Bili smo u Bistri - i slike

[SlucajniGost]

Skupilo se jako puno stvari i zato zahvaljujemo svim mamama koje su sudjelovale u ovoj akciji. Hvala vam! Jako puno odjece i dosta hrane Mi smo dosli mozda malo prekasno tako da nismo mogle dugo ostati (u 18 sati je vecera). Skontali smo da su djeci od stvari najpotrebnije pidjame jer od jeseni pa gotovo do proljeca ih bas ne izvode van. Sestre odradjuju stvarno veliki posao, po dvije su na 15-oro djece. Mi smo posjetili nekih 30 djece. To je onako faktografski. Ako ima pitanja, pitajte.<
><
>Nadam se da cu ovaj topic postaviti prije Pamparam da se ne ponavljamo tj. ne otvaramo dva ista topica. Ako se to desi molim moderatorice da nam ujedine topice. <
><
>p.s. Bile smo Pamparam, Frodo, Vanja i ja. Bilo bi lijepo da ne ostane sve na jednoj akciji, kad dodje ljepse vrijeme mozemo doci cisto da se malo druzimo s djecom, to im jako fali.<
><
>Slike cemo staviti samo par dana, pa ih onda micemo.<
><
> <
><
>A pamparam kaze:<
><
>danas popodne posjetili smo djecu u g. bistri. hvala svim mamama koje su sudjelovale u akciji - skupila se zavidna kolicina darova u vidu odjece, posteljine, pelena, djecje hrane, voca, igracaka... <
>zato mama munjek, domimama, tanjabb, blizanci, elizabeta, iris, dunja, webmama, mrgudica1, svima hvala u ime djece i djelatnika bolnice. <
>necu se posebno zahvaljivati mami frodo, vanji i slucajnom gostu, s njima sam danas dozivjela nesto neprocjenjivo, njima saljem <
><
>Dogovorno smo maknuli slike. 27 VII 2004<
><i>Edited by: SlucajniGost at: 15/3/06 13:02<
></i>

[Lulu]

Cure __________________Lucija 26.05.2003.<i></i>

[Ana28]

Ipak je i Pam otvorila topic....nema veze.....<
><
>Stvarno ste super cure!Nemam rijeci kak ste se
zo organizirale i otisle tamo.Vidi se na djecjim licima da ste ih razveselile <
>E,da je vise takvih akcija! <i></i>

[Lidija]

Ja spojila oba topica dok se ne raspisu.<
><
>Sto reci, onaj sedamnaestogodisnjak na krevetu - I 9.8.90<
>M 13.5.96<i></i>

[Esperanza999]

Svaka vam čast na ovoj akciji!<
>Moram priznati iskreno da su me neke slike jako pogodile i rastužile <
>Ali po slikama se vidi da su svi bili oduševljeni vašim posjetom koji im je vjerovatno više značio od ičega drugog L.23.06.2003 M 22.01.2002<i></i>

[Ejlayourezboard]

Da počnem pisati šta mi se sve u duši zbivalo dok sam gledala ove slike - bilo bi predugačko i puno previše.<
><
> A u ovoj priči ste glavne vi i ova djeca koju ste o
adovale svojim posjetom. Slažem se da takvih posjeta treba biti više, ova akcija mi je nekako promakala, nisam baš redovita na GP. No, rado ću se uključiti u nekoj drugoj budućoj akciji. <i></i>

[IRENA]

Quote:Moram priznati iskreno da su me neke slike jako pogodile i rastužile<
>Gledam slikice... i samo vam zelim reci ..ma ne znam kako to napisati... natjerale ste me ( vi divne mame i ta jos krasnija djeca) da se sramim same sebe....<
>U RL se svakodnevno(profesionalno) susrecem sa patnjom i bolescu ... i tako sam zbog toga zatvorila svoje srce i odbijam se suociti sa nekom "tudjom tugom"( s onom s kojom "ne moram" )... I mislim da tako mora biti, da se moram zastititi....po svaku cijenu... pa makar ta cijena i bila da sebi ne dozvolim misliti o "drugima" koji me se ne ticu...<
>Tako sam "odlucila" da djeca iz Bistre nisu "moja
iga", da se necu izlagati "stresu"....jer "ja to ne mogu"..<
>I stvarno mislim da ne mogu...i nalazim opravdanja u tome da "imam svojih
iga"....nakon ove vase akcije mogu samo zakljuciti da nije da ne mogu , nego , da nemam snage za tako sto...problem je u meni ne u njima sto postoje...A oni svojim osmjesima pokazuju svoju hra
ost...<
>Stoga ne kao fraza vec zaista... svaka vam cast...<
>Hvala bogu...ima vas koje ste hra
ije od mene...<
> JAN 8.12.99. VITO 13.3.2003.<i></i>

[Ina66]

Quote:Moram priznati iskreno da su me neke slike jako pogodile i rastužile<
><
>pišem i
išem jer ne znam što bih rekla. nakon što sam odgledala Vrt plavih ruža i sad pogledala ove slike mogu samo reći<
><
>cure, svaka vam čast! <
><
>ja se s ovom količinom emocija ne bih mogla suočiti <
><i></i>

[sandram]

Meni je ovo i pretuzni i prelijepo istovremeno <
>Cure, divne ste <
>I jako se veselim vidjeti Vanju <
> 27.07.2003.<i></i>

[eli]

srca mala! tamo sami u krevetiću, a mjesto im je uz mame... <
>cure, skidam kapu! <i></i>

[dunja]

rasplakala se sad dok sam gledala slike <i></i>

[DomiMama]

curke, hvala vam!<
><
>ja opet plakala... ... ali ocvrsnut cu i ja s vremenom, pa vam se mozda i pridruzim jednom.<
><
> <
><
><
><
><
><
><
><i></i>

[ketty]

i mene ste rasplakale.. <
>stvarno,
zo ste se organizirale za odlazak, svaka čast <
> <i></i>

[Dinkic]

Cure svaka cast.<
><
>Prije dvadesetak godina sam bila u Bistri u posjeti i sad su me vase slike ponovo vratile u te dane. To je bio moj prvi susret s djecom s pp, a od prije 5 godina i moja svakodnevica.<
><
><
>Filip 15.12.2000. <
> <i></i>

[zeljka35]

Bas kako je Sandra rekla - tuzno i lijepo istovremeno.<
>Covjek ne moze ostati ravnodusan kad sve to vidi. <
>Cure, svaka cast! <
><
>slike sa kupanja<
>Adrian videoDarjan,28.07.2000<
><
>Adrian,07.07.2003<
><i></i>

[Tinica]

Ajme curke kako je ovo sve dirljivo a istovremeno toliko tužno <
><
>Ja sam sa Franom i prijateljicom otišla u Bistru u rano jutro. Bili smo tamo već u 8 sati. Moram pohvaliti i moju firmu koja mi je velikodušno izašla u susret sa slikovnicama i papirima za crtanje te bojicama. Zaista su me ugodno iznenadili. Mislim da je jedan od razloga to što mi komercijalna direktorica živi u Bistri pa jako do
o pozna svu situaciju. <
>Kad sam došla u dvorac parkirala sam pored jednog bora i ušla unutra potražiti nekoga tko bi mi pomogao iznijeti pakete iz gepeka van. Neznam... jel možda pretjerujem ali meni je onaj ulazak na ona glavna drvena vrata bio sablasan, baš onako stravičan. Sve je u sivilu, fasada oguljena, baš ko u nekom "ukletom dvorcu" ko iz filmova strave i užasa. <
>U samom predvorju je plan restauracije dvorca no nisam sigurna kad će započeti sa tim.<
>Fran je ostao u autu sa kolegicom a meni je pomogla oko stvari neka gospođa (mislim čak da je iz kuhinje) i iskreno se o
adovala. Odnijeli smo stvari u sobu desno od ulaznih vrata i gospođa je rekla da će sve stvari koje curke donesu popodne biti stavljene u sobu od gospođe Zlatke i ravnatelja te da će se rasporediti po potrebama u ponedjeljak ujutro. Zadnja riječ joj je bila "Gospođa Zlatka nam je rekla za akciju što pripremate ali nažalost u ovoj bolnici nema 5% djece koja bi mogla razumijeti šta im čitamo iz knjigica. <
>Ali... moram vam još nešto reći što me evo mući cijeli jučerašnji dan. Kako je ujutro bilo dosta rano, svugdje je bila tišina, ja sam onkao polako ulazila u dvorac i ogledavala se okolo njega. Svi prozori ali doslovce svi su bili totalno oronuli, sa rešetkama, onako željeznim, hrđavim, ma strašno nešto i najednom pogledala sam na treći kat a kad tamo nečije ruke onako na prozoru bez lica (kao da lupaju po staklo) i nešto što mi ne ide iz glave ti vriskovi užasa, ma ja vam to ne mogu opisati. Zamislite si ranu zoru, svugdje mir, i najednom što se više približavate vratima čujete jecanje, stenjanje, ali ne onako bolno nego onako kao da netko razgovara a ne može pričati pa se čuju samo vriskovi... <
><
><
><
> <
>Fran 24.07.2003.<
><i></i>

[pamparam]

moram se nadovezati na tinicin post, jer ne bih zeljela da nakon naseg posjeta ostane slika bolnice kao zgrade, ne smatram ju dovoljnom za sticanje pravog dojma. dvorac orsic je izvana oronuo i ne pruza sliku kakvu bismo mozda zeljeli vidjeti. ali, ono sto skriva unutra je pravo blago kakvo se ne krije u dvorcu strave i uzasa, vec u dvorcu punom ljubavi i topline. <
>jos preslagujem dojmove, ticu se sestara i osoblja bolnice koji lavovski odradjuju svoj posao i djece, male i velike, cijih cu se lica jos dugo sjecati. sva ona djeca koja su uspjela registrirati nas posjet su mu se i o
adovala. i to je ono po cemu cu pamtiti ovaj posjet i zbog cega cu ga nastojati ponoviti <i></i>

[nina]

Cure skidam kapu,baš ste ih lijepo razveselili.<
> <
><i></i>

[SlucajniGost]

Morat cu se i ja malo osvrnuti na Tinicin post. Istina je da je dvorac star i oronuo, mozda bi trebali reci da je sam dvorac preslika
ige naseg drustva za potrebitu djecu. Dvorcu kronicno nedostaje osoblja koje bi se bavilo djecom, jer jedna sestra na 15 djece jedva ih u svojem radnom vremenu uspije sve presvuci, a da ne govorimo bilo sto drugo. Svu djecu znaju po imenima i tako im se i o
acaju, ne kao nekom slucaju, vec kao osobi. U ovom slucaju nema veze sto je samo 5& djece koja ce razumjeti sto im se cita, meni se cini bitno sto ce im netko uopce citati. A sigurna sam da hoce. Sestre tamo, kao sto je Pamparam do
o napomenula stvarno odradjuju lavovski dio posla i nije im se uvijek lako distancirati od svega toga. Vriskovi koje si cula su vrlo vjerojatno jedini nacin na koje to dijete komunicira. Mali Mate koji nam je pjevao, pa bojim se da nam sestre nisu rekle da on pjeva, da to mozda same ne bi zakljucile, nego bi mislile da nesto mrmlja. Nas je kroz sobe vodila sestra Jaruska (nadam se da sam do
o zapamtila ime) koja je tu vec 20 godina. Ona poznaje sve njihove 'hirove'. Ali stvarno poznaje. Ono sto bi tu bolnicu ucinilo jos ljudskijim mjestom za boravak je svakako jos osoblja. Stvari nisu toliko bitne. Kad su ih vec roditelji zaboravili. Od 110-oro djece tamo, samo 10% roditelja dolazi u posjetu. Ali djeca su djeca. I hvala im. 27 VII 2004<
><i></i>

[milanica]

Sa suzama u ocima, cure moje drage,samo cu vam reci,SVAKA VAM CAST..Jos jednom ste nam pokazale koliko do
a ima u vama <
><
>Milana 20.07.2003<i></i>

[Ana28]

Danas u Ikei.....vidjela sam deckica slicnog malom Mati sa slike.Neznam o cemu se tu radi,koja je to bolest ili poremecaj,no ovaj deckic danas je bio u kolicima(obicnim djecjim),sa roditeljima i starijom sekom <
> <i></i>

[Webmama]

Cure <b>*Portal mameibebe.net *</b><i></i>

[Fortuna33]

slike su prejake i svaka za sebe je sa nekom na zalost tuznom sudbinom jednog diteta . cure svaka cast <i></i>

[Luantaro]

cure L.97<
>A.00<i></i>

[supermama]

Meni je ovo i pretuzni i prelijepo istovremeno - sandram je to ispravno rekla<
><
>cure super ste <i></i>

[magda74]

Slike su toliko tople, a djeca tako sretna što ste tamo. Zaista kad bismo svi imali dovoljno želje, snage i volje da poduzmemo što možemo, posjetimo ih katkad, a da ne optužujemo roditelje, za koje ne znamo tko su i zašto su ih ostavili. Prekrasno što ste otišle i tako ih razveselile. Bravo! <i></i>

[gold dust]

nemam rijeci...<
><
>slike su mi i tuzne i strasne, i lijepe i tople istovremeno.<
><
>priznajem da dosad nisam skoro nista znala o bolnici u bistri, daleko sam. postoji li kakav racun na koji se bar moze uplatiti novcana pomoc?<
><
>vama cure svaka cast. divne ste. <
><
> <i></i>

[Mrgudica1]

joj cure tak sam sretna slike su prekrasne <i></i>

[danijela fsn]

Joj,slike te baš dirnu u srce...<
>Ali sve gledam dječaka Matu kraj kojeg piše desetogodišnji Mate i ne mogu vjerovati...da nije možda trebalo pisati desetomjesečni???<
>I još nešto,sa pamparam sam pričala preko telefona,a ostale znam po postovima sa foruma,ali bi voljela ako može da napišete koja od vas je koja nekako da povežem sliku i glas.<
>Svaka vam čast na takvoj akciji!!!Usrećile ste puno ljudi! <i></i>

[SlucajniGost]

Danijela nije greska, Mate ima 10 godina.<
><
>Editirat cu u prvi post pa cu napisati tko je tko. 27 VII 2004<
><i></i>