Postao/la Nana1971 » 13 svi 2002, 17:59
Mi nikad nismo o tome ni razgovarali, nekako od samog pocetka smo obadvoje ZNALI da ce tata biti tu...Tata inace ima fobiju od doktora i bolnica, ali za ovaj slucaj nikad to nije spomenuo! Nikoga u bolnici nismo posebno obavjestavali, nitko se nije bunio niti
anio... Ja sam lezala na SD, dr. Kosa sam izmolila da me porodi kad sam stigla do 36 tjedna, on je samo rekao, "tata, u 6 ujutro pred radjaonu!" Nije doduse planirao da kad me skine s prepara da cu ja bas odmah pocet s poradjanjem Uglavnom, kad je tata stigao, ja sam vec bila u boksu, rodila sam za 2,5 h potpuno "prirodno" (bez lijekova, bez dripa) ne iz uvjerenja, vec mi nista nije trebalo - relativno lak porod. Kad je "postalo gusto" strasno mi je puno znacilo muzevo prisustvo, od toga da mi je netko mogao skinuti carape koje dotad nisam dala (zima, propuh, ja lezim i drijemam, a oni bi me bosu ostavili ), "komandirati" s disanjem kad sam pocela gubiti ritam, dati ruku za podrsku... <
>U jednom dijelu, ja se poroda i ne sjecam, totalno sam se izgubila i bila uvjerena da je samo babica bila samnom, jer nju sam slusala; a muz mi kaze - ne, nije bilo doktora, samo je cijela vizita pratila Nikino rodjenje... Eto, bez njega ne bih to ni znala. Zaboravili smo fotic spremiti za taj dan, ali trenutak kad su nam je dali nikad necemo zaboraviti. Ja sam rekla "kako je mala", a tata, blazeno, "kako je lijepa"... Svima koji su ga pitali za iskustvo rekao je da to ne smiju propustiti. To valjda dovoljno govori. <i>Edited by: Nana1971 at: 5/13/02 5:00:55 pm<
></i>
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja Smrću je samo obasjana Staza uspona od gnijezda do zvijezda. Mak Dizdar