i meni to ne zvuči toliko kao fiziološki problem. možda će se stavljanjem čepića i drugih "pomagača" stvoriti kriva navika. no s druge strane, iz mog dosadašnjeg iskustva, nekad je važno prebroditi krizu (pa čak i uz pomoć), samo dok ne razbije averziju prema kakanju. nisam puno pomogla, znam...
mi smo imali sitnih problema na početku odvikavanja, trajalo je nekih dva tjedna, nije htjela kakati, a kada bi morala, to bi joj baš bilo muka. prvih par puta je plakala kada bi počela kakati. ja sam u to vrijeme bila uz nju, držala je za rukicu i smirivala je ako bi se uznemirila. čitala sam da oni imaju posebni odnos prema kakici. ono, doživljavaju kakicu kao dio svog tijela pa im je nelagodno da ga "puštaju". mi smo dosta o tome razgovarali - išla je s nama na wc, objašnjavali smo da je to posve normalno, a kada bi se pokakala, lijepo smo je pogledali, brojali smo koliko je komadića izašlo i "oprostili" se s njima tako da smo ih poslali da plivaju dalje s ribicama.

(na početku mi nije dala da pustim vodu

)
nesreća je kod nas što je u parkovima i drugdje sve pokakano jer nepristojni vlasnici pasa ne čiste za svojim psima. no to sam isto iskoristila pa sam joj pričala da kakaju i psi, pa bismo naišli na kakicu goluba i slično - objašnjavala sam joj da svi kakaju i da je to dobro i zdravo. kod nas se je problem sam riješio.
sretno!
i, da, treba pokušati od toga ne raditi "big deal"... nije lako, znam, no treba je opustiti - mislim, i kod nas se zatvor pojavljuje kada smo pod nekim stresom...