imam papige, a povećanje obitelji za jednog ili dva zamorčića me u biti ne bi smetalo. I naravno da bi se mi primarno brinuli o ljubimcu, a i da se nas dvoje moramo dgovoriti i odlučiti. Karlo je prije 3 mjeseca navršio 4g.

[Barbi]

Diami, prošla sam identično o čemu pišeš sa svojom kćeri, identično. Od jedne situacije kad se strašno uplašila psa koji je trčao prema njoj, počela je skakati i vrištati baš uplašeno i užasnuto (bila je stara tek nešto preko godinu dana), počela se bojati svake životinje. Bojala se baš jako, sva bi se stresla kad bi vidjela psa ili mačku u blizini, morala sam je do ne znam koje godine uzeti i podignuti kad bi se životinja primicala, koliko god mala bila.
Bojala se prijateljicine mačke do te mjere da je mačka morala biti na balkonu dok je ona tamo na igranju, ma užas.
Meni je bilo žao da se tako boji, ponekad mi je bilo malo smiješno, ne strah već njezine reakcije ali se nisam ništa posebno brinula.
Ona se nekako sama izborila sa svojim strahom. Išlo je to postepeno, baš je svjesno naglašavala da ona voli pse. Svejedno bi ga na ulici zaobišla u širokom luku što bi objasnila da mu je samo dala mjesta da prođe. Postepeno ih je prestala zaobilaziti, još bi se povremeno stresla kad bi se neki pas ukazao pored nje, a nije ga vidjela da prilazi.
Sad obožava pse. Nema šanse da neće prići i htjeti pomaziti bilo kojeg.
Da mi je to netko rekao prije samo dvije godine ne bi mu vjerovala.

[VIPmama]

bjasnila da mu je samo dala mjesta da prođe.

viš kaj ti je instinkt , za kći ne diram te ne diraj me

[pomikaki]

E sad tko će vam prepustit tako dragu mačku

Možda se može pogledati po azilima, oni su uvijek sretni kada netko traži stariju životinju.

[bubica11]

Nemogu ti nista pametno reci niti te utjesiti.Ja sam stara a bojim se sve vrsti zivotinja,insekata,ptica
Od malih nogu se bojim i dan danas.Sretna sam samo sto se djeca uopce ne boje,nisu na mene nego na tatu.Ali gledaj sad,djeca ispastaju sto nemamo kucne ljubimce zbog mene a i mm jer zele psa.

[rucho]

RIBICE!!!!... dvije do tri...... i mali akvarij..... da prvo nauci obvezu hranjenja i ciscenja..... a dirat ih ne moze sve i da hoce..... zivotinja je.... kucni ljubimac je .... ne smrdi ne mirise...... i staklo ih dijeli od ikakvog kontakta...... aman taman da savlada strah..... a onda dogodine pocni pregovore oko cetveronosca u kuci.... i isto da on bude glavni za brigu oko zivine..... tako ce najlakse svladat strah...... vjeruj mi znam..... moja mama je dozivjela "sendvich" napad bernardinca i vucjaka kao dijete bjezeci slomila nogu do kuka.... a onda joj je u pedeset i nekoj nasa pokojna charlie doslovce uletila u kucu..... spavale skupa.... dijelile keks.... svadile se (je je pas koji se znao svadjat.... ).... jest da ju je ova izgrizla uzduz i poprjeko ali poanta je da je mama svladala strah.....

[morena]

Ako razmišljate o nabavci životinje, razmislite o kornjači Moja sestra ima kornjaču, i moj klinac obožava kad joj treba čistiti akvarij i kad ju treba hraniti, a opet to nije životinja koja skače oko tebe ili ju treba maziti. To mi izgleda kao neki kompromis između živahnih životinja i ribica (koje su meni više ukras nego ljubimac). Naravno, imati na umu da i kornjače zahtijevaju "startnu opremu" koja nije jeftina.

[Nada]

Ne bih ja nagovarala i nabavljala životinjicu dok sinko sam ne poželi...

Ne znam gdje živite ali ima brojnih seoskih gospodarstava sa zekama, konjićima, kokama, guskama pa čak i ljamama...

Trebati će vremena da se oslobodi straha, treba biti strpljiv i doći će na svoje...

Odete vikendima u eko sela, TI maziš životinjice, pričaš pozitivno o njima a sinkovu reakciju samo promatraš, odgovaraš na pitanja i čekaš...Kao što cure kažu, ne bih koristila riječi. "neće ništa, ne grize" i sl. samo afirmativno....

TI uživaj u životinjicama, nemoj biti fokusirana na sinka i njegov strah, mudar ti je on.

Mi imamo obrnutu situaciju...Ja se bojim većine životinja (od uvijek) a volim ih.

Primjerice, cijeli sam život voljela i imala pse ali se, do neke 13te godine, nisam usudila staviti psu ruku u čube niti držati ga da me ne ogrebe.

I nekako sam uspjela sakriti taj svoj strah da ga ne prenesem na djecu (česti kontakti sa životinjama kojih se ne bojim i sl. i to od njihove najranije dobi, dok još nisu "razvile" tj. "kopirale" MOJ strah).

Sada, kada su nešto veće i vole životinje (ne boje se), znaju da se nekih životinja bojim i rugaju mi se.

SEBE izlaži životinjicama, budi primjer i TO je najsigurniji način da sinko stekne povjerenje, mišljenja sam.

[Diami]

Ribice nekako imam dojam da ne bi doživljavao. Voli on nahraniti i naše tigrice, recimo drži bar u klasu, al ono - mora biti ručica bar 10cm od ptice. Ali i to je nešto.

Evo neki dan mu je ptica sletila slučajno na glavu, totalno neočekivano, jer je nešto papao pa je valjda htjeo vidjet što se to jede. Prvo je bio nalet panike u očima, ali onda se skoncentrirao da ga skine s glave i stjera, bez neke panike, bez vrištanja. Kad je ovaj odletio, pita me "a zašto je sletio meni na glavu" pa sam mu rekla da je papao nešto fino i da je Charlie htjeo vidjeti što to papa i to je prihvatio i nije ništa dalje komentirao. Još sam dodala da ga je fino uspjeo sam maknuti i da ga Charlie sluša i da odleti kad ga on hoće maknuti i na to se čak nasmijao.

Tako da ima tu pomaka, malih ali ih ima.

Hm, kornjača je isto ideja.

I da, mogli bi se raspitati u azilu oko neke mirnije mačke. Jedino to ne bih nužno sad dok sam trudna, jer me strah toksoplazmoze, ne znam imam li antitijela. Ili se dat testirat, ako to odlučimo. Ja bih i mirnijeg, poslušnog psa, ima ih dva, tri takva sad kod noine arke, al mm se boji da se ne bi mogao sa starijim psom tako povezati kao sa mlađim.

Nada, slažem se, čekat ćemo svakako njegovu želju. za sad je njemu to kako vjetar zapuše, jedan dan bi, drugi ne bi. Kad se stabilizira, onda ćemo. A dotle ćemo pokušati kontaktirati sa životinjama koliko možemo.