Postao/la Blizanci » 22 stu 2005, 17:11
Super, Bubi! <
><
>Moja je petašica i bila sam na 1 roditeljskom (na drugi nisam stigla) i prije dva tjedna sam bila na prvim informacijama i to samo zato da me ne optuže za nemar. Bilježnice i knjige joj još nisam stigla pogledati, ne znam čak niti njen raspored. Jedino u što se uključim je gramatička korekcija već napisane lektire, prije nego je prepiše u bilježnicu. Ili, ako me zamoli, objasnim joj nešto iz matematike. Ocjene su joj super, ima jednu ili dvije četvorke, sve ostalo petice. Turbo je odgovorna, sama uči, piše zadaću, silno se živcira ako nešto ne zna. Prijavi svaku svoju ocjenu i sva zbivanja u školi. Učiteljica ju hvali i kaže da je uzorna, ali pretiha te da se ne zna eksponirati.<
><
>Moj odnos spram školi koji joj prenosim je: svatko je odgovoran za sebe i svoju budućnost, neće uvijek biti mame i tate da
inu o djeci i ako se sami ne izbore za budućnost koju žele, živjeti će životom kojim neće biti zadovoljni, a to je najveća kazna koja se može dobiti za lijenost.<
>Nikada ne vičem za lošu ocjenu, ne prigovaram, već pitam: jesi li učila i je li ti sve jasno. Ako nije učila, zna zašto je dobila lošu ocjenu, a ako joj nije jasno, trebala je prije pitati, a ne prelaziti preko toga. <
><
>Vjerojatno imam dijete kod kojeg to pali i koje je samo po sebi odgovorno, no s druge strane, ja osobno ne volim nikakav pritisak, kao niti iskazano nepovjerenje, stoga smatram da je najveći poklon kojeg mogu dati svom djetetu povjerenje i sigurnost da mi uvijek može sve reći i sve me pitati, te da zbog toga neće biti ismijano, kažnjeno ili zanemareno.<
><
>No, već sada imam blagi osjećaj da sa mlađom neće ići tako lako, jer je totalno drugi tip djeteta pa ću morati pronaći neku drugu metodu poticaja.<
><
> <i></i>