tko je ono rekao da mala na kraju neće htjet ići kući? pitam da platim kavu
super je bilo prvi dan. zvala sam oko podne, kaže teta sve ok. došla oko 3.15, idu njih dvoje za ruke, pitam kak je bilo, kaže ona: supej

išla mi je krevet svoj pokazat i tako još neke stvari i ja kažem da idemo sad, a ona: a ja ne bi jos islaaaa

uglavnom, sve je bilo više nego super. prvi dan, cijeli dan, vesela, jela, spavala, piškila, ma sve 5.
uglavnom, jako je bila pod dojmom, cijeli dan je svako malo ispričala nešto iz vrtića. nakon jednog dana znam i neke omiljene izraze teta, jer je i to ponavljala: mojas biti tiha

a ja pitam, pa jel ti kužiš šta znači da budeš tiha - moraš šutit i spavat, a kaže on: ahaaaa

pa mi ispriča kak je jela kolač spužva bob. pitam starijeg, kaže domaćica je ispekla za užinu biskvitni kolač žuti pa su ga zvali spužva bob. onda se igra pa odjednom ubaci: onda smo spavali, ja pitam: jeste čitali priču? jer znam da se priča čita u spavaoni prije spavanja, a ona meni onak ozbiljno onim pogledom - mama pojma nemaš: ne, pa mi smo slusali pricu
danas se probudila raspoložena i sva bitna, fura koferić u auto, maše: bok kucica,idemo u vutic. a u vrtiću krš i lom, ovi mali plaču na sav glas, strašno nešto. preobula se i ušla, ali kad smo otvorili vrata od te sobe i kad je čula to plakanje, i sama je zaplakala. točno sam znala da će tako bit. ali ostala je, ja sam odvela starijeg na kat i otišla. nema smisla da sad tamo sjedim, smirit će se oni svi brzo - bilo ih je jedno 5-6, pa će i ona bit OK. braco će isto malo doć do nje ako bude trebalo... ali da mi se grlo steglo kad sam je čula, iskreno, je

ma samo da bude zdrava, drugo će sve nekako doći! ako smo privikavanje na dadilju preživili, nema šta ne možemo
šok, nadoknadit ćete druženja, ne brini se! kako je s vama - kako dadilja, jel to funkcionira?
jopica, tinica je prorok, dakle em ćeš imat treće, em će bit cura, garantirano
teona, a gdje vi živite?
tinice, na koji engleski sad idete - onaj neki dino? mi idemo na to, u ponedjeljak počinjemo...