Postao/la Dinkic » 28 lis 2005, 00:32
Ana, iako smo se cule evo i za druge nase iskustvo.<
><
>Sto se tice slaganja nase je iskustvo da nasi defektolozi ne pripremaju djecu s predvjezbama i njima je to tesko i nelogicno. Mi smo se dosta mucili jer su Filipa silili da nesto napravi i uporno trazili krajnji rezulat do kojega ce nasa djeca doci, ali im trba puno vremena i gube volju, a s time ni koncentracija nije bas na visini, pa zijevaju ili zuje okolo.<
><
>Radeci po funkcionalnom ucenju vidimo da u svemu postoji logika i da se logika uci kroz korake odnosno kroz jako puno predvjezbi. Isto sto mi se kod funkcionalne svidja je da dijete treba biti uspjesno, a ne frustrirano. U tome pomazu roditelji koji po uputi terapeuta pomazu ispocetka djetetu, a potom dijete samo krene raditi kad je sigurno i kad je shvatilo logiku.<
>Tako dijete ne uci napamet nego logickim zakljucivanjem gradi svoje znanje i postaje sigurniji, a i koncentracija raste.<
><
>Da bi se doslo do pazli dijete bi trebalo jako do
o znati razvrstavanje, uparivanje i ne buniti se u tome. Ako se radi o drvenoj ploci s npr. zivotinjama ili nekim drgim predmetima, prvo treba djetetu izvaditi samo jedan predmet i traziti da ga slozi odnosno vrati gdje mu je bilo mjesto. I tako uzimati po jedan predmet i traziti da ga dijete vrati u taj jedan prazni utor. Kad je dijete to savladalo onda treba uzet da su dva utora prazna da dijete stekne dojam prostora i oblika malo po malo, i tako poslije povecavat. <
><
>To se moze primijenit na sve, na dijelove tijela ili osobe razrezane na tri dijela (od papira ili od drveta), prvo se ne slozi samo jedan predmet i njega dijete doda, potom dva i na kraju tri odvojena. Zgodno je cak staviti i razlicite druge dijelove tako da dijete izabere koji dio pripada onom sto slaze, no to kad dijete je postalo sigurno i zna sto treba.<
><
>Jedna stvar koja je nas smetala su upute, odnosno govor terapeuta koji je stalno ponavljao stavi to ili to, a da dijete u toj maloj dobi nije razumjelo sto znace sve te silne rijeci. Mi radimo u tisini nase vjezbice, a pricamo kad funkcionalnu koristimo za poticanje govora i to samo ciljane rijeci, nikad stavi ili uzmi ili ... Samo nase ruke koje pomazu djetetu daju do znanja sto treba napraviti i vjerujte mi dijete polako razumjeva sto treba napraviti. Naime ocito im se tesko usredotociti na to sto trebaju napraviti i na slusanje naredbi koje ih ometaju. Na ovo ce nasi defektolozi reci da to oni nisu ucili i da dijetetu treba stalno govoriti. Ima istine, no od 24 sata vrijedi 45 minuta zasutiti i ne davati naredbe nego raditi i pomagati djetetu, a ostalo vrijeme koristiti za poticanje govora. Naime i djetete samo pocme komentirati to sto radi i tako vidite da mu je sjelo i da ga vise vasi komentari nebi cak ni zbunjivali. Kako smo mi dosli do faze da nam funkcionalna pomaze i za govor tako govorimo no samo ciljane rijeci kao sto gore napisah.<
><
>Samo mala digresija, ako mozete i imate u blizini dijete bez poteskoca i ako ga mozete promatrati kad se igra, da li mu itko ista naredjuje kako da napravi nesto, uglavno samo pokusava i isprobava u tisini. <
><
>Takodjer ako imate slijedne slike, npr. dijete se zeli obuci - prvo donese odjecu, onda obuce majicu, pa onda hlace, pa cipele, i na kraju je obuceno, to se moze raditi isto samo da se doda zadnje stanje (obuceno dijete), a da se ostalo isprica. Potom se stave dva segmenta sa strane pa tri i tako do kraja dok dijete ne shvati.<
><
>Sto se tice stavljanja drvenih oblika ili valjaka u neke predvidjene podloge, djetetu treba pomoci tako sto se ispred podloge stave svi ti oblici tocno kako ce ih dijete poslije staviti u podlogu. Iza toga s djetotovom lijevom rukom i to kaziprstom pokaze se utor u koji mora staviti valjak, a desnom uzme valjak koji mora staviti u taj utor. Ovom inace prethodi i dosta vjezbi tzv.finger pointa no to mogu objasniti nekom drugom zgodom.<
><
>Opet, nase je iskustvo da je Filipu trebala nasa pomoc na pocetku, a kako je dalje isao sve je manje trebao nasu pomoc i odmah govorio da ce on sam. Znaci bio je sve uspjesniji i sigurniji i vise nije zujao niti zijevao nego je
zo rjesavao postavljenje zadatke.<
><
>Nekad, na pocecima smo mogli za 40-50 minuta napraviti samo par vjezbica, a danas iako su one sve slozenije napravimo ih desetak.<
><
>Isto tako ako je djetetu nesto tesko i uci se pomozite mu, a da bi mu vratili pouzdanje onda napravite vjezbe koje znate da voli i da zna. Uvijek pali. <
><
>Svi mi volimo biti uspjesni, nevolimo grijesiti niti biti neznalice,a tako i nasa djeca. <
><
>Vjerujem da bi vam i Nadica mogla jos puno toga ispricat i napisat, a i ja bih mogla pisat o ovome dosta dugo, no to mozda ostavimo za razgovore ili ako nekoga bude nesto drugo mucilo pa cu se vratiti na nasa iskustva.<
><
>Bosancero, mislim da nije ni cudo sto je tvoj Filip kod tete Elze tako reagirao, za njega je to bila nova osoba, nova sredina, novi zahtjevi. Pricaj mu o teti Elzi, sto ste radili, u cemu je sve on bio uspjesan, o mjestu gdje ste bili, koga je tamo susreo. Nasoj djeci treba vremena, a i naseg strpljenja (znam iz iskustva).<
><
>Kako se mi svi susrecemo s raznih strucnim kadrom koji rade s nasom djecom sve vise uvidjam kako mi roditelji moramo biti kormilari, ali i kapetani cesto. Naime oni svi krecu od nekih istih pocetaka, nasu djecu ne poznaju niti im posebno na pocetku nasa djeca daju do znanja sto sve znaju i mogu i onda se stice dojam da oni neznaju te ih strucnjaci pocmu gnjaviti s osnovnim stvarima, a oni im nezanju reci da je to vec dosadno i da to oni znaju tako se dogadja da su djeca frustrirana, neuspjesna itd. <
><
>Kako mi imamo terapeuta koji je majstor u svom podrucju tako nam je laske jer nas vodi i usmjerava, no s logopedima nam je bilo malo teze no dolazimo tu do ovog da roditelji moraju biti oni koji ce moderirati rad strucnjaka i pomoci da djeca ne budu frustrirana. <
><
>Rad tete Elze na ucenju citanja djece s posebnim potrebama je kao i nase vodjenje od strane super terapeuta te i u tom slucaju roditelj je samo pomoc svom djetetu onaj koji priprema puno materijala za rad, ali se ne mora muciti da bude i kormilar i kapetan. <
><
>Ana, nadam se da sam ti i s ovim malo priblizila kako mi to i dan danas radimo posebno kad ucimo nove stvari. Naravno da se nakon rada na ovaj nacin evo vec tri godine radjaju ideje i meni kako nesto napraviti kad se pojavi problem ili da je Filipu tesko. No jos uvijek ucim i ima puno toga jos za nauciti. Veselje je vidjeti da je dijete uhvatilo logiku kako nesto bi trebalo biti i zasto je to to te to promjeni u realnim situacijama. <
><
>Sretno na vjezbama.<
><
>Filip 15.12.2000. <i></i>
F 15.12.2000.
"Kada Bog ima za tebe plan onda su svi tvoji planovi samo zrnca pijeska na obali morskoj."