Aspergerov sindrom

[feblu]

Ja sam nova na forumu i imam sina od deset godina sa aspergerovim sindromom i htjela sam podjeliti iskustva sa vama roditeljima,edukatorima ili bilo s kim koji zivi ili radi sa takvom djecom.<
>Javite se!<
>Hvala<
> <i></i>

[† zmijac]

bok feblu,<
>moj sin ( 4godine ) ima privremenu dg. pervazilni razvojni poremećaj sa el .autizma. <
>budući da ste školarci ne znam kolko smo vam mi zanimljivi ?<
>ako jesmo pitaj<
>T winner 2002.<i></i>

[feblu]

Hvala na odgovoru ali ipak bi mi bilo korisnije dijeliti iskustva sa djecom iste dobi moga sina <i></i>

[sunny april]

Dječak, deset godina, nikad verificiran asperger, naznake, možda, pervazivan poremećaj, itd.<
><
><
>Gdje je postavljena dg, kakvu (koju školu ide)?<
><
>Veselim se druženju s tobom! <i></i>

[Dabilly]

moj sin tu vrlo vjerojatno spada, ali ima 5 godina...svejedno se možemo družiti i razmjenjivati iskustva na našem (ima jedna do
a stranica na engl. - asperger)<
>ja imam i neke jako do
e knjige na engleskom, vrlo friško sam ih dobila, mogu malo i o tome... <i></i>

[feblu]

Hvala na odgovoru jako mi je drago! Moj sin je dobio dijagnozu prije dvije godine nakon osam godina pregleda,ispitivanja,testova itd u Italiji gdje zivimo i ide u skolu.<
>Zavrsio je cetvrti razred normalne skole bez ikakve posebne pomoci ali smo za sljedesu skolsku godinu zatrazili individualnog ucitelja da mu pomogne u pisanju jer jako lose pise,spor je io ima slaburazvijenu finu motoriku od uvijek.<
>U ostalim predmetima je super ne zelim pretjerivati ali mali jednom cuje ili procita stivo i pamti sve napamet.To je radio od malena jos kad je imao tri godine mogao je zapamtiti cijele tekstove slusajuci mene dok mu citam i znao je i gdje su zarezi u stivu.<
>Vrlo je dobar ucenik a kazu mi ucitelji kad bi se vise trudio a manje bio u svom svijetu i mislima da bi bio najbolji u razredu.<
>Im dosta problema u izrazavanju pogotovo sa ostalom djecom,uvijek je pricao o nekim svojim temama koje nitko nije razumijevao,cesto ponavlja jedno te iste recenice i kad mu se kaze stop on za deset min opet.<
>Jako je nervozan,ima problema da zaspe,nemiran je i ima neke svoje strahove i zaokupljen je po par mjeseci samo sa jednom temom o kojoj non stopo prica i samo o tome razmislja pa ga to odjednom prode i dode nesto drugo.<
>Inace je cesto sam nema prijatelja u razredu i tesko se uklapa u sredinu i ne razumije socijalne odnose i ne prihvaca red i zajednicu.<
>Za sad toliko pa se javi!<
> <i></i>

[Dabilly]

evo, ovo je jedna od mojih knjiga - Asperger's syndrome - Tony Atwood<
>imam još dvije, jedna koju su pisale dvije majke o roditeljstvu i svojim sinovima s dva kraja autističnog spektra, meni se jako svidjela, i jedan kratki vodič (nisu mi tu gde mi je komp pa nemam točne naslove). U ovoj Atwoodovoj knjizi govori se o dijagnozi, socijalnom ponašanju, jeziku, zanimanjima i rutini, motoričkoj nespretnosti, razumijevanju, senzoričkoj osjetljivosti (grubo prevodim naslove poglavlja) a ima i faq, te dijagnositčke kriterije, njih nekoliko...<
>ako hoćete, možemo malo i o klincima, mene bi baš zanimalo da pronađemo nekog sličnog sebi <i></i>

[feblu]

Knjige mi se cine ok ali ja ne razumijem engleski pa ih ne mogu citati!<
>Citam puno toga na talijanskom ima puno literature a najvise strucnih informacija pokupim na internetu ali mi najvise fale direktna iskustva roditelja koji zive i odgajaju takvu djecu jer smatram da podjela toga je najbitnija za ici naprijed a i lijepo je poznavati ljude sa kojima nemas osjecaj da si drugaciji od ostalih. <i></i>

[Dabilly]

a šteta, ali sigurno i na talijanskom ima puuuno više nego kod nas...ja u dogledno vrijeme najozbiljnije neku od ovih planiram prevoditi, makar i za osobne potrebe...<
>moj gregor je isto slab u finoj motorici, mi ga zovemo ponekad mekani prstići (kao u winnie poohu, jednom negdje tigar tako nazove zeca ), memorija mu je isto jaka, sve svoje knjige zna napamet, ali ne zna to naučeno primijeniti u stvarnosti... (pročitala sam kako djeca s poremećajima iz autističnog spektra imaju, laički rečeno, veći kapacitet memorije jer na neki način i moraju - nisu u stanju u mozgu pronaći neko prethodno iskustvo i iz njega učiti, nego cijelu situaciju moraju ponovo naučiti...) isto stalno ponavlja stvari, pa i one naizgled očigledne (tipa - gdje je tata, a tata u kuhinji, i on to zna...) stalno je u crtićima i knjigama, recitira, glumi, ispušta sve zvukove koji idu uz crtić i to prilično glasno...teško ga je vratiti u stvarnost. jako se rijetko igra s djecom, uglavnom se igra uz njih. s odraslima nema problema u komunikaciji. zna teško reagirati kad mu narušiš rutinu... kad trči, ne gleda ispred sebe nego sa strane, kao da gleda kako svijet izgleda dok prolazi kraj njega...
zo priča, pa zvuči nerazumljivo,iako<
>zna i lijepo polako i razgovijetno pričati...<
>sad je u fazi slovkanja, to mu je trenutna opsesija, uči sve riječi koje mu padnu na pamet slovkati, napamet...<
>eto, pisat ću još baš si ovo lijepo rekla - <
>Quote:a i lijepo je poznavati ljude sa kojima nemas osjecaj da si drugaciji od ostalih. <i></i>

[sunny april]

Aha, znači jednaka šema, kao da si mog opisala!<
><
>Poveselila sam se da si u hr, ovako i dalje mogu razmišljati o bacanju kroz prozor.<
><
>Atwooda sam i ja proučavala, bez potpore društva , tj.škole i sustava potpuno neizvedivo, pogotovo kad djeca uđu u školski sustav.<
><
>Trebala sam se iseliti iz zemlje dok je bio manji, ovo je pušiona . Kad su manji koliko god je frka - vrtić i to, nije u usporedbi s ovim.<
><
>U stvari, mislim da ću pop..kad počne školska godina. Zna li itko (a da me ne upućuje na bistriće) imam li ja i gdje pravo tražiti da mi dijete prati nastavu po programu za nadareno dijete?<
><
>Kakva je komisija u Kukuljevićevoj?<
> <i></i>

[nadicab]

cuj, za takve stvari ti je izvrsna psihologica Tanja Sever, koja se jako kuzi u darovitu djecu i u djecu sa specificnostima Denis (16.05.2000.) <i></i>

[sunny april]

Hvala Nadice, tvoje bogato iskustvo je uvijek više nego do
odošlo. <i></i>

[† zmijac]

ddabilly,<
>ti to opisuješ kojeg klinca ? ( jedino on nije verbalan), a ovo o trčanju sastrane nikad nisam promatrala ko prolaženje.<
>Interesira me više o vama - moze i na pp<
>Hvala<
>T winner 2002.<i></i>

[sunny april]

Kod mene je problem što je "nenormalan" za uobičajeni sustav, a "prenormalan" za neki specijalni program.Inače sve , ali doslovce sve je točno moje dijete opisala feblu i još malo preciznije, tako da neću ponavljati!<
>Najveći je problem nepostojanje prijatelja(NIKAD nije bio pozvan nekome na rođendan), i niska ,tj nulta kontrola frustracije kad nešto nije po njegovom. Tu se ne radi da on nešto hoće ,a ja ne dam,pa je rzmašen , nego u glavi ima zacrtana pravila, npr. u 20 treba početi neka emisija, ako počne u 20.05 totalno sranje, ili slučajno da su promijenili program.<
>Ne znam kako će biti dalje, ali vidim da jaaako teško. <i></i>

[feblu]

Istina je ono sto si napisala da je najveci problem kad nesto ne ide po redu koji svaki dan postoji. Na primjer desilo nam se jadan dan da smo duze ostali vani pa je jeo vani u parku s4endvic negdje oko 11 umjesto iko devet i vec mu to nije odgovaralo i nije mu bilo jasno ali kad je doslo jedan sat a to je nase vrijeme rucka kad dode iz skole a la mu rekla da cemo jesti malo kasnije on je poludio u smislu pa kako pa svaki dan se jede u jedan a ja mu rekla da ne moze jesti sas nek malo priceka ma nema sanse da je jeo i u 12 i pol on bi sve jedno gledao na sat.<
>Razmisljala sam i o tome da probam umjesto tako pratiti sve precizno kako on voli da mu ne narusavam navike i radi svog mira da probam mijenjati svaki dan nekad prije nekad poslije po pola sata razlike da se proba naviknuti na promjene.<
>Ili ga pustiti neka zivi u tom svom preciznom vremenu ali kad za par godina vidi da i autobusi ne dolaze na vrijeme da i vlakovi kasne bojim se da nece biti spreman na takve promjene pa ce imati jos vece probleme nego sad i jos ce se teze prilagoditi drustvu i sredini u kojoj zivi a i to ce ga ja ko nervirati i bit ce jos nemirniji i depresivniji.<
>On je inace sklon depresiji inace su navodno svi aspergeri jako osjetljivi ljudi i u kasnijim godinama mogu pčostati psihicki labilne osobe.<
>U svakom slucaju ja kod mog sina primjecujem unutarnju nervozu kad ga nesto muci i to se ispoljava raznim stereotipijama ili sto sam ja prije zvala tikovima dok nisam imala dijagnozu.<
> <i></i>

[Dabilly]

zmijac, može, što te zanima, može i pp, a može i ovako - možda nekom pomognu naša iskustva...ja ne znam je li on asperger, nisam liječnica, ali se meni tako čini po njegovom ponašanju i svemu što sam pročitala, a i ts mi je rekla da bi mogao biti...jel te više zanima o njegovom ponašanju, razumijevanju, rutinama, bijesovima?<
>moj gregor, npr, nema ni mrvu agresije prema drugoj djeci. mene u zadnje vrijeme nekad zna lagano gurnuti ako ga odvodim od nečega što bi on u tom trenutku htio, ali tu oštro reagiram. inače, i bolje što je takav jer je jako velik i snažan - ima 5 godina, 125 cm i 30 kg, gromada od djeteta.<
>hranu moram sklanjati ispred njega, osobito kruh, tjesteninu, kolače (varivo bi moglo tri dana stajati pred njim). igra mu je nestrukturirana, jako ga je teško na nešto namoliti, osim na čitanje. voli bacati pijesak, i vodu, i lopte, i to sve na isti način - preko ramena i onda ih promatra kako lete. voli škakljanje i pjevanje i slova svake vrste, i
ojanje, i crtiće. loptati se zna, može uhvatiti loptu i baciti bez problema, ali kratko ga to zanima. bicikl, bojim se, nikad neće naučiti voziti.<
>spremati stvari - točno ga moram usmjeriti - ti stavi knjige na policu, luka će (moš mislit) autiće u kutiju, ja ću nešto treće...<
>sunny april (dobar ti je nick, moja su oba sina sunny april djeca - 2. (gregor) i 17. (luka) 4. rođeni ) apsolutno razumijem tvoju frustraciju školskim sustavom, i sama sam ga dijelom, samo ja u srednjoj školi radim... <i></i>

[sunny april]

Jedva sam smislila u silu taj nick, valjda mi ih je 10 odbilo, a glava skroz prazna!<
><
>Druga , tj.prva frustracija i realan problem je nepostojanje adekvatne dijagnostike, mene u centru za autizam nisu htjeli ni primirišati, kao imaju oni puno gore, a dalje?<
>Ima li netko da zna kakava je to komisija u kukuljevićevoj, ima li to veze s psihijatrijom ili? <i></i>

[Dabilly]

ja mislim da nadica zna puno više o tome, mi smo za sad stali. čini mi se veća šteta od maltretiranja djeteta (koji se panično boji liječnika) nego koristi...u ovim knjigama koje ja hvalim ima puno i o radu sa školskom djecom, primjeri za motiviranje i slično -npr. motivirati dijete nekom aktivnošću koju voli, ako uspije obaviti zadatak (bez prekidanja ili ometanja), dobije 10 min za igranje na kompu ili nešto drugo što može ili ima u školi. isto tako, ima puno primjera za učenje socijalizacije, konkretnih, do toga da naučiš dijete rečenice koje bi u pojedinoj prilici moglo reći napamet (ovo bi trebalo puno više objašnjavati, neki drugi put ću ako vas zanima)..a isto naglašavaju da je za socijalizaciju najbolje imati
ata ili seku ja već vidim koliko ovi moji mišovi jedan drugog uče, mali velikog i veliki malog... <i></i>

[† zmijac]

Ddabilly,<
>može i ovako a može i skriveno ,<
>i moj P je veliki klinac 121 cm, 20 kg ( visoka mršavica )iako mi nije jasno budući da jede dostovno 6 jela.<
>Kruh je i njemu ponekad opsesija ( samo mekano) pa nekad smlavi i 4-5 kriška- a mene love frazi, ali si mislim nek jede bar nešto. Sve što opisuješ je isto i on je fasciniral stvarima u pokretu ( voda , pijesak....) a kad nema vode baca karte za kartanje -samo nek pada.Najveći problem nam je komunikacija - ponekad ide do
o ( bar za stvari koje ga finteresiraju ) ,a ponekad Stvari i zahtjeve koji mu se predoče optički rastura (didaktiku rastura )- verbalno je slab.<
>On ne govori ( ni ne razumije govor ?) a neke stvari imenuje .Inače je mazno stvorenje i do
ica ( kad je po njegovom )I mi imamo problema kad nije po njegovom u sekundi , ali polagano je i tu mirniji i može pričekati . Npr prije kad smo izlazili on je juril van ,a sad me i pričeka <
>Momentalno radimo na samostalnom oblačenju. slačenju ......<
>Bil je fasciniran crtičima ,ali moram priznati da ga pušta.<
>Priča kod nas je krenula oko njegove druge godine - mi smo uočili i koji mjesec prije . ali je poznati i priznati neuropedijatar tvrdil da će proći samo po sebi ( moš misliti)I tu počinje naše putovanje po internetu ,po knjigama i obilazak Zagreba ( od Suvaga do ERF-a )<
>Pitaj i piši<
>T<
>p.s. <
>sjedi na biciklu ali zna okretati pedala ,ali mu zato romobil ide solidno winner 2002.<i></i>

[nadicab]

ja nisam cula do
e stvari za Kukuljevicevu, uglavnom sam dobivala komentar tipa . Ne znam sto bi ti tamo trazila, mozda za to jesu do
i? Tamo su uglavnom psihijatri, mi smo islli tamo 1. put snimati EEG glave jer nas je tamo uputila V. pedijatrica. Poslije smo isli u Klaicevu i tamo odradili i neuroped., psihologa i do
og psihijatra.<
>Kod takve problematike djeteta treba imati ogromni kotao strpljenja i celicne zivce i obavezno neku podrsku sa strane, tako da se roditelji mogu odmaknuti od cijele price, bar da sami odu na kavu ili u kino.<
>Sve ostalo su recepti iz knjiga koje primjenjujes po principu - probam pa vidim dal djeluje kod mog djeteta ili odes do do
e psihologice koja ti moze dato recepte bas za tvoje dijete. Suvag i ERF su isto do
e adrese iako se dosta ceka (Zmijac ce najbolje reci o otme) Denis (16.05.2000.) <i></i>

[aharon88]

Fablu zdravo,<
>moj djecak sada ima 8 godina i dijagnozu autizma. Po onom sto sam procitao tvoj i moj sin su veoma slicnog "tipa" iako neke sposobnosti koje tvoj sin vec uveliko ima (pogotovo govor) mi jos zeljno ocekujemo, tj. jos su u razvoju (laganom ali sigurnom).<
>Bas neki dan kada sam sa zadovoljstvom utvrdio da Luka sve bolje i svjesnije koristi govor za izrazavanje, sluteci valjda ono sto nas ceka, pomislio sam:"Eto molismo Boga da nam dijete progovori, ali sta cemo kada to predje u bujice smislenog ali i manje smislenog govora..."<
>Naravno Lukin govor je jos daleko od bujica, ali ja ih vec predosjecam kao sto predosjecam njegovo skoro vidljivije "otchepljenje" i na mnogim drugim poljima. <
>Mnoge znacajke koje si iznijela za svog sina prisutne su i kod mog, ali jos kao u nekom razvojnom obliku.<
>Zato je meni posebno zanimljivo da citam tvoja iskustva, ali mozda i mi mozemo biti od pomoci tebi.<
>Jer mislim da je za svaku tesku situaciju mnogo vazno da je covjek razumije (ili da bar misli da je razumije ) da bi se s njom istinski pomirio i da bi je (s)nosio.<
>Ja imam odredjeno razumijevanje nase situacije i naseg djeteta, i to mi je mnogo pomoglo do sada, i prije svega zahvaljujuci tome u nasem domu preovladava do
a atmosfera i optimizam, Luka je voljen i prihvacen i vrlo do
o se osjeca.<
>Bar se meni tako cini.<
>Osnovu mog shvatanja cini pristup bitno drugaciji od toga da su to djeca sa "-izmima" ili ovakvim ili onakvim "sindromima".<
>To su samo mitovi modernog doba, ali stvarni znacaj tih pojava je daleko od naprosto "razvojnih poremecaja".<
>To su djeca posebnog tipa, posebnog razvojog ritma i specificnih zivotnih predispozicija i sve sto treba je da to shvatimo i prihvatimo i izborimo se da se klima u njihovoj okolini promijeni tako da ih sadasnje drustvo ne samelje.<
>U stvari greska je posmatrati tu djecu samo kao "asocijalnu" pa pokusavati da ih se natrpa u drustvo kakvo je sada.<
>Ona su tu izmedju ostalog i zato da bi se okostale (a vrlo negativne) drustvene forme promijenile i da bi ova planeta postala mnogo pogodnije za opstanak takvih tananih dusica kakve su oni.<
>Sada, svi znamo to je opsta dzungla i siguran sam da i mnogima od nas tesko pada sto je svijet u kojem zivimo tako surov i neljudski, ali smo se eto prilagodili i navikli na to, a bas to je ono sto je njima veoma tesko i sto ih lomi.<
>Zato im moramo pomoci da se prilagode onoliko koliko moraju, ali jos vise moramo raditi na tome da barem njihovo neposredno okruzenje, tj. sredina u kojoj se krecu i zive bude bolje i ljepse jer samo to ce im pomoci da opstanu i da se izraze. A kad se izraze u svom pravom i punom svjetlu, to bi moglo biti vrlo prijatno iznenadjenje, za razliku od mnogih dosadasnjih neprijatnih.<
>I na ovom mjestu bih, na temelju licnog iskustva koje necu dalje o
azlagati (ali vjerujte mi na rijec da do
o znam o cemu govorim), pozvao roditelje djece ovakvog tipa da do
o paze na to sta njihova djeca rade, pogotovo na ono sto nam se cini neuobicajenim, ali u stvari moze (ne mora ali moze) biti ne nesto sto treba sputavati, nego naprotiv nesto iz cega i mi trebamo uciti i slijediti njihov primjer. <
>Takodje bih na ovom mjestu zapitao i da li se iko ikada zapitao koji je uzrok toga sto djeca "autisticnog spektra" tesko i rijetko uspostavljaju kontakt ocima?<
>Da li je iko pokusao da razmisli o tome postoji li kakav uzrok ttome ili se zadrzao samo na konstataciji da je eto to znacajka tog "poremecaja" i tacka?<
>Mislim da sam otkrio o cemu se tu u stvari radi i to vam zelim reci. Nasa djeca nam ne gledaju u oci jer se nas se boje. Boje se onoga sto u nasim ocima vide.<
>Sjeca li se iko izreke da su oci "ogledalo duse". Ja sam se mnogo puta uvjerio da je to istina i cim mi je sinulo da bi to moglo imati veze sa ovim posmatrao ponasanje svog djeteta.<
>Dosao sam do zakljucka da je to bas tako. Ja zaista imam izrazitu karakteristiku da mi oci sijevaju kada sam ljut, da su mutne kada sam neraspolozen, a da sijaju kada sam veseo, opusten i razigran, i ustanovio sam da se vrijeme kontakta ocima veoma produzava kada me se moj djecak jednostavno-ne boji...<
>Slicno je i sa zvukom, odnosno karakteristicnim zatiskivanjem usiju...<
>Predlazem da razmislite o ovom i istrazujete sami, jer je kljuc za odgoj ovakve djece prije svega u nasem medjusobnom razumijevanju. <i></i>

[Dabilly]

aharon, ti uvijek tako lijepe postove i znakovite i duboke pišeš da bih ja najradije ostavila par praznih postova između da mi bolje sjedne sve što si napisao...<
>sad ću ja opet s mojom novom literaturom - sve te knjige donijela mi je natasha32, i između ostalog ostavila i novi Time s velikim člankom o autizmu...probat ću slikat nešto -<
><
>neka nova saznanja o funkcioniranju mozga u autistične djece...kaže ovako: 'Amigdala je također povećana(...)Istraživanja pokazuju da se kod njih amigdala aktivira kad gledaju u lica drugih - kao da se suočavaju s opasnošću.'<
>ovo isto planiram prevesti pa ću tu staviti čim stignem... <i></i>

[sunny april]

Ja sam mišljenja da će naša da kro 10-15 godina popiti neku tabletu koja će normalizirati električnu aktivnost mozga i sve će biti ok.<
><
>No, do onda kuda koji.<
>Ddabilly , po mom mišljenju, tj.uspoređujući moje dijete kad je bilo u dobi tvojeg-razlike su značajne, ne znam koju dg imate, ali samo po nekim karakteristikama je sličan mom.Baš me zanima što će feblu reći.<
><
><
>Knjige su krasna stvar, nosila sam i ja u školu , da vidiš face kad sam se ja usudila nešto donijeti pa da oni sad rade i dodatno uče!!! Baš je bilo zanimljivo! Stvar je u tome kako motivirati učiteljicu da to primjenjuje, pa kumi , pa moli , pa diplomacija, pa strategija, čovječe , mogla bih raditi na bliskom istoku!<
>Bili i razni savjetnici , i trudi se žena koliko može ,ali na nekim temeljnim stvarima fula totalno.<
><
>Mislim da na temi škola s pp nismo uopće po
ojali škole za " specijalnu" djecu, iskustav , ideje -trstenja, vitez, jabukovac, xy? <
> <i></i>

[Dabilly]

sunny april, zato ja i ne govorim da točno znam dijagnozu, jer ne znam...ali ono što znam o djeci s poremećajima iz autističnog spektra je da,osim što je sam spektar širok s varijacijama na temu, i djeca sama nose svaki svoje osobitosti...možda moj sin uopće neće biti tako visoko funkcionalan kao tvoj (ili koliko bih ja željela), ali ni ne razmišljam previše o budućnosti, ubije me to. samo znam da, zasad, živim vrlo blizu i redovne škole i škole za djecu s pp; u drugoj se nedavno oformio, koliko sam čula, razred za djecu s autizmom, imamo još dvije godine do škole (nit puno, nit malo...) ali ja sam iz osijeka, pa ne mogu puno o školama govoriti...tj. ne o zg školama <i></i>

[sunny april]

I ne razmišljaj previše o budućnosti, mdogodeti se stvari koje zaista ne možeš predvidjeti, a možeš ih svojim negativnim stavom pogoršati.<
>Moj problem je što ne spadamo nigdje - možda sam za tebe i slične prenormalna i misliš da je barem meni tako, a za djecu ( i još više njihove roditelje ) bez poteškoća je moje dijete psihički bolesno, tako da ne spadam u nikoju skupinu.<
> A isto tako nema neke renomirane ustanove osim časnih pojedinaca gdje bi čovjek dobio adekvatno praćenje.<
> <i></i>

[feblu]

Buducnost?<
>To je sutra,prekosutra,iduci mjesec,za godinu dvije...<
>Moj sin nije samostalan u obavljanju svakodnevnih radnji,verbalan je i to previse,ima nadprosjecnu inteligenciju koju u svakodnevnom zivotu ne zna upotrijebiti.<
>Naucio je vezati pertle ali ce ici odvezan dok mu se ne kaze da ih zaveze!<
>Ako je vani hladno a ne kazes mu da si obuce jaknu nece je obuci ili mozda za sat vremena.<
>Zna se oprati ali ne zna koliko se dugo trba ispirati nije dovoljno vidjeti da vise nema pjene.<
>Mora si cetiri puta isprati zube ne 2 nego 4.<
>Ako mu kazes obuci si cipele koje su u ormaru u hodniku a on je u nekim svojim mislima ili u svom svijetu cut ce samo cipele !A gdje su? U kojem ormaru ?<
>Buducnost?<
>Ja o tome razmisljam SVAKI DAN <i></i>

[Dabilly]

ma to je to, idemo malim koracima...ja sad razmišljam kako ga naučiti da se obuva sam, dođe na pola puta, ali dalje ne ide, a do vezica još nismo stigli - ni zube ne pere kako treba...oblačenje, svlačenje - sve uz poticaj...<
>sunny april, sad se ja smijem - meni je moje dijete najnormalnije, s jedne strane, a s druge najposebnije...i tek kad ga vidim s vrsnjacima kužim koliko je drugačiji...nije uvijek bilo tako kod nekog drugog čije su poteškoće možda veće (jer moj sin hoda, govori, traži jesti kad je gladan i na wc kad mu je sila itd.) možda će neke stvari biti drugačije kao i kod tebe kojoj se moje nevolje čine prevelike i predrugačije, ali sve mi želimo pomoći svojoj djeci, to nas stavlja u isti koš, barem ja to tako vidim... <i></i>

[feblu]

Normalno je da svi mi zelimo pomoci svojim klincima i da nam se nekad cine skoro ok a nekad pogotovo kad ih usporedujemo sa ostalom djecom vidimo koliko su drugaciji i u pozitivnom i negativnom smislu.<
>Kad gledam mog sina jedan dan mi izgleda autistican a drugi dan skoro pa normalan.Zavisi o njemu koliko je prisutan taj dan,sat minutu...<
>U svakom slucaju zelim da se osamostali i da moze bar donekle samostalno funkcijonirati u zivotu.<
> <i></i>

[sunny april]

Ddabilly i meni je moj normalan , samo sam iznijela problem koji ja osjećam kao problem...<
><
><
>Feblu, ovo+akva sličnost, to fakat nije normalno, kao da mog opisuješ.<
><
>Kod nas je tragikomična situacija - svaki tjedan upamti cijeli TV program za slijedeći tjedan, samo ga pitaš -kad je ta i ta serija, šta je sad na novoj...(Samo nek mi netko ne kaže da iskorištavam dijete ili sličnu glupost).Inače, ne veže cipele. <
><
>Razmišljam da se prijavim na milijunaša, mali bi mi bio jocker za neko pitanje tipa - koliko crta u trećem redu ima zastava Ugande, onda bi to slavno odgovorio, a ja bih proslavila svu našu djecu...<
><
>Bio neki dan popodne na onim reprizama Globalnog sijela dječak sličan našima iz Lud
ega, zna sve datume rođenja u selu, i gle čuda , uz izraziti angažman roditelja i učiteljice upisao se u srednju školu za djecu s pp(ili slični naziv) i lijepo uči za kuhara. Vidim da su ga tete na nekoj praksi super skužile i baš mu je do
o.<
><
>Ne nisam plakala..Kao što nisam plakala ni kad sam treći put gledala Genijalni um... <i></i>

[feblu]

Sunny april kako je to cudno kako u nekim poljima mogu biti iznad prosjeka od ostale djece a u drugima kasne u razvoju.<
>Interesantno je to sto su iznad prosjeka u neobicnim stvarima a kasne u razvoju u tako obicnim i glupim stvarima sto se ne bi trebale ni uciti vec bi trebale doci same po sebi.<
>Bar je moj takav.<
>Sve sto je neobicno za druge i za mene on pamti i zna a ono sto bi trebao znati kao obicno razgovaranje sa ostalim nista kao da ga nesto blokira i ne ide naprijed sav se uznemiri i uzvrti pocne mlatiti rukama itd.<
>A kad ga prekines jer zelis nesto reci ma nema sanse mora to izgovoriti do kraja a ako ga ne slusas to ce ti ponavljati u nedogled.<
>I bez obzira sto ti je to rekao sto puta za deset minuta ce to opet ponoviti kao da nikad nista nije rekao.<
>A da ne govorimo o postavljanju jedno te istih pitanja na koje zna odgovor...<
> <i></i>