ostanak na moru sa didom i bakom - dilema

[su]

radi se o sljedećem:<
><
>moju žabicu čuvaju moji roditelji od njenog 9. mjeseca života, ona je njihovo prvo unuče, dugo su je čekali i naprosto je obožavaju, puno se igraju i bave sa njom i ona je sretna s njima, znači sve pet<
><
>prošle godine je bila neka 2 mjeseca s njima na moru s tim da sam ja dolazila vikendom plus 3 tjedna godišnjeg smo bile zajedno. bilo mi je teško ostavljati ju ali tješilo me to što ona stvarno voli biti s njima i svi su me uvjeravali kako je to do
o za nju, kako moram biti sretna što može cijelo ljeto biti na moru, da je morski zrak zdrav za nju itd itd, ona se doimala sretnom i zadovoljnom i ja sam nekako preživljavala te dane kad sam bila bez nje...i rekoh eto sve za djetetovo do
o...<
><
>uvijek se jako veselila kad sam dolazila i cijelo vrijeme smo bile zajedno i baš smo uživale i nije plakala kad sam odlazila...ali čini mi se da je kad smo razgovarali telefonom bila malo zatvorena<
><
>eto došlo je ljeto i ove godine, i ona je opet sa mojima na moru, ostavili smo je prošli vikend ali prije toga smo bili s njom nekih 10tak dana na lošinju..<
><
>jučer smo skoknuli do crikvenice, bili s njom neka 3 sata, okupali se, prošetali, ona je bila jako vesela i grlila nas kad smo došli ali kad smo morali otići malo je cendrala ali ne previše i čini mi se nekako na silu i onda smo joj lijepo objasnili da tata i mama moraju raditi i da će ona sad ostati sa bakom i didom i da ćemo mi opet za dva dana doći onda se smirilia...danas mi baka veli da nije niš bila žalosna ali da je bila kao ljuta na dodu (njenog plišanog psića) iz ne znam kojeg razloga <
><
>i sad se sigurno već pitate u čemu je problem?<
><
>ma ne znam ni sama jel preuveličavam ili što ali meni se čini da joj jako falimo i da je žalosna kad nas nema ali da to ne pokazuje...svi pričaju kako je do
o za dijete da je na moru i moj racio zna da je stvarno to do
o za nju ali što o njenim osjećajčićima? je li ONA zaista sretna što je na moru i što to more za nju znači kad nije sa mamom i tatom? <
><
>i kaj da ja sad napravim? da velim starcima da se vrate u ovaj zagrijani zagreb umjesto da su na moru? i mislim si ionako opet nebi bila sa nama cijeli dan nego samo popodne i noć, pa bi ju morali buditi ujutro oko 6.30 jer radimo od 7...<
><
>ili da zatomim svoju iskonsku potrebu da sam sa svojim djetetom i pustim da ostane dolje? <
> <
><
><
><i></i>

[kimama1]

ne znam zašto ni tko ti govori da je do
o da dvogodišnje dijete bude tri mjeseca sa bakom i djedom na moru,umjesto s roditeljima <
>ne živim u Zagrebu, ne znam kakve uvjete imaš (kakav posao, vrtić, čuvalicu) ali ionako nema šanse za zaposlene roditelje da ih dijete vidi osim noću i popodne,pa bilo ljeto ili zima <
>znam da činiš sve da se dijete ne bi osjetilo zapostavljenim, ali ipak iz njegovog ponašanja vidiš da dijete nije najzadovoljnije.<
> za mene ne bi dolazilo u obzir da tako malo dijete pustim negdje na više od tjedan - dva, pa ma kakva vrućina u gradu bila i ma kako sjajni bili baka i djed. <
> <i></i>

[kim]

Ja sam izdrzala 3 tjedna. I to tako funkcionira vec par godina.<
>Cini mi se su krize odvajanja do 4 godine teze. Jos su mali i trebamo im, i njima s jedne strane vrijeme
zo prolazi, ali i svasta im se desava i ponovni susret je i tezak i sretan.<
>Najcesce mi sjede u krilu i onako me neko vrijeme sretno i sramezljivo gledaju. I ja sam sretna sto ih vidim i mislim si sto sam sve propustila u tih tri tjedna ...<
> <i></i>

[Slajica]

Meni se na prvi pogled čini skroz ok to što si opisala odnos tvojih s malenom i da je s njima otišla na more.<
>No kada razmislim kako bi ja postupila s vlastitim djetetom (Domi 3,5 i Elena 2) - nema šanse da ih igdje ostavim da ja nisam uz njih po noći, osim ako naravno nije neki hitan slučaj. Jednostavno ne mogu zamisliti da idem na spavanje, a oni nisu pokraj mene. <
>I u ovom trenutku ne znam s koliko godina starosti i s kim bi ih pustila na more...<
>Možda kad će se već moći sami izjasniti da bi htjeli ići s bakom i djedom..ne znam... <i></i>

[Bubidea]

moj sin je prvi puta ostao citavo ljeto s bakom na moru kada je imao 4,5 godine...prije o tome uopce nismo razmisljali, i baki i njemu bi to bilo pretesko<
><
>4,5 godine....htio je ici s nama u Zgb, plakao je, ali ga je proslo za koji dan<
><
>5,5 godina....htio je ici s nama u Zgb, ali se predomislio kad je bilo vrijeme za povratak , malo je plakao za nama, samo koju minuticu i bio tuzan citav dan<
><
>6,5 godina...bio je pomalo tuzan, trcao je za autom da nam sto duze mase<
><
>7,5 godina....
iga njega sto cemo mi otici, a on ce ostati...nikako iz njega nisam mogla izvuci da ce mu barem malo biti zao sto odlazimo, kaze da ce mu biti bas do
o i da uopce nije tuzan...mahao nam je , malo potrcao za autom i onda se naglo okrenuo i otisao nazad, svojim putem <i></i>

[ivana7997]

moj stariji je prvi put bio bez mene na moru samo s tatom, i to kad je imao tri godine. ukupno oko mjesec dana. bilo sve ok dok ja nisam dosla za vikend, jako jako jako je plakao kad sam opet odlazila.<
><
>mladji ce ove godine tako, isto ima tri godine. prvo ce biti mjesec dana samo sa mnom, pa isto toliko s tatom ako ja ne budem mogla ostati. <
><
>meni je mama davno rekla da dijete moze biti onoliko noci bez mame ili tate koliko ima godina. <
><
> <i></i>

[mama Draga]

Upravo nam je ova tema aktualna zadnjih par dana....<
>Kod nas ti je situacija takva da Mila, mm i ja živimo u Zg, svi muževi i moji su u St ....<
>M sada ima 3 g i 3 mjeseca.....<
>Prvo naše odvajanje bilo je lani kada je imala 2 i po godine i kada je ostala na 5 dana kod dide i none u St, muževih roditelja.....<
>Bilo je sve 5, prošlo tako glatko a mi smo se mislili hoćemo li uspjeti....<
>Razlozi zbog kojih je ostala bili su ti da ne ide u dežurstvo zadnji tjedan u 8. mjesecu, ali osim toga mužev tata, koji je u međuvremenu umro, bio je dosta loše i nekako smo mm i ja mislili da bi im trebali ispuniti tu želju da budu skupa malo sa njom, prvi i jedini put nažalost,ona se nije protivila i kažem bilo je super...<
>Sve smo joj tada objasnili, što to znači da će ostati sama kod njih, da nas neće bit 5 dana, da će ju hraniti, kupati i stavljati na spavanje oni, a ne mi i tako ...ona je imala puno povjerenje u nas ali nije imala baš pojam o vremenu što to znači 5 dana i tako je strpljivo čekala taj dan...<
>Sada smo isto bili u St, prošli tjedan i on je trebala ostati, rekla je da hoće iako nije pokazivala veliko oduševljenje s tim, ali kad bi ju se pitalo jel hoće, bez razmišljanja je rekla da hoće.....<
>No kad je došla nedjelja i mi se počeli spremati, ona je lijepo rekla da neće ostati u St, a na naše pitanje zbog čega, odgovorila je: Biti će mi tužno ako vas neću vidjeti!!!<
>Rekla nam je sve!!! <
>Još jednom smo joj objasnili da ju puno volimo i da će
zo proći tih par dana i da ćemo doći po nju, da se ne
ine, da će joj biti lijepo da će se kupati,....ali njen stav je i dalje bio isti...<
>Dijete jednostavno zna šta želi.....<
>I nismo ju nagovarali,....spremili smo stvari i svi skupa se vratili nazad...<
>Sretni jer nam naše dijete pokazuje da joj je najljepše s nama!!!<
>S druge strane nama naš razum govori da bi joj bilo lijepo u St, i još bi išla i na Vis (more, zrak, divota), ali ne i ljepše jer je za nju ljepše da je sa nama, tamo gdje je njeno malo srce najsigurnije i tamo gdje je njen dom, iako nema mora, iako je vruće ko u paklu...ali dijete s 3 godine ne razmišlja o tome gdje je čistiji zrak i gdje je more, plaža i uživancija...za nju je sreća nešto drugo, njeni roditelji, ljubav, toplina, i sve ono što ima s nama....<
>Eto, tako da ta izjava ljepše je djetetu na moru, ne stoji jer prisjest će mu i more i klima, ako tuguje....<
>I svi roditelji koji tako govore, govore jer im je tako ipak malo lakše, ....a pod izlikom na moru mu je bolje....<
>Na moru će mu biti bolje tek onda kad poželi sam ostati na moru.....znači kad mu roditelj više ne bude potreban u tolikoj mjeri, a to će
zo doći i onda nećemo mi biti mišljenja da mu je bolje na moru bez nas....<
>No tebi je očito problem jer ona ne ide u vrtić, pa bi povratak u Zg značio i povratak tvojih roditelja, a toliko žrtve od njih ne možeš tražiti....Tako da ti nemam baš pametan savjet, šta da napraviš konkretno.<
>Ovo je moje promišljanje i naše iskustvo...<
>Ne treba ih za navodno njihovo bolje micati od sebe jer mislim da to mogu potpuno suprotno shvatiti..<
>Kad sam ja Mili rekla u toj cijeloj priči, da mi nju i dalje volimo i da to ne znači da mi ne želimo da je ona s nama, na njenom malom lišcu se razvukao neki osmjeh olakšanja, u stilu: Aha, znači sve je isto, ako ja i ostanem, to ne znači da vi ne želite da sam ja s vama, i dalje me volite...<
>Tko zna što se sve mota po tim malim glavicima, a ono što mislim da svaki roditelj ne želi je to da si dijete postavi pitanje njihove ljubavi prema njemu.<
>Jesam ga smotala, ali kužiš, nadam se?<
>I da dosta teško je noni prevalila preko usta da neće ostati.<
>Rekla je da to nije lijepo jer je obećala a sada neće ispuniti obećanje. Ma strašno je to kako oni sve shvaćaju...<
>I kad je ipak prevalila preko usta da neće ostati, i kad je nona rekla da nema veze da će ostati drugi put, vidljivo je bilo kako joj je pao kamen sa srca!!!<
>Nitko nije uvrijeđen, ona ipak ide s mamom i tatom i svi sretni i zadovoljni!!<
><
> <i></i>

[mama Draga]

, ovo je bio moj 1000 post!!! <i></i>

[su]

evo odgovora na neka vaša pitanja<
><
>radimo oboje 7-15, Tiicu čuva baka dok mi radimo, nemam nikoga da je eventualno pričuva dok je baka na moru<
><
>odlazimo i preko tjedna dolje na par sati, evo bili smo jučer i bilo je super, sad ću opet u petak odmah iza posla, znači najviše 3 noći bez nas..<
><
>prošle godine su 2 tjedna bili u zagrebu u 7. mjesecu pa je bilo lakše za izdržati do 8. mjeseca kad sam išla na godišnji a čini mi se da ćemo i ove godine tako napraviti...<
> <
><
><
><i></i>

[su]

mama draga to je stvarno jako lijepo, imaš tako dragu djevojčicu...<
><
>da, shvatila si, povratak u zagreb bio bi žrtva za moje roditelje i znam da bi negodovali ali mislim da ćemo napraviti kompromis i tražiti od njih da dođu barem na tjedan dva u zagreb...<
><
>nezgodno je i to što ja ne mogu uzeti godišnji u 7. i biti s njom barem jedan tjedan dolje jer sam sama u uredu plus moram čuvati godišnji za adaptaciju u 9. mjesecu, mislim adaptaciju u vrtić.. <
><
><
><i></i>

[mamashnita od noje]

mislim, ja sad ne znam jesam li ja nemajka ili što, ali kad vas čitam... sve ste djecu dale bakama i djedovima kad su imali 3, 4 i više godina.<
>noa je nekidan napunio godinu dana. u svojih godinu dana nekoliko je puta prespavao kod bake i djeda (nije dojen). prvi je puta ostao kod njih tri dana (dvije noći) pred otprilike dva tjedna kada smo mm i ja otišli u istru.<
>ovo ljeto ga baka i djed hoće voditi sa sobom na more. mi smo rekli da nema teorije da bude s njima koliko oni planiraju ostati dolje, ali rekli da bismo možda i mogli progurati nekih 5 dana bez njega.<
>inače, voli biti s bakom i djedom i nikada ne tuguje za nama kada je kod njih. tako da sam uvjerena kako s ostavljanjem kod bake i djeda problem imamo MI (mm i ja), a ne naše dijete.<
>fali on NAMA, a mi njemu baš i ne. <
> SKOTCHIMISH 24.6.05.<i></i>

[Bubidea]

mamanoja, ja pricam o moru i o citavom ljetu...kod bake je prvi puta prespavao kada je imao dva mjeseca i poslije toga je gotovo svaki vikend jedan dan spavao kod nje...mi smo za to vrijeme punili baterije, izasli negdje, malo se naspavali..jer je bio stvarno zahtjevno dijete koje je trazilo punu paznju citavo vrijeme...i da, ne smatram se zato nemajkom, smatram da sam mu mogla vise pruziti odmorna i sretna, nego neispavana i frustrirana <i></i>

[dodoli]

mamanoja ja isto mislim da vise fale oni nama nego mi njima.Ja po iskustvu sa starijom nisam imala tih problema-i mislim da je vazno nikad ih ne muljati nego im sve reci u skladu s njihovom dobi.Su ako vi idete svako malo kod njih ne mislim da je to nesto strasno! Bilo bi da ga ostavite 2 mjeseca a da ga uopce ne vidite.I mislim da ce mu to do
o doci kao priprema na vrtic.<
>Slajica,zasto ih ne bi ostavila s nikim po noci <
>Nemas povjerenja ni u koga ili bi to tebi bio preveliki sok.Ja sam misljenja da i prevelika posesivnost skodi isto kao i zanemarivanje.Cilj nam je ipak odgojiti samostalna i drustvena bica.I nemoj se ljutiti sto sam ovako otvorena-to mi je u krvi D-06/2000<
> L-09/2005<
><
><i></i>

[mamashnita od noje]

bubidea, a šta da ti kažem osim da te potpisujem od prve do zadnje. SKOTCHIMISH 24.6.05.<i></i>

[kimama1]

mamanoja, fra il dire e il fare c'e di mezzo il mare <
>vidjet ćeš hoće li i kako proći tih 5 dana bez vas. dva dana su dva dana, pet je pet <i></i>

[kremshnita]

kimušo, Son zamanlar&#305;n en popüler bulmacas&#305; Sodoku <
>ali slažem se s ovim dolje.<
> <i></i>

[kimama1]

no sta cagar per favor, al slažem se i ja <i></i>

[SlucajniGost]

Evo iz prve ruke. Nas sin puni dvije godine za mjesec dana. Ljetna dezurstva su u nasem crticu vec pocela. On nije osobito odusevljen odlascima u vrtic tj jaslice, a osobito ne bi bio u dezurstvu (isprobano za Bozicne praznike). Uz to ima jedan zdravstveni problem za koji nam je savjetovano iz vise usta - boravak na moru, spavanje uz more i umjereno izlaganje suncu. MM i ja radimo do 16 i 17 sati. Odlucili smo ga ostaviti s nonom i didom na 15 dana. Na samu naznaku problema - netko dolazi po njega. <
>Rano je jos reci, on je s njima sad 3 dana i sve funkcionira super. Nije tuzan, lijepo jede, uredno spava. (kuc kuc kuc pljuc) Meni je bilo uzasno tesko suociti se s ovom idejom uopce, ali ako to znaci da postoji mala mogucnost da na jesen nece morati na operaciju, istrpit cemo mi stari nekako. I ponavljam, ako se pojavi samo naznaka problema - mi picimo po njega. VII-2004<
><i></i>

[saptacica]

Đe me nađe s tematikoooom! <
>Daklem moji su tu a svekrva je dole. Lijepo sam joj rekla da bi mogli tjedan prije mog godišnjeg ga ostavit i tjedan poslije pa to ispadne dvaput po pet dana bez svoje maame! To bi se dalo izdržat. Ali ne! Vidim da je MM a njen sin u o
adi da mali dođe 2 tjedna prije mog G.O.-a. <
>I šta sad - ako počnem gnjavit bit ću posesivna, nenormalna, zla, oštrokondža, nemajka koja djetetu ne da morskog zraka (barem ljeti kad već neda ta ista nemajka koljektivno preseljenje u južne krajeve što bi nam značajno povećalo kvalitetu života ali to je već ). <
><
>Prvi i jedini put je bio razdvojen od mene prošlo ljeto 5 dana jer nam je teta čuvalica nenadano otkazala pa smo ga poslali. Tada je imao 2 mjeseca do dvije godine. Ridala sam oko 250km a ostatak tjedna bila neutješna . <
><
>Sad ima tri mjeseca do tri godine, malo mi je lakše nego prošle godine al svejedno mislim da ću liti suze. I ja mislim da mu je do
o bit na moru, bolje nego u dežurstvu i vrućini, al oa dva tjedna su maximum maximuma moje tolerancije. <
>S druge strane moji starci su nas slali od napunjene godine dana po tri mjeseca s nonom i didom a oni bi došli na godišnji. Ne osjećam traume sad niti ih se sjećam, ali to je i tako bila jedna druga vrsta odgoja. Prekruta i prestroga po meni, sa jasnim razgraničenjem roditelj-dijete. Opet odoh ! <i></i>

[mama Draga]

Šaptačice, ima i sad takvih odgoja i ostavljanja po cijelo ljeto, itd....<
>Nažalost nije to stvar prošlosti,....kao ni batina koja je iz raja izašla, kao odgojna metoda, ali nadam se da bar na ovom forumu nema .... <i></i>

[Rimaithor]

Ja nemam nikakvih dvojbi!<
>Znam da mu je lijepse bit na moru cijelo ljeto nego se parit u Zagrebu. Normalo je da mi fali, i da falimo i mi njemu (odemo na more svakih 2-3 tjedna na vikend) ali kad ga pitamo dal oce doc u Zagreb iste sekunde vice da nece, da ce bit dobar baki a da mi odemo raditi Mozda smo MM i ja grozni roditelji <
><
>I MM i ja smo tako provodili ljeta kao klinci i oboje imamo predivne uspomene. Zao mi je da to tako osuđujete <i>Edited by: Rimaithor at: 28/6/06 15:07<
></i>

[VIPmama]

ja isto ne bih i mislim ko kima (u prvom postu, drugi ne kužim ), jedino u teškoj panici da se nedajBože neš dogodi.<
><
>šaptačica - po meni je tvoje jaaaako tolerantno i previše... <
><
><
><i></i>

[kimama1]

ma ne osuđujemo Rima, bar ne ja. Su osjeća da to djetetu nije sasvim ok, a taj osjećaj ne valja zanemariti.<
>Odlično je to što kažeš da ti i TM imate super sjećanja s mora, kad ste po par mjeseci bili razdvojeni od mame i tate, sad kad smo u roditeljskoj ulozi bitno je da budemo sigurni da će i naša djeca imati takva sjećanja, a ne da će se osjećati nesigurnima i tužnima i da će nam sutra predbacivati što smo ih ostavili...<
> <i></i>

[mama Draga]

Rima, niste grozni roditelji...jednostavno ste takve osobe vi i vaše dijete i imate takav odnos....<
>Svi smo različiti....<
>I možda je tvom djetetu zaista bolje na moru s bakom, pogotovo ako tako on želi...<
> <i></i>

[Rimaithor]

Zaboravila sam spomenuti da svekrva inace zivi s nama i da mozda zato crvic to tako do
o prihvaca.<
>A mi smo na godisnjem uvijek cijeli mjesec. <i></i>

[saptacica]

Quote:šaptačica - po meni je tvoje jaaaako tolerantno i previše... <
><
>Pa jelda?! A on meni stalno kaže Zorica Oštrokondža! <
><
>Ja razumijem da je to njegova mama i da ona ne vidi maloga često preko godine, pa vidim druge ljude kako lifraju djecu sretni što su dobili "malo mira". I onda si mislim (a i kažu mi) kako sam ja preosjetljiva, njunjava, previše mazim..ali i dijete mi je takvo-mazno! <
>Pa se trudim očvrsnut i pregrist u sebi a kad kažem da mi je prerano za toliko odvajanje svi odmahuju da nisam normalna. Drago mi je da bar na forumu imam malo utjehe pa i puno osjetljivijih majki od mene. Jer oko mene su očito svi "jake osobe" i to mi već ide na živce. Smatram se najnormalnom majkom koja ima i obitelj i karijeru i kuću. I koja je žrtvovala neke svoje gušte zbog djeteta. I nije mi to tak teško palo - da nisam htjela imati djecu, ne bih ih ni imala nego bi sve podredila sebi i uživanciji. <
><
>Ajd neću više prigovarat, svatko je drugačiji, svako dijete je drugačije... neki vole ostati s didom i bakom, neki imaju zdravstvenih problema pa im je puno bolje na moru. Mislim da svatko zna za sebe ocijeniti najbolje, najbolje poznaje i dijete i baku/didu i uvjete u koje ga šalje. Ova dva tjedna su moj kompromis prema MM-u, sreća da mu mama još radi, on bi me valjda isto ganjao da ga pošaljemo cijelo ljeto da je ona u penziji. On obožava maloga i isto mu jako fali, al tu je ona usađena duboko u mozak - da je u našoj lipoj Dalmaciji zrak bolji "a trava zelenija", i da djeca tamo samo cvatu a u Zagrebu venu! Srce mu se cepa kad promišlja gdje mu dijete odrasta! A lipi moj, ča si doša studirat tu, moga si kupit pinku zemlje pa apartmanisat ! <i></i>

[georgina]

Jao, sto bi se za mene moglo reci? Da sam psihopata i bolesna posesivka. Iako imam i mamu i svekrvu na moru, moji djecaci odavno su napunili pet, ali jos nikad, ama bas nikad, nisu bez mene prespavali van kuce (a i ja sam izbivala svega 2x1 noc otkad su se rodili i tad ih je cuvao otac). Naprosto mislim da dosad nisu bili spremni i ne vidim da se bez debelog razloga djecu treba odvajati od roditelja (nuzda je nesto sasvim drugo). Kad jednom dodje dan za odvajanje (mozda cak i krajem ovog ljeta, zasto ne?) vjerujem da ce proteci bez problema i trauma, bilo za mene, njih i onog tko ce ih cuvati. Dotad, imamo dezurstvo u vrticu, bazencic na terasi i 4 tjedna zajednickog ljetovanja kojem se jako radujemo.... <i></i>

[NINANJA]

Čitam i razmišljam da li sam ja grozna ili su sada majke (mislim na vas sve koje ste protiv ostavljanja djeteta na moru)sve više posesivne? (bez ikakve uvrede molim Vas da me ne shvatite krivo)<
><
>Mi kao i Rimaithor živimo s njegovim roditeljima koji su oboje u penziji i oni će s Anjom već četvrtu godinu na more. Oni su sedmi mjesec, mi osmi. Svaki vikend idemo dolje.<
>Anja ih obožava i voli biti s njima; iako je kao mala bila tužna kad smo morali nedjeljom odlazit; no sad je to nešto totalno drugačije.<
><
>Primjera radi: ovu noć se budila jer nije mogla spavati od ove grozne sparine i vrućine; prvi put je jučer rekla kak ju boli glava , a sve zato kaj je u Zagrebu zbilja grozno nepodnošljivo sparno i vruće i odvratno. I, ona sama je svjesna da je na moru ljepše, sad jedva čeka da odu na more. Kaže Anja da je na moru ljeti lakše živjeti.<
>Istina, meni je bed kad je ne mogu ljubiti i grliti i žnjarati, ali kad pomislim da dolje normalno spava, da normalno diše, da dolje ima prijatelje s kojima se igra i da joj je bolje na moru nego u Zagrebu, nije mi žao ni trena kaj je s njima.<
>Ne želim biti posesivna majka koja dijete drži i ima samo za sebe (a zapravo sam to i bila s njom, na početku, prvih 6 mjeseci sam bila bolesna i nikom ju nisam dala, no to je sad )<
><
>Isto tak vjerujem da kad bi imali sreće i živjeli sami, da bi se skroz drugačije ponašala; ali tu smo - gdje smo...to je neki drugi topic <
><
><
> <i></i>

[Rimaithor]

Quote:pa vidim druge ljude kako lifraju djecu sretni što su dobili "malo mira". <
>Ja sve i da ocu (a necu) bit posesivna mama zbog svog posla kao terenac cesto odem na poslovni put (do tjedan dana) i sretna sam sto je moje djete z
inuto i sretno s bakom. Mislim da bi se puno vise
inula da ga ostavljam samog s MM-om <
>I sad sam bas ljuta na samu sebe sto se opravdavam <i></i>

[teutonija]

Klara ima 3 godine ali ne razmišljam o tome da u pošaljem na more.<
>Moji su bili sad 10 dana i komotno je mogla ići ,voli baku i baka nju ,baka je mlada i vitalna i može s njom , čuvala ju je do skoro 2.5 godine,ali ostala je doma s nama i mislim da je ona tak sretnija.<
><
>Jedino što ostane bez nas je jedno popodne i noć ,ujutro dolazimo po nju,i to isključivo ako hoće .Sad hoće i ostane bez problema ,par puta kad smo htjeli tako nije htjela ona pa smo svi ostali doma.<
>ne volim ju ni na što prisiljavati i mislim da ona iako ima 3 godine ne može shvatiti koliko je 10 dana,mislim da bi bila tužna i da bi se osjećala napušteno.<
>Možda i preuveličavam ,no imam opciju čuvanja tj vrtić, ali ono ljeto dok ju je moja mama čuvala ona se prilagodila i bila na moru puno,puno kraće nego bi bila inače i čuvala unučicu doma. <
>KLARA, 01.06.2003.<i></i>