Što vam je olakšalo porod??

[AElisa]

Molim vas da napišete svoja iskustva o tome što vam je pomoglo i olakšalo porod (masaža me&#273;ice, koliko vam je pomogao muž na porodu, položaj kod trudova i izgona.....) Karlo<
><i></i>

[eli]

- majka priroda, imala sam savršenu trudnoću i do kraja sam bila u "sportskoj formi", doslovno me ništa nije boljelo do trudova<
>- opet majka priroda, porod je bio toliko
z da su me zaprimili skroz otvorenu, sa glavicom koja je krenula i vodenjakom koji se spustio 5-6 cm izvan tijela (za bebu je zdravije da što duže bude u vodenjaku, osim ako sam ne pukne)<
>- dok me nisu zaprimili bol od trudova je bila podnošljiva, prvenstveno zato što sam mogla birati položaj, meni je najviše odgovaralo njihanje na koljenima i laktovima; čim su me "bacili" na leđa bol je postala pretjerana i mutilo mi se u glavi<
>- položaj kod izgona ne možeš birati, barem ne u hr<
>- moja najveća greška je bila u nemasiranju međice i neodbijanju epiziotomije<
>- mm je zakasnio na porod<
>- od mnogih poznanica sam čula da im je jako teško bilo trpiti žeđ satima, zato je do
o popiti što više vode prije nego te odvedu u rađaonu <i></i>

[Matilda]

Na prvom mjestu disanje.<
>Bila sam toliko skoncentrirana na disanje da nisam mislila na trudove. Zato mi je porod bio bezbolan i kratkotrajan. Disati sam naučila na tečaju (najbolji u Hrvatskoj! ).<
><
>I MM koji je bio tu kraj mene pa sam bila opuštenija i smirenija. Znala sam da ako mi nešto treba, da će mi on to donijeti. <
><
><
><
><i></i>

[sanjalica5]

babica koja me je stalno tješila i masirala, dok sam ja bila u fazi <
><
>Najveća sreća je da su uz tebe sestre i doktori koji se jaaaako trude i koji suosjećaju s tobom. Vida,15.12.2004.<
>Vida<
><i></i>

[Maslacak]

Masaza medjice<
>Bocni polozaj prilikom izgona- bila sam savinuta sa glavom skroz prema naprijed- MM mi je pomagao odrzati se u takvom polozaju<
>2 predivne primalje koje su me tetosile i masirale Julian<
><i></i>

[natasha32]

prisustvo supruga<
><
>odsustvo lijecnika (porodila me babica, lijecnik dodje samo ako se porod zakomplicira)<
><
>i iznad svega, to da sam znala tocno sto radim (edukacija), i kako se postaviti prema svakoj fazi poroda (opet edukacija) <
><
>polozaj - <
>prva faza - hodanje po kuci, kod truda drzati se sto vise uspravno (ja sam se drzala za naslon kreveta i bila blago naslonjena prema naprijed ali uspravna, kod vrhunca truda). onda opet hodala<
><
>zadnja faza, izgon - sjedeci (mada sam planirala klececi, ali i ovako je bilo ok. u svakom slucaju, bilo mi je puno lakse nego prvi (lezeci ) porod, tiskati<
><
>meni disanje nikad nije pasalo kao tehnika kod izgona (ono dahtanje), no nacelno, i disanje je zapravo nacin fokusiranja na nesto drugo, pa moze i disanje pomoci tko se moze ufurati<
><
>meni je pomoglo i da mi nitko nije smetao ako hocu biti glasnija kod izgona (ono cuveno 'jeste li vristale na porodu'). nekim zenama (recimo meni), prirodno dodje da pustaju glas dok tiskaju. <
><
>sto se tice masaze, nisam je radila, ali sam radila Kegelove vjezbe (njih preporucam i za nakon poroda, 'lijece' svasta, cak i hemoroide. 'tajna' je u poboljsanju prokrvljenosti dok se vjezba)<
>nisam pukla, nisam rezana. <
>pazila sam na kontrolirano tiskanje jako, poucena losim iskustvom prvog poroda, kad su me do
o izrezali. i vrijedilo je, razlika je nevjerojatna (mada ima zena koje rezanje ne dozive tako losim, meni se jako zamjerilo i rekla sam nikad me vise nece rezati. i nisu)<
><
>takodjer mi je pomoglo da je beba bila uz mene, cijelo vrijeme<
><
><
>moram dodati - a za sve mi je jako pomoglo nesto sto se ovdje dosta forsira na tecajevima, i od svih savjeta osim nekih cisto tehnickih najvise mi se 'isplatilo': biti 'open minded'. u smislu, da nikad ne znas kako ce porod ici, i da za sve treba imati i znati vise opcija. ne valja se fokusirati na jednu jedinu ideju i opciju, jer doista nikad ne znas kako ce ici, porod nema generalnu probu . zato za sve treba znati vise opcija, i svoj neki stav o tome, da nas ne zatekne. kao na ispitu, koje god pitanje izvuces, spreman si (ja sam se tako osjecala, kao da idem na ispit, i jako me zanimaju pitanja . valjda jer sam toliko 'strebala', nema sto nisam procitala o porodu) <
><i>Edited by: natasha32  at: 16/5/05 2:30<
></i>

[Ana28]

MM <i></i>

[kruska]

ona fiiina drogica na D (dolantin?) <
>Ana - 20.05.2003.<
>Krunoslav - 04.03.2005.<i></i>

[mamaleina]

Udobna radjaona(mada se nisam tu porodila,nego u OP),priguseno svjetlo,mm,ljubazne sestre i doktori,mogla sam piti vode i jesti knder bueno.Na kraju sam dobila opcu anesteziju i to je to sto se poroda tice. Lea je rodjena 04.01.2005. u 18.12 h<
><i></i>

[SandraSM]

Porodila sam se u Bad Sodenu, Hessen, Nemacka i moram reci da sam odusevljena time sto me ni na sta nisu terali ili primoravali. MM je bio uz mene, mada je povremeno morao izlaziti (porodjaj mi je trajao 72 sata), mogla sam i jesti i piti i setati i raditi sta god mi je zgodno sve vreme. <
><
>Neprestano su
inule, sasvim diskretno sve babice u svim smenama. <
><
>S obzirom da se nisam otvarala, a vodenjak je pukao na samom pocetku, kad su poceli sa antibioticima da bi sprecili infekciju ja sam resila da je vreme za carski rez, da ne bismo ni na koji nacin ugrozili bebu - lekar se slozio i momentalno su poceli pripreme, sve vreme porodjaja sa babicama i lekarom smo diskutovali sta je najbolje uciniti, tako da sam imala osecaj potpune kontrole i z
inutosti. <
><
>Dobila sam epiduralnu, uradili su carski, nakon kupanja odmah dali MM-u bebu (on je sedeo do moje glave za vreme operacije). <
><
>Cim su me izneli iz sale odmah su mi dali Stefana da ga dojim i on je sa mog stomaka puzio do sike i pokusavao da sisa. <
><
>Dakle najvise mi je pomoglo to sto me niko nije maltretirao i sto je MM bio sa mnom. Stefan<
><i></i>

[barboza]

Dok sam ja radala samnom nije bio nitko većinu vremena. Bila sam u boksu od 23 0 do 5 i (valjda sam jedna od rijetkih) nisam osjetila poštenog truda! Doktorica je tu i tamo navratila i jednom me pitala Boli li vas? Vi mi ležite kao da ste na plaži. Već me bilo sram govoriti stalno da ne boli. Poslije sam im valjda dosadila i šutnuli su mi drip, nekoliko puta ga pojačavali. Napokon sam počela nešto osjećati, pa su mi isti čas dali injekciju Dolantina. Sigurno od tolike količine dripa trudovi trgaju al ja sam eto malo toga osjetila. Sve u svemu mogu reći da porod nisam ni osjetila. A rodila se beba od 3900, 50 cm duga. Ja dosta rezana. Moj savjet: disanje, disanje i disanje!!!!!! Cijelo vrijeme skoncentrirana na pločice na zidu (zvuči smiješno al doista pomaže!) I da ne zaboravim Bože hvala ti na Dolantinu! Ipak oprez! jer kažu da djeluje i na bebe. Kod nas nije bilo problema. <i></i>

[Kristina4]

Pozitivne misli. Evo npr, zadnji porod s Kresom lezala sam onako - kod nas nema tih nekih noviteta, lopta, hodanja, ustajanja, masiranja, kada i sl. - i uz disanje samo mislila - Kreso dodji mami, Kreso dodji mami i to sam onako mantrala i sve se do
o zavrsilo. Nisam rezana, ali je doslo do manjeg puknuca koji su mi usili.<
><
>Bile su nas tri u radjaoni, ove dvije, posebno ova jedna, usput budi receno lijecnica, se derala tako da je moja sestra koja je bila na dnu hodnika dobila proljev kad ju je cula. To mi je bilo uzas zivi. Ja sam onako u sebi mislila - a gdje ti je sad ono sto lijecnici pricaju porod je bezbolan, sve je u glavi i sl. Jos je na kraju ispalo da mene kao nije bolilo pa se nisam drecila, a ona je dosla u radjaonu poslije mene i otisla dosta prije mene.<
><
>Iva 20.3.1998.<
>Petar i Marko 21.1.2001.<
>Kreso 27.1.2004. <i></i>

[Natasa36]

Kod 1. poroda, vaginalnog: muž kraja mene, neopisiva i nezamjenjiva pomoć.<
><
>Kod 2. poroda, sekcijom: muž pred vratima, dosta mi je bilo da znam da je TU. Čim sam se probudila dočekao me njegov sms o mjerama našeg sinka i da je do
o... Mi sijecanj 2003<
><
>Ma sijecanj 2005<
><
><i></i>

[TmamaKiN2]

disanje mm koji je citavo vrijeme bio uz mene i naravno moja najbolja prijateljica-ginicka koja me porodila i koja je s mm cijelo vrijeme cavrljala i odagnala mi bilo kakve krive misli <i></i>

[larinamama]

Babica koja je bila mrak i doc koji je inače zezant. I da, jedan student koji mi je pričao viceve pol sata a na kraju se skoro rasplakako kad je vidio kolko me boli a nemre mi niš. Rekao je "isuse bože pa ovo te stvarno jako boli, jelda??? na to sam najviše umrla od smjeha". MM nije smio samnom <i></i>

[cleonikky]

* fenomenalna doktorica (koja je ucinila sve da porod ne zavrsi carskim ali u konacnici ipak jeste - odradila ga je vrhunski)<
>* prijazne, nasmijane i spremne za pomoc - babice (jedna se toliko divila mojim nalakiranim noktima na nogama i hvalila MM-a kako je to odlicno odradio, dok sam ja vristala, puhala- samo da mi odvuce paznju)<
>* MM <
>* EPIDURALNA!!!! Nakon 40 sati trudova bila sam toliko iscrpljena da sam mislila ako netko nesto ne ucini po tom pitanju da cu dusu ispustit. Zadnjih 10 sam odradila na epiduralnoj, cavrljajuci sa babicom, MM-om, listajuci neke casopise<
> <
><
>A d r i a n<
>21/02/2004<
><
><
><
><i></i>

[AElisa]

Porod prošao i kao ve&#263;ini vas (koje ste imale muževe pokraj sebe) i meni je najviše pomogao muž. One najduže trudove prodisao je samnom, gledao CTG, odgovarao na pitanja babicama i doktorima kada ja nisam mogla od bolova...i još puno toga. Bojao se je poroda a sada svim prijateljima pri&#269;a da moraju prisustvovati porodu jer to pomaže rodilji. I da naš porod zove "porod bez rije&#269;i" jer je o&#269;ekivao urlanje, stenjanje.... a ja nisam niti jednom jauknula Karlo<
><
><
><
><
><i></i>

[Sayock]

Definitivno moj muz! Podsjecao me kako pravilno disati, masirao mi ledja, osvjezavao facu, cak me podsjecao da zatvaram oci dok tiskam. Bez njega mi nikad ne bi uspjelo. Live long and prosper!<
>Blog: Sayock Disbloging<
>Sayock - Dispersions <
><i></i>

[patkica]

U prvom porodu MM bio je cijelo vrijeme uz mene i volim reci kako mi je olaksao porod bar za 50 posto. I disanje i sve ostalo - sve bi palo u vodu da njega nije bilo.<
>U drugom... cinjenica da smo stigli do rodilista i da je lift do radjaone radio <
><
><
><
><i></i>

[Llea]

Prvi porod - jako ljubazne sestre i primalje,bez obzira što je doktor bio <
>- puno strpljenja sa strane već spomenutog osoblja nakon poroda te sa dojenjem<
><
>Drugi porod (drugo rodilište)- definitivno epiduralna (nešto najbolje što mi se u životu desilo) na moj zahtjev<
>- opet fantastične sestre i primalje<
><
>Čitajući iskustva drugih mama, ja imam sreću što sam u rodilištima uvijek naišla na prekrasno osoblje (nisam imala nikog poznatog tamo) i što oba puta nisam bnila "rezana" niti šivana L E O<
><
><
>E R I N<
><i></i>

[Alfa Female]

<
> Definitivno MM.<
><
><
>FILIP 15.05.05. <i></i>

[MikiXP]

1. MM koji me na kratko malo mazio po donjem dijelu leda dok sam bila na lopti, drzao me u kadi, a ostatak vremena strpljivo i tiho sjedio kraj mene i lijepo me gledao svojim krupnim okicama i njezno mi se smijesio.<
>2. Kada za porodaj.<
>3. Lopta.<
>4. Sestra koja je obavljala porodaj. (Konstantno mi je pomagala sa disanjem, govorila mi kada, sto i kako trebam raditi, a stres od Episiotomije bez ikakve anestezije mi je umanjilo njeno kontinuirano nastojanje da se Episiotomija izbjegne pomocu kontroliranog tiskanja i njenog sirenja moje medice.)<
>5. Upornost u ostvarivanju svojih zelja vezanih uz porod. <i></i>

[aneri1]

ništa

[LiKmama]

droge
i muz

[Janja]

Meni je olakšalo to što sam do zadnjeg dana bila u pokretu i što sam imala super babice i doktore na porodu. Uvijek sam priželjkivala brz porod i tako je i bilo.
Sestre su bile genijalne dale su mi i vodu i sve što hoću nije bilo problema.

[moj(a) djeca(k)]

prisustvo muza i epiduralna

[nevenera]

disanje i koncentracija

[pulse]

disanje

[danijela81]

kad us pustili MMa, kao da sam dobila snage za dalje.
drugo ništa nije pomagalo

[korny]

Dobra priprava za porod, muž na porodu i molitva - meditacija psalma Gospodin je pastir moj. Također pomogao mi je moj prirodan endorfin između trudova (porod bez intervencija) i osjećaj da propuštam dijete, a ne da ga silim da izađe.