AUTIZAM

[Ivan Simicevic]

U Australiji sam 12 godina.Imam troje djece.Najmladji sin(4 godine)ima obiljezje autizma.Saznali smo kad je imao 2 godine.Radimo puno vjezbi i terapija, ovdje se dosta vodi
ige o djeci koja zaostaju u razvoju.Ako ima netko takav ili slican slucaj javite se da pomognemo jedni drugima.Lijep pozdrav. <i></i>

[Jamama]

Zanima me koji je i postoji li konkretan uzrok autizma kod vaseg djeteta, te kako to da on nije ranije konstatiran, vec cini mi se dosta kasno u dobi od dvije godine. Ne znam jeste li pratili i druge topice na ovom forumu, ali u jednom je autizam spominjan kao posljedica cjepiva koje djeca primaju kao vid "zdravstvene zastite" od koje kakvih bolestina. Ne znam da li ce vam se javiti netko sa "poteskocama" slicnim vasima, a takodjer mi nije poznato od cega se sastoje i vjezbe i terapije ni ovdje, a ni u Australiji, osim sto pretpostavljam da tretman i ovdje i tamo zahtijeva veliki angazman roditelja. Pa ako vam se da raspisite se malo i o tome. Zelim vam svako do
o. Jadranka <i></i>

[Sandra30]

U ovom silnom raspitivanju oko cjepiva, rekli su mi da se autizam otkriva u 2. gdini zivota. To je jedan od razloga sto je ovih slucajeva s cjepivom koji su ovdje priznati "samo" 22. <i></i>

[Sandra30]

Slucaj autizma nakon cjepljenja se dogodio ovdje jednoj poznatoj novinarki. Zadnje sto sam od nje procitala je bilo kako joj sin jako napreduje nakon vjezbi na nekom specijalnom odjelu u Stockholmu. Ne znam tocno o cemu se radi, samo da je napisala da je steta sto to nije dostupno svoj djeci. Ako vas zanima, mozete se raspitati u organizaciji SAVE koja vas sigurno moze spojiti s njom. Mail nemam ali je telefon +46 26 19 21 47. Novinarka se zove Maria Carlshamre. <i></i>

[Ivan Simicevic]

Ovdje se dosta govori o cjepivu i autizmu.Mali Tony je napredovao sasvim normalno do 12 mjeseci starosti.Reagirao je na poziv,igrao se sa novim igrackama,prihvacao novu sredinu,imao kontakt ociju,poceo govoriti "mama"...normalno dijete.To imamo zabiljezeno na video vrpci.Poslije cjepljena sve to je polako gubio,tako da smo se za
inulu i predpostavljali autizam ili gore-tumor na mozgu.On je navrsio 4 godine 24/1/01.Trenutno ide 3 dana tjedno u vrtic za normalnu djecu gdje je dobio odredjena novcana sredstva i posebnu uciteljicu,a na listi cekanja je za specijalni predskolski program za djecu s autizmom.Taj program traje 1-2 godine(5 dana tjedno),a nakon toga se odluci da li je sposoban za normalnu ili specijalnu skolu za autistik djecu.Trenutno ide na govorne vjezbe i dosta mu pomazu.Puno vise kontaktira - na svoj nacin, dosta je veseo i dosta se igra, voli kompjuter i vide programe(posebno pjesme za djecu), nije hiper aktivan ili agresivan,jednostavno - lako je zivjeti s njim.Doctori (u Australiji) tesko daju dijagnozu prije 5 godina starosti, a neki roditelji nece ni da prihvate dijagnozu.Na prvom pregledu smo mi predlozili da se dijagnozira posto smo misljenja da mu tako pomazemo i to smo prihvatili kao realnost.Vodimo ga na sve zabave,pogotovu u nase klubove gdje dosta cesto gostuju nasi pjevaci iz domovine,on jednostavno uziva u glazbi.On se dosta mazi i jednostavno uzivamo s njim. <i></i>

[tamaraio]

Centar za autizam, Dvorniciceva 6, Zagreb, tel.4683 867<
>Zvala sam taj
oj ali je bio stalno zauzet. Probat cu ponovo. Na internetu sam pronasla da im je stranica u izradi. <i></i>

[Ivan Simicevic]

Hvala Tamaraio,i ja sam ih probao naci, nisam mogao.Valjda cu ih posjetiti na ljeto. <i></i>

[allegra25]

Tek sam danas otkrila ovaj forum (sjajan je), pa oprostite sto dizem ovaj topic, ali htjela bih pomoci s par informacija. <
><
>Autizam se ne moze prepoznati prije 2 godine, a moze se pojaviti do 5. Osnovna karakteristika mu je da dijete, koje je vec normalno ostvarivalo socijalne kontakte, i sto je najvaznije - pocelo kontaktirati (govoriti), odjednom prestane govoriti ili rijecima ne daje znacenje kakvo imaju (pa govori z
da zdola). Uz to, ta djeca znaju biti izrazito hiperaktivna, sklona su samoozlijedjivanju i teskim izljevima bijesa. Inteligencija moze biti ocuvana, cak i izrazito natprosjecna, ali je to tesko procijeniti zbog slabe komunikacije. Autisti, koji se rehabilitiraju i socijaliziraju, mogu biti zacudjujuce uspjesni u nekom poslu ili aktivnosti, ali samo u tome (napr. glazba, racunanje, vjerojatno i informatika) nekad se takve ljude zvalo i "fah idioti" zbog uskih interesa. Inace, Einstein i Newton su imali izrazene neke karakteristike autizma, kazu da ih ima i Bill Gates.<
><
>Moja sestricna ima dijete koje pati od autizma, pa smo se svi u obitelji nastojali sto vishe informirati o tome. simptomi autizma su se pojavili s 27 mjeseci, ali kao bolest su prepoznati tek s 4 godine. Od tada je mali redovito isao prvo u specijalni vrtic, a kasnije i u skolu na Goljaku i njegov govor i ponasanje su se jako popravili, sada bez problema podnosi nove situacije i novu okolinu, tako da Goljak preporucujem svakom tko ima takvih problema. Usput, postoji i vrlo do
a knjizica "Autizam", moze se nabaviti u Medicinskoj nakladi, a na engleskom govornom podrucju, pretpostavljam da ima puno vise takve literature.<
><
>Pozdrav <i></i>

[Lidija]

Hvala na prici, iskustvu i informacijama.<
><
>Samo jedna napomena, cini mi se da autizam nije bolest nego stanje. <i>Edited by: Lidija at: 6/2/01 1:24:26 am<
></i>

[progovori]

Moje dijete ime 2.5 godine i ima neke elemente autizma. Ne govori, problem u razumjevanju govora, pokazivanja..<
>Sluh, vid i EEG su mu uredni. Ima indicije pervazivnog poremecaja.<
>Da li u Hrvatskoj postoje terapeuti za individualan rad s takvom djecom i kako se do njih moze doci. Da li ih ima na Goljaku i da li Goljak ima svoju web adresu te gdje se tocno nalazi. <i></i>

[flower power]

posalji mi svoj e-mail, mogu ti dati kontakt adrese <i></i>

[Lidija]

Mozes se i meni javiti na mail, pa da vidimo gdje si ( teritorijalno ) i kuda dalje. Mislim da Goljak nije najsretnije rjesenje .......<
>I sretno !!!! <i></i>

[Lidija]

Progovori - pokusaj se javiti u savjetovaliste centra za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta,6195852. Ili dodji u Igroteku tog istog savjetovalista utorkom ili srijedom od 16-18 u Udruzi PUŽ, Veslačka 19. Mislim da na tim mjestima ,mozes dobiti puno informacija. Ili se o
ati Centru za autizam Nad Lipom 13 (01) 3771 561 .<
>Za jos informacija, mozes mi se javiti na mail. <i></i>

[Sanja]

Koliko ja znam ima jako mnogo simtoma koje mogu karakterizirati autuzam ,ali i druga oboljenja i zbog toga doktori imaju opreznost kod davanja te dijagnoze.Konkretno ,moj sin ima par simtoma autizma ,ali kažu da nije autist.Kad su ga pregledavali švicarski doktori bio im je jako interesantan jer ima jako mnogo u tome svemu iskljućivosti.Sada ga morom snimati na video i slati im snimke u Švicarsku jer im je to sve jako interesantno.Nedavno sam čitala stusiju o nastanku autizma kojeg u stvari povezuju sa težim porodima gdje se dijete patilo,ali ovo sa cjepivom me stvarno frapiralo. <i></i>

[swenova mama]

ovo s cjepivom je vec staro i poznato. Cjepivo se, inace, ne povezuje samo s autizmom, vec s hrpetinom autoimunih i ostalih bolesti koje se javljaju mnogo kasnije u zivotu, pa cak i s nekim vrstama raka. <
>Lidija, sw ima problema s govorom, koja je prva stanica? <i></i>

[Lidija]

Po mom misljenju -<
>savjetovaliste fakulteta - Prisavlje ( vrtic kod bocarskog )<
>te. 6195852, kazes u cemu je problem , bit ces upucena... odnosno narucena .... Ako ima problema, javi se....Podatke imas na NS<
>Imas i web kabineta za ranu komunikaciju <
>www.neuroling.hiim.hr/ <
> <i></i>

[swenova mama]

thx javim se o daljnjim zbivanjima <i></i>

[aharon88]

Eh, Nadice, sve to lijepo zvuci kada se ovako napise, ali je cinjenica da smo mi ljudi podlozni slabostima i pogotovo u ovakvim situacijama skloni malodusnostima i padovima u entuzijazmu, tako da sam ustanovio da je cest problem ne sa njim (Lukom) nego - sa mnom (tj. nama).<
>Boze moj, ljudi smo, vazno je samo da trenuci slabosti ostanu samo trenuci, i da se ne pretvore u trajnu malodusnost jer sve sto nam se desava ima svoju svrhu i te kako, a mi kroz ovakve situacije mozemo doci do iskustava radovanja malim stvarima i sitnim uspjesima koja prevazilaze ista sto bismo dozivjeli u "normalnim" okolnostima.<
>U krajnjoj liniji, koliko sam vidio i tvoja svjedocanstva i svjedocanstva drugih (na ovoj i drugim temama) govore u prilog tome.<
>Pa ipak ne tako rijetko meni se desava da iako znam sta bi bilo do
o da se radi sa Lukom jednostavno nisam raspolozen za to ili nemam "inspiraciju" (npr. kada se vratim s posla, ali ne samo tada), a na silu nista ne ide.<
><
>Takodje, vecina toga sto se radi ima svoju pravu vrijednost tek kada se radi istrajno, mada sam primijetio da i tu treba do
o paziti da se dijete ne zasiti jer je tada promjena nuznost.<
>Zato nije lose da se jednostavno shvati sta se odredjenom vjezbom namjerava postici, pa onda jednostavno je modificirati prema nekoj situaciji koja se moze postici u svakodnevnom zivotu (iskoristiti situacije i napraviti primijenjene vjezbe ad hoc) jer ne treba od strucnjaka ocekivati gotov recept za rad sa djecom u smislu prirucnika za koristenje kucanskih aparata, niti carobni stapic.<
>Ako carobni stapic i postoji, on je u Bozijim i nasim a ne njihovim rukama. Oni nam mogu biti samo vise ili manje do
i vodici.<
>I za kolace recept postoji, ali je na domacici i njenom duhu koji unese u kolac kako ce on ispasti.<
>Jer nije cilj da mi dijete naucimo zivotu (kao da programiramo racunar), nego da nadjemo kljuc za podsticanje (i pravilno usmjeravanje) njegovog spontanog razvoja, da dopremo do onoga u djetetu sto treba da se gaji i razvija i prubudimo ga uklonivsi sve smetnje koje smo mi u stanju potaknuvsi ga da i ono sto prije i sto vise u tom ucestvuje.<
>Ovo potonje me je naucila defektologica Tanja koju sam ranije vec pomenuo.<
>Duboko sam uvjeren da je to moguce postici sa svakim djetetom bez obzira na probleme koje trenutno ima, u pitanju je samo duzina (pa i trnovitost) puta kojeg treba da predjemo.<
>Jer sve ima svoj razlog, kada prestane postojati razlog, prestaje postojati i posljedica, u ovom slucaju problemi nase djece. <
><
>Hvala svima na podrci i pomoci (imam osjecaj da ce mi ucesce na ovom forumu biti blagotvorno i to ne samo na jedan nacin), i meni je drago da smo se sreli.<
>Oprostite mi na odvec velikom mudrovanju, eto samo je izaslo bez neke namjere da nekom popujem, vise da iznesem spoznaje koje sam stekao i koje bi mozda mogle biti i drugima od koristi (a vec se vidjelo da kad razvezem pricu, to ide... ).<
> <
>Svako do
o<
>Milicin i Lukin tata <i>Edited by: aharon88 at: 8/1/03 11:06 am<
></i>

[aharon]

Pozdrav svima.<
>Moj sincic Luka ima 5 godina i ima neka obiljezja autizma (ne govori i ima probleme sa razumijevanjem i komunikacijom), i premda mu je klinicka slika "autisticna", po onom sto vidim iz iskustava drugih i dostupnoj literaturi to su kod njega izrazeni neki elementi ali neki i nisu i cini mi se da to ipak nije neki duboki "stadijum" autizma, ako se to tako uopste moze nazvati.<
>U cjelosti se slazem sa Lidijom koja kaze da je autizam stanje a ne bolest. <
>Nemam ovaj put vremena da detaljnije iznesem Lukin slucaj, pa cu o tom drugi put, ovom prilikom da pozelim svako do
o i Boziji blagoslov svima koji se trude da svojoj djeci sa ovakvim ali i drugim problemima pomognu da dodju do sebe i koji su u tom rijeseni i istrajni.<
>Duboko sam uvjeren da rijec "neizljecivo" ili "beznadezno" nema mjesta ni u kom problemu ljudi na Zemlji, pa ni u ovom. U Boga se sve moze izmoliti, a na nama je da uradimo sve sto je do nas, samo strpljivo, sa pouzdanjem i ne na silu.<
>Svako do
o jos jednom,<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[Lidija]

Do
o dosao aharone !<
><
>Drago mi je da si se javio i nemoj nestati. Zanimaju me tvoja iskustva. Mozda su cak slicna mojima. Zato .....<
><
>Mozda je sad malo zatisje, jer su godisnji odmori pa se clanovi foruma gube i nestaju na neko vrijeme, ali na jesen smo svi opet ovdje. Zato <
><
>Sretno ! Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i></i>

[aharon]

Zdravo jos jednom.<
>Nemam namjeru "nestati" ne boj se.<
>Pravo da ti kazem malo se dvoumim sta sve da napisem, jer ovdje niko nije pisao romane a siguran sam da bi svako imao materijala za to.<
>Stoga cu pokusati u najkaracim crtama, premda mi tu u principu tesko uspjeva bilo o cemu da govorim. Mislim da cu ipak svoju pricu morati razdvojiti u vise postova.<
>Pa krenimo redom.<
>Porodjaj i prva godina zivota kod Luke su bili potpuno normalni, pogotovo poredeci ga sa starijom sestricom (starija 15 mjeseci) s kojom je bilo izvjesnih problema, s tim sto je vec u toku prve godine kod njega postala vrlo izrazena "sklonost" prema laringitisu. Svaka ozbiljnija viroza kod njega je rezultirala laringitisom. Posto smo culi da je za tako malu djecu to poprilicno opasno (a "napadi" su bivali obicno nocu), onda smo relativno cesto bili u situaciji da ga vodimo na inhalacije u klinicki centar. Napominjem da smo u to vrijeme bili u materijanim a pogotovo stambenim problemima, i atmosfera u nasem domu sigurno nije bila najzdravija sto zbog nas samih sto zbog spoljnih uticaja.<
>Bilo kako bilo do januara 2000 kada je Luka imao godinu i po i poceo je da prica pa cak i neke recenice da sklapa.<
>Ali u stanu u kome smo tada stanovali sve kao da se urotilo protiv nas i sitniji i krupniji incidenti su se redali jedan za drugim, supruga koja je cuvala djecu je imala velikih problema sa kicmom, ali i sa frustracijama zatvorenosti u cetiri zida, Luki se pored cestog pobolijevanja jos inficirala "pisa" pa smo mu to s mukom ocistili, Milica (nasa kcerkica) je kuburila sa svojim anginama i sve tako.<
>A onda smo se svi razboljeli od nekog virusa koji sve nas oborio u krevet: supruga i ja smo bili sasvim slabi, Milica je danim imala visoke temperature koje smo jedva, tek uz pomoc (pre)jakih lijekova, oborili, ali najgore od svega je bilo to sto je Luka usred noci imao opet napad laringitisa i ja sam ga vec po ustaljenoj praksi odvezao u klinicki centar misleci da ce mu kao i obicno ukljuciti inhalacije i gotovo<
>No oni su mi ga nakon pregleda bukvalno oteli iz ruku rekavsi da on mora da ostane lezati u bolnici i naredili mi da donesem njegove stvari. Bio sam zbunjen ali nije mi bilo ni do mene samog, pa sam, iako je Luka jako plakao zaista otisao kuci misleci "ma nece mu biti nista za toliko ionako je odvec razmazen". Ali kada sam stigao kuci, supruga se odmah uzbunila i odmah ujutro smo otisli da molimo da nam vrate dijete i da cemo ga dovoziti na pretrage i terapije, samo da bude kod nas. Jedva smo uspjeli, ali tek oko 13 casova, a kad su nam ga donijeli on je bio potpuno promukao i maltene nas nije ni primijetio - tupo je gledao nekud mimo nas. Tek nakon nekoliko minuta nas je kako treba primijetio i rekao:"ocu kuci".<
>Istini za volju Luka je tada bio mnogo bolestan i imao je uzasno veliku sedimentaciju (mislim preko 100 ako se do
o sjecam) ali sigurno se ne bi
ze oporavio u bolnici nego ovako kako smo na kraju uradili - kod kuce s tim da ga dovodimo kada treba. Jos jedna ne beznacajna napomena: kada su Luki radjene pretrage krvi, nisu mu mogli naci venu na ruci nego su mu vadili krv iz vene na celu kao bebama (a to je za njega bilo uzasavajuce iskustvo).<
>Nije proslo dugo (par mjeseci) a Luka je ponovo imao traumaticno iskustvo vezano za klinicki centar, zbog opet neke bolesti i bojazni da ne dehidrira prepisali su mu infuziju koju su mu jedva samo napola dali uz njegovo strasno uzasnuto plakanje.<
>Malo poslije toga pod dosta cudnim okolnostima, Luka pao i sa ljuljaske na glavu, i premda nije bilo nikakvih vidljivih posljedica (simptoma potresa mozga i sl.), uzev da su svi ovi dogadjaji bili u roku od pola godine, sve to bilo je okidac za njega da se postepeno (i za nas u pocetku neprimjetno) on pocne zatvarati u svoj svijet.<
>U medjuvremenu smo promijenili stan, ja sam dobio dobar posao, nekoliko mjeseci nakon toga i supruga se zaposlila i stvari su se postepeno pocele mijenjati nabolje sa te strane, ali jos uvijek smo kao mlada porodica bili "razbucani" i svako je na svoj nacin to izrazavao. Kcerkica je u to vrijeme zaokupljala nasu paznju u cijelosti (jer je inace takva da je vise okrenuta prema spolja, dok je Luka po prirodi okrenut unutra), dok nam je odgovaralo sto nas bar Luka pusta na miru i zanima se svojim zanimacijama i zabavama ili gledanjem crtanih filmova na videu. Ali potpuno je prestao je da komunicira rijecima i presao je na gestove i "kenjkanje".<
>Jos nam nije zvonilo na uzbunu iako je on sve vidljivije nazadovao u pogledu govora i komunikacije sa drugima, ali mi smo to tumacili njegovom razmazenoscu (a uvijek je bio veeelika maza) i ko zna cime sve ne. Jos uvijek nam je najveca
iga sto se njega tice bili laringitisi i nemogucnost da se ista s njim uradi kod "doktora" prema kojima je pokazivao veliki otpor. Bilo ko ko nosi bijeli mantil, pa cak i zene u zutim mantilima u prodavnici cipela bili su povod za Lukino negodovanje i plac.<
>Da ne pretjeram sa duzinom, dosta je za ovaj put.<
>Zao mi je ako je predugacko, ali izgleda da jednostavno nisam u stanju da pisem jezgovito .<
>Svako do
o<
>Goran <i></i>

[Lidija]

Samo pisi .... <
>Kako mene nece biti jedno dulje vrijeme na forumu zanima me kakva je situacija danas i sto radite, gdje, s kim .... ?<
><
> Ivica 9.8.90<
>Matko 13.5.96<i></i>

[nadicab]

do
odošao ...<
>čitala sam te u jednom dahu, kao roman, ali bojim se s ružnim završetkom (barem za sada).<
>Piši dalje, obavještavajte nas Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[aharon]

O.K. sada imam vremena pa cu pisati. <
>Prije nego sto direktno odgovorim sta je danas, ipak da kazem jos par stvari.<
>Uvijek nam je ogranicavajuci faktor u svemu bilo to sto je Luka pruzao snazan otpor bilo kakvom lijecnickom tretmanu (npr. EEG kojeg je radio proslog maja je za njega bio uzasavajuci).<
>I na mene su lijecnici ostavili uglavnom negativan utisak i kod njih nisam nisam nasao ono sto sam ocekivao: razumijevanje za okolnosti i realnu sitauaciju i savjet sta i kako da se radi a da se dijete ne ubija u pojam radjenjem pretraga kao CT mozga, torch ili dubinsko slikanje mozga, samo zato da se "iskljuce neke mogucnosti".<
>Naime, mi smo kada je Luka imao 3 godine uvidjeli da zaista nesto ne stima i napokon poceli da trazimo pomoc sa strane, kako smo god znali, ali smo uvijek nailazili na prepreku sto su od nas trazeni ti nalazi, a uvidjeli smo da ako je zaista osnovni uzrok Lukinih problema trauma i bolno iskustvo bas vezano za lijecnicki tretman (sto smo pretpostavili), onda bi maltretiranje tim nalazima bilo prije svega uzasno mucno i tesko izvodljivo, a samo kontraproduktivno. I zato smo odlucili da se suprotstavimo tome pa cak i uz rizik, trazeci nekoga ko ce nas podzati u namjeri da to zaobidjemo i ko ce nas necim konkternim posavjetovati: sta da radimo.<
>Mi smo u medjuvremenu izmisljali i improvizirali sami sta nam je padalo na pamet po savjetima koje smo odavde ili odande prikupili, ali svaki nas pokusaj da od medicinskih radnika dobijemo direktnu pomoc zavrsio je neuspjehom (dapace katastrofom). Pretpostavljajuci da bi na problem mozda pozitivno uticao barem kratkotrajan boravak u vrticu, pokusali smo sa tim, ali su i oni bili sumnjicavi i trazili su nalaz.<
>Inace, zanimljivo je da smo intuitivno osjetili mnoge stvari sto treba da radimo ili da ih izbjegavamo, sto su nam kasnije strucnjaci preporucali. <
>I tako sve dok napokon maltene "slucajno" nismo uspjeli uspostaviti kontakt sa jesnom mladom defektologicom (somatopedom) koja je napokon rekla nesto sto je imalo smisla: vase dijete je "rastureno" treba ga sastaviti (da sazmem glavnu poentu), i to treba poceti od najosnovnijih stvari koje on treba da usvoji kao svjesno iskustvo pa da time pokrenemo njegov sponatani razvoj, jer je i ona uvidjela da je Luka sto se tice inteligencije dosta ocuvan. <
>Ona jos nije spominjala autizam, nego razvojnu disharmoniju. To je bilo novem
a prosle godine. Kasno? Mislim da ne!<
>I zaista, pokazala mi je naosnovnije neke somatopedske vjezbe, kupili smo veliko ogledalo i poceli sa predanim radom. I prvi rezultati su se
zo pokazali, pogotovo sto je Luka na moje iznenadjenje nju prihvatio. Napokon da on nekog medicinara prihvati. I to je zaista bio prelom. Nakon dva mjeseca je predlozila da pocnemo ukljucivati i logopeda, i poceli smo i sa defektolosko logopedski rad sa defektolog/logopedicom. Rad sa njom je nesto teze isao, ali je isao. Medjutim, s obzirom da su ti tretmani vezani za jednu skolsku ustanovu a sada je raspust, sa odlascima kod nje je gotovo do septem
a.<
>Sto se tice defektologice somatopeda (zove se Tanja), ona cuva trudnocu i takodje ne moze da radi s Lukom, nego smo se samo prije mjesec dana jednom privatno sreli i iskonsultovali sta i kako da se radi.<
>Takodje smo po njihovoj preporuci sredinom aprila otisli u Beograd kod profesora Bojanina (starog i veoma priznatog dijagnosticara), ali i jos jednog defektologa i oni su oba konstatovali autizam odnosno elemente autizma.<
>Medjutim, uz svo postovanje prema profesoru, mislim da Tanja ima svoj stav o tome i da ona teziste baca na nemogucnost prepoznavanja i kodiranja emocionalnih stanja kod drugih, i na to sto su Lukina dosadasnja iskustva vec "kodirana" na odredjeni samo njegov nacin, a da mi moramo da ih "prekodiramo" na normalan nacin i da potaknemo njegov ukupni razvoj u pravom smijeru popunivsi mnoge praznine koje on ima u tim osnovnim iskustvima.<
>Ali da naglasim, sa Lukom uglavnom radimo mi kod kuce na osnovu onoga sto nam je pokazano preporuceno ili sugerisano, jer svi ovi (sporadicni) kontakti sa strucnjacima (do kojih smo kao sto vidite jedva dosli a i oni rade u losim uslovima) su uglavnom bili vise konsultacije a manje su bas oni radili sa Lukom.<
><
>Znaci glavni rad sa njim je kod kuce, i mi smo ti koji otprilike sastavljamo program sta se i kako sa njim radi, postujuci (vise ili manje) njihove preporuke, stalno prateci sta se u djetetu zbiva i kako reaguje.<
>Vjezbe su somatopedske, vježbe osvješćivanja, raspoznavanja, sve kroz igru, slagalice, stimulacija rada na racunaru (srazmjerno svojoj moci poimanja tu je Luka sjajan), stimulacija govora i svih samostalnih aktivnosti, ali sve više su to primjenjene i u maksimalno životne situacije pretočene aktivnosti, nego nego specijalno ritualno vježbanje, mada ima i toga, ali to mu je uglavnom dosadno ili odbojno, mada je u jednom periodu bilo vrlo korisno.<
><
>Naravno da bismo mi voljeli da Luka sto prije dodje do sebe, ali smo svjesni da to nije nesto sto se desava preko noci. Potrebno je mnogo strpljenja ali prije svega pouzdanja i osjecaja za dijete.<
>U svakom slucaju, dosli smo do ovih zakljucaka:<
>- vrlo je vazna kucna atmosfera (da po mogucnosti ne bude ili sto manje bude opterecena "situacijom"), sto opustenija, toplija i duhovnija atmosfera to bolje<
>- i u tome (radu sa ovakvom djecom) se i te kako moze i treba uzivati, a svaki grc je tome veliki protivnik i smetnja<
>- nista ne na silu, ali ponekad je potrebno istrpjeti protivljenje (ponekad zestoko i dugotrajno) da bi poslije bio sjajan "rad" - zaista je potreban vrlo dobar osjecaj za dijete da se osjeti kada biti malo cvrsci u zahtjevima i ne popustiti, a kada bi svako insistiranje bilo kontraproduktivno<
>- ishrana je vrlo vazna (samo kao ilustraciju, negdje sam citao da mlijeko negativno utice na djecu sa ovom vrstom problema, a Luka je bacio flasicu sa mlijekom proslog ljeta, i vise ga nikako i ne pije - a u vremenu nakon toga smo ostvarili i prekretnicu u njegovm opstem stanju)<
>- ne gubiti zivce (stvari cesto ne idu onako kako bismo mi voljeli, pogotovo ne onako
zo, ali mnoge promjene dolaze odozdo "ispod povrsine" mnogo prije nego se iskazu "iznad povrsine", a svaka nervoza sve samo kvari)<
><
>Nadam se da ce ovo biti nekom korisno, a ako ima ko kakvih pitanja ili sugestija do
o je dosao. <
>Svako do
o<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[nadicab]

sviđa mi se vaš pristup <
>Mislim da bi vam dosta pomogla knjiga koju smo ovdje reklamirali: imaš je u originalu na engleskom, a friško je prevedena u na hrvatski (pa što ti je lakše čitati): "Dijete s poteškoćama" <
>promocija knjige<
>Šteta što niste bliže, za njega bi bilo super funkcionalno učenje (functional learning).<
> Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[aharon]

Najljepša hvala Nadice.<
>Iako sam za knjigu veoma zainteresovan, u principu sam poprilicno zatrpan literaturom i u toj sumi se ponekad tesko snaci a ja sam vise orjentisan na ono sto mom djetetu prakticno pomaze. <
>Vjerovatno je to zbog toga sto i zvanicna medicina poprilicno tapka u mraku kada su ovakve stvari u pitanju, a takodje i to sto je ovo vrlo osjetljiv teren u kojem doduse postoje odredjene zakonitosti i pravila, ali je svako dijete slucaj u potpunosti za sebe. Dapace to je slucaj sa djecom (i ljudima) uopste, a kamo li kad su ovakvi primjeri u pitanju.<
><
>Bilo kako bilo, za knjigu sam zainteresovan, pogotovo ako ima prakticarski pristup, ali iako znam engleski, poprilicno mi je zamorno koristiti ga, pogotovo kad su tananije stvari u pitanju, a i da nije tako uvijek bih glasao za nas jezik (koji je isti kako god ga mi zvali ) i radije bih je tako citao ako je moguce doci do takvog primjerka.<
>Inace, molim te da mi kazes poblize zasto bi voljela da smo blize (da li zbog ucesca u nekom programu kojeg vodi neka ustanova u Hrvatskoj ili neceg drugog) i da mi kazes koju rijec vise o funkcionalnom ucenju.<
>Svako do
o<
>Milicin i Lukin tata <i></i>

[lunahor]

do
odosao i od nas. i ja te citam redovito i u dahu <
><
>evo tu imas kako se registrirati, bit ce ti lakse surfati i sluziti se forumompub237.ezboard.com/fmamei...=134.topic<
>pusa luki i milici od nas Luna & Zara 23.07.02.text <i></i>

[nadicab]

u toj knjizi je veoma do
o opisan pristup floor time koji baš s primjerima opisuje ponašanje djece veoma slično tvome i kako premostiti probleme.<
>O funkcijskom učenju se već pisalo na Grupama potpore funkcijsko učenje<
>Kažem da je šteta što niste bliže jerbo će se to odvijati u Zagrebu početkom 10. mjeseca i traje 8 dana Denis (16.05.2000.)<
><
><
><i></i>

[martina mama]

i ja sam odmah htjela napisati kako mi se cini da je za poremecaje iz autisticnog spekrta metoda floor time bas kao stvorena. ne znam tko je organizirao prevodjenje knjige na hrvatski, ali sam cula da neka defektologica u zg radi po floor time metodi.<
>mi smo knjigu detaljno proucili i floor time koristimo u svakodnevnoj igri jer nam se cini koristan i za dijete koje nema izrazenih poteskoca u komunikaciji, percepciji svijeta, ali ono sto je kod floor timea posebno vazno je da se dijete uci komunikaciji, od one najjednostavnije (gestovne) do kominikacije rijecima, zatvaranja sve veceg
oja ciklusa. kod autisticne djece je posebno tesko dijete maknuti iz tog njegovog svijeta. floor time te uci kako uci u djetetov svijet i sikoristiti cak i patoloska ponasanja u svrhu ostvarenja dvosmjerne komunikacije. knjiga je korisna jer step by step objasnjava kako izvoditi floor time i kako se penjati na ljestvici emotivnog i intelektualnog razvoja.<
>toplo ju preporucam svim roditeljima djece s poteskocama. <i></i>

[Sanja]

Floor time je zakon imi ga primjenjujemo u svakodnevnom životu.A što se tiće funkcijonalne gdje mogu naći više o tome? Mislim da bi to bila prava stvar za mog Nikolu i usput čula sam da će funkcijonalnu primjenjivati u kampu za djecu s smetnjama u Novigradu.Kamp traje 7 dana i tu se cijeli dan radi sa djecom.Jel možda tko čuo za to?Pozdrav svima! <i></i>