Jučer napisala cijelu litaniju oko torti u vrtiću i nestade
Ukratko, mi smo imali dvije različite varijante, kako koje godine (kako su cure htjele i kako je mama imala vremena

)
-tortu na šnite i to onoliko šnita koliko je djece (a nije ih nikad manje od 25, naše grupe su cca 30). sve šnite su bile jednako punjene i svako bi dijete dobilo svoju šnitu koju nije moralo vratit. hoće li jesti u vrtiću, nositi doma, podijeliti drugima, totalno nebitno. curice bi si obično sačuvale za doma.
ili
-kutiju tortu napunjenu svim i svačim što onda tete podijele po tanjurićima pa svi jedu zajedno.
Što se tiče škole, mi iz kuhinje gledamo u našu tako da nema dileme, a uz to smo sretni što slovi za jednu od najboljih pa eto. I ja se već pomalo raspitujem o učiteljima koji bi trebali biti u našoj generaciji, no dotad se svašta stigne promijeniti pa stignemo.
Sinoć sam imala live prijenos revije, slušali smo mm i ja preko telefona kad su je najavili i pljesak koji je dobila

Manekenka moja mala

A slike su naravno
Latice, zgodno je da ti je škola na putu do ureda, puno to znači u jutarnjoj organizacijskoj gunguli.