meni osobno su jako pomogli i pomažu ovi:
http://peacefulparent.com/ http://www.naturalchild.org/articles/ na engleskom su al za one koji razumiju stvarno neprocjenjivo dobri članci (imam i njihovu knjigu) koji su mi promjenili način gledanja i shvaćanja odgoja i djece. ukratko sve se svodi na razumijevanje, toleranciju, uvažavanje djetetovih potreba, želja i osjećaja i tako dalje. tu bi se moglo puno reći, jedno pravilo po kojem se ja trudim živjeti općenito a pogotovo primjeniti u odgoju je ponašaj se prema drugima kao što želiš da se drugi ponašaju prema tebi. djeca uče iz onoga što vide najviše, tu je jako izražajno ono pravilo da djela govore a ne riječi, iako su i riječi bitne ali one trebaju biti u skladu s onime što radimo. najveći problem se uvijek svodi na samokontrolu jer je jako teško uvidjeti i zadovoljiti tuđe potrebe kad tvoje nisu zadovoljene i ono što mene a vjerujem i mnoge muči je nedovoljno razumijevanje tih principa u konkretnim situacijama ali idem k tome, polako sve sjeda na svoje mjesto i kad vidim na koji način takve pozitivne promjene utječu na moje sunce i nas odnos znam da se sve isplati i imam jos vise motivacije za dalje. on sad ima 5 godina i znam da sam dosad napravila brdoooo greski zbog kojih jako zalim ali nema smisla osjecat griznju savjesti, pa sam usmjerila taj osjecaj na jos veci poticaj da smanjim sto vise mogu te greske i povecam dobro djelovanje.
nesto malo konkretnije sto ja pokusavam primijeniti npr. u kakvoj god se konfliktnoj situaciji nasli bilo bi dobro slijediti ova 3 principa: koncentrirat se na emocije a ne ponašanje; zapitat se zasto bi se mogao osjecati tako kako se osjeca; razumjeti, uvažiti, ponuditi pomoć i izbor
sto se tice toga da se neki boje da je prekasno, nikad nije kasno. ja mogu reci iz vlastitog iskustva sa svojim roditeljima, prosli smo kroz svakakve faze i bilo je u djetinjstvu mozda vise negativnog nego pozitivnog ali u zadnjih par godina zahvaljujuci nekim promjenama u zivotu i moja mama se dosta promjenila, puno toga je shvatila, mi smo ju puno bolje upoznali i uspjeli razumjeti i njen nacin odnosa s nama se puno poboljsao i meni jako puno znaci i zahvalna sam joj na mnogim stvarima. prve tri mozda jesu najvaznije, ali cijelo djetinjstvo i ostatak zivota je iznimno vazan takoder. roditelji jesu i uvijek ce biti jedni od najvaznijih ljudi u nasem zivotu. koliko su odrasli ljudi sposobni mijenjati se toliko i još deset puta vise su sposobna djeca i mislim da nema tog djeteta koje nece pozitivno reagirati na pozitivne promjene, pogtovo sto su vise dosljedne.
stvarno je lijepo vidjeti ovakvu temu i toliko roditelja koji se trude i razmišljaju, nažalost imam osjećaj da je takvih roditelja jako malo ili je bar u mom okruženju tako. često imam osjećaj da ako započnem razgovor o odgoju djeteta i pogotovo ako idem malo dublje u temu da misle da pametujem, da sam prenadobudna, da još ne znam što je život (pošto sam mlada mama) i slično a vrlo rado bih htjela da sam okružena ljudima koji makar se i ne slagali samnom barem razmišljaju malo više o tome i spremni su saslušati što imam za reći.
negdje sam procitala ovaj savjet: prikupi najvise informacija sto mozes i onda djeluj onako kako ti osjećaš da je najbolje. ne postoje savrseni roditelji, savrsena djeca ni savrseni odnosi. ali postoje oni koji se trude i oni koji ne.
