Postao/la misulenac » 18 kol 2006, 04:10
Pozdrav svima,posebno tebi Feblu jer sam o tvom sinu čitala na onom drugom forumu,ali nisam imala snage ni živaca pisati o svom problemu budući da u zadnjih pola godine intenzivno obilazimo psihologe,psihijatre,defektologe i sl.stalno od početka ponavljam tu priču ali pomoći ni od kuda.Sad sam se vratila s mora,pa lakše dišem-evo zasukat ću rukave i napisati ponešto o svom sinu(vjerojatno Asperger),pa vas molim da se uključite sa svojim idejama i komentarima.<
><
> Dakle ,moj Mišulenac(4,5) se rodio nešto malo ranije iz održavane trudnoće(prepar itd.)+lagani trudnički dijabetes,ostao kratko bez kisika,krvarenje 1. i 2. stupnja-o tim komplikacijama pri porodu me u bolnici nitko nije obavijestio nego samo pri izlasku napomena da se javim neuropedijatru radi kontrole.To i učinismo-UZV,EEG -sve u redu,ali ipak na Goljak iz predostrožnosti-OK,pokazaše nam vježbice,mi se više-manje pridržavali uputa,kontrole pokazuju razvoj primjeren dobi.Prohodao je uredno s 12-13 mjeseci,dalje kontrole polugodišnje i godišnje-s te strane je sve u redu.<
> U početku dosta nervozna i nemirna beba,jedino ga dojenje smiruje pri čemu i odspava,neće ni dudu ni bočicu,pije na žličicu do godinu i pol kad se jedva nekako naučio na čašicu s kljunićem.Hranjenje katastrofa,samo miksano do dvije i pol godine( uz hrpu igračaka ,priča ,pjesama i drugih metoda odvraćanja pažnje)-i najmanji komadić izaziva riganje.Izgleda da nikad nije gladan ,ne pokazuje želju ni za slatkišima,bježi od bombona,sladoleda,ne želi ništa staviti u usta(nismo imali strah od gutanja sitnih predmeta).Nikad nije tražio niti da pije mada popije dosta kad mu dam.Ono zdravorazumsko "kad ožedni,tražit će" za njega jednostavno ne važi.Tek u zadnjih nekoliko mjeseci se zna dogoditi da traži piti i to kad ga nešto podsjeti na to da je žedan(vidi čašu ,ili nekoga da pije).<
> Odmalena je osjetljiv na zvukove,glasan govor,buku,gužvu,bježi od toga,boji se.Progovorio je vrlo rano,volio ponavljati riječi,izraze,zabavljalo ga je kako zvuče(još uvijek je tako).Memorija nesvakidašnja,s godinu i pol zna sva slova,s tri i pol uredno čita.Može doslovce ponoviti neki razgovor od prije godinu dana.Volio je dugo slušati pjesme,uživljavao se,vidjelo se kako analizira,pamti svaki zvuk,svaku riječ.Još uvijek to voli.Nadaren je i u matematici,
ojevi su posebno važni.Ima neke svoje interese oko kojih se vrti i o njima stalno priča i ponovno ,i ponovno , i ne zanima ga što mu mi objašnjavamo da smo to već puno puta čuli,on to jednostavno mora opet izreferirati i nama ,kao i potpunim strancima u parku,na plaži ,u čekaonici...<
> U vrtiću se nije uklopio,nije u stanju pratiti igre vršnjaka,njegove su igre drugačije,netko bi rekao siromašne,ne razvija ideje kao druga djeca koja se igraju dućana,gusara,gostiju i sl.,on se uglavnom mota oko istih ideja ,predmeta,prevrće,manipulira,previše verbalizira,objašnjava npr.vodenim pištoljem prska po garažnim vratima i priča " vidi kako ova kapljica ide
že od one,pa su se sad spojile,ova je kao patkica,ode patkica kod mame patke,vidi kakva je sad,evo još jedne patkice...." i to je u stanju raditi sat vremena.Naravno da je drugoj djeci to malo čudno.Ne pomaže ni to što se lako uznemiri kad netko radi nešto što se po njegovom sudu ne smije.U takvoj situaciji se može potpuno izbezumit i izgubit kontrolu npr.u igraonici je vidio kako se neki dečki od svojih 12,13 godina zezaju i bacaju loptice izvan bazena...eto njega dotrčava sav strog,zapovjeda im da se to ne smije,da
zo to pokupe, nemoj slučajno da ih on vidi da to više rade...oni ga naravno ne obadaju , ali on ne odustaje, šta oni misle,zar nisu čuli šta im je rekao,ne smiju biti tako neposlušni...dečki su već pomalo ljuti ,govore mu da se nosi i okreću se na drugu stranu,što njega još više raspaljuje..."to se ne smije govoriti,da vas više nisam čuo da tako govorite"....ide za njima i špota ih dok se oni već pripremaju da ga ćušnu ,ali on to ne kuži,na kraju sam ga morala odnijeti odatle da ne bi dobio batina,dok je on još uvijek plačući ponavljao svoje prodike.<
> Na ovome ću sada stati jer vidim da sam se previše raspisala,ima toga još puno ali ne želim biti davež-bar ne prvi put.Moji strahovi su sve više usmjereni na polazak u školu,prijateljstva koja za sada još nije uspio ostvariti a nisam sigurna da li doista shvaća o čemu se tu radi i čemu to služi. <i></i>