Postao/la aharon88 » 05 kol 2005, 09:27
Ja sam autizam u slucaju svog sina davno prestao smatrati zlom ili necim sto mi je "pokvarilo" zivot, a pogotovo necim sto je pokvarilo zivot mom djetetu . Kad malo bolje razmislim, i detaljnije sagledam, nije nikakva fraza ili puko filozofiranje reci da mi je zivot obogacen, jer sam svoju energiju usmjerio na nesto zaista vrijedno (ne samo na Luku nego i na Milicu i nas dom uopste), jer sama situacija zahtijevala je i zahtijeva istrajan trud na gradnji pozitivne atmosfere u nasem domu.<
>Da nije toga, pitanje je na sta bih se u zivotu usmjerio (na nesto bih morao, takav sam), vrlo moguce da bih se rasuo na nesto sto ne mogu i ne trebam sam (mijenjanje svijeta nabolje npr. ), a u stvari na ovaj nacin bas to najbolje i cinim, tj. dajem svoj mali doprinos.<
>A Bog zna, mozda bih se, da nije ovoga s Lukom, dosad uhvatio i politike , i bio progutan od krokodila i azdaja, ili bih i sam postao krokodil i azdaja, gluho i daleko bilo.<
><
>Ovako, "odozgo" sam potjeran da se mnogo vise bavim necim sto je i inace moja duznost (ali duznost "raditi" i duznost "odradjivati" dvije su sasvim razlicite stvari), a sto istovremeno izgradjuje i mene ali i svijet oko mene.<
>Jer jos jednom napominjem ono u sto sam vec otprije duboko uvjeren (a odnedavno sam dosao u dodir sa informacijama koje 100% potvrdjuju ono kako sam i dosad gledao na to): pojava ovakve djece medju nama u stvai i sluzi promjenama: nas samih i opstoj promjeni klime u drustvu.<
><
>Sto se Luke tice prihvatio sam situaciju kakva jeste (prvi i temeljni korak u mijenjanju necega nije odbacivanje nego prihvatanje postojece situacije) i mogu vam reci da me u stvari najmanje opterecuje sam Luka i njegovo trenutno stanje, i u stvari uzivam u njemu onakav kakav je, ne gnjaveci se mislima: eh, da je "sve u redu" sada bismo nas dvojica...(a pitanje je da li bismo radili ista pametnije i vrednije od onog sto radimo sada).<
>Ne kazem "trudim se da uzivam", nego kazem "uzivam" i kojekakvim primislima i strahovima vise uopste ne dajem prostora. Cim takve misli pojave se pojave kazem im: ajd zdravo , setnja.<
>Jer mi cijelo moje unutrasnje bice kaze: drzi se i tjeraj dalje, vidjeces sta ce biti. <
>Osim toga, slijed dogadjaja kako je tekao (vrata su se otvarala kada god na njih ozbiljno zakucam, ljudi koje sretnem iskazu pozitivnost prema meni i Luki, kada je trebalo da se nesto mijenja sitaucija se sama tako podesavala...) samo mi daje potvrdu pouzdanja: sve to tako treba i ima svoj slijed i ritam na koji ne treba da se zalim, niti da mu se suprotstavljam.<
>Kada razlozi za ovu situaciju prestanu, prestace i ova situacija . <
><
>U sustini, mislim da i nije toliko bitno sta covjek (i dijete) radi, nego sa kakvim stavom to radi i kako se pri tome osjeca.<
>Dokle god Luki ono sto radimo s njim izgradjuje i cini ga <
>sretnim (a to je vas svake sumnje tako) i dokle god mene rad s Lukom ispunjava (a ispunjava me), ne smatram da je uopste bitno to sto se nase aktivnosti malo razlikuju od aktivnosti roditelja i djece njegovog uzrasta.<
>To sto on trenutno kasni u nekim stvarima u odnosu na svoje vrsnjake (ali u nekim blago receno ne kasni), i sto mu je ponasanje ponekad netipicno: vrlo vazno, bitno je da ni po njega ni po druge to nije ugrozavajuce. <
><
>I sto da ja sad ne uzivam u svom sinu? A velika je maza, i mnogo drag, dobar i zanimljiv djecak. Sto je najljepse, sada cesto veseo, razigran i nasmijan, negativizam se gubi ili je sada vise refleksan. Sve manje odudara od druge djece, ili sam se ja navikao i inace ga posmatram drugacije (ili oboje ), a specificnosti u njegovom ponasanju su rijetko kada neprijatne, pogotovo za druge. Samo su cudne. Pa sta?<
>Ne o
aca paznju na povrsnu komunikaciju s njim (kad se nesto govori bez stvarne zelje za komunikacijom, tek da se nesto kaze), pa sta i za to? I meni bi bilo pametnije da se ugledam na njega i da ignorisem puko ceretanje i koncentrisem se samo na ono sto zaista nosi neku vrijednu poruku, a ne da se trudim da svakom ugodim i da budem prema svakom pristojan da se mnoga kicena gospoda ne bi uvrijedila, mada bi mnogoj "gospodi" trebalo stosta skresati u
k (vise bi koristi imali od toga nego od moje pristojnsoti) ili jos bolje jednostavno ih ignorisati, kako to Luka cini .<
>Inace Luka ima izvanredan osjecaj za ljude i situacije.<
><
>Imao bih jos mnogo toga reci u ovom smislu, ali i ovo rekoh samo da podstaknem one koji zele da razmisljaju i malo drugacije od uobicajenog postavljanja stvari: joj strefila me nesreca, jadan ja (ili isto to samo prikriveno i zamotano: eto ja sam heroj jer to tako do
o podnosim).<
>Ne znamo mi sta je do
o za nas, i kad bi neka "zlatna ribica" bila svakom od nas na usluzi to bismo
zo uvidjeli.<
>Svako do
o svima, a velika
atska podrska svim hra
im i istrajnim borcima i radnicima za svoju djecu i njihovim ljubiteljima (imala ona ikakve razvojne probleme i "probleme" ili ne).<
> <
>Goran <
>Milicin i Lukin tata <i></i>